AGA VONIĆ JE JEDINA STANOVNICA SELA NEDALEKO OD VALPOVA
U srijedu, 17. rujna ove godine, u ruke mi dođe tiskovina 24sata. Listam i na stranici 14 se zaustavljam jer pročitah naslov «BAKA AGA ŽIVI SASVIM SAMA..» Nastavih čitati i podnaslov: «Aga Vonić (76) jedina je stanovnica sela nedaleko od Valpova. Nema vode ni liječnika, ali se ona ne želi seliti » Pomislih, prezime Vonić je iz dolinskog kraja pa tako i baka, a to što piše Aga, vjerojatno je novinarka gospođa Danijela Mikola ispustila «J» pa je trebalo pisati Jaga, ili možda je u sredini imena slovo «g» zamijenjeno sa slovom «n», onda bi, u tom slučaju trebalo pisati Ana.
Bilo kako bilo, uzeh telefon u ruke i nazva našu suradnicu za «Suzu» gospođu Jelenu Lelu Krstić u Lađanskoj i upita je, da li se je susrela s člankom u 24sata. Odgovorila mi je da te novine ima, ali nije obratila pozornost na taj članak. Rekoh joj: pročitaj ga i hodi u «napušteno» selo Marjanske Ivanovce, nađi baku Agu i porazgovaraj s njom.
Nedugo, javlja mi Lela: Micane, baka Aga je Aga, dakle nije ni Jaga ni Ana, nije iz Doline, ali joj je muž iz Novog Sela. Kraći članak slijedi.
«Napušteno» selo Marjanski Ivanovci je udaljeno 7 km od Marjanaca, a od Valpova oko 12. U njemu živi baka Aga koja je rođena 1932. godine. Njeni roditelji su doselili 1918. godine na ove prostore iz Hrvatskog Zagorja.
Njen muž, Danijel Dane Vonić je rođen 1928. godine u Novom Selu od oca Đure i majke Jele r. Knežević. Još dok je Dane bio dijete, u obitelji se dogodila velika tragedija. Naime, Đuro je kao lovac imao pušku koja je napunjena visjela na niskoj vješalici. Dane se je s njom igrao a kako je bila napunjena, nehotice je opalio a metak je pogodio majku Jelu. Zbog otežanih uvjeta prijevoza, do novogradiške bolnice je izdahnula.
Iako mlad, Dane je proživio sve strahote Drugog svjetskog rata. Bio je na križnom putu i određen za strijeljanje, ali hvala Bogu ostao je živ.
Po okončanju rata, 1945. godine, koliko zbog ekonomskih, toliko i zbog političkih razloga braća Đuro (Danijelov otac), Anto, Nikola i Ljuban , s obiteljima, su se doselili iz Novog Sela u Lađansku, a 1948. godine iz Lađanske u Marjanske Ivanovce.
Danijel – Dane se je uposlio na ekonomiji u Marjanskim Njivama gdje je u blizini kupio zemlju i odlučio napraviti kuću i ostati živjeti.
Tu se je 1951. godine oženio s Agom, a iduće godine, dakle 1952. im se rodio sin kojem daju djedovo ime Đuro.
Đuro je izvjesno vrijeme radio u Vodnoj zajednici i u Š vicarskoj, a sada je u invalidskoj mirovini.Oženio je Njemicu, slavonskog podrijetla, Maricu Ott koja je također živjela u Marjanskim Ivanovcima.Đuro i Marica imaju dva sina Danijela rođenog 1976. godine i Božidara rođenog 1978. godine. Danijel je završio školovanje sa zvanjem strojarski tehničar, a Božidar je strojobravar.
Zbog boljih uvjeta za život obitelji, naročito djece, odlučili su 1991. godine preselio u Marjance.Stariji sin Danijel je oženio Katarinu i imaju tri sina: Matea, Marka i Dinu.Budući da je Đuro umirovljenik a i lovac skoro svaki dan obilazi majku Agu i još uvijek je «bezuspješno nagovara da se preseli k njemu».
I tako, zahvaljujući dnevnoj tiskovini 24sata, susreli smo se s još jednom obitelji koji vuku korijene iz dolinskog kraja».
Priredila:Jelena Lela Krstić
SIJ
2010