Day: January 14, 2015

MOJA SJEĆANJA NA DOLINU – Sadeta Sokol

Bol i sjeta zavičaja plamte u meni, podsjećaju, na tu zemljicu BiH, malu prelijepu iz divnog vremena: ljubavi, bliskosti, prijateljstva da ne zaboravimo i da očuvamo svoj rod i prijatelje. Tu našu zemlju, koju svi prepoznaju po ljudskosti i dobročinstvima njenih vrijednih i umnih ljudi. Rođena u Bosanskoj Gradišci davne 1932. godine u velikoj bosanskoj kući i u brojnoj porodici na velikom keju. I baš ta Bosanska Gradiška je veliki srez u BiH, a u njemu veliko selo Dolina 17 kilometara udaljeno od grada. Ona je prahistorijiski lokalitet: veliki čamac, sojenice, stari novac, posude od keramike… sve to pronađeno u Donjoj Dolini u velikom udubljenju ispod vrta škole. Kao učenica učiteljske škole, gledala sam eksponate u Muzeju u Sarajevu, na što sam jako ponosna. Tim prahistorijskim lokalitetom u Dolini saznajemo koliko je naša domovina puna tragova o nama, baš kao i bijelo mramorje bosansko-hercegovačkih Stećaka, koji još uvijek hrabro stoje, tužne i sretne godine svoje BiH broje. I baš ja učiteljica, odlazim u Donju Dolinu na pvi posao (dekret Ministarstva za prosvjetu i kultuu od 1. 8. 1951. godine). Ja sretna, a mati tužna, očekivala da ću biti raspoređena u rodni grad. O mila majko, mladi učitelji službuju po selima i po 10 godina. Tek sam navršila 19 godina, volim djecu i puna sam elana i volje, da radim posao koji volim i za koji sam se školovala. To je ono što samo od sebe izbija iz mene, kao vođa, kao lijepa riječ, učim i poručujem, kako se i gorčina pretvara u slast u ime života, vječnosti i neprolaznosti, ime mladosti valja razmrsiti vilinske čvorove, a život se čuva i štiti: bojom, zvukom, pjesmom, čistom dušom i vezom.
Prolazim kroz Kozince, Mačkovac, onda nasipom do moje Doline. Dan kako se samo poželjeti može, blagi povjetarac raznosi prijatne mirise zrelog voća i lijepog cvijeća. Pukla ravnica dokle pogled doseže, a vrijedni seljaci neumorno rade, ali i pjevaju te prelijepe izvorne pjesme, koje je milina slišati, a svi obućeni u bijelo, ukrašeno šlingom i narodnim vezom. Okrećem glavu i posmatram našu dragu Savu, koja se probija prema Dolini. Sava nam je naša draga njome teče naša snaga i sunce iznad nje nas grije i veselo se smije. Stajem pred jednom kućom, pozdravljam ženu i djecu i pitam koliko ima do škole? Gledam grupu razdragane djece, njihove vesele okice i rumena lica, a žena odgovara: Š kola je blizu, ali uđi odmori se malo da ti nisi nova učiteljica? Hvala, jesam, poziv važi za drugi put.
Š kola na blagoj uzvisini, prelijepa, čvrsta gradnja, veliko dvorište, sa voćnjakom i velikim vrtom. Pozdravljam kolegicu Anu javljam se na dužnost. Pokazuje mi učionice, dvorište, vrt. Pričamo o planu i programu. Veliki stan u školi koristi Ana sa svojom obitelji, a ja ću stanovati u susjednoj kući, a to su koristili i učitelji prije mene. Između školskog i susjedne kuće je put, koji vodi na obali Save. Silazimo na obalu, posmatramo udubljenje gdje je iskopan čamac iz jednog stabla dugog 12,5 metara (prahistorijski lokalitet). Ja ponosna pričam kolegici da sam ga vidjela u Muzeju u Sarajevu, a ona je iz Zagreba, ali nažalost nije odlazila u Sarajevo.
Odlazim u susjednu kuću i pozdravljam gazdaricu tetu Uršulu, a ona me grli i želi dobrodošlicu. Oh’ posmatram to lijepo i plemenito lice, saznajem da je i ona moja Gradiščanka i to sa moga velikog Keja , a ja poznajem susjede Emilka i Bracu sinove njenog brata. Njena kuća je velika na Lâ€ ima pet soba, dućan i gostionicu. Moja soba velika svježe okrečena ima šparet, ormar, stalažu, stol, baš lijepo ja ću donijeti od mame ostalo. Radujem se što ću urediti svoj novi dom. Sa teta Uršulom živi njena pokćerka Nada. Nadin muž Stipe radi u dućanu. Kako je svijet mali: Nada je došla u Dolinu, kao izbjeglica II. svjetskog rata (negdje od Sanskog Mosta).
Teta Janja i njena kćerka Anka brinu o školi i dvorištu. Mještani su me prihvatili i pomagali. Zbog ratnih okolnosti imali smo i učenike koji su bili mlađi od mene 5 6 godina.
Već sljedeći vikend sa mamom i suprugom dovezla sam stvari i uredila svoju sobu: krevet, posteljina, sećija s prostirkom, ponjave, suđe, šlingane zavjese izvezene plišanom rukom moje mame (mamino ruho). Ponjave je otkala moja Eba tatina mati, a tkala prekrasna pamučna i svilena platna. Mama je radila i druge radove i plela, šarala, heklala i kerala, kere za marame i šamije, najviše sam voljela plave i roza zumbule. Mojoj Ebi i mami sam zahvalna, što mi utkaše ljubav prema umjetnosti i stvaralaštvu, koju obogati pisanjem poezije i proze koje upražnjavam i u ovim poznim godinama, koje mi život znače i produžuju. Nastava počinje prvog septembra (rujna), ja presretna pripremam se za nastavu temeljito, da uspijem onako kako sam planirala. Vodim I. i III. razred, a kolegica II. i IV. Sa učenicima se družim i za vrijeme odmora da bi ih čim prije upoznala, igramo lopte, školeâ€, kipova i drugo.
Zakazujem roditeljske sastanak, pričam o planu i programu, mojim zapažanjima, izlažem predavanje higijenske i radne obaveze. Vrijeme je prelijepo pa s učenicima odlazim u šetnju, posmatraju prirodu jesen zlatna jesen bogatstvo plodova, voća. Modra i sočna šljiva, od koje treba praviti: pekmez, džem, slatko, a ne samo rakoju što neki domaćini najradije rade, a tikve prekrasne boje, zimi peći za slastice svoje. Dok je lijepo vrijeme odlazim u Bosansku Gradišku mene posjećuje mama, braća, a najviše suprug koji studira u Zagrebu na građevinskom fakultetu. Kada ostane duže uređuje vrt i rado priča sa seljanima. Njega zovu profesore, a mene učiteljice. Ode loviti ribu pa ponekad imamo i dobar riblji ručak. Volim svoje učenike, uviđam da napreduju, usvajaju znanje i ono najljepše ljudski odgoj. Posebno me raduju: Jelena, Slavica, Manda, Veselko, Gojko, Vlado i mnogi drugi. Odem često i na obalu Save i posmatram zelene obale njene, a niz Savu mlinove što melju zlatno žito za mile i drage obitelji svoje. Kolegica Ana, teta Uršula i Nada su ostavile veliki dojam na mene i moju ranu mladost. Š ufnudle tete Uršule su ukusne i uvijek me pozivala da sa njima ručam.
Napominjem da sam zahvalna svim mojim učenicima i njihovim roditeljima koji mi pomogoše da mi bude lijep i prijatan život u lijepoj Donjoj Dolini. Pomogoše mi da svoju kćerku povedem za ruku u Banja Luku. Želim da prahistorijsko naselje u Dolini bude nacionalni spomenik a draga Sava poveža nas vodenim saobraćajem s Beogradom, Europom i cijelim svijetom.
Znam da su moji učenici raseljeni po svijetu, ali stara učiteljica rado ih se sjeća želeći im svako dobro i sreću, dug život i dobro zdravlje

Sretna sam Dragi Micane što sam ostvarila kontakt s Tobom, što se boriš za Dolinu na radost svih nas. Živi i zdravi bili moji Dolinci, Bosanskogradišćanci i Bosanci.
Uz ovo sjećanje na Dolini, čitateljima Suze dolinskeâ€ od srca poklanja svoje dvije svoje pjesme.

Voxjo (Š vedska), 2014. godine
Sadeta Sokol

MOJA ZEMLJA, MOJA BiH

Lijepa li je zemlja moja
Š to po njoj sam hodila,
Draga mi je zemlja moja
Gdje mati me je rodila.
U mojoj zemlji
Sunce najjače grije,
Nebo je tako plavo
I najljepše se smije.
Tu živjeli smo
U slozi i miru,
Al’ dođoše sile što plaše,
Rođene u dubokom viru,
I među narode naše,
Na nekad predivno tlo,
Baciše mržnju i zlo
I zemlju nam rastrgaše,
Narode protjeraše.
Mi koji smo imali sve
Sad nemamo više ni sne.
Ja više ni suza nemam,
Sve sam ih isplakala
A za svoju zemlju
Sve bih, o, sve bih dala.
Svugdje, na svijetu tom,
Čovjek je samo sretan
Kad je u domu svom.
A dom je naš sad svugdje,
Gdje su dobri ljudi,
I gdje nas osmijeh budi.
i gdje je ljubavi sve više,
I gdje nas miluju kiše,
I duga ponajviše,
Jer mi od ovog života
Želimo više, još više.

SUNCE NAD SAVOM

Sava nam je naša draga, njome teče naša snaga.
Sve moje čežnje i nade upućujem tebi voljeni grade.
Moja Bosanska Gradiška leži na obalama rijeke snage,
čuva sve tajne mladosti drage.

Iz srca i duše ti nikad ne možeš otići,
i draga Sava nad tobom bdije,
i zlatno sunce iznad nje te grije,
dragi grade, ja ću ti doći.

Teci, teci velika rijeko,
Nosi pozdrave i najljepše želje svim ljudima dobre volje,
svim onima koji žive za sutra što će biti bolje.

Kad dođeš do Doline moje pozdravi mile učenike moje,
nek se sjete stare učiteljice svoje.
Davno bješe mlada učiteljica vaša, al život prolazi ko dugine boje,
darovala sam vam znanje i najljepše ljudske odgoje.

Kad siđem na obale Save, moje srce jače zatreperi,
Dolina zablista u punom sjaju u punoj važnošću svojoj,
sjećanja naviru iz mladosti bujne i prate me sve
do svanuća
jer srce zna gdje mu je kuća.

Sadeta Sokol

POPIS ŽRTAVA DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA IZ DONJE DOLINE

Uvodne misli

Iako se 2015. godine, navršava sedam desetljeća od završetka Drugoga svjetskog rata, mi još uvijek nemamo prikupljene podatke o svim žrtvama i stradalnicima toga rata i komunističkih progona u poraću koje su posebno pogađale Hrvate i katolike. O palim hrvatskim vojnicima, ali ni civilima koji nisu bili na strani pobjednika nije se pola stoljeća smjelo ni govoriti, a kamoli pisati. No, svaki čovjek ima biti smatran nedužnim dok mu se krivnja ne dokaže, a to jednako vrijedi i za civilne osobe i za vojnike. Objavljujući njihova imena, mi ovdje ne donosimo vrijednosne sudove, nego im želimo sačuvati spomen i pokazati razmjere stradanja ove župe, koja se puno ne razlikuje od ostalih župa Banjolučke biskupije. Iz popisa je vidljivo da je jako puno žrtava koje nisu izravno poginule u ratu, nego su žrtve zločinačke osvete, osobito pri kraju rata i po njegovu završetku.
Popis žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća iz župe Dolina objavio je 2000. godine Milorad Oršulić Mican u svojoj monografiji župe Dolina(Milorad ORŠ ULIĆ Mican, Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Nova Gradiška, 2000., str. 91-100; ono što se odnosi na Donju Dolinu vidjeti na str. 91-93). Podatci koji se tu navode dosta su šturi: prezime, ime, očevo ime, godina rođenja i način smrti pojedine žrtve, a rađeno je na temelju prikupljenih podataka od još tada živućih ljudi i po njihovim sjećanjima. K tomu popis nije donesen abecednim redom, što otežava preglednost. Nerijetko su podatci nepotpuni ili netočni, što je i razumljivo, obzirom na izvore. No, najveća je zasluga autora u tome da su oni ipak pobilježeni. On je taj popis nadopunjavaokasnijim istraživanjem.
Međutim, uBiskupijskom arhivu u Banjoj Luci postoji popis žrtava koji je 1990. napravio tadašnji dolinski župnik, a koji je precizniji i potpuniji od Micanova. Oba popisa rađenasu i upotpunjavana i prema kazivanju starijih mještana. Neka imena su navedena prema nadimcima u selu, ali svi su katolici i Hrvati. Priređujući ovaj popis, potpisani je autorkonzultirao crkvene izvore koji su mu stajali na raspolaganju:postojeće župne matice i Status animarum(Stanje duša) dolinske župe, kao i arhiv Banjolučke biskupije. Sada ovdje donosimo taj popis složen abecednim redom. Počinjemo s Donjom Dolinom, a nadamo se u sljedećim brojevima Suze Dolinske nastaviti s ostalim selima dolinske župe.
Često donosimo podatke koji se u ta dva izvora razlikuju, iako nije sigurno koji je točniji, sve u cilju budućeg lakšeg identificiranja stvarnih žrtava i podataka. U zagradama donosimo podatke za koje ponekad nismo sigurni da se odnose baš na tu osobu, ali je nesporna nasilna smrt tih osoba, no i ti će podatci pomoći da se lakše identificiraju sve žrtve. U navodnicima i kurzivom iz župnih matica ili Stanja duša (Status animarum) citiramo doslovno kako se tamo opisuje smrt pojedine žrtve. Velik je problem onih žrtava koje nisu upisane u župnim maticama, jer su jednostavno nestale tj. ubijene na tzv. Križnom putu kada su se pripadnici hrvatske vojske predali saveznicima u Austriji, a Englezi ih izručili partizanima (komunistima) koji su ih tjerali u nemogućim uvjetima pješačenja natrag preko Slovenije i širom sjeverne Hrvatske, sve do Bosanske Gradiške i Gornjih Podgradaca u Kozari, gdje su mnogi, ili već usput, okrutno pobijeni, bez ikakva suda i dokazane krivnje. U Micanovu popisu čest je refren nije se vratio iz rata. Napominjemo da se u popisima pojavljuju po dvije verzije nekih prezimena: Oršolić i Oršulić, te Vonić i Vonjić, ali to je isto!

Pokolj u Donjoj Dolini 1945.

Moramo ovdje ukratko svratiti pozornost na posebnu vrsti stradanja katolika ove župe. Župa Dolina doživjela je nekoliko strahovitih pokolja civilnog stanovništva. Najteži je bio na selo Donja Dolina noću 25./26. siječnja 1945., čini se poslije ponoći, jer se kao datum smrti žrtava u Maticama umrlih navodi 26. siječnja. U posve opkoljenom selu ubijeno je te noći 29 muškaraca, a stradale su i tri žene na bijegu pred napadačima. Sveukupno čak 32 žrtve. Svi ubijeni su iz Donje Doline, osim jednog jedinog (Anto Vidić) stoji da je rođen u Novom Selu, a živio u Gornjoj Dolini. Kod djeteta Janje Šokić stoji da se smrzla na bijegu pred neprijateljem. Od toga je samo kod prve dvije žrtve u Maticama umrlih upisan datum smrti 25. siječnja, a za sve ostale 26. siječnja. Svi su pokopani na groblju Gradina. Za 14 stoji da je sprovod vodio župnik Nikola Tojčić, a za sve ostale: roditelji, susjedi ili seljani. Gotovo svi su pokopan 27. siječnja. Većina žrtava je bestijalno mučena prije nego je ubijena, a imovina im temeljito opljačkana. Toga dana bio je petak, za župu Dolinu crn i tragičan petak. Evo, na temelju Matica umrlih dolinske župe, popisa tih žrtava (za dvije nismo uspjeli naći podatke)!
S nadnevkom smrti 25. 1. 1945. to su: Ćorković Mile (Joso) i Jurekić Ivo (Luka),
a 26. siječnja ovi:Butorac Petar (Ivan), r. u Lamincima, živio u D. Dolini, Čegrlj Luka (Luka), Ćorković Alojzije (Ivo), Ćorković Ivo (Anto), Ćorković Jakov (Mato), Ćorković Mato (Mijo), Ćorković Pejo (Joso), Ćorković Vinko (Mato), Grgić Mato (Stanko), Gubić Anto (Anto), Gubić Pavao (Mato), Ivičić Manda r. Jurišić pokopana 28. 1., Jurišić Marijan (Anto), Knežević Filip (Anto), Knežević Filip (Ivo), Knežević Mara r. Šokić, Knežević Mijo (Anto), Kovačević Vinko (Marko), Matijašević Adam (Ilija), Oršolić-Kovačević (Anto), Petrović Anto (Luka), Petrović Mijo (Mato), Šokić Janja (Marko) dijete, smrzlo se na bijegu, Terzić Filip, Terzić Marko (Marko), Terzić Mijo, Terzić Nikola (Anto), Tomić Luka (Marko), Vidić Anto (Ilija) r. u Novom Selu, živio u Gor. Dolini, Vujić Blaž. Svi kod kojih nije drugačije naznačeno rođeni su i živjeli u Donjoj Dolini.
Srećom, sačuvan nam je jedan autentičan dokument, u kojem se opisuju detalji toga strahovitog pokolja Naime, privremeni dolinski župnik Nikola Tojčić, poslao je Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku 17. veljače 1945., dakle dok je sve još bilo svježe, dopis u kojemu izvješćuje o stradanju svoje župe i to u dva navrata, jer je 7. veljače sličan napad uslijedio na Gornju Dolinu i Novo Selo. Evo izvatka iz toga izvješća:
Dana 26. I. u noći napale su jače skupine bandita selo Donju Dolinu naoružani sa strojnicama, obkolili tako, da je malo tko mogao pobjeći, komu nije uspjelo sakriti se. Poginulo je 29 ljudi mojih i 3 ženske (ove na bijegu). Žena i djece nisu htjeli ubijati, i ako su ih nalazili po kućama. Selo su opljačkali nemilo glede masti, mesa, robe i konja. Svoje busije postavili su i između škole i župne crkve oko 1 km blizu. Naša milicija je u početku davala odpor, ali kako je imala samo puške i malo strjeljiva, kad su opazili, da su obkoljeni i to sa strojnicama, počeli su bježati prema Gor. Dolini. Samo mali broj se je probio, ostali su ili na biegu ubijeni, ili se predali uzdajući se neki u svoje poznanstvo s nekim pravoslavcima ili u svoju nevinost, no i ti su smjesta poubijani, dok su neki bili predhodno i strašno mučeni.Tek nakon toga napada stiglo je u Dolinu 30 domobrana i 10 oružnika za obranu koji su se smjestili kod škole u Džajića kući, piše dalje župnik Tojčić.(Cjelokupno pismo župnika TojčićaBisk. ordinarijatu u Banju Luku od 17. 2. 1945., objavio je potpisani autor u svojoj knjizi Banjolučki martirologij, Banja Luka-Zagreb, 1999., str. 86-89.)
Cilj je ovog popisa da vi, poštovani čitatelji, provjerite, dopunite i ispravite ove podatke, posebno što se tiče vremena i načina njihove smrti, ali i druge podatke: jesu li bili u braku, imali djecu, jesu li bili civili ili pripadnici vojske i koje, jer ih ovdje želimo sve unijeti. Kao vjernici zainteresirani smo posebno za one koji su život izgubili čineći dobro, nastojeći pomoći drugima i spašavajući ih. Tu se ponekad radi i o pravom mučeništvu, a sveti papa Ivan Pavao II. pozivao nas je ustrajno da ne zaboravimo svojih mučenika. Želimo se odazvati njegovu pozivu. Znajući da je ovakav rad uvijek nepotpun i nesavršen, autor vas moli da dostavite sve podatke koje o tome imate, i sve ispravke, bilo njemu osobno, bilo urednikuSuze Dolinske g. MiloraduOršuliću Micanu.
Evo sada popisa stradalih iz Donje Doline s podatcima koje smo do ovoga časa uspjeli prikupiti.
(Kratica MU znači Matice umrlih, a Stat. animarum Stanje duša župe Dolina, r. = rođen, rkt. = rimokatoličke vjere)

Donja Dolina

1. BANOVIĆ, FERDO, sin Vinka i Delfe r. Gubić, r. 8. 6. 1911. u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrvatski legionar, nije se vratio iz rata
2. BANOVIĆ, MIRKO, sin Vinka i Delfe r. Gubić, r. 28. 10. 1923. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nije se vratio iz rata
3. BUTORAC, PETAR, sin Ivana i Mare r. Ećimović, r. 3. 3. 1903. u Lamincima-Sređanima, župa Bos. Gradiška, preselio se i živio u D. Dolini, rkt., Hrvat, udovac iza Reze r. Konjević, muž Janje r. Terzić, ubijen kod pravoslavne crkve u D. Dolini u noći 25./26. 1. 1945.
4. ČEGRLJ, ANTO, sin Stipe i Jage r. Matković, r. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, neoženjen, strijeljan 1945. u Slavonskom Brodu
5. ČEGRLJ, LUKA, zvani Lukica, sin Luke i Janje r. Šokić, r. 7. 6. 1907. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Kate r. Jurišić, otac 4 djece, ubijen od četnika kod kuće u D. Dolini 26. 1. 1945.
6. ĆORKOVIĆ, ADAM, sin Ive i Jele r. Matijašević, r. 24. 9. 1913. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Kaje r. Vidić, ustaša, nestao u ratu
7. ĆORKOVIĆ, ALOJZIJE, sin Ive i Mare r. Oršolić, dječak, r. 30. 3. 1929., u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen od četnika 26. 1. 1945.
8. ĆORKOVIĆ, ILIJA, sin Ive i Mare r. Oršolić, r. 14. 6. 1923. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Ane r. Jelenić, domobran, poginuo 21. 2. 1944. u Rumi i pokopan sutradan (proglašen mrtvim odlukom Bisk. ordinarijata u Banjoj Luci br. 600/47 od 4. 7. 1947.)
9. ĆORKOVIĆ, IVO, sin Ante, r. 1. 1. 1884. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Oršulić, otac 2 djece, ubijen od četnika 26. 1. 1945.
10. ĆORKOVIĆ, JAKOV, sin Mate i Mare r. Jurišić, r. 19. 11. 1902. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mande r. Knežević, otac 8 djece, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
11. ĆORKOVIĆ, JOSIP zvani Joca, sin Ive, r. 1929., rkt., Hrvat, vezan žicom i ubijen blizu kuće te bačen u rječicu Maturu
12. ĆORKOVIĆ, LUKA, sin Mije i Anke r. Šokić, r. 23. 8. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, vojničar, umro od pjegavog tifusa u bolnici u Tuzli 28. 5. 1944. (javila bolnica iz Tuzle br. 1304/44 od 29. 5. 1944.)
13. ĆORKOVIĆ, MATO, sin Mije i Kate r. Adžić, r. 11. 9. 1902. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mande r. Vidić, otac 5 djece, seoski stražar, ubijen od četnika kod kuće u D. Dolini 26. 1. 1945.
14. ĆORKOVIĆ, MIJO Mile, sin Jose i Janje r. Š tivičić, r. 18. 2. 1898. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Janje r. Gogić, otac 2 kćeri, ubijen 25. 1. 1945. u D. Dolini, četnici opkolili selo i ubijali u noćiâ€(MU)
15. ĆORKOVIĆ PETAR Pejo,sin Josipa, r. 29. 11. 1890. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž An(k)e r. Jakarić, otac 2 kćeri, ubijen od četnika 26. 1. 1945. u D. Dolini kod rječice Matura
16. ĆORKOVIĆ, STIPO, sin Ive i Janje r. Terzić, r. 17. 6. 1914. u D. Dolini, mladić, rkt., Hrvat, nestao kod Staljingrada 1. 1. 1943.
17. ĆORKOVIĆ, VINKO, sin Mate i Marije r. Jurišić, r. 27. 8. 1905. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Draginje r. Marinović, otac 7 djece, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
18. DULIĆ, FERDO, sin Petra i Pave r. Jurišić, r. 27. 3. 1912. u D. Dolini, rkt., Hrvat, poginuo u SremskojInđiji (Stat. animarum) 1944.
19. DULIĆ, PETAR, sin Petra i Pave r. Jurišić, r. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nije se vratio iz rata
20. DŽAJIĆ, JAKOV, sin Josipa, r. 1907., rkt., Hrvat, nije se vratio iz rata
21. GRGIĆ, IVAN Ivo, sin Stanka i Mare r. Petrović, r. 30. 4. 1915. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen kod Markova mlina u LamincimaSređanima 1945. (ubijena su čak 4 brata: Ivan, Luka, Mato i Mirko, čini se u isto vrijeme!)
22. GRGIĆ, LUKA, sin Stanka i Mare r. Petrović, r. 22. 7. 1916. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen kod Markova mlina u LamincimaSređanima 24. 1. 1945.
23. GRGIĆ, MATO, sin Stanka i Mare r. Petrović, r. 14. 4. 1906. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Ruže r. Jurić, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
24. GRGIĆ, MIRKO, sin Stanka i Mare r. Petrović, r. 9. 4. 1913. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Tere r. Stipančević, otac 2 djece, ubijen 24. 1. 1945. kod Markova mlina u LamincimaSređanima
25. GRGIĆ, VINKO, sin Mate i Mare r. Tutić, r. 5. 8. 1909. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Milke r. Šokić, ubijen 1948. na radnoj obvezi u Zenici
26. GUBIĆ, ANTO, sin Ante i Mande r. Oršolić, r. 18. 7. 1906. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Anđe r. Knežević, otac 5 djece, seoski stražar, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
27. GUBIĆ, ANTO, sin Pavla i Pave r. Čegrlj, r. 15. 3. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, poginuo u Cabuni kod Virovitice kao SS. Polizeitruppe (MU Dolina) 22. 11. 1943., pokopan u zajedničkom vojničkom groblju u Virovitici
28. GUBIĆ, MATO, rkt., Hrvat, ubijen na bojišnici
29. GUBIĆ, PAVAO Pavle, sin Mate, r. 25. 1. 1897. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Pave r. Čegrlj, otac 3 djece, ubijen od četnika 26. 1. 1945. nedaleko od kuće u D. Dolini na rječici Maturi
30. IVIČIĆ, MANDA r. JURIŠ IĆ, r. 1878. u D. Dolini, žena Mije Ivičića, rkt., Hrvatica, ubijena od četnika 26. 1. 1945. u Donjoj Dolini
31. JUREKIĆ (Jurakić?), ANTO, poginuo u ratu (Jurekići su se doselili iz Bardače, a poslije ih je bilo i u Orubici)
32. JUREKIĆ, IVO, sin Luke i Ane r. Vonić, r. 21. 9. 1906., rkt., Hrvat, muž Mare r. Miklić, otac 3 djece, ubijen od četnika 25. 1. 1945. ili poginuo u ratu
33. JUREKIĆ, SLAVKO, sin Luke i Ane r. Vujić, r. 14. 5. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, razvodnik 1. pješ. dočasničke škole poginuo u Glini u borbi s partizanima (Stat. animarum) 9. 9. 1942., a prema MU Dolina u Tavani, pokopan sutradan na bojnom polju
34. JURIŠ IĆ, ANTO, sin Luke i Sofije r. Vonjić, r. 20. 4. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, u rujnu 1947. nestao u vojsci (Stat. animarum)
35. JURIŠ IĆ, MARIJAN, sin Ante i Pavlije r. Vidić, r. 1900. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Milke r. Musić, ubijen od četnika kod kuće u D. Dolini 26. 1. 1945.
36. JURIŠ IĆ, VINKO, Kaje, r. 1928., rkt., Hrvat, poginuo u ratu
37. KNEŽEVIĆ, FILIP, sin Ante i Ruže r. Barišić, r. 27. 3. 1904. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Anke r. Petrović, otac 4 kćeri, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
38. KNEŽEVIĆ, FILIP, sin Ive i Janje r. Budić, r. 1904. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mande r. Petrović, otac 7 djece, ubijen 26. 1. 1945. kod kuće u D. Dolini (Stat. animarum)
39. KNEŽEVIĆ, MARA r. Š OKIĆ, kći Ive i Luje r. Čegrlj, r. 1917. (ili 1918.?), u D. Dolini, žena Martina, rkt., Hrvatica, civil, majka 3 djece, ubijena od četnika 26. 1. 1945. kod kuće
40. KNEŽEVIĆ, MARIJAN, sin Ive i Janje r. Budić, r. 23. 3. 1908. u D. Dolini, rkt., Hrvat, udovac iza Mare r. Jurekić, muž Jule r. Knežević, umro u partizanskom logoru u Osijeku 25. 5. 1945., pokopan sutradan na tamošnjem vojnom groblju
41. KNEŽEVIĆ, MIJO, sin Ante i Ruže r. Barišić, r. 20. 9. 1905. u D. Dolini, rkt., Hrvat, udovac iza Mare r. Tomić, muž Ane r. Dulić, otac 2 kćeri, ubili ga četnici 26. 1. 1945. kod kuće u D. Dolini
42. KOVAČEVIĆ, ANTO, sin Mate i Kaje r. Čegrlj, r. 6. 2. 1922. u D. Dolini,rkt., Hrvat,
43. KOVAČEVIĆ, FERDINAD (Ferdo), sin Pavla i Jele r. Marinović, r. 3. 4. 1918. u D. Dolini,rkt., Hrvat, ubili ga u Kozincima krajem svibnja 1945. Golića kopači
44. KOVAČEVIĆ, FLORIJAN, sin Josipa i Ruže r. Knjažević (Knežević), r. 8. 9. 1897., u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Tere r. Šokić, otac 5 djece, bio u obrani sela u seoskoj miliciji, sadistički mučen i ubijen na seoskoj česmi: zaklali ga četnici i svezali teškim lancem sa lokotom i ostavili ga na sred puta; uOpasci MU stoji: Prije smrti ga svezana tukli kundakom, a onda ga zaklali tako da je nož izišao i na drugu stranu vrata. Sve se dogodilo u noći u selu prigodom napadaja četnika-bandita. (MU) 31. 10. 1943.
45. KOVAČEVIĆ, ILIJA, sin Florijana i Tere r. Šokić, r. 25. 3. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nije se vratio iz rata
46. KOVAČEVIĆ, IVAN Ivo zv. Baćo, sin Ante i Janje r. Stojaković, r. 11. 8. 1913. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Ćorković, otac 3 djece, nije se vratio iz rata
47. KOVAČEVIĆ, IVAN Ivo, sin Luke i Eve r. Jurišić, r. 11. 8. 1905. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Milke r. Čegrlj, otac 8 djece, poginuo u borbi u Svodni (Prijedor) (MU Dolina), 22. 6. 1942., pokopan u Svodni sutradan
48. KOVAČEVIĆ, IVO, sin Aleksandra i Vere r. Oršolić, r. 22. 4. 1918. u D. Dolini, rkt., Hrvat, neoženjen, ubijen kod kuće od četnika 7. 2. 1945.
49. KOVAČEVIĆ, LJUBO, sin Mije, r. 1920.?, rkt., Hrvat, nestao u ratu
50. KOVAČEVIĆ, MARIJAN, sin Vinka i Š imice r. Zebić, r. 1905. u D. Dolini, muž Janje r. Šokić, rkt., Hrvat, otac 7 djece, nestao u ratu poslije 1943.
51. KOVAČEVIĆ, MATO, sin Mate i Janje r. Šokić, r. 12. 12. 1906. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Vonić, hrvatski legionar, ubijen 1946. u Srbiji
52. KOVAČEVIĆ, MIJO, sin Mate (Mijina) i Kaje r. Čegrlj, r. 19. 3. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, poginuo u ratu
53. KOVAČEVIĆ, MIJO, zvani Mija, Ružin, r. 1894. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen 1945. kod kuće u D. Dolini
54. KOVAČEVIĆ, MIKA, sin Pavla, r. 1920.? u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrv. vojnik, nestao u ratu
55. KOVAČEVIĆ (zvani Franjić), NIKOLA, sin Luke i Eve r. Jurišić, r. 25. 5. 1923. u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrv. vojnik, nije se vratio iz rata
56. KOVAČEVIĆ, SLAVKO, sin Mije i Kaje r. Vujić, r. 16. 4. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrv. vojnik, nije se vratio iz rata
57. KOVAČEVIĆ, STIPO, sin Mate (Mijina) i Kaje r. Čegrlj, r. 12. 8. 1925. u D. Dolini, rkt., Hrvat, poginuo 1943. u Hrv. Zagorju
58. KOVAČEVIĆ, VINKO, sin Marka, r. 23. 6. 1886. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Š imice r. Zebić, civil, ubijen od četnika 26. 1. 1945. kod kuće
59. MARINOVIĆ, BRANKO, sin Ive i Ane r. Terzić, r. 17. 9. 1911. u D. Dolini, rkt., Hrvat, domobran, muž Anđe r. Oršulić, otac 1 djeteta, ubili ga iz puške četnici pljačkaši pa je na mjestu poginuo (MU) 31. 10. 1943. kod svoje kuće
60. MARINOVIĆ, JOSIP Jozo, sin Mije i Ruže r. Tomić, r. 16. 3. 1921. u D. Dolini, rkt., Hrvat, umro 31. 5. 1945. od rane neprijateljskim puščanim metkom u bolnici u Novoj Gradiški
61. MARINOVIĆ, LUKA, sin Ive i Kate r. Šokić, r. 13. 5. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ustaša, poginuo kod Karlovca 19. 2. 1944. i pokopan na tamošnjem vojnom groblju
62. MATIJAŠ EVIĆ, ADAM, sin Ilije i Jule r. Čegrlj, r. 4. 9. 1904. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Ruže ud. Knežević r. Šokić, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 26. 1. 1945.
63. ORŠ ULIĆ, zvani i Kovačević, ANTO, zvani Verać, (nezakoniti) sin Veronike, r. 14. 6. 1908. u D. Dolini, muž Ruže r. Kovačević, rkt., Hrvat, ubijen od četnika 26. 1. 1945. kod kuće u D. Dolini
64. ORŠ ULIĆ, MATO, sin Mate, r. 24. 2. 1910. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Kate (Kaje) r. Ćorković, otac 5 djece, hrvatski legionar, nestao kod Staljingrada (MU) 20. 1. 1943.
65. PETROVIĆ, ANTO, sin Luke, r. 26. 1. 1899. u D. Dolini, muž Mare r. Budić, rkt., Hrvat, otac 8 djece, seoski stražar, ubijen od četnika kod škole u D. Dolini 26. 1. 1945.
66. PETROVIĆ, IVO, sin Mate i Ljube r. Šokić, r. 26. 8. 1925. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nestao
67. PETROVIĆ, KARLO, sin Mate i Jele r. Šokić, r. 15. 6. 1914. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Anke r. Knežević, ubili ga Golića kopači u Kozincimau lipnju 1945.
68. PETROVIĆ, MATO, sin Ilije i Jele r. Ćorković, r. 7. 10. 1897. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Ljube r. Šokić, otac 6 djece, ubijen 1947. (Stat. animarum) ili: 1948. u Vrbju od KNOJ-a (Mican)?
69. PETROVIĆ, MATO, sin Ive, r. 1925.?, rkt., Hrvat, nestao na Križnom putu
70. PETROVIĆ, MIJO, sin Mate i Gizele r. Matijašević, r. 1. 8. 1910. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Jage r. Knežević, otac 5 djece, ubijen od četnika u noći 26. 1. 1945. kod pravoslavne crkve u D. Dolini
71. PETROVIĆ, MIRKO, sin Stipe i Kaje r. Knežević, r. 11. 6. 1921. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen na Kozari u Š ošinu jarku između Gor. Podgradaca i Mrakovice
72. PETROVIĆ, Š OLJA, sin Karla, r. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nestao
73. PLOTAN, JULA r. GUBIĆ, kći Pavla i Pave r. Čegrlj, r. 18. 1. 1920., rkt., Hrvatica, udana za Nenada Plotana, Srbina, bila dežurna u noći pokolja prilikom napada na selo Donja Dolina u noći 25. na 26. siječnja 1945. i zato je ubijena od hrvatske vojske
74. STIPANČEVIĆ, FABIJAN, sin Ive, r. 10. 2. 1887. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Terzić, u selu ubijen od ustaša (Stat. animarum) u vrijeme rata
75. STIPANČEVIĆ, MATO, sin Stipe (Stije) i Mare r. Petrović, r. 18. 9. 1902. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Ćorković, otac 4 djece, ubijen 1945. kod kuće u D. Dolini
76. STIPANČEVIĆ, NIKOLA,zvani Mika, sin Stipe (Stije) i Mare r. Petrović, r. 20. 3. 1912. u D. Dolini, muž Mande r. Terzić, otac 1 djeteta, rkt., Hrvat, ustaša, ne zna se za nj (Stat. animarum) tj. nestao u ratu
77. STIPANČEVIĆ, STIPO, sin Stipe (Stije)i Mare r. Petrović, r. 6. 4. 1915. u D. Dolini, rkt., Hrvat, pripadnik 3. pješ. puk., vodnik 3. voda, 12. satnije, poginuo u borbi sa četnicimakod Dervente (MU) 27. 8. 1941., pokopan sutradan u Rabiću kod Dervente (Mato, Nikola i Stipo rođena su braća!)
78. STIPANČEVIĆ, VINKO, sin Fabijana i Mare r. Terzić, r. 2. 8. 1911. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ubijen 1945. nedaleko od svoje kuće u D. Dolini
79. Š OKIĆ, ILIJA, sin Ive i Lucije zv. Luja r. Čegrlj, r. 9. 1. 1922. u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrv. vojnik, ne zna se za nj (Stat. animarum), nije se vratio iz rata
80. Š OKIĆ, IVO (Ivan), sin Luke, r. 1893., civil, rkt., Hrvat, muž Lucije Luje r. Čegrlj, otac 7 djece, ubili ga četnici iz parabele za vrijeme napadaja na kuću i na mjestu ostao mrtav (MU) 31. 10. 1943. u Donjoj Dolini (Tom je prilikom vođen cijeli mali rat u napadu na njegovu kuću koju je branio njegov sin Ilija koji je bio na dopustu iz svoje ustaške jedinice, ali je još jedna Ivina kćerka, Ljuba izgubila ruku od bombe.)
81. Š OKIĆ, JANJA, dijete, kći Marka i Ane r. Tomić, r. 9. 6. 1936., rkt., Hrvatica, smrzla se na bijegu pred četnicima 26. 1. 1945.
82. Š OKIĆ, JOSIP Jozo, (zvan: Dvoranski) sin Pavla i Jule r. Šokić, r. 17. 9. 1922. u D. Dolini,rkt., Hrvat, ustaša, poginuo u borbi kod Donjega Miholjca (Stat. animarum) s partizanima 1. 1. 1944.
83. Š OKIĆ, MANDA, ubijena (možda je ona: r. Grgić, kći Mate i Mare r. Tutić, žena Ive Šokića)
84. Š OKIĆ, MIJO, sin Luke i Marije r. Jurišić, r. 30. 6. 1903. u D. Dolini, rkt., Hrvat, poginuo u studenom 1942 kod Svodne, 19. XI. (Stat. animarum)
85. Š OKIĆ, MILKA zvana Milja, kći Ive i Lucije r. Čegrlj, dijete, rkt., Hrvatica, r. 8. 4. 1933. u D. Dolini, poginula od bombe koju su četnici ubacili u kuću za vrijeme napadaja u noći na selo (MU) 31. 10./1. 11. 1943. s ocem Ivom i bratom Vinkom u D. Dolini
86. Š OKIĆ, NIKOLA, zvani Mika, sin Ive (i Lucije r. Čegrlj?), r. 1919., poginuo kod kuće u D. Dolini 1943.
87. Š OKIĆ, PAVLE, sin Ferde i Eve r. Gubić, r. 2. 5. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nakon Križnog puta ubijen u Š ošinu jarku kod Gornjih Podgradaca (Mrakovice)
88. Š OKIĆ, VINKO, sin Ive i Lucije r. Čegrlj, r. 11. 9. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, mladić, poginuo od bombe koju su četnici ubacili u kuću za vrijeme napadaja u noći na selo (MU) 31. 10./1. 11. 1943. s ocem Ivom i sestrom Milkom
89. Š OKIĆ, VINKO, zvan: Dvoranski, sin Pavla i Jule r. Šokić, r. 9. 2. 1919. u D. Dolini, rkt., Hrvat, ustaša ubili ga četnici u njegovoj kući u noći metkom u glavu. Na mjestu ostao mrtav. (MU) 11. 1. 1943., pokopan sutradan na groblju Gradina
90. Š OKIĆ, ŽELJKO, sin Ante i Janje r. Ćorković, r. 7. 1. 1926. u D. Dolini, rkt., Hrvat, hrv. vojnik, nestao u ratu
91. TERZIĆ, ANTO, sin Mije i Jule r. Petrović, r. 13. 12. 1919., u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mare r. Valentić, nestao u ratu
92. TERZIĆ, FILIP, sin Ive i Mande r. Knežević, r. 14. 4. 1901. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mande r. Šokić, otac 5 djece, ubijen od četnika 26. 1. 1945. u D. Dolini
93. TERZIĆ, IVO, sin Ante i Tere r. Jurišić,r. 2. 7. 1909. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nestao 45 ili 44. (Stat. animarum)
94. TERZIĆ, MARKO zv. Kiko, sin Marka i Anđe r. Zebić, r. 25. 3. 1904. u D. Dolini, muž Ane r. Čegrlj, rkt., Hrvat, seoski stražar, ubijen od četnika u noći 25./26. 1. 1945. kod pravoslavne crkve u D. Dolini
95. TERZIĆ, MATO, sin Marka i Ane r. Čegrlj, r. 7. 8. 1925. u D. Dolini,rkt., Hrvat, poginuo u ratu
96. TERZIĆ, MIJO, zvani Kozar, sin Ante i Janje r. Vonić, r. 18. 10. 1895. u D. Dolini, rkt., Hrvat, udovac iza Sofije r. Šokić, ubijen kod kuće u D. Dolini od četnika 7. 2. 1945.
97. TERZIĆ, MIJO, sin Ive i Mande r. Knežević, r. 9. 2. 1894. u D. Dolini, muž Ruže r. Gubić, rkt., Hrvat, ubijen od četnika 26. 1. 1945. u D. Dolini
98. TERZIĆ, MILOŠ , rođ. oko 1905. u D. Dolini, muž Ane r. Jurakić, otac 1 sina, ubijen od četnika 26. 1. 1945. kod kuće u D. Dolini
99. TERZIĆ, MIRKO, nezak. sin Jele Terzić, r. 21. 3. 1906. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Pave r. Stojić, otac 5 djece, ubijen od četnika 7. 2. 1945. u Novom Selu, pok. 6. 3. 1945. u Gor. Dolini: Zato je pokopan mjesec dana poslije smrti, jer je ubijen dok se sakrivao pod ledom, gdje su ga našli kasno suseljani njegovi (MU)
100. TERZIĆ, NIKOLA, zvani Kozar, sin Ante i Janje r. Vonić, r. 3. 12. 1890. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Janje r. Valentić, otac 5 djece, ubijen kod kuće od četnika 26. 1. 1945.
101. TERZIĆ, STIPO, sin Đure i Mande r. Stojaković, r. u D. Dolini, rkt., Hrvat, 45 nesto (Stat. animarum)
102. TOMIĆ, LUKA, sin Marka i Pave r. Kovačević, r. 1904. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Mande r. Knežević, otac 5 djece, ubijen od četnika 26. 1. 1945. kod kuće u D. Dolini
103. VIDIĆ, FILIP, sin Ive i Janje r. Šokić, r. 13. 6. 1920. u D. Dolini, rkt., Hrvat, mladić, strijeljan od partizanau Karađorđevu kotar B. Gradiška(MU) 19. 1. 1943.
104. VIDIĆ, ILIJA, sin Ive i Janje r. Šokić, r. 22. 1. 1923. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nestao 45 (Stat. animarum)
105. VIDIĆ, LUKA, sin Luke i Blaže r. Šokić, r. 18. 5. 1924. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nestao u ratu
106. VON(J)IĆ, ILIJA, sin Mije i Klare r. Banović, rkt., Hrvat, r. 23. 8. 1920. u D. Dolini, muž Mande r. Lagundžija, nestao 1945. kratko nakon vjenčanja
107. VON(J)IĆ, VINKO, sin Ilije i Ane r. Petrović, r. 6. 12. 1904. u D. Dolini, rkt., Hrvat, muž Ane r. Terzić, otac 10 djece, odselio u Orubicu 1942 (Stat. animarum), nije se vratio iz rata 1945.
108. VUJIĆ, BLAŽ, zv. Blagoja, sin Mije i Mare r. Vidaković, r. 28. 1. 1903. u D. Dolini,rkt., Hrvat, muž Pave r. Kovačević-Dumonjić, ubijen od četnika kod kuće u D. Dolini 26. 1. 1945.
109. VUJIĆ, KARLO, sin Ive i Klare r. Banović (druga žena), r. 6. 1. 1921. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nesto 45 (Stat. animarum)
110. VUJIĆ, VINKO, sin Ive i Klare r. Banović, r. 12. 4. 1922. u D. Dolini, rkt., Hrvat, nesto 45 (Stat. animarum)
……………..
Za sada, dakle, znamo poimenično za 110 žrtava rata i poraća samo iz jednog sela dolinske župe, iz Donje Doline. Kad znamo da je u tom selu 1935. živjelo 678 katolika, a u vrijeme rata ih je moglo biti nešto više (možda između 700-750), onda vidimo koliki su razmjeri stradanja; svaki šesti ili sedmi katolik ovoga sela završio je nasilnom smrću. Iz popisa se mogu iščitavati mnogi podatci, ali ih ovdje zbog prostora ne možemo šire analizirati.
Još jednom molba, poštovani čitatelji: svaki novi podatak, nadopuna ili ispravka vrlo su poželjni i dobrodošli za budući rad. Pribilježite ih, provjerite i javite. Isto vrijedi i za ostala sela dolinske župe koja kanimo obraditi. Unaprijed hvala.

Anto Orlovac