Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Mjesec: studeni 2018.

U Bosanskoj Gradiški obilježena 14. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog

Kada se je Vukovar pripremao za obilježavanje tužne 27. obljetnice pada i okupacije i dok su se u gradovima i drugim mjestima diljem Hrvatske palile svijeće i lampioni na prozorima obiteljskih kuća i duž ulica koje nose ime grada heroja Vukovarska, u Bosanskoj Gradišci obilježavala se također tužna, 14. obljetnica mučeničke smrti svećenika Banjolučke biskupije msgr. Kazimira Višaticki bosanskogradiškog župnika i upravitelj župe Dolina.

Svetu Misu zadušnicu je predmolio pomoćni Banjolučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u koncelebraciji s deset svećenika napaćene Banjolučke biskupije, od kojih su dvojica braća mučenika Kazimira msgr. dr. Karlo i preč. Adolf.

Na samom početku misnog slavlja, biskupa, nazočne svećenike, časne sestre i nazočne vjernike je iskreno pozdravio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina pater Tomislav Topić.

U crkvi sv. Roka okupili su se vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola, Banja Luke, koji su ostali živjeti u tim mjestima ali i oni koji žive u drugim mjestima Hrvatske među njima rodbina pok. Kazimira, te predstavnici hrvatskog naroda u političkom životu u Banja Luci.

Po završetku misnoga slavlja, ispred spomen ploče na župnoj kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir, gdje su gorjeli brojni lampioni, biskup je molio opijelo i molitvu odrješenja za mučenika, a obilježavanje tužne obljetnice je završilo uobičajenom zakuskom i druženjem u kripti vjeronaučne dvorane župno-pastoralnog centra.

Msgr. Kazimir Višaticki je rođen 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji, u župi Bosanska Gradiška.nRoditelji Ivan i Barbara r. Ostrowska Crkvi su podarili brojno potomstvo, među njima četiri svećenika: Kazimira, Adolfa, Franju i Karla. Š kolovao se u Bos. Gradišci, Zagrebu i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupije zaredio ga je biskup Stjepan Bauerlein 29. lipnja 1963. god. u Đakovu. Mladu Misu slavio je 14. srpnja 1963. god. u Bos. Gradiški. Svećeničko geslo mu je Znam kome sam povjerovao (2Tim 1,12).

Njegovo svećeničko djelovanje je bogato: U Staroj Rijeci je od 1964. do 1965. god. bio kapelan, a od 1965. do 1967. god. upravitelj iste župe. Od 1967. do 1986. god. bio je upravitelj župe Prnjavor, a od 1986. do 1995. god. župnik u Dolini.

U poslijeratnom razdoblju od 1995. do 1999. god. obnašao je dužnost župnika u Drvaru a 1999. god. imenovan je za župnika župe Budžak. Na toj dužnosti se je kratko zadržao, jer ga je iste godine biskup imenovao za župnika Bosanske Gradiške i upravitelja župe Dolina.

Bio je dekan prnjavorskog i bosanskogradiškog dekanata. Niz godina vodio je brigu za mjesečne duhovne obnove. U više navrta mandata bio je član Zbora biskupovih savjetnika (konzultora) te različitih biskupijskih vijeća.

Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjora 1997. godine.

U Dolini je sagradio novu župnu crkvu. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećenstvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu.

Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17./18. studeni 2004. god. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju Sveti Marko.

Svake godine sjećamo ga se svečanom Misom zadušnicom na obljetnicu njegove smrti u župnoj crkvi u Bos. Gradiški.

U povodu desete obljetnice mučeničke smrti snimljen je dokumentarni film o pokojnom Kazimiru autora i redatelja Milorada Oršulić Micana koji na YouTube ima blizu tisuću pregleda. Klik na VIDEO (Tekst i fotografije: Mican)

SLAVKO SLAVE STIPANČEVIĆ (1944.-2018.)

U predvečerje blagdana Svih svetih primili smo tužnu vijest kako je otrgnut još jedan gore list s dolinske grane. Umro je Slavko SLAVE  Stipančević u 74 . godini života, nakon bolesti s kojom se je borio izvjesno vrijeme.

Pogrebne obrede na Centralnom groblju  u Novoj Gradišci, gdje je Slavko i sahranjen, predvodio je vlč. Ivan Š tivičić župnik župe Kraljica sv. Krunice u Novoj Gradišci, a došla ga je na vječni počinak  ispratiti brojna rodbina, prijatelji i poznanici.

POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. IVAN Š TIVIČIĆ

Slavko  je rođen u Gornjoj  Dolini 11. svibnja 1944. god. od oca Ilije i majke Janje r. Miklić

Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnoj Gornjoj Dolini, a Osnovnu školu, koja je trajala 4 godine završio u Donjoj Dolini.Godine 1962. upošljava se  u Zagrebu  u građevinskom poduzeću “Gradnja” kao radnik s dizalicom.

Nakon 2 godine, dakle 1964. odlazi na odsluženje vojnog roka u Skopje. Slijedeće godine 1965., kao vojnik, prvi put  dragovoljno daruje krv. Slijedeći puta je to bilo 1966. godine i tako sve do 2014. kada je 100 puta darovanu krv. Odličje Crvenog križa dobio je od Gradskog društva iz Nove Gradiške. Medalju, zlatnik i ručni sat poklon Grada Nova Gradiška uručili su mu zamjenica gradonačelnika mr. Ljiljana Lukačević, Franjo Pavlović, ravnatelj Gradskog i Županijskog društva CK i Marija Guberović, predsjednica Gradskog društva CK Nova Gradiška.

7.svibnja 1966. god. se zapošljava u Općoj bolnici Nova Gradiška kao radnik i pomoćni soboslikar i ličilac. Te iste godine, uoči sv. Ilije, 19. srpnja  1966. se oženio s Justinom Vonić. Bog ih je obdario sa sinom i kćerkom.  Srećkom  je rođen 1967. godine,  a kćerka Suzana 1970. godine.

Godine 1972. Slave započinje vanredno školovanje za KV soboslikara i ličilca, a nekoliko godina kasnije 1987. za strojara parnih kotlova i centralnog grijanja. Po dobivanju kvalifikacija nastavlja djelatnost u novogradiškoj općoj bolnici ali ovoga puta kao domar.

Početkom 2004. god. odlazi u mirovinu.

Od svog odlaska iz Gornje Doline 1962. godine u nju se nije vratio da bi tamo  živio, ali ju je stalno nosio u srcu. Ni jedan dolinski blagdan kirvaj nije mogao proći bez njegove nazočnosti. Rado je preko vikenda navraćao kod braće koja su ostala živjeti u Gornjoj Dolini.

ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI NAKON AKCIJE
S MOLERSKIM VALJKOM U KAPELICI NA GROBLJU U DONJOJ DOLINI

I  nakon tragedije koju je doživio njegov rodni kraj i uža okolica, odlazio je u nju. Ni jedna akcija glede uređenja groblja i grobljanske kapelice u Donjoj Dolini  kao i crkve u Gornjoj Dolini nije moglo proći bez njegovog doprinosa, sve do jeseni 2017. godine kada ga je zadesila teška bolest.

Posebno se radovao akciji, molerskom uređenju unutrašnjosti crkve u Gornjoj Dolini (gletovanju, šmirglanju  a potom  bojanju zidnih površina), u koja će se, 2020. godine obilježiti stota obljetnica postojanja župe Dolina.

Kao praktični vjernik, veliki doprinos je dao izgradnji i uređenju svoje nove crkve u župi Kraljice sv. Krunice u južnom dijelu Nove Gradiške.

Dulji razgovor s pok. Slavkom smo objavili u  31. broju Suze dolinske 2014. godine u rubrici Gdje su, kako žive, što rade pod naslovom SLAVKO SLAVE STIPANČEVIĆ STO PUTA DAROVAO  KRV.                                                                                                                 Mican

Proslava blagdana Svih Svetih i Dušnog dana na groblju GRADINA u D. Dolini 2018

Već uobičajeno, od kada se je moglo, poslije ratnih strahota doći u rodni kraj, u našu Dolinu na groblju Gradina, zadnje nedjelje u listopadu, se u poslijepodnevnim satima služi sveta Misa u povodu blagdana SVIH SVETIH i Dušnoga dana.

Groblje, u kome počivaju posmrtni ostatci naših mili i dragi, svoje hodočasnike je dočekalo primjereno uređeno. Neki su došli i više sati ranije kako bi uredili grobove, položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se.

Okupilo oko šezdesetak vjernika koji su, osim malobrojih Dolinaca koji su ostali u Dolini živjeti ili se u nju vratili, došli su iz različitih krajeva Hrvatske, Slovenije, Italije , Austrije i Njemačke strpljivo čekajući na graničnim prijelazima i po nekoliko sati.

Današnje misno slavlje je predvodio nedavno imenovani župnik župa Bosanska Gradiška i Dolina p. Tomislav Topić, redovnik trapist koji je došao iz samostana Marija Zvijezda iz Banja Luke. On je naslijedio dosadašnjeg župnika vlč. Marka Stojčića koji je imenovan za ravnatelja Katoličkog školskog centra u Banja Luci.

Trapiti su katolički monaški red koji slijedi Pravilo sv. Benedikta. Red cerstercita strožeg opsluživanja su nastali reformom benediktinskog reda. Nastao je u samostanu La Trappe u Francuskoj 1664. godine a osnovao ga je opat Armand Jean la Bouthillier de Rance.

Samostan trapističkog reda Marija Zvijezda kod Banja Luke je osnovan za vrijeme turske vladavine Bosnom u 19. stoljeću. Godine 1869. grupa od sedam redovnika monaha iz njemačkog samostana Mariawald na čelu sa slugom božjim don Franzom Pfannerom je osnovala samostan na domaku Banja Luke. Trapisti su poznati po proizvodnji sira Trapist.


Pater Tomislav je došao u Donju Dolinu nakon što je služio nedjeljnu sv. Misu u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, pozdravio nazočne, zahvalio se na tolikom odazivu, uređenosti groblja i prostora ispred grobljanske kapele, ispred koje je i slavljena sv. Misa. Najavio je i moguću reorganizaciju održavanja grobalja na području župa Bos. Gradiška i Dolina.

Po završetku sv. Mise župnik je molio opijela i molitvu odriješenja nad grobovima onih za koje su nazočni izrazili želju za blagoslovom.

Na sam blagdan Svih Svetih sv. Misa i blagoslov grobova bit će na Katoličkom groblju u Brestovčini, a na Dan mrtvih Dušni dan u Čatrnji, a za to vrijeme će Dolinci obilaziti groblja u Novoj Gradiški i Gornjim Bogićevcima, koja pomalo, kao i u drugim mjestima Hrvatske, postaju Gradina.

Iskreno se zahvaljujemo dobrim ljudima koji su nam novčano pomogli pri održavanju groblja od Velike Gospe, a to su: Anto Oršulić iz Zenice 300kn, Vinko Vidić iz Š umetlice 20 €, Zdenko Vonić iz Slav.Kobaša i Ljuban Matković iz Kovačevca po 100kn. Hvala im.

Autor Milorad Oršulić Mican