Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Mjesec: studeni 2020.

IN MEMORIAM – ZDENKO VONIĆ (1954. 2020.)

Uoči dana, kada se je Hrvatska spremala da obilježi tužnu obljetnicu pada Vukovara, Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kratka vijest se je prolomila kao grom iz vedra neba: Umro je Zdenko!

Otrgnut je još jedan list s Dolinskog stabla. List, koji nije požutio do te mjere da je trebao otpasti. Kanula je još jedna suza dolinska!

Zdenko je rođen 23. kolovoza 1954. godine u Novom Selu od oca Mate i majke Terezije r. Oršulić. Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnom Novom Selu, kao i prva  četiri razreda Osnovne škole, preko puta, a ostala četiri razreda u susjednim Lamincima.

Trgovačku školu i stjecanje zvanja kvalificiranog trgovca stekao je u Banja Luci. Kao trgovac radio je u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zemljoradničkoj zadruzi u Donjoj Dolini s Mirkom Ćorkovićem, a pod kraj devedesetih godina je otvorio Trgovinu mješovite robe u obiteljskoj kući u Novom Selu, prostoru za te svrhe izgrađen i tu radio dok ga ratni vihor u tome nije prekinuo.

Vizitka za trgovinu

U tom poslu mu je pomagala supruga Zdenka s kojom je zasnovao bračnu zajednicu 8. ožujka 1980. godine.

            Za vrijeme življenja u Novom Selu, Bog ih je obdario s dvojicom sinova Kristijanom rođenim 29. listopada 1981. godine i Dariom rođenim 14. kolovoza 1988. godine. Nakon sedam godina, u izgnanstvu, u Hrvatskoj, 22. studenog 1995. će im se roditi kćerka Tajana.

            Zdenko je sa svojom obitelji, suprugom i sinovima  prognan i 19. siječnja 1993. godine razmjenom: civili za civile kod Dragalića prešao je u Hrvatsku. Mjesecima su se  potucali od Nove Gradiške, gdje su ostali pola godine  pa do Rijeke, a potom se vraćaju ponovo u Novu Gradišku, točnije u Š umetlicu gdje su od Gradskog poglavarstva grada Nove Gradiške dobili na korištenje kuću u Š umetlici u kojoj ostaju tri mjeseca. U međuvremenu su uspjeli, posredstvom oca Mate, zamijeniti kuću, onu u Novom Selu za ovu u Slavonskom Kobašu.

ZDENKO U KRUGU OBITELJI I UNUČICE

Bile su to teške godine. Da bi se preživjelo radio je kao nadničar, a kada ni to nije bilo dostatno, morao je prodati kombi-vozilo s kojim je došao u Hrvatsku.  

            Godine su prolazile a svaki dan je donosio drugu nafaku. Radio je kao konobar u kafićima u Slavonskom Kobašu, na Javnim radovima pri općini Oriovac, odakle je i otišao u mirovinu, ali na žalost, nije ju dugo uživao. U teškoj bolesti ih je primio tek nekoliko.

            Iako, bez stalnog zaposlenja, u zamijenjenoj kući u koju je trebalo uložiti i truda i novaca, da bi se moglo pristojno živjeti, on i supruga, djecu su školovali. Sve troje njih su stekli akademske titule: Kristijan 2005. godine dobiva zvanje Inžinjer elektrotehnike smjer elektronika.

Dario 2012. godine dobiva zvanje Magistar engleskog jezika i književnosti te magistar edukacijske povijesti.

 Tajana je ove, 2020. godine dobila titulu magistra njemačkog jezika. Ta vijest ga je učinila sretnim i bar na trenutak olakšalo bolove.

Svi su članovi obitelji uposleni, a on, kada je trebao ubirati plodove svoga rada, napade ga teška bolest koja je bila jača od njegove volje za životom.

Zdenko je bio društveno, kulturno, a naročito športski aktivan, posebno u NK Jedinstvo iz Doline i Novog Sela. Tu svoju aktivnost je nastavio  i u novoj sredini, u Slavonskom Kobašu, naročito za vrijeme župnikovanja  pok. msgr. Mije Dukića i njegovog nasljednika vlč.  Mije Lasovića, ali je stajao na raspolaganju i sadašnjem župniku vlč. Goranu Kovačević.

Sa Zdenkom smo, u drugom broju našeg glasila/godišnjaku Suze dolinske (Godište I. srpanj/listopad 1996. broj 2,  za rubriku  Gdje su, kako žive i što rade  razgovarali.

U tom  razgovoru je između ostalog kazao: Nakon što smo u Gornjoj Dolini izgradili suvremenu automatsku telefonsku centralu i doveli u sva sela telefone, izgradili zgradu ambulante i novo nogometno igralište s rolanim tepihom, asfaltirali velik dio putova kroz Gornju Dolinu, Donju Dolinu i priveli kraju asfaltiranje ceste do Novog Sela, ostalo nam  je da još, osim asfaltiranja putova, dovršimo izgradnju nove crkve, tj. izgradnju zvonika, izgradimo na groblju Gradina u Donjoj Dolini mrtvačnicu, jer smo sve staze na njemu asfaltirali, proširimo Dom za mladež U svim tim akcijama je sudjelovao, pomagao i u mnogima bio na čelu.

ČLANOVI OBITELJI  VONIĆ TRI MJESECA PRIJE ZDENKINOG PRERANOG ODLAZKA  

Osim toga, dolaskom demokratskim promjena, očekivao se veći napredak u Dolini u smislu ulaganja inozemnog kapitala, koji su naši ljudi iz Doline i Novog Sela zaradili radeći u inozemstvu, obrtničke radionice, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i podizanju jedne suvremene tvornice gdje bi se naša mladež iz župe Dolina uposlila, da ne bi, kao njihovi roditelji morali ići  trbuhom za kruhom. 

            U planu je bila izgradnja jedne suvremene skele između Gornje  i Slavonske Doline kako bi što bolje i brže bili povezani s Novom Gradiškom, a s time i cijelom Hrvatskom.

            Te naše želje i namjere je prekinuo nametnuti rat u Hrvatskoj. Taj ratni vihor u susjednoj Hrvatskoj se prenio i u Bosnu I Hercegovinu pa i samu Dolinu. Počela su ubojstva i prognanstva

Da, tako je Zdenko govorio, vjerovao i nadao se. Razgovor je završio riječima: Moja želja i nada, a uz to i poruka svim Dolincima diljem svijeta je da ne izgube nadu u jedan pravedan mir i pravedan povratak u našu Dolinu, gdje nas čeka naša crkva – ljepotica, groblje, ambulanta, igralište, domovi i sve to izgrađeno žuljavim rukama ali i nepregledna polja: Pogorlo, Mestanje, Poljanska te rijeke i rječice:  Matura, Osorna, Osetna, sve to što su nam naši pradjedovi i djedovi ostavili. Nitko nema pravo da nam na ovakav, nepravedan način oduzme

POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. SAŠ A PAVELJAK, A POKOPAN JE NA GROBLJU SVETIŠ TA GOSPE KLOŠ TARSKE U SLAVONSKOM KOBAŠ U

Do toga nije došlo, ali je s radošću odlazio u rodno Novo Selo, u dolinsku crkvu i na groblje Gradina u Donjoj Dolini.

Počiva pod krošnjama starodrevnih borova, na groblju u Slavonskom Kobašu, u Gospinom svetištu kojem je dao svoj veliki doprinos u izgradnji, ovakvog kakvog danas vidimo.

Hvala mu na svemu. Počivaj u miru Božjem do susreta u Vječnosti Gdje svaka suza nestaje i što ljudsko oko nije vidjelo, a uho osjetilo, što nam je Dobri Bog pripremio.

Dragi Zdenko, počivaj u zagrljaju Gospe Kloštarske i Njenog sina Isusa Krista koji je Uskrsnuće i život. (Iv 11,12)

Bila ti laka hrvatska gruda, koju si toliko ljubio.

                                                                                                   pripremio Mican

16. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira

U BOSANSKOJ GRADIŠ CI OBILJEŽENA 16. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI  MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG
Svetom Misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je, 17. studenog 2020. godine je obilježena 16. obljetnica mučeničke smrti  župnika i dekana  mons. Kazimira Višatickog.

NA POČETKU MISNOG SLAVLJA  ŽUPNIK P. TOMISLAV JE POZDRAVIO NAZOČNE, A MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP

Koncelebrirano misno slavlje je predvodio banjolučki biskup msgr, dr. Franjo Komarica. Osim domaćeg župnika Tomislava Topića, s biskupom su koncelebrirala i rođena braća ubijenog župnika Kazimira: preč. Adolf Višaticki, upravitelj župe Sasina i prof. dr. Kralo Višaticki, duhovnik u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, zatim župnik susjedne župe Nova Topola Anđelo Bartulica, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, vlč. Mato Rukavina   župe Stara Gradiška,  p. Zvonko Topić, fra Dujo Ljevar,  fra Domagoj Š imić, gvardijan samostana na Petrićevcu i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.

Na misi je, uz poštivanje svih pandemijskih propisa, sudjelovalo pedesetak  vjernika iz te i susjednih župa Nova Topola i Dolina, gdje je pokojni svećenik  Kazimir također župnikovao, vjernici iz  Hrvatske te redovnice iz samostanā Nova Topola, Novi Nazaret i Sasina. Nazočan je bio i generalni konzul RH u Banjoj Luci, Zoran Piličić te predsjednica obnovljenog HPD Posavac iz Bos. Gradiške Ljiljana Došen.

BISKUP FRANJO JE PROPOVJEDAO, A ZA VRIJEME  PRETVORBE UZ BISKUPA I KAZIMIROVU  BRAĆU, OKO OLTARA, OKUPILI SU SE I OSTALI SVEĆENICI

Na početku mise je sve nazočne pozdravio upravitelj župe o.Topić i zahvalio svima na dolasku i pijetetu, koji iz godine u godinu iskazuju nezaboravnom svećeničkom liku ubijenog župnika Kazimira.

ZBOG EPIDEMILOŠ KIH MJERA SV. MISI JE NAZOČIO ZNATNO MANJI BROJ VJERNIKA

Uvodeći u misno slavlje biskup Franjo je podsjetio nazočne na moralnu obvezu biskupijske i župnih zajednica sjećati se u molitvama svojih ubijenih župnika i drugih nevino stradalih župljana. U bosansko-gradiškom dekanatu su ubijena dvojica župnika: vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli tijekom rata u lipnju 1992. godine  kao prvi u nizu od osmorice ubijenih, čiji posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni i vjernički sahranjeni, a mons. Kazimir Višaticki,  kao posljednji u poraću, u studenom 2004.godine, vjerojatno kao prvi u ubijeni svećenik u Europi u ovom stoljeću i tisućljeću.

Pozvao je sve okupljene da se osim za župnika Kazimira pomole i za sve druge ubijene i nestale iz tri njihove župe.

U svojoj homiliji je biskup, najprije podsjetio na drevnu praksu Crkve s obzirom na  duhovnu korist vjernika,  u štovanju svih svetaca Crkve i u molitvi za duše pokojnika, odn. duše u čistilištu, što se čini, osobito tijekom mjeseca studenog, tj. pri kraju crkvene godine.

MOLITVA  KOD SPOMEN PLOČE  POSTAVLJENE U ZNAK POŠ TOVANJA MUČENIKU KAZIMIRU  NA ŽUPNOJ KUĆI  U KOJOJ JE MUČKI UBIJEN

Podsjetio je nazočne također i na svoje riječi iz pogrebne propovijedi koje je tada uputio pokojnom župniku, te svim svećenicima, redovnicama i župljanima: Dragi brate Kazimire, hvala ti za tvoj divni svećenički lik, za divni uzor apostolskog djelovanja i za tvoju spremnost da ostaneš u službi Božje istine, pravde, milosrđa, opraštanja i ljubavi i po cijenu prolijevanja vlastite krvi. Vjerujemo da tvoja krvava žrtva neće biti uzaludna, kao što neće biti uzaludne ni mučeničke smrti druge naše vjerne braće svećenika i naše sestre redovnice koji su dali svoje živote proteklih godina nesretnog rata.

GENERALNI KONZUL RH U BANJOJ LUCI ZORAN PILIČIĆ, BISKUP FRANJO KOMARICA, MSGR. KARLO I PREČ. ADOLF VIŠ ATICKI,  ZA VRIJEME MOLITVE  PRIJE OKRIJEPE

Po svršetku misnog slavlja biskup je, zajedno sa svećenicima i svim vjernicima došao  do spomen ploče na ulazu u župnu kuću, u kojoj je msgr. Kazimir mučki ubijen, izmolio opijelo za pokojnog župnika i molitve za sve pokojne župnike i župljane.

Nakon molitvenog slavlja, župnik je u ime Kazimirove braće sve nazočne pozvao u dvoranu župno-pastoralnog vijeća  na okrjepu.

pripremio: Mican

OBILJEŽAVANJE SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA NA GROBLJU GRADINA U DONJOJ DOLINI 2020

Blagdan Svih Svetih i spomendan Dana Mrtvih Dušnog dana su dani kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika i pohode grobovi i groblja u znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima i kite ih cvijećem, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

GROBLJE GRADINA NA KOJEM POČIVAJU MILI I DRAGI ŽUPE DOLINA

Na sam blagdan Svih Sveti, slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

            I ove godine, svoju ljubav i sjećanje na mile i drage su vjernice župe Dolina iskazali dolaskom na groblje Gradina u Donjoj Dolini u subotu 31. listopada. Nakon što su zapalili svijeće i grobove okitili cvijećem, svi su se okupili  oko oltara ispred kapelice. Svetu Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

            Okupilo se tridesetak vjernika koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, a većina ih je došla iz okolice Nove Gradiške i Zagreba. Svi su se oni pridržavali epidemioloških mjera

SVETU MISU JE SLUŽIO P. TOMISLAV TOPIĆ BOSANSKOGRADIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA
ZA VRIJEME SV. MISE POŠ TIVALE SU SE SVE MJERE

Župnik  se zahvalio nazočnima što su pohodili groblje u prkos pandemiji coronavirusu, koja hara svijetom. To je znak da ljubav, pa i prema pokojnima nema granica.

Zbog tog Covida,  nije se služila sv. Misa i blagoslov polja o blagdanu sv. Marka, ali je za to služena na sam blagdan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je i zaštitnik Donje Doline. Za sve te prigode, trava na groblju je bila pokošena.

            Na kraju sv. Mise, p. Tomislav je izmolio opijela za sve pokojne čija tijela, počivaju na ovom svetom mjestu, i čekaju uskrsnuće a potom je pojedinačno blagoslovio sve one grobove  i molio molitvu odrješenja, za koje je rodbina izrazila želju da ih pohodi.

 Sutra, na blagdan Svih Svetih i prekosutra, Dolinci i Novoselci će pohoditi groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Zagrebu i mnogim drugim mjestima koja polako postaju Druga Gradina.

Bilo je i riječi o opsežnim radovima na ovom groblju koje treba izvesti, ali ne u Karla Vonića aranžmanu.

SVI KOJI SU IZRAZILI ŽELJU P. TOMISLAV JE MOLIO MOLITVU ODRJEŠ ENJA I BLAGOSLOVIO GROBOVE

DAROVATELJI ZA GROBLJE GRADI U DONJOJ DOLINI U 2020. GODINI

Svoj novčani prilog, za održavanje groblja, predali su Micanu, što se podrazumijeva pod košene trave i sitnih popravaka na grobljanskoj kapelici, u tijeku 2020. godine su dali: Petar Pero Jurišić 50 Eu, Mijo Ćorković 100 kn, Mišo Barišić 100 kn, Miroslav Ćorković 100 kn, Katica (Stipe) Musić, Nova Gradiška  200 kn, Milenko Ćorković, Nova Gradiška  100 kn, Ljuboslav Knežević, Nova Gradiška 120kn, Zvonko Oršulić, Ljupina 200 kn, Ljuban Matković, Kovačevac 100 kn, Zlatko i Janja Vonić, Nova Gradiška 200 kn, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Mara Kovačević, Kozinci 20 KM, Ilija Dakić, Š umetlica 200 kn i Angelina Gubić, Visoka Greda100 kn.

               Imena nekih Dolinaca su već spomenuta u članku O groblju Gradina u Donjoj Dolini, ali ne smeta: bolje i dva puta, nego da se nečije ime ispusti.

               Osim Micanu, novčane priloge su dali p. Tomislavu Topiću upravitelju župe Dolina, koja se uglavnom koriste za održavanje crkvenog dvorišta u Gornjoj Dolini, a to su: Renata  Matijašević  40KM, Josip Ćorković 50 KM, Angelina Stazić  50 eu, Ljiljana Borjanović  i Kata Kesić  20 KM, Anto Š Šokić 20 KM, Zlatko Matković 20 KM, Janja Ćorković 200 Kn, Zvonko i Dobrila Kovačević 200 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Slavko Vidić 20 KM i Berislav Vonić  50 kn.

               Svima od srca hvala, uz poruku: i u buduće se nemojte umoriti od davanja. pripremio:Mican