Vijesti

Koji je svoje božanstvo (slavu) objavio u Kani . . .

O svadbi u Kani čitamo u Ivanovu evanđelju (Iv 2. 1-12).

”U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ”Vina nemaju”. Kaže joj Isus: ”Ženo, što ja imam s Tobom? Još nije došao moj čas!” Na to će njegova mati poslužiteljima: ”Š to god vam rekne, učinite!”

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: ”Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: ”Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je znale su sluge koje zagrabiše vodu ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: ”Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi SVOJU SLAVU te povjerovaše u njega  njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.”

U Nazaretu je Isus izrekao svoju prvu propovijed. I kod svojih suseljana nije dobro primljen. Izbacili su Ga iz svoje sredine! Zamislimo samo da su Ga s vjerom i ljubavlju prihvatili, što bi danas Nazaret bio. Kakvu su sjajnu šansu proigrali?

U Kani je Isus učinio svoje prvo čudo. Tu je bio prihvaćen. Tu je mogao pokazati veličinu i samilost svoga Srca. Tu je značajnu ulogu odigrala Njegova Majka.

Kad je dakle na svadbi u Kani nestalo vina, Marija se obratila za pomoć Isusu. Ona zna Kome valja ići. Ona poznaje svojega Sina. Isus joj odvrati da Njegov čas još nije došao. Taj Njegov čas bit će Njegova muka, smrt i uskrsnuće. Iz te Njegove muke i smrti će moći ”vodu” ljudskog grijeha silom Duha Svetoga s lica čovječanstva sprati i duše ljudima napuniti ”novim vinom” to jest Duhom Svetim.

No, Njegova Majka s velikim pouzdanjem kaže poslužiteljima: ”Učinite što god vam rekne” To su posljednje riječi Majke Božje što ih je zabilježilo Evanđelje. Vrlo su značajne te riječi. U njima se vidi Marijin dostojanstveni mir i sigurnost njezina pouzdanja u Isusovu pomoć. U njima se daje poruka i pouka svim ljudima svih vremena. Nikada ne smijemo posumnjati da nam Isus neće pomoći, pogotovo ako Ga za to zamoli Njegova i naša Majka Marija.

Kod nestašice vina u Kani nije bila dovoljna samo velika vjera Isusove Majke, da bi se mogla očitovati slava Božja. Iako sv. Bernard kliče: Sin uslišava Majku, Otac nebeski uslišava Sina . . . Ali se pri tome traži nešto i od čovjeka, a to je ponizna poslušnost onih kojima se Marija obraća: ”Učinite što god vam kaže!”

Marijine riječi potiču na poslušnost Kristu svu Crkvu, a koju su na svadbi u Kani predstavljali učenici i poslužitelji. I u OČE NAŠ U molimo: Nek se, Oče nebeski, vrši volja Tvoja (u mojem životu, obitelji, župi, narodu . . .) onako kako je vrše anđeli i sveci u nebu.

Na tu se poslušnost Bogu, Kristu i Crkvi obvezuju svi krizmenici  i Bogu zaređene osobe!

Riječi Isusove Majke potvrdit će na Taboru Isusov nebeski Otac. Kad se ono Isus preobrazio pred trojicom učenika, i iz oblaka se začuo glas Oca nebeskoga: ”Ovo je moj Sin. LJUBLJENI. Njega slušajte! (Mt 17,5) I taj je glas upućen cijeloj Crkvi, a koju su na Taboru predstavljali apostoli Petar, Jakov i Ivan. Bog Otac iz neba, iz objave, a Majka Marija sa zemlje upiru prstom u Isusa, i govore koga to ljudi trebaju slušati, slijediti i voljeti više od svega. U Isusu se Kristu ljubi i Bog i Čovjek. U Njemu i po Njemu se postiže vječna i veličanstvena budućnost. Danas se ljudima, pa i nama katolicima mnogi nude za ”ISUSA”! Ne dajmo se zavesti! Samo je jedan ISUS koji je vrijedan našeg povjerenja i ljubavi  –  Onaj kojeg su nam nebeski Otac i Marija, Isusova Majka pokazali i za Kojeg Crkva svjedoči, evo, već 2000 godina.

Kad su poslužitelji Isusa poslušali ne pitajući zašto to trebaju činiti, tako su Isusu omogućili da učini svoje prvo čudo. I tako su mnogima poslije dali primjer kako treba slušati Isusa i vjerovati u Marijin zagovor.

I dogodilo se čudo, prvo čudo na početku Isusova javnog djelovanja. Isus je izmijenio vodu u vino. Uz to Isus je učinio i nešto drugo: gostima i učenicima je otvorio oči duše, pa su shvatili Isusovo božansko poslanje. Učenicima je ojačana volja da Isusa slijede. I povjerovaše u Njega njegovi učenici.

I ovdje bi mogli postaviti sebi neka pitanja:

–          Kakav je naš posluh? Kako Isusa slušamo u našim obiteljima?

–          Je li naš posluh potpuno predanje Božjoj volji?

–          Primamo li ustrpljivo križeve koje nam Bog pripusti?

–          Primamo li u vjeri riječi Kristove, Crkve i crkvenih poglavara?

–          Š to za nas znače poruke i vapaji nebeske Majke?

–          Po sakramentu ženidbe primili smo u svoj bračni i obiteljski život i suživot otajstvenog Krista! Da li se On nalazi i osjeća s nama i među nama ”kod kuće”? Da li je naš najdraži prijatelj, Učitelj, Vođa i Pomoćnik?

Ne dopustimo da nas bilo tko i što udalji od Gospodina!

Sve je od Njega, osim mojeg grijeha. Njega sam stekao bez suradnje s Bogom i bez volje Božje. Grijeh je bogatstvo mnogih srdaca i savjesti. Radi ”tog bogatstva” mnogi se odriču i Boga i Krista i Crkve. Isus, kao Jaganjac Božji je došao k nama da bi nam taj grijeh uzeo, poništio, od njega nas oslobodio. Sve stoji do mene, da li ga hoću i želim Isusu dati i predati. Tu su negdje i Isusove riječi: Tko želi svoj život sačuvati, izgubit će ga, a tko ga gubi radi mene i Evanđelja, dobit će ga! Z mnoge je ljude, odreći se grijeha isto, kao i odreći se života! Samo oni koji u Isusu vide svoga Boga i Spasitelja, moći će se svoga (grijeha) života odricati i naizgled sebe gubiti. Ali u Isusu će naći više od grijeha i (života)! Neka nas Duh Sveti, taj unutarnji naš Učitelj pouči kako se to radi i može, a zagovor Nebeske Majke nas na tom putu ”umiranja” sebi i svijetu neumorno pratio i poticao da ustrajemo!

Moleći krunicu s Marijom, Majkom Isusovom sve više shvaćamo tko smo, čiji smo, kakvi smo i kome i kamo pozvani!

O daljnjim razmišljanjima o otajstvima svjetla, ako Bog dadne, razmišljat ćemo u idućim brojevima našeg glasila.

Sve najbolje vlč. Milivoj