Vijesti

Pri rješavanju problema-etničke pripadnosti stanovnika Donje Doline treba poći od dvije osnovne postavke; prvo, da je od početka života Starijeg naselja pa sve do kraja života naselja na Gradini, odnosno do rimske okupacije ovih krajeva, ovdje živjelo istorodno stanovništvo, i, drugo, da su stanovnici Donje Doline i stanovnici istovremenih naselja sjeverozapadne, i uopće sjeverne Bosne, pripadnici zapadnopanonske skupine KŽP i njeni direktni potomci. Stoga ključ rješenja pitanja tko su stanovnici Donje Doline u etničkom smislu leži u rješenju pitanja tko su nosioci KŽP ZPP, odnosno koje ime, poznato iz :povijesnih izvora pripada njima, Bez tretiranja -čitave KŽP ZPP u ovoj raspravi, kao što se vidi, nemoguće je rješavati pitanje etničke pripadnosti stanovnika Donje Doline. Zato bi se, na prvom mjestu, moralo utvrditi gdje je kolijevkom KŽP ZPP, jer ako se to postigne, tada je postignuto i lociranje kolijevke stanovnika Donje Doline.

DONJA DOLINA I KŽP

Srodnosti između raznih nalazišta ZPIAP, prije svega ZPP, u toj mjeri su očigledne da bi stanovnike čitavog toga područja trebalo smatram jednom etničkom grupacijom, kojoj bi, prema tome, morala pripadati i Donja Dolina. Za nas je od najvećeg značaja pitanje da li su stanovnici Donje Doline autohtoni u sjevernoj Bosni ili su doseljenici. Rješenje i ovog pitanja ovisi o pronalaženju mjesta na kojem su se formirali svi najvažniji elementi materijalne kulture Starijeg naselja Donje Doline. što je identično sa pronalaženjem prostora nastanka KŽP zapadno panonskog prostora. Meni se čini da bi centar nastanka ove skupine, a eventualno i čitave KŽP, mogao biti na zapadno panonskom području, jer nam na to ukazuje čitav niz kulturnih elemenata. Na prvom mjestu, na ovakvu pretpostavku navodi nas osnovna karakteristika bilo koje skupine KŽP: spaljivanje mrtvaca i sahranjivanje u urne. Već vrlo rano, u badenskoj kulturi i u kulturi zvonastih čaša, ovakav način sahranjivanja postoji upravo u sjeverozapadnoj Panoniji, to jest na području koje kasnije nesumnjivo pripada nosiocima KŽP. Ovaj običaj se održava i kasnije, tako da rano brončano doba kisapostag-ku1tura u. Dunátulu poznaje samo spaljivanje i sahranjivanje. u urne bez inhumacije. Urne se obično pokrivaju zdjelama od kojih su mnoge veoma srodne zdjelama tipa T. VII, 9, 12, a pored njih se, kao prilozi, nalaze u grobovima ponekad i nekoliko posuda, što potpuno odgovara načinu pokopavanja raznih skupina KŽP. Upravo spomenuti način sahranjivanja ostaje u mađarskom dijelu Panonije u upotrebi kontinuirano kroz čitavo srednje brončano doba i produžava se u kasnije periode. Ako se ovome doda još i, to da je Panonija jedino područje u Europi gdje se spaljivanje i sahranjivanje u urne u neprekinutoj 1iniji sreće od neolita pa sve do u željezno doba i da se upravo ovdje nalazi KŽP čiji način sahranjivanja u potpunosti odgovara načinu: sahranjivanja u raznim skupinama brončanog doba Panonije, onda bi se moglo doći do zaključka da se ovdje u Panoniji formirala kultura žarnih polja kakvu poznamo u ha A periodu. O tome da je KŽP u velikoj zavisnosti od Panonije svjedoči i keramika. Prototipovi za zdjele sa izvijenim obodima, poznati su već u kisapostag-kulturi. Interesantno je da neke od ovih zdjela u kisapostag-kulturi imaju noge, pa oblikom skoro u potpunosti odgovaraju zdjelama na nozi Baierdorf-Velatice-skupine KŽP koja pripada zapadno panonskoj KŽP. Bikonusne posude sa izvijenim obodom, srodne posudama tipa T. IV, itd., javljaju se kod nas, izgleda, dosta kasno, ali su i one porijeklom iz panonskih brončanodobnih kultura. To se može zaključiti na osnovu više-manje  srodnih posuda ranog i srednjeg brončanog doba Dunántula i Alfölda. Na ovisnost KŽP, u najširem smislu, o panonskom brončanom dobu ukazuju, vjerojatno, i oštro profilirane šalice sa visokostojećom drškom Baierdorf-Velatice-grupe KŽP, čiji izdanci su poznati i u Donjoj Dolini perioda u koji spada Baierdorf-Velatice-grupa. Možda bi u prilog pretpostavci o panonskom porijeklu KŽP govorile i zdjele sa turban-obodima, koso kanelirane na ramenu posuda, pa čak i bikonusne posude sa ravno odrezanim obodom tipa T. I. 31 i u njemu srodne, pošto se sva tri elementa prvi put javljaju u vinčanskoj kulturi, koja se rasprostirala i po jednom dijelu Panonije. Sva ta tri elementa spadaju u tipične elemente KŽP.

U susjedstvu rano srednjobrončanodobnih kultura Dunántula, koje su spaljivale svoje mrtve i sahranjivale ih u urne, prema zapadu i sjeverozapadu, odnosno zapadno od područja za koje bi se moglo smatrati da je bila kolijevka KŽP, živjela je u isto vrijeme srednjoevropska HGK, što je sigurno moralo dovesti do međusobnih veza i utjecaja. O postojanju ovakvih veza svjedoče mnoge igle, poznate unutar KŽP ZPP, pa i iz Starijeg naselja Donje Doline, a koje svoj oblik sigurno vuku iz oblika igala HGK. Međutim, još bolje od igala, o ovakvim vezama svjedoči keramika. Tako, na primjer i HGK i KŽP sadrže posude bikonusnog oblika sa ravno odrezanim obodom, srodne posudama tipa T. I, 31. O vezama između HGK i KŽP pisali su već mnogi autori, pa nema potrebe da se na ovom pitanju duže zadržavamo.

Ako se sada usporede upravo iznijeti podaci sa činjenicom da Donja Dolina, smještena na južnoj periferiji KŽP ZPP pokazuje ovisnost kako o sjevero zapadno panonskom prostoru, tako i o elementima HGK srednje Europe, moralo bi se pomisliti na to da su stanovnici Donje Doline porijeklom s onog područja gdje se dodirivala najstarija KŽP zapadne Panonije sa posljednjim izdancima HGK srednje Europe. U svakom slučaju, radi se o sjeverozapadnoj Panoniji sa kojom Donja Dolina i kasnije ima veoma izrazite srodnosti, veće nego sa bilo kojom daljom pokrajinom. Prema tome, izgleda vjerojatno da je kolijevka KŽP ZPP centar iz kojega su krenule grupe nosilaca ove kulture na sjever, zapad i jug, i prouzrokovale stvaranje novih skupina KŽP i proširenje KŽP zapadno panonskog tipa, i mjesto odakle su se doselili stanovnici Starijeg Naselja, jedan te isti prostor sjeverozapadna Panonija. Ako bi ova razmišljanja bila pravilna, tada bi stanovnike Starijeg naselja i ostalih srodnih i istovremenih naselja sjeverne Bosne, trebali u ha A periodu na ovom području smatrati strancima koji su prodrli u tuđe područje. Svakako, važno je pitanje koga su doseljenici ovdje zatekli. Za sada se zna jedino to da su prije KŽP u sjeverozapadnoj Bosni živjeli nosioci slavonske kulture. Međutim, prema uobičajenim kronologijama, ove dvije kulturne grupacije se ne bi mogle vremenski dodirivati, jer, navodno, između njih stoji jaz od najmanje 400 godina. Ovakvo datiranje trajanja slavonske kulture, prema kojem bi njen kraj bio oko 1600. ili 1500. godine (u najboljem slučaju), dovodi nas u veoma tešku situaciju, pošto do sada nema ni najmanjeg traga bilo kakvim keramičkim elementima koji se mogu postaviti između slavonske kulture i KŽP u sjeverozapadnoj Bosni. Ta činjenica izgleda veoma čudna, ali se, po svoj prilici, radi samo o nepreciznim kronologijama, Vjerojatno nije slučajno da se, na nizu lokaliteta, sloj sa keramikom KŽP nalazi direktno na sloju sa keramikom slavonske kulture, bez ikakvog traga izolacionog sloja. To je već odavno primijetio J. Korošec i zbog toga posumnjao u sadašnja datiranja slavonske kulture, zapravo u datiranje kraja života slavonske kulture. Čitav  problem pokušao je veoma smjelo riješiti nedavno N. Tasić. On tvrdi da je slavonska kultura u Bosni živjela i kroz srednje brončano doba, što dozvoljava pretpostavku da su nosioci KŽp, pri prodoru u sjeverozapadnu Bosnu, naišli na nosioce slavonske kulture. To se podudara sa situacijom na lokalitetima gdje se na slojeve sa keramikom slavonske kulture, direktno naslanja sloj sa keramikom tipičnom za KŽP. Veze između KŽP i slavonske kulture nije moguće utvrditi na arheološkom materijalu ovog područja. Komparacija arheološkog materijala dovodi do zaključka da su slavonska kultura i KŽP ZPP dva kulturna svijeta, koja su uslijed geografskog podudaranja, mogla imati neke zajedničke elemente. Razlike između njih su, tako velike da jednu ne možemo dovoditi u genetsku vezu s drugom. Ako se sada pretpostavi da su nosioci KŽP ZPP prodrli sa sjevera preko Save, u sjeverozapadnu Bosnu na područje nastanjeno možda nosiocima slavonske kulture, a slavonska kultura nije ostavila trag u materijalnoj kulturi došljaka, onda bi se mogao ovaj dolazak smatrati uništavajućim osvajačkim pohodom. Dolazak nosioca KŽP u sjeverozapadnu Bosnu značilo bi, u tom slučaju, potpunu propast nositelja slavonske kulture ili njihovo iseljavanje. Ova hipoteza nema posve pouzdane oslonce, pa se zato mora pretpostaviti i to da možda još nije pronađena kultura srednjeg brončanog doba ovih krajeva. Na osvajački karakter prodora KŽP u ove krajeve ukazuje i strelovito proširenje KŽP u bliža i dalja područja, koja sigurno nisu bila pusta, nego nastanjena. Takva brzina širenja govori o jednoj veoma snažnoj etničkoj grupaciji, koja je uništavala domaće elemente ili ih je u sebe upijala. Ponekad se, vjerojatno, događalo i obratno, ovisno o jačini supstrata i novodošlih grupa KŽP. Sudbina različitih grupa KŽP na raznim područjima Europe bila je, veoma različita. To je poseban problem, u koji na ovom mjestu  ne mogu ulaziti. U sjeverozapadnoj Bosni, kao i u čitavoj sjevernoj Bosni, nosioci KŽP su, izgleda, bili dovoljno jaki da zauzmu ono što su željeli i da se održe kroz slijedeća stoljeća, održavajući stalnu vezu sa svojom maticom, zapadnom Panonijom. Oni su bili čak toliko snažni, da supstrat, bez obzira koji bio, u njihovoj kulturi nije ostavio nikakvog vidljivog traga. Njihova egzistencija nije bila nikada ugrožena, ali je bila ugrožena egzistencija njihovih potomaka u vrijeme prodora Kelta u ove krajeve, te kasnije, kada su Rimljani prodirali i pokoravali zapadnu  Panoniju. Pa i tada je domaće stanovništvo sačuvalo osnovne karakteristike svoje kulture.

Pri obradi keramike Starijeg naselja utvrđena je srodnost sa keramikom veoma udaljenih skupina KŽP. To bi moglo navesti na pomisao o srodnosti stanovnika tih veoma udaljenih područja, što može biti točno samo u najopćenitijem smislu. Veća ili manja srodnost keramike Donje Doline sa keramikom, na primjer, sjeverne Š panjolske ukazuje, ipak, samo na zajedničko porijeklo elemenata, što još uvijek nije dokaz o etničkoj srodnosti. Koliko se ovdje, u svakom slučaju, radi o istorodnim etničkim elementima, a koliko samo o utjecajima grupa koje su srodne stanovnicima Donje Doline (Starijeg naselja), ovdje se ne može raspravljati. U svakom slučaju, Starije naselje skoro isključivo pokazuje srodnosti sa sjevernim područjima, a ukoliko pokazuje srodnosti sa južnim pokrajinama, onda su to, prije svega, elementi KŽP koji su prodrli južno od Donje Doline, odnosno neki južni metalni objekti sa kojima se moglo lako trgovati.

Sada, pošto je utvrđeno kao vrlo vjerojatno sjeverozapadno panonsko porijeklo stanovnika Starijeg naselja Donje Doline, a time i stanovnika Gradine, potrebno je obratiti pažnju na pitanje  u kakvom odnosu u etničkom pogledu stoje stanovnici ovog naselja i stanovnici ostalih srodnih naselja sjeverne Bosne prema stanovnicima juga, za koje se sigurno zna da su u zadnjih 5-6 stoljeća prapovijesti bili Iliri.

KŽP  –  kultura žarnih polja