Vijesti

U NAŠ OJ DOLINI – LJUDI U TUĐINI – ĆA RUDINI BEĆARCI

U NAŠ OJ DOLINI 

Tu se uvijek pjevalo i veselit se znalo,

Tambure su svirale, a kolo igralo.

Kad su bili blagdani najljepše se nosi,

Djevojke u crkvu išle s bosiljkom u kosi.

Momci noću pjevali kroz ta naša sela,

Dok pronađu djevojke od sijela do sijela.

Kukuruzi  kada su se kopali ili žita žela

Korpu s ručkom na glavi, nosile su žene

 Iz dolinskih sela.

One  žurno hode sve puteljke da prođu

Da bi mogle na vrijeme

U polje da dođu. 

Između Novog Sela i Doline, Osorna je naša

Preplavljena ljepotom lopoča i šaša.

Čunom i čamcem po njoj se plovilo

Ribu i divlje patke lovilo. 

To što se dogodi, vrijeme bol ne mijenja

Žalit će zbog toga, naša pokoljenja.

Nikad nitko pomislio nije što Dolinu čeka

Da će suze teći  ko’ duboka rijeka. 

Da bi ljudi skupa bili, iz tog našeg kraja

Mican u dolinskoj Suzi sve mostove spaja. 

                                                     Adelaide, 4. 11. 2006.                                                             Terezija Oršulić 

LJUDI U TUĐINI 

Ako netko poželi da vidi

To zbog čega ljudima u bogatom svijetu zavidi,

Onda odgovor unaprijed ima:

Nigdje se ne bere  novac many

Kao zrelo voće što raste na grani. 

Onaj tko je tuđi svijet prošao

Zna da nikom bijedan  nije dobro došao.

Snalazi se za sve što zatreba,

Tuđa zemlja, a čežnja do neba. 

Novi život upozna kad se dobro snađe,

Tako prođu godine dok usidre lađe.

Zatim starost dođe, ponestaje nada,

Ni jednom se jatu više ne pripada.

Tko se odluči poći u tuđinu

Taj i budan sanja svoju domovinu.

                                                                    Terezija Oršulić

ČA RUDINI BEĆARCI

Š ešir mećem a on se okreće

Oj Dolinci dobro biti neće.

Oj Dolinci nek je jasno svima,

I Hrvatska je vaša domovina,

Oj Hrvatska naša bijela vilo,

Primi svoje Dolince u krilo.

Dolinac sam i dolinsko dijete,

Hrvat jesam Š okcem me zovete.

Dolinac sam i katolik pravi

Samo volim crven bijel i plavi.

Oj Dolino moja najmilija

U tebi je čista Š okadija.

Š okica sam zašto bi to krila

U Dolini majka me rodila.

Dolinka sam, govor me izdaje,

Po govoru svatko me poznaje.

Oj Dolinko naš rumeni cvijete

Hrvatico od glave do pete.

                Rudolf Jurić – Ča Ruda

0