Članak

MAJČINA DUŠICA (Thymuy serpyllum L.)

Majcina dusica      MAJČINA DUŠICA /Thymuy serpyllum L./

MAJČINA DUŠICA – drugi nazivi: poponac, čubura, bakina dušica, materina dušica (slov.), Quendel (njem.), Wild Thyme (engl.), Serpolet (franc.), Serpillo (tal.), Serpol (španj.).

Majčina dušica je jedna od onih biljaka koje se u narodu veoma mnogo koriste za različita oboljenja.

To je mali, niski, zbijeni polugrmić koji puzi po zemlji. Na odrvenjelim grančicama i brojnim vriježama uzdižu se mnogobrojni uspravni izdanci, obrasli malim, jajastim ili duguljastim listićima, a na vrhu nose zbijene klasaste cvatove sa sitnim cvjetićima, ljubičaste do grimizno crvene boje.Cijeli grmić ugodno miriše.

Rasprostranjena je po cijelom području naše zemlje. Obično raste u velikom broju primjeraka na suhom prisojnim i sunčanim obroncima, od nizina do planinskog područja. Postoji mnogo različitih vrsta, varijeteta i formi majčine dušice. Kod nas je ustanovljeno preko 60 različitih varijeteta koji se razlikuju po građi grmića, listova i cvjetova.

U toplijim primorskim krajevima majčina dušica cvjeta već u proljeće, a unutrašnjosti i po planinama tijekom ljeta, pa do početka jeseni.

Za ljekovite svrhe se od majčine dušice sabiru zeleni izdanci u vrijeme cvatnje. To se najlakše vrši rezanjem izdanaka škarama. Ne smije se čupati cijeli grmić iz zemlje, jer se time jako onečišćava sabrana biljka, koju je teško očistiti, a ujedno uništavamo biljku.

Odmah poslije sabiranja, treba biljku očistiti od drvenastih stabljika, vriježa bez listova, od trave i drugih biljaka koje su zajedno ubrane, jer kad se biljka osuši, čišćenje je veoma otežano. Sabrana i onečišćena biljka suši se u tankom sloju, u sjeni i na mjestu gdje ima propuha.

 U domaćinstvu, majčina dušica se koristi kao začin za razna pečenja od mesa, ribe i divljači, kao dodatak picama i kod pripremanja rakija travarica i likera.

Osušena biljka se izreže ili isjecka škarama na 0,5 cm dužine. Tako pripremljena droga naziva se stručno Serpylli herba. Za prodaju otkupnim stanicama biljka se ne sjecka. Za domaću upotrebu najbolje je biljku oruniti i prorešetati da se dobiju samo listovi i cvjetovi, koji sadrže najviše aktivnih tvari, a grančice se bacaju.

Osušena majčina dušica je prijatnog aromatičnog mirisa i malo gorkasta okusa.

Majčina dušica sadrži do 0,6% eteričnog ulja, u kome su glavni sastojci; cimol, karvakrol, timol, cineol, pineni i drugi tereni; zatim oko 7% tanina, gorke tvari, smole, flavonoide, organske kiseline i mineralne soli.

U medicinskoj praksi upotrebljava se kao ekspektorans, antiseptik i antibiotik. Koristi se kao čaj i tekući ekstrakt, kao sredstvo za iskašljavanje ko bronshitisa, katara gornjih dišnih putova, kod velikog kašlja i grčeva kod iskašljavanja. Koristi se i za smirenje bolova kod upale korijena živaca (radikulita) i glavobolje, kao blago dezinfekcijsko sredstvo kod infekcijskih oboljenja želuca, crijeva, bubrega i mokraćnog mjehura i kao stimulans izmjene materija.

U narodnoj medicini koristi se za mnoga oboljenja; kod bolesti želuca, čira na želucu, kod bolesti bubrega, za tjeranje mokraće, kod upale pluća i velikog kašlja za preznojavanje. Koristi se i kao stimulans za fizičko i psihičko jačanje, kod nervnih oboljenja, besanice, nesvjestice, općenito kod ženskih bolesti, maternice, a navodi se da potiče i spolnu aktivnost. Izvana se upotrebljava za ispiranje usta i otklanjanje neugodna zadaha, kao dodatak kupkama za slabu i rahitičnu djecu, za zacjeljivanje krasta i osipa i protiv reume i gihta. 

UPORABA

Čaj – jedna jušna žlica isitnjene majčine dušice (oko 6 g) prelije se s pola litre vode i odmah poklopi. Ostavi se da stoji 15 minuta i procijedi, a nakupljene kapljice na poklopcu otresu u procijeđeni čaj. Kod prehlada i kašlja pije se topao čaj zaslađen medom, tri puta dnevno po jedna šalica.  

Čaj za ispiranje i kupke – uzima se 50 grama majčine dušice i prelije jednom litrom vode i poklopi, a dalje se postupa na isti način kao gore. Procijeđeni čaj se ulije u kadu za kupanje u toplu vodu. Za ispiranje usta ovaj čaj se malo razrijedi vodom.  

Složeni čaj za kupke (species ad balnea),

cvjetovi lavande (lavandulae flos),

cvjetovi kamilice (chamomillae flos),

list paprene metvice (menthe pip.fol),

list ružmarina (rosmarini folium),

trava majčine dušice (serpylli herba),

korijen iđirota (calami rhizoma aa50,0) 

Od svake od ovih trava uzima se po 50 grama isitnjene trave i dobro izmješa, a zatim pakuje u platnene kesice po 100 grama. Ove kesice se stavljaju u toplu vodu za kupanje.  

Složeni narodni čaj, protiv astme. Listovi pdbjela (farrarae foliu 80,0 g.

Trava majčine dušice (serpylli herba 20,0 g).  

Pomiješaju se isitnjene ove trave u navedenim količinama. Uzima se jedna jedaća žlica smjese i prelije s pola litre vrele vode i poklopi. Poslije 15 minuta se procijedi i pije zaslađeno medom dvije do tri šalice dnevno.  

U domaćinstvu, majčina dušica se koristi kao začin za razna pečenja od mesa, ribe i divljači, kao dodatak picama i kod pripremanja rakije travarice i likera.

Prof. dr. Zdravko Devetaak

ČUDNOVATI KRISTOV CVIJET  

U domovini je zimzelena penjačica koja se njeznim viticama drži za podlogu. Kod nas vrlo dobro uspijeva u području sredozemne klime, u kontinentalnom dijelu zemlje. Zimi se treba staviti prezimljavanje.  

 Dolaskom u novi svijet jedna od zadaća Španjolaca je i pokrštavanje “poganskih” plemena što su živjela na području Južne Amerike. U jednoj lijepoj penjačici što je obilno rasla u tom području stekli su pomoćnika u provođenju svojih nakana.

 Naime, u cvijetu te autohtone biljke prepoznali su detalje koji podsjećaju na Kristovu muku: križ na kojem je Krist razapet, prisustvo sv. Trojstva, kruna, kalež, čavli, rane… I stvarno, ako se bolje zagledamo u iznimno neobičan cvijet, prepoznat ćemo simbole kršćanske vjere

 Poganskim Indijancima objašnjavali su kako Bog i putom cvijeća šalje poruku, želeći da dođu pod njegovo okrilje. Od tih se vremena pasiflora (Passiflora sp) zove Kristov cvijet, a ponegdje i Kristova kruna. I sam latinski naziv ukazuje na gore navedenu simboliku: passus – koji trpi i flor – cvijet. U svojoj domovini pasiflora je zimzelena penjačica koja se nježnim viticama drži za podlogu. Često joj treba i dodatni potporanj.

 Kod nas vrlo dobro uspjeva u području sredozemne klime, a u kontinentalnom cijelu zemlje zimi se treba staviti na prezimljavanje u zaštićen prostor.

 Temperatura u proljeće i ljeto treba prelaziti 20 stupnjeva C, ako želimo cvatnju u ljeto i ranu jesen, što ovisi o vrsti. Tijekom zime temperatura ne bi smjela pasti ispod 5 stupnjeva C, tj. optimum bi bio oko 10 stupnjeva C.

 Dobar supstrat za uzgoj bit će onaj od mješavine obične vrtne zemlje i treseta, ili humusne zemlje i pijeska.

 U proljeće, neposredno prije kretanja vegetacije, potrebito je orezivanje da bi se biljka oblikovala i smanjilo nepotrebno trošenje vode i mineralnih tvari na izboje koji nisu reprezentativni.U slučaju da se pasiflora smrzne, nemojte je baciti. Orezivanje do tla postoji mogućnost da će dolaskom toplijeg vremena biljka “potjerati” nove izboje.

 Lako se razmnožava sjemenom i reznicama u proljeće i ljeto, a najjednostavniji način je polijeganjem izboja tijekom ljeta kad je biološka snaga biljke najjača.

 Danas se uzgojene mnoge sorte ove biljke i velik broj vrsta (preko 500) čini ovaj rod vrlo zastupljenim u hortikulturnom uzgoju.

Dip. ing. agr. Romana Singolo Mahnić

                                                                     

0