Vijesti

Nakon što smo pratili naše raseljene Dolince po našičkom kraju, evo nas ponovo u Novoj Gradiški. Naši sugovornici će biti Mirka i Janje Petrović. Doduše, ova obitelj nije jedna od onih koja je zbog političkih ili ekonomskih razloga morala napustiti rodnu Dolini, ali je Jakov Petrović, Mirkov otac, već pod kraj sedamdesetih godina slutio da u Dolini, neće biti kao što je bilo. Njegove slutnje su se i ostvarile.Imao je i razloga da tako misli, jer je kao sedamnaestogodišnjak bio sudionik Križnog puta (od 23. travnja 1945. godine do 29. kolovoza 1945. godine)  do Klagenfurta do Apatina, a odatle u Dolinu.

JANJA I MIRKO PETROVIĆ

Doživio je i on od svojih sumještana, znase već kojih onu, tada čestu: “… te onaj koji te nije ubio”.
Njemu Dolinci ostaju zahvalni što je sačinio popis ubijenih i nestalih Doljanaca za vrijeme II. Svjetskog rata i poslije njega, a na tom popisu se nalazi 98 osoba.
Zbog toga  je u Novoj Gradiški, u ulici Ivana Gorana Kovačića 1979. godine kupio oveći plac, za dvije obiteljske kuće, za dvojicu sinova.Već iduće godine će Mirko “udariti” temelj za kuću i početi sa zidanjem. U nju su uselili 1982. godine.

 Mirko je rođen 4. srpnja 1954. godine u Donjoj Dolini od oca Jakova Petrović i Majke Jaromile Mile rođ. Novak, a Janja  13. svibnja 1959. godine u Gornjoj Dolini od oca Filipa Š Šokić i majke Anke r. Tutić.
Mirkovi roditelji osim Mirka imaju sina Slavka, a Janjini sina Matu.

OBITELJ PETROVIĆ JANJA, FILIP I MIRKO U SVOM UGOSTITELJSKOM OBJEKTU “ANITA”

 Vjenčali su se na Novu godinu, 1. siječnja 1975. godine u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gornjoj Dolini. Iste godine, 10. studenog  rodila im se kćerka Zdneka. Ona je do udaje za Zdnku Vidić iz Novog Sela radila u novogradiškoj Policijskoj postaji. Iz Stare Gradiške, gdje su privremeno živjeli, doselili su u Novu Gradišku nakon što su u istoj ulici  – Goranovoj  napravili obiteljsku kuću. Imaju kćerku Anitu rođenu 19. kolovoza 1999. godine.
Poslije Zdenke rodio im se sin Jakov 31. svibnja 1980. godine ali će tragično preminuti 9. kolovoza 1984. godine.
Treće dijete u njihovoj obitelji je  Filip koji se je rodio 9. srpnja 1985. godine.  Krenuo je očevim  stazama pa je izučio stolarski zanat. 

 Mirko ima stolarsku radnju i obavlja najraznovrsnije i najzahtjevnije stolarske poslove. Zahvaljujući njemu, ovoga ljeta su na dolinskoj crkvi napravljena nova vrata.
Osim toga, godine 1991.  u svojoj kući otvaraju Trgovački obrt “Mandarina”, a 2006. godine to prerasta u Trgovačko-ugostiteljski obrt i imenuju ga imenom unuke,  “Anita”.  Tako, pored trgovine mješovite robe  imaju i ugostiteljski objekt. Tako je cijela obitelj uposlena.

Mirko je svoj doprinos dao Domovini u Domovinskom ratu. Osim što je Mirko dragovoljac i ima spomenicu Domovinskog rata, oni su u vrijeme dolinskog egzodusa istjerivanja, na svojoj adresi imali prijavljene 33 obitelji iz dolinskih sela. Svakodnevno su bili kod Dragalića gdje su prelazili nevoljnici iz Bosne i Hercegovine, a potom u Davoru. (Njihovu dobrotu i plemenitost sam i sam osjetio 12. rujna 1992. godine.)

Mirkovi roditelji su iz Donje Doline istjerani 27. studenog 1992. godine kao i brat Slavko. Nakon nepunih mjesec dana, obiteljska kuća u Donjoj Dolini je zapaljena.

Janjinog otca Filipa Š Šokića rat je zatekao u Njemačkoj. Tamo je i umro 22. siječnja 1992. godine, a sahranjen je na novogradiškom groblju. Majka je ostala živjeti u Gornjoj Dolini.

Mirko i Janja su vezani za Dolinu, ne samo zbog Anke koja tamo živi, pa tako ponekad razmišljaju, i o tome, kako bi se bar po stare dane vratili i u njoj živjeli. Često su oni tamo pa odatle i ta želja, volja i ljubav da se u crkvi i oko crkve nešto uradi. Mirkova je ideja da se naprave nova ulazna glavna vrata na crkvi, i napravio je, a isto tako će napraviti i pomoćna, kroz koja se u crkvu ulazi od župnog ureda. Na koru namjerava postaviti ukrasne letvice i polijepiti keramičke pločice, okrečiti crkvu, nabavi zvono, ograditi oko crkve… Sve će to novčano koštati, ali vjeruje da će mu oni, koji su tamo rođeni u tome pomoći.

Drago im je kada vide i čuju da se Dolinci okupljaju, pa su na Susretu u Š umetlici izrazili želju da se slijedeći Susret Dolinaca održi u Novoj Gradišci u njihovoj ulici. Prijedlog je prihvaćen i Susret će se održati. Žele da to bude veličanstven skup na kojem će se mladići natjecati u nogometu, tamburaši zasvirati, kolo zaigrati, pjesma iz grla poteći…

Nema razloga da tako ne bude.

Sve Dolince pozdravljaju, žele im sretan i blagoslovljen Božić, uspješnu Novu 2010. godinu, a u njoj, da se u nedjelju, prije Velike Gospe, dakle 8. kolovoza susretnu u Novoj Gradiški.

Tekst i fotografije: Mican