Članak

Veprina (Ruscus aculeauts L.)

VEPRINA,
LIJEK ZA VENE
  

 Piše: Vesna Pleše

 

 Veprina (Ruscus aculeauts L.) poznata je i po nazivima oštrolisna kostrika, ježevina, metlika, mišji trn, veprinac, leprina, čeprljika.

Veprina je trajni zimzeleni polugrm, naraste od 30 do 90 cm visine. Stabljika joj je drvenasta, razgranjena, obrasla nepravim listovima (filokladijama), koji su kožasti, tvrdi i ovalni, dugi do 2,5 cm, prema vrhu ušiljeni i bodljikavi.

Starogrčki vojni liječnik Dioskurid koji je prakticirao i u Rimu za vrijeme cara Nerona, koristio je veprinu u liječenju bubrežnih i urinarnih bolesti, dok Plinije opisuje ljekovitu i prehrambenu vrijednost njenih mladih izdanaka. Od nje su se radile metle pa je po tome dobila i ime metlika. Kako raste i u okolici Veprinca, malog mjesta na Učki, mjesto je po njoj dobilo ime.

Trajni je zimzeleni polugrm, naraste od 30 do 90 cm visine. Stabljika joj je drvenasta, razgranjena, obrasla nepravim listovima (filokladijama), koji su kožasti, tvrdi i ovalni, dugi do 2,5 cm, prema vrhu ušiljeni i bodljikavi. Cvate u rano proljeće sitnim i neuglednim zelenkasto bijelim cvjetićima. Plodovi su joj kuglice crvene boje, promjera oko jednog cm. Imaju slatkasto meso i obično po dvije velike, ovalne, s jedne strane spljoštene, tvrde i bjelkaste sjemenke. Bobe ostaju na biljci i tijekom zime. 

Stanište: raste na toplim, sunčanim kamenjarima, kamenim obroncima, u svijetlim toplim listopadnim primorskim šumama, šikarama, makijama, a često je nalazimo i do 1000 metara nadmorske visine. 

Branje: u rano proljeće ili jesen, vadi se korijen biljke iz zemlje, očisti se i nareže na kockice ili štapiće. Suši se na toplom i prozračnom mjestu. 

Ljekovite tvari: sadrži eterično ulje, ruskozid, vitamin P, treslovinu, smolu, holin, šećer, kalijeve soli, fitosterol i sl. 

Liječenje: – pojačava izlučivanje mokraće, izaziva pojačano znojenje, pomaže u liječenju kožnih bolesti, u liječenju žutice, učinkovita je kod artritisa, gihta i reumatizma, kod arterioskleroze, tumora prostate, kod poremećaja cirkulacije u šakama i stopalima.

Posebno je učinkovita u liječenju vena na nogama te teških i umornih nogu kod osoba koje puno stoje.

Ruscorectal lijek, koji se izrađuje od korijena ove ljekovite biljke, službena medicina koristi za liječenje proširenih i ulceroznih vena, venske insuficijencije, otvorenih rana, edema, upale vanjskih i unutarnjih hemeroida.

Narodna medicina na Zapadu veprinu preporučuje u liječenju bolesti krvnih žila, urinarnog sustava, kože, edema, dijabetesa, upale pluća, slabe cirkulacije, tromboze, udaraca i sl.

Čaj: dvije jušne žlice suhog korijena veprine moči se jedan do dva sata u 2 do 3 dl vode. Poslije toga čaj se nakratko prokuha te se pusti odstajati jedan sat i procijedi se. Po potrebi se može zasladiti i medom. Pije se u malim gutljajima dvije do tri šalice dnevno prije jela.

Prašak: osušeni korijen biljke usitni se u prah i posipa po oboljelim mjestima (uglavnom na koži ili kod pojave hemeroida).

Mast: se radi od 1 dl tinkture veprine, 200 g svinjske masti ili lanolina. Dok se mast pomalo topi, u nju treba ulijevati tinkturu, uz stalno miješanje, sve dok ne prestane ishlapljivati alkohol. Gotovu mast treba maknuti sa strane da se malo ohladi i još vruću uliti u pripremljenu ambalažu.

Namazati oboljela mjesta jednom do tri puta dnevno.

Tinktura: 200 g opranog i očišćenog korijena treba sitno izrezati. Preliti litrom 60 postotnog alkohola i držati na toplom mjestu do tridesetak dana. Poslije toga tinkturu treba procijediti te uzimati tri puta dnevno po 10 do 15 kapi uz malo vode i čaja.

Osim u ljekovite svrhe, veprina se može koristiti i za jelo i to proljetni izdanci koji nalikuju na šparoge. Kod nas se za jelo beru u nekim dijelovima Istre i Dalmacije. O upotrebi izdanaka za jelo pisao je već i Plinije, u prvom stoljeću prije naše ere. Sjemenke veprine nekad su se koristile kao nadomjestak za kavu.

0