Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Mjesec: studeni 2011.

7. obljetnica smrti Kazimira

U BOSANSKOJ GRADIŠ KI OBILJEŽENA SEDMA GODIŠ NJICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKI

Msgr. dr. Franjo Komarica je predvodio sv. Misu zadušnicu i propovjedao Sinoć sam upalio svijeću lampion crvene boje simbol mučeništva kako bi to svijetlo dočekalo 18. studeni, dan koji ne može proći bez suza u očima i grčem u srcu. Spomendan je to mučeničke smrti, koju je prije sedam godina podnio župnik i dekan bosanskogradiški – prelat Njegove svetosti msgr. Kazimir Višaticki. Svećenik je to, koji ostao do zadnjeg dana u svojoj župi Dolina, dok se je ikako moglo u njoj živjeti, a kada se više nije moglo krenuo je i on za ostatkom svoga stada preko Save kod Davora, kako bi ga pokušao okupiti ili bar u tim teškim danima obilaziti i pružati im utjehu, učvršćivati vjeru i davati im do znanja da ne gube nadu. Kada je to sve uradio, vraća se u Bosansku Gradišku svoju rodnu župu gdje je krvlju zapečatiti svoju ljubav i odanost prema Kristu, i tako potvrdio svoje mladomisničko geslo: Znam kome sam povjerovao. Uz ime svoga župnika, sjećam se i strahota koje je doživio grad mučenik Vukovar, na isti dan, prije dvadeset godina. U župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški, sv. Misu zadušnicu služio je msgr. dr. Franjo Komarica s braćom pok Kazimira vlč. Adolfom Višaticki i msgr. dr. Karlom Višaticki, msgr. dr. Antom Orlovac, domaćim župnikom vlč. Perom Čolić i drugim svećenicima banjalučke biskupije. Misno slavlje je uveličao crkveni zbor Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije iz Nove Gradiške. Crkva je bila puna vjernika, onih koji su ostali u Bosanskoj Gradišci iz Banja Luke te iz različitih mjesta iz Hrvatske te rodbine pok. Kazimira. Dan je ovo kada se trebamo prisjetiti i 7 svećenika i 1 časne sestre iz Banjalučke biskupije koji su ubijeni ili na drugi način stradali u tijeku ovoga rata u Bosni i Hercegovini, a za čiju smrt nije nitko odgovarao, niti je podignuta optužnica. To su: Vlč. Ivan Grgić, rođen 1962. god. u Duboševici, ubijen 8. studenog1992. godine u Ravskoj kraj Ljubije. Vlč. Petar Jurendić, rođ. 1939. god. u Pećniku, umro od posljedica zlostavljanja 2. studenog 1992. godine u Zagrebu. Vlč. Marko Š alić (bivši dolinski župnik), rođ. 1934. god. u Trnu. Umro 12. siječnja 1993. god. u Frankfurtu na Majni od posljedica zlostavljanja u logoru. Fra Alojzije Atlija, rođ. 1915. god. u Staroj Rijeci. Umro 7. svibnja 1995. god. pri miniranju crkve i paljenju samostana na Petrićevcu. Vlč. Filip Lukenda, rođ. 1943. god. u Barlovcima. Spaljen u župnoj kući u Presnačama 12. svibnja 1995. god. S. Cecilija Grgić, milosrdnica, rođ. 1952. god. u Dubravama kraj Novog Š ehera. Spaljena u župnoj kući u Presnačama 12. svibnja 1995. god. zajedno s župnikom vlč. Filipom Lukenda. Vlč. Ratko Grgić, (bivši dolinski župnik), rođen 1944. god. u Varešu. Odveden 16. lipnja 1992. godine iz župnog ureda Nova Topola i gubi mu se svaki trag. Prem nepotvrđenim podacima ubijen je u susjednom selu, a njegovo mrtvo i izmučeno bačeno u majdan. Vlč. Tomislav Matanović, rođ. 1962. god. u Prijedoru. Odveden skupa s roditeljima Josipom i Boženom 19. rujna 1995. god. i ubijen u Rizvanovićima kraj Prijedora. Nakon misnog slavlja, ispred oltara gdje se je nalazila slika msgr. Kazimira i pored nje upaljena svijeća, na kojoj piše: Svom župniku msgr. Kazimiru s molitvom i zahvaljivanjem ŽUPA DOLINA biskup Franjo je zajedno s nazočnim svećenicima molio molitvu odrješenja. Potom su se svi sudionici misnog slavlja uputili pored spomen ploče, na kući gdje se je prije sedam godina dogodilo ubojstvo, ispred koje su brojni cvjetni aranžmani i upaljene svijeće u kriptu župno-pastoralnog centra gdje je bila zakuska koju su priredili župnik i bosanskogradiški vjernici. Ostavljam Bosansku Gradišku, iz koje sam i sam prognan prije devetnest godina, ovijenu maglom i pitam se: Da li se itko u njoj (osim katolika) sjeća one zlokobne noći kada se je prolomio vapijući krik, a stubištem potekla mučenička krv jednoga čovjeka – svećenika koji je neizmjerno ljubio svakoga brata čovjeka.

Braća pok Kazimira msgr. dr. Karlo i vlč. Adolf s drugim svećenicima uz biskupa oko oltara.

Brat Josip i rodbina bosanskogradiškog mučenika msgr, Kazimira Višatickog

Misno slavlje je uveličao crkveni zbor B ezgrješnog Začeća BDM iz Nove Gradiške

Pogled s kora na obnovljene zidove župne crkve sv. Roka u Bos. Gradiški

Goruća svijeća je znak ljubavi vjernika župe Dolina prema svom nezaboravnom župniku Kazimiru

(više…)

Svi Sveti 2011

NA DOLINSKOM GROBLJU GRADINA” OBILJEŽEM BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA

Zadnje nedjelje u listopadu, već godinama Dolinci, Novoselci i Mačkovljani se okupljaju na groblju Gradina” u Donjoj Dolini kako bi svetom Misom i molitvom odrješenja obilježili blagdan Svih svetih i Dušnog dana i tako dali dužnu počast svojim najdražim i najmilijima. Neke vjernike župe Dolina još samo groblje veže za rodni kraj, jer su pod prisilom puške i noža morali zamjeniti svoje imanje i tako u rodnom kraju ostati bez ičega, a u tuđi kraj doći s Ugovorom potpisanim za neviđeno”.

Dvadeset godina je veliko vremensko razdoblje za ljudski život da bi se razmišljalo o razvrgavanju Ugovora i povratku na staro, pa makar to bio rodni kraj.

Lijepo vrijeme i produženi” vikend je omogućio da su se ispred groblja mogli viditi brojni automobili različitih registarskih pločica iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Slovenije a naročito iz Italije.

Sv. Misu je služio vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški župnik, a ujedno i dolinski koji je pozdravio brojne vjernike koji nisu zaboravili rodni kraj i svoje mrtve te izrazio zadovoljstvo što je groblje uređeno i potakao da se i u buduće vodi računa o njemu. Pjesmom je misno slavlje uveličala č. sestra Vijaneja Čolić.

Nakon sv. Mise koja je služena ispred grobljanske kapelice, vlč. Pero je molio molitvu odrješenja nad grobovima onih koji su izrazili želju da se obavi molitva na taj način što su svećenika čekali kod grobova svojih pokojnika.

I dosta, sve one koji su danas došli s cvijeće i svijećama doljansko groblje ih je dočekalo uređeno. Trava je pokošena, izgorjeli lampioni i osušeno cvijeće kao i vijenci iznešeni. Ovoga puta su se za to pobrinula ekipa, nešto izmjenjena u odnosu na kolovozko košenje trave i uređenje groblja, koju su sačinajvali: Pavle Musić, Matan Ćorković, Berislav Marjanović, Ferdo Tomić, Stipo Knežević, Ljuban Konjetić, Ilija Jurišić, Adam Jurišić, Zoran Petrović i Milorad Oršulić-Mican.

Isto tako svoj veliki novčani doprinos, bez kojeg nebi bilo moguće sprovoditi godišnje 4 do 5 akcija na uređenju groblja, pružaju Dolinci i Novoselci koji rade i žive u Italiji i drugim europskim zemljama, oni u Novoj Gradiški i drugim gradovima diljem Hrvatske iz Zenice pa čak i iz daleke Australije.

Svoj doprinos daju i neki Mačkovljani koji imaju svoje drage pkopane na ovom groblju. Njihova imena ćemo objaviti u jednom broju našeg godišnjaka. Oni to zaista zavrjeđuju.

Iz guste dolinske magle je izronulo jesenje sunce koje je obasjalo groblje nakon što su i posljednji posjetitelji sa njega otišli, a brojni lampioni će danonoćno svijetliti još nekoliko dana i dati do znanja da Dolinci nisu zaboravili svoje pokojne.

Sv. Misu je služio vlč. Pero Čolić

Misno slavlje je pjesmom uveličala č. sestra Vijaneja Čolić

Brojni automobili ispred doljanskog groblja različitih registarskih pločica

Brojni Dolinci su pozorno slušali sv. Misu

i propovijed

Po završetku sv. Mise župnik je molio moltvu odrješenja nad grobovima i blagoslovio ih

Oni su se pobrinuli da groblje bude uređeno

(više…)