Vijesti

O odlasku Dolinaca u inozemstvo, pa samim tim i u Australiju, mogla bi se zasigurno napisati poširoka knjiga. Za to će, vjerujem, doći neka druga prilika, a ovoga puta za čitaoce Suze” pripremila sam neke najosnovnije podatke o nama dolinskim i novoselskim Australcima.

Damljan, Dane i Ljuboslav iz mladih dana u Australiji

Među prvima, po mojem saznanju, ovamo su u daleku prekooceansku zemlju stigli Fabijan (Ive) Vonić (rođ. 1913. god.) iz Novog Sela, Dane (Ive) Oršulić (rođ. 1925. god.) iz Novog Sela i Marko (Luke) Jurekić (rođ. 1917. god.) iz Donje Doline. Bilo je to odmah poslije Drugog svjetskog rata. Ovaj zapis ću započeti razgovorom s Damljanom (Filipa) Budićem (rođ. 1933. god.) iz Gornje Doline, koji s obitelji živi u Beechworth/Victoria.

Svaki od nas je preživio i pregazio trnovite staze, da bi došao u Australiju. Neki su i vraćeni, a ja sam došao 1958. god. u Australiju”, pa zatim svoje pričanje Damljan nastavlja: Nakon dva mjeseca otišao sam kod Dane Oršulića koji je ovamo došao deset godina ranije. S njim je već bio Ljuboslav Knežević. Mnogi ljudi iz naše zemlje, kao i drugih europskih zemalja, odlazili su trbuhom za kruhom da bi ostvarili svoje životne snove. Tako smo se i mi našli u ovoj dalekoj, tada manje poznatoj zemlji. Radili smo (a posla je u Australiji bilo) i živjeli pod istim krovom. Slagali smo se kao braća i prijatelji, baš kao tri mušketira”.

Dane je znao engleski jezik, pa je bio nabavljač živežnih namirnica i druge robe, Ljuboslav kuhar, a ja sam obavljao druge poslove. S njima sam ostao tri godine.

Nakon šest godina boravka ovdje, oženio sam Anu iz Hrvatske. Mi imamo kćerku Lidiju koja živi sa suprugom i dva sina u Kvinslendu (Queensland), a sin Michael sa suprugom, kćerkom i sinom živi u Viktoriji (Victoria). Posebno nas raduje kada nam dođu s naših četvero unučadi i kada nas pozdrave na hrvatskom jeziku.

Na slici smo nas trojica u doba mladosti. Život je lijep, u kojem se radi i raduje, ali i boluje i umire. Ljuboslav je umro 2000. godine, a Dane 2008. godine.”

Daniel – Dane (Ive) Oršulić (rođ. 1925. god.) iz Novog Sela, bio je od 1942. do 1947. u Njemačkoj, zatim dolazi u Italiju (Napoli), odakle 1948. god. stiže u Australiju. Najprije je bio u North Gambier/ New South Wales, gdje je u kampu ostao šest mjeseci. Mjesto njegovog stalnog boravka bio je Adelaide/ South Australia. Oženio je Elke Endner 1961. godine. Kao što je već rečeno, Dane je umro 2008. godine. Njegova supruga Elke i kćerka Octavia sa suprugom Sam-om i sinovima Karlos-om i Andre-om žive u Adelaidu (Adelaide), a sin Mirko sa suprugom Anom i kćerkama Alanom i Danielom žive u Melbourne/ Victoria. Mirko je nadareni glazbenik; ima snimljenih nekoliko nosača zvukova. Godine 1994. je, na poziv Hrvatske matice iseljenika, došao u Zagreb, gdje je pjevao na festivalu zabavne glazbe.

Obitelj Oršulić: Mirko, Ana, Alana i Daniela

 

Dane je bio izuzetno nadaren čovijek. Od njega se moglo puno toga poučnog i značajnog čuti, zbog toga je bio omiljen medu našim, ali i drugim ljudima. Sve što je znao i kroz život naučio, prenio je na svoju djecu i unučad.

 

Ljuboslav Knežević je rođen 1932. godine u Novom Selu, od oca Luke i majke Ljube. Prešao je u Austriju 20. srpnja 1957. godine. Nakon izvjesnog vremena pisao je: Zbogom mama, braćo, sestre i mrtvo tijelo mojeg roditelja.” Mogu misliti koliko je patio i suza isplakao. Iste godine za Božić je došao u Australiju. Oženio se Katicom 1960. godine. Imaju sina Ivana i unuka Luku. Obitelj je bila ponosna na Ljuboslava, koji je u cvijetu mladosti bez kore kruha i ‘plitkih džepova’ otišao u dalek, nepoznati svijet. Kada se pripremao za dalek put, toga ljetnog predvečerja rekao mi je: Ja odlazim”, zatim dodao: Ne govori nikome dok se ne javim.” Neposredno pred polazak mi je poklonio svoju fotografiju i odmah pošao. Okrenuo se tek kod križa, koji se nalazi više od stotinu metara od kuće. U znak pozdrava podigao je ruku. Krenuo je put Zagreba gdje je htio vidjeti mamu, koja se u to vrijeme tamo nalazila, da se s njom pozdravi, ali je nije pronašao.

 

Dok sam ja skriveno pod pokrivačem plakala, moji ukućani su ga išekivali te večeri i noći, kada će kući doći. Snaha Manda je za brata Ljuboslava spremila večeru, ali on nije došao. Tek sutradan su shvatili da ja znam gdje je Ljuboslav. Nakon sedamnaest godina prvi puta je došao u svoj rodni kraj. Kada smo moja obitelj i ja došli u Australiju (u tijeku minulog rata), bio nam je sve na svijetu. Sa svojom obitelji pomagao nam je u svemu, počevši od toga kako se snaći ovdje u Australiji. Bio nam je podrška i sigurnost. Samo pet godina uživali smo u njegovoj blizini. U šest mjeseci nemilosrdna bolest ga je pokosila u 68. godini života. Otišao je zauvijek, ali ne iz našeg srca. Sjećanje na njegovu dobrotu nikada neće izblijediti.

 

Kada je Ljuboslav umro, Dane Oršulić je izjavio u novinama: ”Umro je pravi gospodin, čovjek zlatnoga srca.” Ljuboslav je dobio tri broja Suze dolinske” od bratičine Ljiljane, koje je fotokopirao i poslao u Beechworth da se čita. Volio je svoj rodni kraj i svoj narod. Telefonski je kontaktirao Dolince u Australiji sa željom da se pridruže čitanju Suze dolinske”. Duboko vjerujem u Boga i sudbinu da sam morala doći u Australiju, kako bih bila uz svoga brata Ljuboslava kada je zatvarao oči i odlazio na svoje posljednje putovanje. Ova kratka životna priča je jedini način da se bar djelomice odužim voljenom bratu Ljuboslavu za njegovu neizmjernu i veliku bratsku ljubav. Luka Oršulić je rođen 1928. god. u Novom Selu, od oca Jose i majke Mande. Sa suprugom Anđelkom i dvoje djece (Š tefanom i Š teficom) živjeli su u Zenici, a u Adelaide/ South Australia došli su 1969. godine. Za ovu priliku je rekao: ”Radostan sam i Bogu zahvalan što smo ovdje imali Danu, Ljuboslava i Damljana s njihovim obiteljima. Naši svakodnevni kontakti i druženja s njima, kao i praćenje odrastanja njihove i naše djece su lijepe i nezaboravne godine. Sada imamo četvero unučadi i dva praunuka”.

 

Fabijan (Ive) Vonić je rođen 1913. godine u Novom Selu. Došao je u Australiju 1947. god., a umro 1991. god. Njegov sin Roko (1938.) došao je kod oca 1958. godine. Živio je u Melburnu (Melbourn) jedno vrijeme, a sada živi u Riverland/ South Australija. K njemu je došla sestra Danica 1960. godine. Roko je oženjen Slavicom (Marka) Jurekić iz Donje Doline, koji su iz rodnog kraja prethodno odselili u Slavoniju – u Nizu, a zatim u Australiju. Slavica i Roko imaju troje djece i jedanaestero unučadi. Marko Jurekić, Slavičin otac došao je u Australiju 1949. god., a Slavica sa majkom Janjom (Ljuboje) Vonić iz Novog Sela i dva brata došli su 1959. godine. Marku i Janji se u Australiji rodio još jedan sin, koji je s ocem Markom poginuo u trećoj godini života u prometnoj nesreći 1963. godine. Jedan im je sin poginuo u željezničkoj nesreći. Janja je umrla 2006. godine.

 

Danica (Fabijana) Vonić je rođena 1942. god. U braku je imala dvoje djece. Umrla je 2000. godine.

Obitelj Marka Jurekića iz Donje Doline na okupu u Australiji 1959. godine

Stipo (Luke) Knežević, zvani Badrov, rođen je 26. prosinca 1927. godine u Donjoj Dolini. Godine 1948. odlazi u Italiju, da bi potom došao Australiju. Živio je u Adelaidu (Adelaide). Sa suprugom Š teficom ima dvije kćerke. Umro je 1995. godine. ( Podatke dao Mato Knežević – Maća, Stipin brat) .

Stipo Knežević na dan vjenčanja sa Š teficom (u sredini), dok su s njihove lijeve strane kum Damljan Budić sa suprugom, a s desne prikumak Daniel – Dane Oršulić sa suprugom

Alfons Matijašević je rođen 1944. godine u Mačkovcu (Grabarik). U Australiju je došao 1963. godine. S obitelji živi u Sidneju (Sydney).

Dolinci koji žive u Melburnu (Melbourne/ Victoria)

Ferdo (Ilije) Budić (rođ. 1943.) iz Gornje Doline je došao u Australiju 1972. godine. Živio je u Vajali (Whayala), a sad živi u Melburnu (Melbourne). Oženio se 1973. godine. Imaju dvije kćeri i sina.

Ilija (Joze) Jurešić (rođ. 1961. god.) i supruga mu Vesna (Ferde) r. Budić, iz Gornje Doline, došli su u Australiju 1990. godine. Imaju tri sina.

Luka (Ljuboje) Vonić (rođ. 1937. god.) iz Novog Sela (koji se iz Novog Sela preselio u Marijance, zatim u Košku), oženjen je 1963. godine, ima tri sina i četiri unuke. Radio je u Njemačkoj do 1969. god., a s obitelji došao u Australiju 1970. godine.

Srećko – Sreto (Pavla) Oršulić (rođ. 1942. god.) iz Novog Sela, radio je u Austriji od 1966. god., odakle je 1967. godine stigao u Australiju. Sa suprugom Milicom ima dvije kćerke (Suzana i Katarina).

Vinko (Vinka) Oršulić (rođ. 1943. god.) iz Novog Sela došao je u Australiju 1967. godine. Oženio je Maru (Luke) Jurišić iz Gornje Doline. Imaju dvoje djece.

Ivo (Ive) Tutić (rođ. 1945. god.) i supruga Janja (Adama) Vidić iz Gornje Doline, došli su u Australiju 1969. godine. Ivo je prethodno radio u Austriji od 1966. godine. Imaju sina.

Marko (Adama) Vidić (rođ. 1952. god.) iz Gornje Doline je došao u Australiju 1972. godine. Živi s obitelji u Melburnu (Melbourne).

Marinko (Pavla) Vidić (rođ. 1947. god.) iz Gornje Doline došao je u Australiju 1970. godine. Oženjen je i ima troje djece.

Vlado (rođ. 1932. god.) i Stipo (rođ. 1933. god.), sinovi Ilije Vidića iz Gornje Doline, došli su u Australiju 1957. god., odnosno 1961. godine.

Valentin (Stipe) Gubić (rođ. 1941. god.)iz Donje Doline i supruga Mara (rođ. 1943. god.), kći Marijana Stojića iz Proševice, odselili su 1958. iz Donje Doline u Lađansku, a u Australiju su došli 1969. godine. Imaju petero djece. Sin Marijan (1965.) oženio je Suzanu Čolina (1965.). Dio vremena je proveo u Hrvatskoj obnašajući dužnost pomoćnika savjetnika, prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, za međunarodne odnose s javnošću. Vladimir (1967.) je oženio Nevenku Novosel (1965.) i imaju sina Adama i kćeri Tanju i Natašu. Kći Slavica (1969.) je udana za Marijana Filjaka i imaju troje djece: Sera, Anto i Kevin. Džoni (1971.) je oženio Meri Matovinu i imaju Danijela i Nikolu. Peto njihovo dijete je Ivo Gubić (1972.) oženio je Elisu. Imaju dijete Meks. Valentin i Mara sada imaju dvanaestero unučadi.

(Ovi podaci su iz 2005. godine, a objavljeni su u 22. broju Suze dolinske”, Godište X, siječanj/prosinac 2005. – dodao je urednik Suze.)

Odluka o imenovanju vlastoručno potpisana od dr. Franje Tuđmana

Marijan i Suzana Gubić

Anto (Stipe) Miklić (rođ. 1947. god.) i supruga Anka (Ana) r. Tutić, iz Gornje Doline, došli su u Australiju 1969. godine. Imaju četvoro djece i dvoje unučadi.

Robert (Bogdana – Boje) Matković rođen je 1959. god. u Novom Selu. Sa suprugom Verom je došao iz Nove Gradiške 1987. god. u Australiju. Imaju dvoje djece.

Slaven (Nedeljka Dome) Barišić (rođ. 1964. god.) iz Mačkovca i supruga Rada (Ive) Oršulić iz Novog Sela, došli su u Australiju 1996. godine. Imaju dvoje djece.

Vlado (Ljupka) Stipančević (rođ. 1957. god.) iz Novog Sela, došao je u Australiju 1978. godine. Oženjen je i ima dvoje djece.

U Melburnu (Melbourne) živi i obitelj Marka (Ljupka) Stipančevića, rođenog 1947. god. u Novom Selu, koji je došao u Australiju 1969. godine. Umro je 2005. godine.

U Australiji je boravio i moj brat Ratomir – Ratan (Luke) Knežević, rođen 1942. god. u Novom Selu. Od 1966. do 1981. god. je živio u Geelong, a nakon 15 godina boravka ovdje, vratio se s obitelji u Hrvatsku; živi u Rijeci.

U Australiji su živjeli i umrli:

Ivo Vonić iz Gornje Doline i tri brata Luka, Anto -Tunja i Vinko Tomić iz Donje Doline.

Ivo (Ive) Tutić, rođ. 1926. god. u Gornjoj Dolini i supruga Janja, r. Stipančević, živjeli su u Australiji od 1973. godine. Ivo je umro 2002. god., a Janja 2006. god.

Stipo (Ilije) Miklić (1920.) iz Gornje Doline i supruga Jela, r. Dakić, iz Novog Sela, živjeli su u Australiji od 1975. godine. Stipo je umro 2002. godine, a Jela 1999. godine.

Mato Oršulić (1936.), iz Novog Sela, sin Jose i Mande, Terezija Knežević ( rođ. 1939.) iz Novog Sela, kći Luke i Ljube, živjeli smo u Zenici od stupanja u brak 1960. godine .

Zbog ratnih nevolja, kao i mnogi drugi smo napustili svoj grad. U dogovoru s Matinim bratom Lukom i mojim bratom Ljuboslavom, u ovu daleku zemlju stigli smo 24. kolovoza 1995. god. – u Adelaid (Adelaide). Ovdje je došla i naša kćer Marina sa suprugom i kćerkom. Oni su stigli dvadesetak dana prije nas. Ovdje su im rođene još dvije kćerke. Trebao je s nama doći i naš sin Mario s obitelji, ali su odlučili ostati u Hrvatskoj. Meni ovo nije bio put u nepoznato, jer sam bila u Australiji u posjetu kod brata i djevera 1987. godine. Tom prilikom sam s njima i njihovim obiteljima posjećivala naše Dolince u Beechworth, Melbourne, Geelong i drugim mjestima. Znala sam da je lijepo biti gost ovdje kod svojih, ali je drugačije kada se ovdje živi, a obitelji su razdvojene.

Otkad sam ovdje, takoreći zastalno, provela sam mnoge besane noći. Vrijeme liječi mnoge rane, ali ne potpuno i ne sve, jer mnogi naši voljeni su daleko. Neprestano su nam u mislima i u srcima. Drugačije je ovdje onima koji su došli prije 40 – 50 i više godina; nekako su očvrsnuli. Ali moja obitelj je razdvojena prije 16 godina i rastanak je još uvijek bolan. Nije bilo lako. Ipak smo navikli na novu sredinu i situaciju u kojoj se nalazimo, pa smo tako i mi donekle očvrsnuli. Izgubi se ponajprije svakidašnji kontakt koji smo imali sa svojim svijetom u domovini. Stoga, ne bi trebalo biti neshvatljivo i iznenađujuće što mi je, i pored dosta uloženog truda, bilo teško uspostaviti kontakt s našim Novoselcima i Dolincima ovdje u Australiji i dobiti bar neke osnovne podatke za objavljivanje u Suzi dolinskoj”.

Uradila sam sve što je bilo u mojoj moći kako bih pronašla ljude koji su iskazali volju i želju da se njihova imena nađu upisana u ”Suzi”. Hvala im na razumijevanju.

Terezija i Mato Oršulić s unukama

Marina Oršulić Durmić sÄ… svojom obitelji

Prema podacima iz knjige Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti” koja je iz tiska izišla 2000. godine, autora Milorda Oršulića – Micana, u Australiju je došlo još osoba iz Donje Doline naročito po prezimenu Kovačević, Tomić i Terzić. Možda o njima i drugima koji nisu obuhvaćeni ovim člankom, budemo pisali nekom drugom zgodom.

U DVIJE DOMOVINE

Živimo u svijetu dalekom,
u prostranstvu lijepom, velikom.
Odvojeni smo od svog svijeta.

Isto nas sunce grije,
a mirisno cvijeće i za nas cvjeta.

Pogled nam se nebu diže,
DOMOVINO da si bliže!
Svaki svoga dok posjeti,
treba pticom čeličnom da leti,
preko velikih oceana,
pa nam prođe mnogo godina i dana.

Mi smo nova gnijezda svili,
i na ovaj život naučili;
sad je ovdje nama svima,
naša druga domovina.

Pozdrav od nas vama svima,
svud po svijetu gdje nas ima,
tko poželi da se druži
u dolinskoj našoj Suzi”.

Sretan Božić i Novu 2012. godinu svim Goranjcima, Doljancima, Novoselcima i Mačkovljanima, te suradnicima i čitateljima Suze dolinske” želi

Terezija ORŠ ULIĆ, r. Knežević iz Adelaide