Vijesti

O GODIŠ NJEM KLANJANJU PO NAŠ IM ŽUPAMA

«Evo Jaganjca Božjega; evo Onoga koji   oduzima grijehe svijeta, (i nama). BLAGO   onima koji su pozvani (krštenjem i  vjerom) i koji se odazivaju na gozbu  Jaganjčevu.»

Suza Dolinska: Vlč. Milivoj, što je to Župsko klanjanje?

 Vlč. Milivoj: To je jedan određeni DAN u godini kada vjernici u ime svoje župe i u ime svoje biskupije iskazuju svoju ljubav i pažnju Euh. Kristu, nazočnom dan i noć u oltarima naših župnih crkava.

SD što sve vjernici i svećenici čine tog DANA?

Vlč. Milivoj: To je prije svega i najprije DAN zadovoljštine!

 – za grijeh pobačaja i za razna sprječavanja začeća.

-kršćanski su supruzi po sakramentu ŽENIDBE pozvani na međusobnu bračnu ljubav i začinjanje i rađanje novog ljudskog života. Presveto Trojstvo je sebe utkao u brak muškarca i žene. Naš je trojstveni Bog zajedništvo ljubavi i neprestanog stvaranja, i to je isto želio imati u kršćanskom braku. Vanjski znak tog sakramenta su muško i žensko. Njima je upućen Božji poziv da se ljube i množe! Budite moja slika u ljubavi i stvaranju. Tako je Stvoritelj zamislio brak i obitelj, a Isus je tu temeljnu ljudsku ustanovu blagoslovio svim milostima sakramentom ženidbe.

Sv. Pavao je to zajedništvo muža i žene poistovjetio odnosom Krista prema Crkvi i Crkve prema Njemu.

Danas pod snažnim udarom duha svijeta, trenda i požude mnogi kršć. bračni drugovi su od toga svoga saveza s Bogom učinili karikaturu. Vrhunac te «zloće i nevjere» Bogu je namjerno sprečavanje začeća i kao kruna zla «bijela kuga» ili pobačaj.

Kao nikada se govori o pravima djece, a skoro ništa o obvezama i dužnostima istih. A s druge strane načinjeni zakoni koji idu na ruku onima koji ne žele potomstvo Začeta i nerođena djeca nemaju pravo na život i postojanje! A iza ljudskog života stoji Bog. Njega ne možemo prisiliti da On to odobri i blagoslovi.

Posljedice toga su nestajanje naroda i uništenje braka i obitelji kakvu je Bog zamislio, a Isus Gospodin blagoslovio! Na dan klanjanja bi s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu trebalo razgovarati da spasi brak i naše obitelji od nazočnog zla.

SD Za koja još zla bi trebalo moliti Euharistijskog Krista da nam se smiluje?

Vlč. Milivoj: Na taj Dan klanjanja bi trebalo moliti za tolike PSOVAČE naših najvećih svetinja. Jer se tom psovkom i pogrdama «tjera» Bog, Krist i drugi iz naših života, obitelji, župa i naroda. I to se čini na vrlo grub i besramni način! U Hrvatskoj i u svakoj župi ima tih «duhovnih štetočina». Oni «psovkom velikih svetinja» nanose ogromnu štetu svojem narodu. Ako Boga nema, neće biti ni blagoslova, ni napretka u dobru, osim u zlu i sve većem neredu u društvu.

Zato: pobačaj i borba protiv začeća i začetog života i psovka ili pogrđivanje naših kršćanskih najvećih svetinja će doći glave svima nama tj. cijelom hrvatskom narodu.

SD Tko su najveći dobročinitelji našeg naroda?

Vlč. Milivoj:Danas su najveći dobročinitelji našeg NARODA obitelj s brojnim i dobro odgojenim potomstvom. I ljudi koji se Boga boje i ljudi stide. Koji u sebi razvijaju strahopoštovanje prema Bogu i ljubav prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Župsko klanjanje je Dan zadovoljštine za tolike koji više ne dolaze na «izvore milosti». Nedjelja više nije Dan Gospodnji. Slavlje nedjeljne mise se zanemaruje, a tako korisni sakramenti za naš duhovni život sv. Ispovijed i sv. Pričest se sve rjeđe obavljaju i primaju.

Iako su sv. Krštenjem pozvani napustiti poganski život, oni ga u praksi nisu napustili. On se očituje u onoj: – U se, na se i poda se! Ili kako je to sv. Ivan, apostol napisao: mnoge ljude vode ovi idoli: požuda očiju, tijela i oholost života.

SD Nisu li ti poroci upravo ono što nagriza Duh Crkve iznutra?

Vlč. Milivoj: Samo obraćeni ljudi, ljudi osobne vjere ne podliježu tim i takvim idolima. Njima je Isus Krist radost i smisao života. Oni znaju da su krštenjem započeli živjeti u Božjoj milosti, trude se u njoj ostati i u njoj napustiti ovaj svijet. Za njih je Isus živ, uskrsnuo Gospodin. On je došao spasiti ovaj svijet; On dolazi u Crkvi i po Crkvi, i On će doći. Takvi vjernici su eshatološki ljudi. Ozbiljno misle na one zbilje koje dolaze na kraju ovog života. Oni «znaju» da poslije ovoga dijela života odlaze u onaj drugi, vječni život. Znaju da će svaki čovjek na Sudu morati dati račun o svojem življenju ovdje. Svi ćemo stati pred sudište Kristovo, zapisao sv. Pavao.

Oni vjeruju u blaženi život s Bogom, u postojanje pakla i u konačni Kristov dolazak.

Oni se trude biti ljudi «puni vjere i Duha Svetoga!» Za takve više nije važno ono: -«takvo je vrijeme i trend», «svi tako rade», «što će ljudi reći» ili «takvi su naši običaji!» «Otac laži i ubojica čovjeka od početka» je tu svoju mudrost posijao u mnoga krštenička srca

SD Zaista se ima što moliti i o čemu s Kristom, nazočnim u Presvetom Oltarskom Sakramentu razgovarati?!

Vlč. Milivoj: Dakako da se ima zašto moliti! U običajima naših pređa je bilo i molitve i Duha Božjega. Onda se je molilo prije oranja, sijanja, žetve. Na glas zvona se molio «Anđeo Gospodnji» i štošta drugog. U današnjim običajima toga sve manje ima. Čak se uz primanje sv. sakramenata sve svodi na «iće i piće» i zabavu. I sve je više poklonika takvog slavljenja i Prve Pričesti, i sv. Potvrde i sv. Ženidbe, i karmine i rođendani i puno toga se dodalo, a što se svodi na rečeno: -«iće i piće i zabava». Ono duhovno, ono Božje se sve više gubi iz vida!

SD Š to je o Klanjanju rekao II. Vatikanski sbor?

Vlč. Milivoj: II. Vatikanski sabor (1962.-1965.) je zasigurno najveći događaj Duha Svetoga u prošlom stoljeću. On je kršćane pozvao na OBRAĆENJE (prestati uz milost Božju griješiti) No to je činio svaki koncil do sada. Ovaj je pozvao Crkvu, krštenike da napuste sve čine, djela, prakse koje nas ne vode dublje u vjeru, bliže osobi Isusa Krista, koje nam ne grade «OSOBNU VJERU». Da li je to CRKVA uopće čula? U praksi kršćana se od tog poziva malo ili ništa ne vidi! Ostaje ona Isusova: – Obratite se i vjerujte Evanđelju! Sjetimo se postradalih od kule u Siloamu i Poncija Pilata: «Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti ili postradati», reče Isus onima i nama današnjima. (Lk 13,5).

Uz sve ovo ima toga još što opterećuje srca i duše naše.

Kakvi su nam međuljudski odnosi? Odnosi u braku? Nemoć tolikih da svojim primjerom i riječima od svoje djece načine čestite ljude

Na Dan klanjanja učenici Isusovi tješe svoga Učitelja i s Njim suosjećaju. Sve ovo što ljudi danas rade je sudjelovalo u Njegovoj muci i smrti na križu.

I valja zato na taj Dan, kao i u druge dane vapiti: – «Krvi Jaganjca Božjega, rastrgaj u tolikim srcima svaku vezu s «ocem laži i ubojicom čovjeka od početka!»

SD Na Dan klanjanja se vjernici druže s Euharistijskim Kristom?

Vlč. Milivoj: Negdje i dopodne, a negdje samo poslije podne vjernici dolaze u crkvu i provode jedno vrijeme u klanjanju i molitvi pred izloženim Presvetim.

SD Središnji događaj toga dana je Slavlje sv. Mise?

Vlč. Milivoj: Tako je. Toga dana se okupe u našim crkvama ne samo vjernici nego i svećenici dotičnog dekanata. Znamo da je Presv. Euharistija neraskidivo vezana uz svećeničko poslanje. Jedan od svećenika predvodi Misno slavlje i propovijeda. Vjernici nastoje taj Dan crkveni prostor urediti, bogato okititi i uveličati Misno slavlje lijepim i radosnim pjevanjem. Nazočni svećenici su svjedoci toga Dana vjere jedne župe i ljubavi vjernika prema Isusu nazočnom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Na Dan klanjanja bi vjernici trebali ispuniti svoju crkvu kao na Božić ili Uskrs. Najslavniji, najsvetiji, najbolji, najmoćniji, najučeniji u našim sredinama je ISUS KRIST, nazočni u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Žalosno je kada u nekim župama na taj Dan bude vjernika skoro kao i svećenika. Takva župa svjedoči da je u vjeri mrtva. Da u njoj cvatu svakakvi poroci. Da im Isus Krist nije PUT ISTINA i ŽIVOT.

Isus je u takvim sredinama najusamljenije i najprezrenije BIĆE. Prikovan je na križ i zatvoren u naše tabernakule i trpi i podnosi hladnoću, ravnodušnost i prijezir tolikih krštenika Blago onima koji Ga na taj Dan dolaze utješiti i pred Njim izlijevati svoju dušu.

SD  Š to još činimo na Dan klanjanja?

Vlč. Milivoj: Dolazimo zahvaljivati. S riječima sv. Tome Mora vjernici Isusu govore: – Hvala Ti na svemu što si nam darovao. Hvala Ti na svemu što si nam uzeo. Hvala Ti na svemu što si nam ostavio!

SD A onda dolaze vjernici i moliti! Zar ne?

Vlč. Milivoj: Sam je Gospodin svojima preporučio: – Molite i dobit ćete. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se! Dan klanjanja je vrlo pogodno vrijeme za to. Treba moliti za svoju braću (slijepu, gluhu, kljastu, gubavu i mrtvu). Moliti Gospodina za dar obraćenja i da se napune milošću Duha Svetoga. Oni su «bolesno tkivo» na Kristovoj Crkvi! Samo ih Krist može ozdraviti, izliječiti, oživjeti i obratiti. Bit će žalosno, ako za nekoga od nas na sudnjem danu đavao bude Isusu podrugljivo govorio: Ovaj za kojeg si ti umro i uskrsnuo je ipak mene slušao i vršio moje želje. Zato je on moj i meni pripada! Ne daj Bože, da se to ikome od nas dogodi!

SD  Š to bismo još na Dan klanjanja u svojem srcu trebali donijeti pred Gospodina?

Vlč. Milivoj: Trebalo bi zahvaliti za naše dobročinitelje. Neki su od njih za nas svoju krv prolili, trpjeli i umirali. Moliti za one oko nas iz čijih smo dlanova puno dobrote i ljubavi primili. Treba zahvaljivati za našu DOMOVINU. Ona se muči s nama, jer je malo cijenimo, volimo i za nju tako «lijepu i plemenitu» slabo borimo.

Drugo su režimi, a drugo je DOMOVINA! Režimi dolaze i prolaze, a DOMOVINA ostaje. Dragi Bog je našu domovinu iskitio mnogim divnim darovima, da je takove malo u ovom našem svijetu ima! Krv otaca naših je natopila ovu zemlju i njihove kosti se nalaze u ovoj zemlji. I ona je tužna što je tako malo volimo i što je tako malo cijenimo.

SD I na kraju što još reći o DANU klanjanja?

Vlč. Milivoj: Dan klanjanja bi trebao sve drugo staviti u drugi plan. A Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu staviti u središte našeg zanimanja. Jedan je takav Dan u župi u godini. Do sljedećeg DANA klanjanja je dug put i puno vremena! Ako smo s njim povezani poniznom vjerom, nadom i ljubavlju imati ćemo budućnost, bez Njega je za nas nema! Neka Dan klanjanja u našim župama bude Isusu na utjehu i slavi i radost, a nama na diku i spasenje!  

MOLITVA VJERNIKA na DAN klanjanja

Nebeskom Ocu, u čijem Srcu je nazočna naša prošlost, sadašnjost i budućnost uputimo ponizna srca iz ove Euharistije zahvale i svoje prošnje. Pratio nas u tome moćni zagovor Voćinske Gospe, Gospe od Utočišta

– Za Crkvu, sv. Oca Benedikta XVI-og, za našu biskupiju i njezinog Biskupa, za naše župe i svećenike da uspješno svjedoče svoju vjeru u Krista Raspetog i Uskrslog, nazočnog u Presvvetm Oltarskom Sakramentu, molimo TE!

– Da u našem Narodu podižeš u svim zvanjima i razinama svete, odgovorne ljude, pune vjere i Duha Svetoga, Molimo Te.

– Da očuvaš Narod od onih koji ga ne vole i koji ga vode u moralnu, duhovnu, gospodarsku i svaku drugu bijedu, molimo Te.

– Da u našem Narodu bude što manje obitelji koja ne vole djecu, koje se raznim sredstvima bore protiv života, a da bude što više obitelji s brojnim potomstvom dobro i kršćanski odgojenim, a koja će postajati jamstvom naše sretnije budućnosti, molimo Te!

– Za našu hrv. mladež da se hrabro založi za sreću i napredak svojega naroda. Da napuste «širok put» koji završava u propasti, a hrabro i zanosno se opredijelile za put Evanđelja, molimo Te!

– Za obraćenje psovača velikih svetinja, za obraćenje ovisnika o drogi, alkoholu i lijenosti sklonih osoba. Da bude što manje krštenika kojima će moto života biti: U se, na se i poda se!, molimo Te!

– Da utješiš svojim Svetim Duhom Tješiteljem sve naše patnike, bolesne, ponižene i progonjene ljude. Za oslobođenje uhićenih naših rodoljuba u Hagu i po Domovini. Za naše branitelje, za naše poginule i osakaćene branitelje, za njihove obitelji da ne klonu pod križem raznih nepravdi i poniženja, molimo Te!

– Za našu raseljenu braću po svijetu da ne zaborave svoje korijene, jezik i vjeru, molimo Te!

– Za nas same da uz obilatu pomoć Tvoju, Oče nebeski, uspješno pobjeđujemo u sebi: «požudu očiju, požudu tijela i oholost života», molimo Te!

– Neka naši dragi pokojnici stignu i ostanu s Tobom u Tvojem nebeskom DOMU, molimo Te!

Sve Ti ovo, nebeski Oče, upućujemo po našem Velikom Svećeniku i Spasitelju Isusu Kristu, a po zagovoru nebeske Majke i nebeskih zaštitnika. Amen.

POKORNIČKI HOD KROZ MISNO SLAVLJE

SUZA DOLINSKA Vlč. Milivoj, kako valja započeti Misno slavlje? I kako uz pomoć milosrđa Božjega postići «ponizno i raskajano srce?»

Vlč. Milivoj: Odmah na početku Misnog slavlja Crkva nas poziva da priznamo pred Ocem nebeskim svoje grijehe, propuste i slabosti

U duhu valja stati pred Raspetoga Jaganjca Božjega i vapiti sabranim i iskrenim srcem: «Krvi Kristova, operi me! Potrgaj u meni, u nama svaku vezu s «ocem laži i ubojicom čovjeka od početka!»

Svojim grijesima smo i mi sudjelovali u muci i smrti Sina Božjega.

Griješimo, kako to iz katekizma znamo, kada Božje zapovijedi kršimo i kada ih ne vršimo. Puno griješimo u mislima, željama i planovima. Zavodili smo i navodili druge na grijeh. Puno toga nismo dobrog učinili, a trebali smo i mogli smo. Moliti treba da nas Krv Jaganjčeva oslobodi od «tajnih grijeha» koje nismo iz stida i straha ispovjedili, a primali smo sv. Pričest!

Naše ljudsko srce je sastavljeno od puno izbica. Neke je milost Božja rasvijetlila i očistila, a u druge još nije milost Božja stigla. Cijelo srce treba Bogu ponuditi da ga osvoji za sebe i učini ga protočnim za ljubav Isusovu.

Važno je kako ćemo i s kakvom nutarnjom sviješću i iskrenošću započeti sv. misno slavlje. Sjetimo se carinika u hramu i njegovog vapaja: «Bože, smiluj se meni grješniku!» Zadobio je oproštenje

SD U himnu «SLAVA» također ima molitvenih vapaja za oproštenjem?

Vlč. Milivoj: – To su ovi zazivi:

– Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

– Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu!

– Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se!

SD u Božjoj Riječi, koja se naviješta s propovjedaonice vrlo često smo pozvani na obraćenje, kajanje i praštanje?

Vlč. Milivoj: Vjernici običajne vjere slušaju rastresena srca. Nerijetko se po našim korovima, sakristijama, pa i crkvama za vrijeme navještaja Evanđelja priča, i nešto drugo radi!

Obraćena srca upijaju Riječ Božju kao što spužva upija vodu. Zato je naš Gospodin odmah na početku svojeg javnog nastupa pozvao sve ovim riječima: – Obratite se i vjerujte Evanđelju!

Dakle, običajni vjernici nisu SPOSOBNI Božju Riječ čuti, poslušati i u svojem srcu o NJOJ razmišljati

SD Imali u Vjerovanju nešto o priznanju grješnosti?

Vlč. Milivoj: U Nicejskom-carigradskom vjerovanju vapimo:

– Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha

SD  I u molitvi vjernika često molimo za obraćenje, za oproštenje i upućujemo Bogu Ocu slične vapaje. Božje milosrđe nas želi oslobađati od onoga što nam ne da biti sretnima! A to je grijeh i nered u nama i među nama ljudima.

Vlč. Milivoj: Iza poniznog i raskajanog susreta s Riječju Božjom dolazimo u duhu pred oltar.

SD Zašto mi kršćani, katolici trebamo nedjeljom dolazi k sv. Misi?

Vlč. Milivoj: U srcu sv. Euharistije je razlog našeg dolaska. A to je:

– Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo,

– Tvoje uskrsnuće slavimo,

– Tvoj slavni dolazak iščekujemo!,

ili ovako: – Spasi nas Spasitelju svijeta, koji si nas svojim križem i uskrsnućem oslobodio! Evo, zato se treba ići k sv. Misi i u njoj stajati svim svojim bićem. Pa, Crkva je i osnovana za to da se Isus Krist ne zaboravi; da se ne zaboravi: – tko je On! Š to nam je u Božje ime objavio, otkrio i što je za nas ljude učinio! Najlošiji je razlog djeci govoriti: – Moraš ići! A ono ne zna zašto. Tu je važan primjer roditelja, a onda i riječi, znanje i poznavanje svoje vjere

SD  što nam svete molitve u misnim kanonima govore o grijehu i praštanju?

Vlč. Milivoj: – Molimo da nas zemaljske vjernike Duh Sveti povezuje s našim Gospodinom i jedne s drugima. Jer grijeh nas razdvaja, okreće jedne protiv drugih, a Duh Sveti je ljubav u nama i među nama. Obraćeni su ljudi toga svjesni. Običajnim vjernicima je to knjiga sa «sedam pečata!»

– Zatim molimo za duše pokojnika, da ih Krv Jaganjca Božjega oslobodi od grijeha i krivice i pridruži Zajednici nebesnika.

– Svjesni smo da sve ide Bogu po Kristu, s Kristom i u Kristu. A i sve od Boga po Kristu, našem Velikom Svećeniku dolazi k nama. Iza uskrsnuća Krist dolazi k nama u Crkvi i po Crkvi.

– Tu Ga samo očima vjere možemo «vidjeti i susretati».

SD Kako to On nama dolazi po Crkvi i u Crkvi?

Vlč. Milivoj: Dolazi nam u svojoj Riječi (sv. Pismo), po svojim službenicima (papa biskup svećenik đakon ) U svojim sakramentima, u sv. Pretvorbi i onda u sv. Pričesti.

Dolazi nam u zajedničkoj molitvi i u našim bližnjima. Š to reći o tolikom broju krštenika koji više Njega ne susreću u svetim sakramentima i koji su zanemarili posjet nedjeljnoj sv. Misi! Obraćenim ljudima, vjernicima je malo što nedjeljom dolaze slaviti Misno slavlje i Njega primati u sv. Pričesti, pa to čine i radnim danom. U obraćenim srcima je onaj žar starozavjetnog vjernika: – Žedna mi je duša Boga, Boga živoga! O kada ću doći i lice Božje gledati?

U mnogim krštenicima toga žara više nema. U mnogima je duša umrla A kako s mrtvim srcem i savješću svjedočiti za živoga Boga?

SD Š to reći za OČE NAŠ ?

Vlč. Milivoj: – To je molitva koja je proizišla iz divnog Srca našega Gospodina. Ona je molitva i djece Božje. U toj molitvi su skriveni svi sakramenti. Ona je sažetak cijelog Evanđelja.

– I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim! Tu je skriven sakramenat Pomirenja. Kad je Duh Sveti zahvatio moje srce, tada mi nije ništa teško. Tada rado opraštam i s pouzdanjem oproštenja tražim. I tu, kao i drugdje, uzor nam je naš Gospodin.

SD  Slijedi molitva koja je nastala u teškim vremenima Crkve.

Vlč. Milivoj: Tako je.  Izbavi nas od svih zala udjeli nam mirna vremena da budemo uz pomoć Tvoga milosrđa, Bože, slobodni i sigurni od svih nereda. Takva stanja su Crkvi, nama vjernicima stavljala u srce i usta onaj vapaj: Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse! Uspostavi svoj red, Božji red u nama i među nama. Mir je plod suglasja našeg života s voljom Božjom. Kao što je mir u društvu plod pravde.

Krštenjem Božjih i prirodnih zakona čovjek se suprotstavlja volji Stvoritelja. Danas su na tom području mnogi svjesni ili nesvjesni poslušnici «oca laži i ubojice čovjeka od početka!»

SD I prije same sv. Pričesti Crkva kliče riječima sv. Ivana Krstitelja

Vlč. Milivoj: Evo Jaganjca Božjega. Evo Onoga koji oduzima grijeh svijeta i (nama). Blago svima krštenjem i vjerom pozvanima koji se žele i mogu odazvati na Gozbu Jaganjčevu!

Tko sprječava tolike vjernike ili krštenike danas da ne pristupaju sv. Pričesti? Ili je to GRIJEH u njima, a kojega se ne žele osloboditi. Ili nemaju gladi za Tijelom Gospodnjim Za obraćene duše i srca sv. Pričest je GOZBA, najradosniji susret s Najvećim, Najboljim, Najmilijim, Najsvetijim, s Uskrslim Gospodinom. Oni znaju za onu: – Tko jede tijelo moje i pije krv moju u meni ostaje i ja u njemu!

Običajnim vjernicima te riječi ništa ne znače Vjernici odgovaraju riječima rimskog poganskog vojnika: – Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj. Samo reci riječ i ozdravit će duša moja

Tu se očituje veličina Dara i malenost onih kojima se taj božanski Dar nudi. Isus se za nas predao u smrt na križu, a u sv. Pričesti se opet daruje svakomu koji Ga želi primiti.

Svećenik moli za sebe, ali i za sve nazočne: – Izbavi me ovim Presvetim Tijelom i Krvlju od svih opačina i svakog zla daj da se držim Tvojih zapovijedi i ne daj da se ikada udaljim od Tebe!

A može i ovako moliti: – da ovo blagovanje Tijela i Krvi Kristove ne bude meni i nama na sud i osudu nego zaštita i lijek duši mojoj, dušama našim

SD I na kraju Misnog slavlja Crkva svoje vjernike šalje u svakodnev s riječima: – Idite u miru!

Vlč. Milivoj: Te riječi znače: živite u svijetu u miru s Bogom i jedni s drugima. Neka se u vama vidi Duh Isusa Krista. Prolazite zemljom čineći dobro. Služite svojim bližnjima. U prvoj Crkvi, a tako bi trebalo biti i danas: Lomljenje kruha ili sv. Euharistija i Caritas su se prožimali. Majka Tereza bi rekla: – Učinimo svaki dan nešto lijepo za Boga.

SD Kako se boriti protiv rastresenosti u misi i u molitvi?

Vlč. Milivoj: Tako da sve što se događa u Misnom slavlju prolazi našim srcem i mislima, a mi iznutra u sebi osluškujemo njihov smisao, poziv i značenje Neka nas dinamika molitava i pjesama dira, potresa i ispunja. Ne dopustimo u misi biti tijelom, a mislima, i srcem negdje drugdje.

Crkva je prostor molitve i sabranosti. Tu je među nama ponizni i strpljivi bož. Zatočenik, Nazočni Gospodin u Presv. Olt. Sakramentu.

Misa je zbirka različitih molitava nastalih kroz povijest Crkve. Te su molitve nastale u srcima najboljih sinova i kćeri Crkve. Svojim sabranim srcima doživimo iznutra, u srcima svojim svu njihovu ljepotu i čar. Neka se poruke tih molitava razlijevaju našim srcima!

Svima čitateljima «Suze dolinske» i ovaj Božić donio puno radosti, utjehe i mira. Bilo sretnih i radosnih dana u našem osobnom i zajedničkom životu!

Želi Vam to i od Gospodina moli Milivoj Knežević, orubički župnik

0