Članak

Homilija – propovijed vlč. Milivoja Kneževića u Novoj Gradiški u povodu SUSRETA DOLINACA 12.8.2012

Homilija – propovijed vlč. Milivoja Kneževića u Novoj Gradiški u povodu SUSRETA DOLINACA 12.8.2012

Dragi vjernici, draga kršćanska braćo!

Dođosmo, evo, i ove godine  dragom BOGU reći iskreni  Hvala za sve što nam dade, uze i ostavi!  A KOLIKO JE TOGA!?
Došli smo po Božje darove, koje nam sa svoga sv. Stola naš Gospodin nudi. Govorio  nam je osobno kroz svoje Evanđelje naš Gospodin Isus, naš dragi Učitelj. I u  ovoj sv. Misi  Uskrsli  će se OBUĆI  u Sv. Kruh da bi nam hranio duše  svojim Presvetim
Tijelom. Da bi nas vezao uz Sebe i svoju Crkvu, da bismo postajali  blaga i ponizna srca jedni drugima. Imajmo sućuti i srca jedni za druge. Tako ćemo blažiti i melemiti rane naših duša… Nadalje:
Gospodin nama nudi svoga sv. Duha, da bi u svakom od nas bio i ostao Učitelj i vođa … Neka nas oblikuje u Isusove učenike i u djecu Crkve  i u djecu Marijinu. Duh Sveti nas vodi pravim putem, postaje u nama Božja sila za prihvaćanje vlastitog križa.
On u nama, nama, tumači Riječi Evanđelja, tumači nam važnost i vrijednost Isusovih djela učinjenih za nas…poglavito Njegove sv.  Smrti i Uskrsnuća. ODMAH smo na početku mise, ali i kroz sv. Misu pozvani vapiti: – Krvi Jaganjca BOŽJEGA, OPERI ME, OZDRAVI ME, zaštiti me od Zloga i zlih… Ako smo s Bogom i jedni s drugima postajemo snažni i nepobjedivi! Isus, taj Kruh  s neba, nas povezuje s Bogom i jedne s drugima.
Dajmo se u vjeri i nadi od Njega voditi…
Isus nam s Križa daje svoju Majku za majku.- Evo vam moje MAJKE…Majka je osobito u nazočna u patnji svoje djece.  A svi ste vi prošli i prolazite stazama patnje …Majka je  Božja – to  je najljepše Njezino ime. Na stotine tisuća  će njezine djece ovih
dana hoditi po Njezinim svetištima tražeći Njezinu majčinsku pomoć. Kad je ISUS MEĐU NAMA i Njegova Majka – za nas počinje BLAGDAN!

Isus nam govori po svojoj Crkvi što i kako treba vjerovati, to je
APOST. VJEROVANJE. Daje nam kroz – Oče naš – uzorak prave
molitve. On nas je darovao jedne drugima; DJECU RODITELJIMA I RODITELJE DJECI… Nastojmo to i biti!
Božji darovi nisu nešto obično, oni su  nešto izvanredno. Ne može se polagati pravo na njih, ali i zalijeniti se govoreći: – Bog će mi ih dati!
Isus nam kaže: – jer niste samo životinje koje moraju brstiti i preživati ili rovati i toviti se… Nego ste duše! To ste! Tijelo je odijelo, Duša je osoba. Ona je trajna.

Priskrbite ono što je pravedno – Hranu što traje za život vječni.
Nju će vam dati Sin čovječji kad god želite. Jer Sin čovječji raspolaže sa svime što dolazi od Boga i to nam  može dati…
Što nam je činiti  da bismo činili djela Božja?
Isus: –  poznajete Zakon… poznavati još ne znači i vršiti…
Dužnost je u tome – doći k Meni, a ja ću vam dati „sok i zrak“ vječnoga života. No, to pretpostavlja vjeru!.
Ako netko ne vjeruje, takav Meni ni ne dolazi tražeći: – Daj mi, Isuse, pravi Kruh.
A BEZ PRAVOGA KRUHA NE MOŽETE ČINITI DJELA Božja.
Da biste to mogli, potrebno je da VJERUJETE U ONOGA KOJEGA JE Bog POSLAO!!!
Prihvatiti Isusa u vjeri, znači prihvatiti najveći Dar Božji  koji Bog
nudi ljudima. U Isusu imamo sve!
LJUDI SU GOVORILI: – Daj nam, Gospodine, toga kruha i više nećemo umrijeti…Isus: – Umrijet ćete kao što umire svaki čovjek, ali ćete uskrsnuti na vječni život, ako se budete sveto hranili ovim Kruhom, jer on čini da onaj koji Ga jede bude neraspadljiv…
Tko jede od ovoga Kruha živjet će i kad umre… Tko će dobiti taj kruh? – onaj koji moli Oca nebeskoga čistim srcem, ispravnom nakanom – svetom ljubavlju…

Oni koji se   budu njime nedostojno hranili, taj će kruh za njih postati  smrt i osuda…
– Ali gdje je taj Kruh? – Kako ga možemo naći?- Koje je njegovo Ime?
Isus:- Ja sam taj KRUH. U Mene se može naći. Njegovo je ime ISUS. Tko dođe k Meni više neće gladovati, i tko vjeruje u mene, nikad više neće žeđati. Možete li vjerovati da JE SVE TO U MENI?!
U MENI JE SVE Božje blago. I meni je dano sve što pripada Zemlji i nebu!
Tko ima Isusa u Srcu, taj ima sve!  Sveci i blaženici su svjedoci da je to istina. Zato  je Crkva puna mučenika koji za Isusa i život  svoj dadoše.

Stari Izraelci su u pustinji, na putu u slobodu, gledali oko šatora bijelo brašno, pa su se pitali: – Man – hu? – što je to? To je kruh s neba ili mana, odgovara im Mojsije…Ta mana je za nas danas Isus obučen u sakramentalni. znak kruha i vina… Za Crkvu je euharistija neiscrpno vrelo  svake milosti…Treba svake nedjelje dolaziti  k tom Vrelu i jesti i piti   Isusa, kruh života vječnoga, i uzimati i druge darove Božje. Tu je potrebno vjerno SRCE I SABRANA  PAMET!
Katolik je čovjek koji redovito dolazi nedjeljom PO DAROVE za svoju dušu – , koji časti i voli Isusovu Majku kao svoju majku i koji voli njezinu moćnu molitvu Krunicu, i koji se  da voditi od  svećenstva Crkve. Naša 14 stoljeća povijest je prožeta tim vrijednostima.
Obitelj je bila CRKVA U MALOM, GDJE SU te vrjednote DJECA učila  i upijala u svoja srca…

Na  jednom križu je bilo napisano ovih nekoliko riječi: ISUS govori:
-Ja sam svjetlo, vi me ne vidite!
-Ja sam Put njime ne idete!
-Ja sam Istina, ne tražite me!
-Ja sam Život, ne prihvaćate me!
-Ja idem pred vama, ne slijedite me!
-Ja sam Bog vaš, ne molite me!
-Ja sam Kruh života, ne jedete me!
-Ja sam riječ života, ne slušate me!
-Ako vam je loše, ne krivite Mene!

Upišimo ove prijekore u svoja srca, pa će u nama biti i mira i radosti.
Neka i ovo i ono poslijepodnevno naše druženje protekne u miru i radosti. Da se može reći: –  kako je lijepo kada se braća  u ljubavi druže i susreću! Pratio nas zagovor naše nebeske Majke, najvjernije Odvjetnice Hrvatske… kao i zagovor anđela, naših svetaca, mučenika, Božjih slugu i službenica, poglavito zagovor bl. Ivana Pavla II, DRAGOG PAPE I VELIKOG PRIJATELJA NAŠEGA Naroda. U borbi protiv Zloga, sveti anđeli bili i ostali uvijek s nama!

Došli smo, danas, braćo moja reći srdačni HVALA za još jedan DAR. To je vlč. Jozo Jurić, dosadašnji upravitelj župe Kraljice sv. Krunice – u Novoj Gradiški! Hvala vlč. JOZI za njegovo 8-godišnje svećeničko služenje. Svoje najbolje  godine života darovao je ovoj župi. Ugradio sebe, svoj rad i trud i svoje umijeće u izgradnju temelja ove Crkve…Postavio je pastoralno – bogoslužne  temelje, a onda i materijalna izgradnja crkve i drugo. Unutar župe su ustrojene potrebite službe od vas vjernika.
Novi  upravitelj  župe vlč. Ivan Štivičić će moći nastaviti dalje raditi i graditi. Na svemu tomu hvala u ime svih vas župljana, a i nas svećenika novogradiškog dekanata s kojima se vlč. Jozo Jurić izvrsno slagao i surađivao. Hvala mu što je  spremno prihvatio  biti domaćinom – liturgijski  „Susreta Dolinaca“, a  i za izgnanike iz  Banjolučke biskupije. To je postala tradicija i, ako Bog da, nastavit će se…
Želimo vlč. Jozi da se u novoj,  još većoj i zahtjevnijoj župi isto tako dobro snađe i marljivo i umješno  uhvati u koštac s novim izazovima… Hvala i svima vama  koji ste u ovoj župi s vlč. Jozom surađivali i pomagali mu u njegovom radu i brizi za ovu župu
kroz ovih 8 godina!!! Bili blagoslovljeni!

Koristim prigodu da uputim zahvalnost svima vama koji ste kroz glasnik „Suza dolinska“, a onda i na druge načine i aktivnosti surađivali… Duša i srce – ens movens – svega toga je bio i ostao naš dragi Milorad – Mican Oršulić. Do sada je tiskano 28 brojeva
tog glasnika! Koliko je toga zabilježeno i oteto zaboravu!?
Taj glasnik nije dao da se bogatstvo vjere, običaja i događaja prošlih vremena Vašeg zavičaja  zaboravi…
Mican je istinski Božji Dar svima nama. On spada u naše dolinsko blago…Bio nam i ostao od Boga poznat i priznat kao takav!
Među nama, nadam se, da su to samo pojedinci, koji to ne vide ili
krivo vide. Smijem ovdje ustvrditi: –  da nije bilo Micana, ne bi bilo ni glasnika „Suza  dolinska“!  Ako ima onih  među nama  koji su „zatajili“, to zasigurno nije Milorad – Mican Oršulić!
Dragi naš Micane, ne kloni duhom! Božji blagoslov bio i ostao Tvoje bogatstvo, a Duh Sveti bio u Tebi Učitelj i Vođa!
Hvala i njegovoj obitelji koja ga u tom njegovu poslu pomaže i ne ometa! Hvala i vama svima, braćo, koji mu ovako ili onako pomažete.  Neka ste nam blagoslovljeni! Amen…

0