Članak

Rastanak sa Matanom

Rastanak sa Matanom

Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, obitelj, rodbina i brojni prijatelji su se oprostili od svog dragog MATANA. Bio je to bolan rastanak na Centralnom groblju u Novoj Gradišci, nakon iznenadne smrti.

S Matanom smo razgovarali za naš 10. broj “Suze dolinske” rujan/prosinac 1998. godine.
Započeli smo ga  riječima:
“Matan je svim Dolincima ostao u sjećanju kao nasmijan i u pravom smislu bećarski  orjentiran. U svako doba godine se  je mogao vidjeti na Savi kako “hvata” drva ili lovi ribu. Nije  bilo nastupa KUD-a “Ivan Goran Kovačić” iz Doline i Novog Sela da u njegovoj  ruci nije bila  berda ili bugarija, a ponekada i violina. Vodio je dolinske tamburaše početkom devedesetih godina na promociju HDZ-a u  Bosansku Gradišku i Mičije. Neumorno je biciklom odilazio u Novu Gradišku  i druge gradove i sela spreman obavljati baš sve poslove, od zidarije do onih  jednostavnih kao što su kopanje kukuruza.
Mladima je uvijek pružao pomoć i potiocao ih na sve vrste kulturnih i športskih događanja. Obnašao je mnoge dužnosti u forumima MZ Dolina, a na dužnosti predsjednika Mirovnog vijeća  Dolina bio je u nekoliko mandatnih razdoblja. Prvi je došao na zgarište kuće Ilije Marinovića u Donjoj Dolini i krampom zakopao  među  vrele cigle tražeći bar neke tragove o pok. Iliji (kojeg su dušmani u noći s 26. na 27. veljače 1992. godine zaklali, glavu odsjekli a kuću zapalili). Uporno je dematirao glasine kako kuća nije slučajno planula nego da je namjerno zapaljena kako bi se prikrio zločin.
Ovaj rat je kao i na mnoge druge ljude ostavio duboke rane i tragove na duši, a i vrijeme  je učinilo svoje”.
Na početku razgovora reći će nam: “Nikada mi nije palo na pamet da ću nekada morati  napustiti svoju rodnu Donju Dolinu, a kada sam morao poći iz nje, plakao sam kao malo dijete.  Volio sam to mjesto, kao što roditelj voli svoje najmilije. Volim ga  i  danas. Rastanak s Dolinom,  29. prosinca 1992. godine, doživio sam kao da  zauvijek sahranjivam nekog najdražeg svog”.
Mi smo danas sahranili Matana.

Mato Ćorković, svima znan kao MATAN rodio se 17. listopada 1942. godine u Donjoj   Dolini od oca Ive i majke Jule r. Marinović. Nastarija je bila sestra Anka  rođena 1932. godine
koja se je udala za Iliju Kneževića (a umrla je  27. prosinca 2013. god. U Okučanima), zatim  Jela rođ. 1935. god. Udana u Slav. Dolinu za Matu Kalizana, Ljupko 1936, Justina rođ. 1941.
udana za Dragana Oršulića, Branko rođ. 1944., Adam (1946.-1961.) i Filip (1948. – 2009.) god.
Oženi se Mandom Šokić i vjenčao 18.  listopada 1961. god. U braku im se rodila prva kćerka Ankica 15. srpnja 1962. koja se je udala za Mirka Kalizana. Sin Adam im se rodio 12. listopada  1966. godine koji je oženio Angelinu Vonića, a najmlađa kćerka Slavica se rodila 8. studenog 1967. god i udala se za Budimira Dakić.
Cijela obitelj je bila glazbeno nadarena pa se je znalo događati da Matan i sva djeca nastupaju kao svirači i pjevači u sastavu KUD-a “I. G Kovačić”. U razgovoru za “Suzu” je kazao: “Sin Adam i ja smo koristili svaki slobodan trenutak  i uzimali različite instrumente u ruke. (Adam  dobro svira harmoniku). U našoj kući dvorištu se sviralo i pjevalo na sav glas. Zato nam ni zimske večeri  i noći nisu bile duge”.
Po dolasku u Hrvatsku, išao je od “nemila do nedraga” dok nije 1993. godine stupio u kontakst s vlasnikom srušene kuće u Ljupini br. 24. Neke  djelove dvorišne zgrade je osposobio za stanovanje, a nakon izvjesnog vremena je pristupio izgradnji nove kuće. Financijsku potporu je imao u sinu Adamu koji radi u Italiji.
Şvoju ljubav prema rodnoj Dolini je pokazivao i na taj način, što nije bilo ni jedne  radne akcije na uređenju groblja Gradina u Donjoj Dolini i poslova oko crkve u Gornjoj Dolini a da on nije u tim
dragovoljačkim akcijama sudjelovao. Ob itelj može biti ponosna što su imali Matana.
Hvala mu na svemu.
I tako, otišao je naš Matan polako…!

SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI

SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI

NAKON ZAVRŠETKA RADNE AKCIJE

NAKON ZAVRŠETKA RADNE AKCIJE

ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM

ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM

NI KIŠA DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN

NI KIŠA DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN

0