CRKVA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U NOVOJ GRADIŠ KI
Stoljećima su našu domovinu gazile razne vojske, smjenjivali su se kraljevi i vladari, različite dinastije i gospodari, ali Katolička crkva je uvijek bila tu, stalno je pomagala i štitila svoj narod, vraćala snagu i vjeru kako u teškim, olujnim vremenima, tako i u nešto mirnijim godinama. Svojim djelovanjem Crkva se pobrinula da njen narod ne klone duhom, ne izgubi nadu, usprkos svim krvavim porazima i pobjedama, usprkos teškom gospodarskom i socijalnom stanju, usprkos svim up0ornim nastojanjima nekih europskih država da Hrvatsku pretvore u svoju pokrajinu. Ako čovjek-pojedinac, pa tako i narod, izgubi nadu, onda se može reći da je pokoren jer se narod ne pokorava samo oružjem, nego i različitim kulturnim utjecajima koji će mu ubiti nadu i uništiti duh. Crkva u svim vremenima upozorava na opasnosti koje neprekidno vrebaju: ona je glavni čuvar nacionalne svijesti Hrvata, ona neumorno upozorava na vječne vrijednosti i pokazuje koja su pitanja važnija, a koja su manje važna u životu pojedinca i naroda.
CRKVA BEZGRJESNOG ZACECA BLAZENE DJEVICE MARIJE U NOVOJ GRADISCI
Od nekadašnjih crkava i samostana na obroncima Psunja i Babje gore ostale su hrpe ruševina. Neke su se ipak sačuvale: sv. Nikole u Zapolju, sv. Leonarda u Cerniku, te kapelica Svih svetih na novogradiškom rimokatoličkom groblju.
POGLED NA GLAVNI OLTAR
Rimokatolička župa u Novoj Gradiški počinje radom 20. siječnja 1765.g. A prvi župnik bio je vlč. Gašpar Rebrović. Novoosnovanoj župi pripala su sela: Kovačevac, Mašić, Prvča, Gornji Bogićevci, Dragalić, Rešetari, Ljupina, Vrbje, Staro Petrovo Selo, Zapolje….Zbog veličine teritorija koji je obuhvaćala kao i zbog broja vjernika, rimokatolička župa u Novoj Gradiški je jedno vrijeme imala čak četiri kapelana od kojih je jedan vršio bogoslužje i podjeljivao sv. Sakramente njemačkim vojnicima. Za vršenje vjerskih obreda najprije je 1765.g. Sagrađena crkva sv. Terezija Avilske i to građevnim materijalom dovezenim s ruševina srednjovjekovnoga benediktinskog samostana u Borovcu.. Crkva sv. Terezije ostaje župnom crkvom sve do 4. listopada 1829.g. Kada je potpuno završena izgradnja sadašnje župne crkve (gradnja je započela 1811.g.). Svojim klasicističkim detaljima nova župna crkva predstavlja značajno djelo sakralne arhitekture iz prve polovice XIX. st. na ovim prostorima. Osobna iskaznica nove župne crkve izgleda ovako: Iznad pročelja crkve uzdiže se zvonik visok 56 metara. Crkva je dugačka 38,7m, široka 14,6m, a visina crkvene laže iznosi 15m.
Crkva je bila posvećena sv. Stjepanu (mađarski kralj) pa je i glavni oltar bio ukrašen njegovom slikom, da bi kasnije ista bila zamijenjena drvenim reljefom koji prikazuje svečani obred njegove krunidbe. Rješenjem Kongregacije za sakramente i božanski kult br. CD 391/82 od 1. svibnja 1982.g. Odlučeno je da se dotada važeći naslovnik župne crkve zamijeni svetkovinom Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Nakon toga je skinut reljef sv. Stjepana i zamijenjen slikom Majke Božje slikara Ivana Zukanovića, a ista je 1997.g. zamijenjena kipom Bezgrešne.
Pored glavnog oltara crkva je ukrašena s dva pobočna oltara od kojih je jedan posvećen Majci Božjoj Lurdskoj, a drugi sv. Ivanu Nepomuku. Renoviranje unutarnjosti župne crkve počelo je 1900.g. Slikarskim radovima poznatoga hrvatskog slikara Celestina Medovića. Nad glavnim oltarom Medović je naslikao Sv. Trojstvo, a s desne strane Rođenje Isusovo, nad prozorima je naslikao Četiri evanđelista dok je na zidu do orgulja naslikao Sv. Ceciliju i Davida s harfom te Dva anđela. Iako su slike stare gotovo jedno stoljeće i danas su glavni ukras unutarnjosti crkve. Pored Medovića crkvu je slikama “Posljednja večera” i “Uskrsnuće” ukrasio Josip Maravić. U samoj crkvi potrebno je spomenuti i dvije umjetnički izgrađene škropionice kod ulaznih vrata rad hrvatskog kipara Josipa Turkalja. Nad škropionicama nalazi se na konzoli brončani kip sv. Ivana Krstitelja u liku dječaka veličine 50 cm. Župna crkva je ukrašena i oslikanim prozorima s biblijskim motivima od kojih su neki oštećeni tijekom napada na Novu Gradišku u Domovinskom ratu 1991-1992.g. Tijekom svoga postojanja crkva je i ranije bivala oštećivana, a znatnije oštećenje doživjela je 1841.g. Kad je bila zahvaćena požarom (obnovljena je već 1844.g.). Potrebno je spomenuti još jedno pustošenje župne crkve kao i svih pripadajućih župnih kapelica za vrijeme I. svjetskog rata.Odlukom tadašnjih vlasti 1916.g. I 1917.g. Oduzeta su sva zvona za ratne jpotrebe (15 zvona ukupne težine 2.427 kg). Nova zvona za župnu crkvu nabavljena su posebnim zalaganjem župnika Petra Pavišića 1922.g. A sadašnje veliko zvono, teško 2.500 kg, nabavljeno je 1932.g. Isti župnik nabavio je i nove orgulje kupljene u Linzu (Austrija) 1929.g.
Vlč. Matija Juraković
SIJ
2011