Dio godišnjeg odmora 2010. godine odlučio sam provesti u Sloveniji, točnije u Novoj Gorici kod brata. U tome, najmlađem gradu u bivšoj državi ali, mora se priznati i najljepšem, navraćao sam dosta puta i kadgod putujem u tom pravcu prolazim kroz mjesta ili pored mjesta gdje ima naših Dolinaca koji su uveliko “pustili korijenje” u Republici Sloveniji.
OBITELJ ORSULIC GORDANA, IVO, ALEN I MAJA
Zavrijedili su da se i o njima napiše nekoliko redaka u našem godišnjaku “Suza dolinska” kojem se raduju kada iziđe iz tiska i kojeg rado čitaju.
U Novoj Gorici od 1980. godine živi Ivo (Florijana) Oršulić (1964.) iz Novog Sela sa suprugom Gordanom, sinom Alenom (1990.) i kćerkom Majom (1992.) Tu je završio Srednju i Višu ugostiteljsku školu žive u vlastitom stanu i tu namjerava ostati do kraja života. U rodnom Novom Selu, Ivo ima ima nekretnina (kuću koja je u tijeku rata devastirana i potkućnicu) naslijeđenih od oca koje ne namjerava otuđiti, nego, kuću obnoviti.
Osim Ive u Novoj Gorici živi i Pavka Tomić kći Anđelka i Dragice rođ. Stojić iz Donje Doline koja je udana za Marijana Boršić (4. studeni 2000. godine) i imaju kćerku Evu (2003.)
MARIJAN, PAVKA I EVA BORŠ IĆ
No, krenimo od početka. Prema izvjesnim saznanjima prvi Dolinci, odnosno Novoselci i Goranjici u Sloveniju su došli 1958. godine. O tome Adam (Dragoje) Oršulić (1935.) kaže: “Nakon što smo saznali iz novina ‘Vjesnika’ da građevinska firma u Kopru trebaju građevinskih radnika, poslije mise, na sv. Josipa, dakle 19. ožujka te 1958. godine, po blatnjavom putu nas petorica uputili smo se se pješice do Okučana odakle ćemo vlakom krenuti u pravcu Kopra. Osim mene bili su to Anđelko (Ante) Vidić, Mato Kalizan, Luka Kovačević i Mirko Lagundžija. Sva petorica smo se uposlili kada smo došli ali ćemo samo ja i Mato ostati za stalno u Kopru. Ostala trojica će se nakon izvjesnog vremena vratiti doma”.
Poslije njih u Koper će doći i za stalno ostati: Jaga (Vinka) Stipančević i Ilija Kalizan brat Mate Kalizana (obojica su umrli).
U Kopru još žive Đuro (Stipe) Š Šokić sa suprugom Julkom i djecom, Ilija Ćorković, Nenad (Ivice) Stipančević, Nikola Mika Kovačević iz Donje Doline te Ljuba Ćorković r. Knežević iz Gornje Doline.
Andrija (Martina) Knežević će nakon sticanja prava na mirovinu doći živjeti u Ratkovac kod G. Bogićevaca gdje je kupio kuću, kao i Zdenko (Ivice) Stipančević . On je također nakon odlaska u mirovinu došao živjeti u Slavoniju, prvo u Š umetlicu a potom u Staru Gradišku gdje i danas živi.
NENAD NENO STIPANCEVIC SA SVOJIM HOBIJEM
U Kopru živi obitelj Vitomira Marinović koji je umro 2005. god. u Kopru i tamo sahrnjen, a u Izoli obitelj Ante Kovačevića Grge koji je također umro u Izoli 2000. godine i tamo sahranjen.
Emilko – Mile Knežević je umro 2007. god. u Kopru a sahranjen je u Gornjim Bogićevcima.
Mirela (Josipa) Oršulić iz Novog Sela i njene dvije tetke žive u Kopru: Š tefica Gašić r. Stipančević i Emilija koje su rođene u Bos. Mačkovcu..
Nedaleko od Kopra, svega 6 7 km je Izola grad u kojem su također živjeli i žive osobe iz naših krajeva: Vladimir i Katarina Marinović sin i kćerka Zdenke Marinovića koji ne živi više u Izoli nego u Luxemburgu, te Zdenkine sestre Danica i Ankica. Danica je udana za Paju Grujić, a Ankica za Jasmina (Pavla) Tutića iz Novog Sela i Mijo Baćo Knežević iz Donje Doline.
I u drugim gradovima Slovenije žive obitelji iz dolinskih sela.
U Borovnici s obitelji živi Franjo (Marijana) Jurišić, Andrija (Marijana) Jurišić, Anka Čurguz r. Oršulić, Zlata Stjepanović r. Vidić i sestra Kata Košir r. Vidić.
U Vrhniki živi Ivan (Vinka) Oršulić a u Verdu kod Vrhnike Nevenka Barišić kći Luke Jurišić .
U Ljubljani s obiteljima žive: Anto Zlatan Ćorković iz Donje Doline , Marinko Knežević iz Novog Sela, Vinko (Ive) Kalizan iz Gornje Doline.
U Velenju od godine 1964. godine Anto (Mate) Dakić iz Gornje Doline. On je tamo završio Srednju školu, uposlio se u “Gorenju” kao električar precizne mehanike gdje je ostao do mirovine. Oženio se suprugom Ivankom i imaju sina Davida i kćerku Evu.
U Logatecu je živio Marija (Vinka) Vonić. Marijan je rođen 1933. god. u Gornjoj Dolini. U Sloveniju je otišao među prvima Dolincima 1957. godine, gdje je živio, radio i umro 2008. godine.
U različitim slovenskim gradovima živjeli su i radili Dolinci koji su se nakon izvjesnog vremena vratili u svoj rodni kraj, ali ih je minuli rat otjerao odatle. To su: Pavle Gubić, Mato Knežević Maća, Zvonko Š Šokić iz Donje Doline te Milorad Oršulić Mican iz Novog Sela, a iz Gornje Doline Jozo Dakić, Anto Kalizan, Zvonko Dakić, Adam Jurišić i Zvonko Š Šokić.
Vjerojatno ovo nije konačni popis “Dolinaca v deželi Sloveniji”, ali mi ćemo i dalje ići TRAGOM ISELJENE DOLINE pa kada što saznamo, objaviti ćemo.
Većina njih uz bosanskohercegovačko ima i slovensko državljanstvo, manje je onih koji imaju državljanstvo Republike Hrvatske.
Iz svega ovoga se daje zaključiti da ime je Slovenije druga domovina.
ILIJA CORKOVIC I ADAM ORSULIC
SIJ
2012