Author: admin

Proslava Krvi Kristove u Okučanima

U Okučanima od 1995. godine, dakle nakon oslobođenja Okučana u VRO „Bljesak“ djeluju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su na svečan način, u srijedu 1. srpnja proslavile svoju svetkovinu Krvi Kristove, u kapeli sv. Marije de Mattias uz nazočnost relikvija svetice čiji se spomendan slavi 4. veljače.

Misno slavlje je predslavio okučanski župnik fra Ivo Brezović, za časne sestre samostana „Svete obitelji“ u Okučanima, štićenike doma „Dragi bližnji“ i njihovu rodbinu koja im je došla u pohode, članove Molitvene zajednice Krvi Kristove iz Okučana i vjernike župe sv. Vida mučenika.

Misno slavlje je uveličao župni zbor sv. Vida koji u većem broju sačinjavaju članice Molitvene zajednice na čelu s orguljašicom s. Fidelis Basić.

Na samom početku sv. mise župnik je svima nazočnima čestitao današnju svetkovinu i kazao: Dobro je sjetiti se kako nas je Krv Kristova oprala od grijeha sa željom da nas spasi. Zahvalni smo Ocu, Sinu, Duhu svetomu i Novom savezu koji je uspostavljen upravo Krvlju Kristovom.

U suradnji sa Samostanom časnih sestara u Okučanima djeluje Molitvena zajednica Krvi Kristove, koja okuplja dvadesetak članova i nositeljica je brojnih duhovnih aktivnosti u župi, ali i šire.

Ona je organizirala pripremu za proslavu današnje svetkovinom cjelonoćnim klečanjem pred Presvetim u župnoj crkvi u noći sa utorka na srijedu.

Poslije misnog slavlja, svi nazočni su se odazvali na Gozbu ljubavi, za koju su se pobrinule časne sestre. Za vrijeme ručka se je proslavio i rođendan jedne štićenice uz rođendansku tortu a potom se zapjevalo i zaigralo.

Podsjetimo se: Utemeljiteljica reda časnih sestara, Klanjateljice Krvi Kristove je sv. Marija de Mattias koja je rođena u mjestu Vallecorsa (Italija) 4. veljače 1805. god. Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. godine. Blaženom ju je proglasio papa Pio XII. 1. listopada 1950. a svetom sv. Ivan Pavao II. 18. svibnja 2003. godine.

Sestre Klanjateljice Krvi Kristove je ženska katolička redovnička družba čija je kuća u Okučanim otvorena 7. rujna 1995. god., a u Novoj Gradišci godinu dana ranije, 16. rujna 1994. godine.

Družba u Republici Hrvatskoj ima 17 samoatana, u Bosni i Hercegovini 8, Italiji 2 (u Rimu) i u Australiji 2 (Adelaide i Sydneyu).

Klanjateljice Krvi Kristove su 1. listopada 2007. godine u Okučanima osnovale Dom za starije i nemoćne osobe pod nazivom „Dragi bližnji“.

Pored tri časnik sestara (već spomenute sestre Fidelis Basić su i s. Boromeja Galić i s. Ljiljana Meštrović) za 46 štićenika, koliko ih trenutno ima u Domu, se brinu: ravnatelj, socijalna radnica, dvije medicinske sestre, kuharice i njegovateljice.

(Tekst i foto: Milorad Oršulić – Mican)

34. obljetnica mučeničke smrti vlč. Ratka Grgića

U župi sv. Josipa u Novoj Topoli je u utorak, 16. lipnja obilježena tužna obljetnica odvođenja – nestanka vlč. Ratka Grgića župnika novotopolskog župnika.

Sv. Misu zadušnicu je služio banjolučki biskup msgr. Željko Majić u koncelebraciji sa svećenicima svoje biskupije: p. Tomislavom Topićem bosanskogradiškim župnikom i upraviteljem župe Dolina, msgr. dr. prof. Karlom Višatickim generalnim vikarom Banjolučke biskupije, msgr. dr. Antom Orlovcem umirovljenim svećenikm i crkvenim povjesničarom Banjolučke Biskupije, msgr. Ivicom Božinovićem ekonomom Banjolučke biskupije i čuvarom svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa i župnikom župe Presnače, Zvonkom Topićem župnikom župe Marije Zvijezde u Trapistima – Banjoj Luci, vlč. Zlatkom Matićem župnikom župe bl. Ivana Merza u Banja Luci i vojnim kapelanom u Banja Luci, vlč. Marko Stojčić, vicekancelarom Banjolčke biskupije i upraviteljem župe sv. Filipa i Jakova u Mrkonjić Gradu.

Osim malobrojnih vjernika iz župa Nova Topola, Bosanska Gradiška i Dolina, misnom slavlju su nazolile brojne časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Nove Topole i Banja Luke kao i Misionarke Ljubavi iz Banja Luke.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako je vlč. Ratko Grgić 16. lipnja 1992., usred bijela dana, odveden od pripadnika paravojne postrojbe „Beli orlovi“ u bijelom golfu u smjeru sela Laminci putom iza župnog ureda i crkve, nakon čega mu se gubi svaki trag. Istaknuo je kako taj zločin, počinjen usred bijelog dana, pred očima svjedoka, ostaje bolna rana ne samo za njegovu obitelj i subraću svećenike nego i za cijelu mjesnu Crkvu. Bio je to čin promačenog ljudskog razuma.

Ne okupljamo se danas samo kako bismo se prisjetili tragičnog događaja iz prošlosti, nego kako bismo u svjetlu Evanđelja promatrali život čovjeka koji je svoje svećeništvo živio vjerno, predano i nesebično“, rekao je biskup Željko, pozivajući okupljene da u svjedočanstvu pokojnog svećenika prepoznaju djelovanje Božje milosti, moleći da njegova žrtva i mučenička krv izmoli brojna duhovna zvanja.

Biskup je podsjetio kako su vlč. Ratka u ratnim okolnostima mnogi nagovarali da napusti župu i potraži sigurnost, no on je odlučio ostati uz povjereni narod ponavljajući riječi koje su duboko urezane u sjećanje vjernika: „Kapetan zadnji napušta brod.“

On je bio pastir koji nije napuštao svoje stado. Propovjednik je dodao je kako je vlč. Ratko svojim životom posvjedočio ono što Krist govori o Dobrom Pastiru koji polaže život za svoje ovce, za razliku od najamnika koji napušta stado kada naiđe opasnost.

Nama je ostala bolna činjenica i duboka, otvorena rana jer ni do danas nisu pronađeni njegovi smrtni ostaci.

Po završetku sv. Mise, vjernici su se s biskupom i svećenicima uputili do obližnje župne kuće, iz koje je mučenik Ratko odveden, ispred koje su gorjeli lampioni gdje je molio molitvu odrješenja za pokoj njegove duše i svih onih koji su stradali u minulom ratu.

Velč. Ratko Grgić je rođen je 25. svibnja 1944. u Matijevićima, župaVarešu u obitelji s petero djece od oca Ive i majke Kate rođ. Lekić. Prva mu je svećenička služba bila kapelansko mjesto u Šimićima, odakle je premješten u župu Dolina 1978. godine gdje ostaje dvanaest godina. Zatim prelazi u župu Ravska, Vrbnjacima, Kulašima, a potom je poslan na svoju zadnju službu u Novu Topolu.

S ponosom možemo reći da Hrvati u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i BiH nisu ubili niti jednog pravoslavnog svećenika ili muslimanskog vjerskog vođu dok su Srbi ubili devet svećenika i časnu sestaru, a Armija BiH dva franjevca u Fojnici.

Blagoslov filijalne crkve u Mačkovcu

Još jedan sakralni objekt u Banjolučkoj biskupiji je zasjao u punoj svojoj ljepoti. Riječ je o filijalnoj crkvi Duha Svetoga u Mačkovcu, župa Bosanska Gradiška, koja je uništena u tijeku minulog rata u BiH.

Prema podacima Banjolučke biskupije tjekom rata od 1991. – 1995. i poraća, potpuno je uništeno 16 župnih crkvi, teško oštećeno 8 crkava i lakše oštećeno 11 crkava. Ukupno su stradala 204 crkvena objekta na području biskupije.

Generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević izjavio je da je „preko 90 posto crkvi na području Banjolučke biskupije minirano ili devastirano“.

Na početku misnog slavlja, župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav Topić je pozdravio nazočne vjernike iz Mačkovca, Bos.Gradiške, Doline i mnogobrojne koji su došli iz Hrvatske i drugih europskih zemalja, predstavnike općinske vlasti, predsjednicu HPD „Posavac“ Ljiljanu Došen, i kazao kako danas slavimo zaštitnika ovog mjesta, te blagoslov manje crkve i njezin pedesetogodišnji jubilej od kada je izgrađena. Isto tako će se blagosloviti novi oltar. Ovom sv. Misom želimo Bogu zahvaliti što nam je omogućio doživjeti ovaj dan.

Oko oltara, osim banjolučkog biskupa msgr. Željka Majića, koji je predslavio misno slavlje i bosanskogradiškog župnika p. Tomislava Topić su se okupili p. Zvonko Topić župnik Marije Zvijezde u Banjoj Luci, vlč. Zlatko Matić župnik župe bl. Ivana Merza u Banja Luci i vojni kapelan te bivši bosanskogradiški župnici vlč. Žarko Vladislav Ošap i vlč. Marko Stojčić obojica iz Banja Luke.

Misno slavlje je animirao Rikard Vučaj – Riki na čelu zbora crkve sv. Roka u Bos. Gradiška, a ministrirao je Bojan Brkić..

Biskup Majić je počeo svoju homiliju poznatim biblijskim stihom: ¨Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.“ Ovu kuću je Gospodin gradio jer je doživjela pedeseti rođendan, a ja želim da doživi i stoti, pa i više njih.

Vi vjernici ove filijale otvoreni ste Duhu Svetom, koji je zaštitnik ovoga mjesta, jer snaga vjere koju iskazujete prema Bogu i rodnom kraju vas je iz dalekog svijeta dovela ovamo. Gajite i dalje tu ljubav prema rodnoj grudi i gdjegod bili, nemojte zaboraviti rodni kraj a time i župu i groblje gdje počivaju vaši najmiliji. A tamo gdje živite, želim da budete živa propovijed.

Nakon homilije pristupilo se blagoslovu filijalne crkve i novog oltara dok je zbor pjevao uskrsnu pjesmu.

Po završetku misnog slavlja, umjesto župnih oglasa, župnik je upoznao nazočne, njih oko 120 o obnovi crkve u kojoj se nalazimo.

Kazao je kako je ona izgrađena 1976. godine, (a do tada su se vjerske pobožnosti obavljale na raskrižju putova, „kod križa“ koji je izgrađen 1938. godine, a nedavno je obnovljen), za vrijeme župnikovanja vlč. Tomislava Matkovića. Gradilo ju je cijelo selo. Njena duljina je 7,5 m s dodatkom nadstrešnice od 2 m, a širina je 4,40 cm i zvonik.

Za obnovu su se najviše zauzeli Damir Zebić i Radovan – Rade Valentić. Novčano su obnovu pomogli Sekretarijat za izbjegle i raseljene osobe entiteta RS, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Izvođači radova su bili domaća tvrtka „Građevinar“ čiji je direktor Leonid Kovljen i inžinjer Josip Ćorković sa svojim suradnicima.

Do sada je utrošeno oko 50.000 €, a trebat će nabaviti klupe u crkvi i napraviti ogradu oko nje.

Nakon toga je župnik u ime domaćina sve nazočne pozvao na ručak koji je upriličen pod šatorom pored obnovljene crkve. Tom prigodom su podjeljena Priznanja zasluženim osobama i obiteljima koji su aktivno sudjelovalki u obnovi crkve, a upriličena je i svojevrsna izložba fotografija – pregled izvođenja radova za vrijeme obnove.
Ovo mjesto je prije rata imalo 65 katoličkih obitelji sa 260 vjernika, a sada je ostalo samo nekoliko njih.

Tekst i fotografije: Milorad Oršulić – Mican

Proslava Sv. Marka 2026

Na nedjelju Dobrog pastira tj. na četvrtu Vazmenu nedjelju, najbližu spomendanu sv. Marka, na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške, proslavljen je spomendan sv. Marka i obavljen uobičajen blagoslov polja.

Spomendan sv. Marka, koji se obilježava 25. travnja i zauzima posebno mjesto u kršćanskoj tradiciji i narodnim običajima. Ovaj dan je posvećen jednom od četvorice evanđelista, autoru Evanđelja koje nosi njegovo ime, a u mnogim krajevima, kao što je kod nas, prati ga i bogata tradicija blagoslova polja i molitva za plodnu godinu.

Blagoslov polja tradicionalni je obred u kršćanstvu. On simbolizira zahvalu Bogu za plodnost i zaštitu poljoprivrednih usjeva. Ovaj obred najčešće se obavlja u crkvi ili izvan nje.

Blagoslov polja poznat nam je od davnina. Za vrijeme pape Grgura Velikog uveden je taj običaj, koji se najčešće događa u proljeće, kada počinju sijati usjevi, nakon blagdana sv. Marka.

Kod nas u župi Dolina, se je prije rata, blagoslov polja obavljao u Novom Selu o blagdanu Spasova kod križeva i kapele, u Gornjoj Dolini ispred župne crkve, a u Donjoj Dolini na groblju o blagdanu sv. Marka, gdje se je zadržao do današnjih dana.

Svećenik je polja blagoslovio s četiri strane, prvo križem, zatim vodom, s trima svjećama i jednom (uskrsnom) svijećom.

Zahvalni smo Bogu za plodove zemlje koji dolaze iz Njegove ruku.

Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić. Oko oltara se okupilo pededesetak vjernika koji su došli iz okolice i Nove Gradiške, Bosanske Gradiške i nekoliko vjernika iz Donje i Gornje Dolina.

U svojoj propovijedi p. Tomislav je protumačio današnje Evanđelje po Ivanu, koje donosi ulomak o Isusu kao dobrom pastiru. Kazao je kako je Krist jedino dobri pastir koji nas sve može okupiti u jedno i zato nas poziva da budemo bliski i s njim povezani kao što je on povezan s Ocem.

Po završetku sv. Mise p. Tomislav je obavio čin blagoslova polja, a potom je izmolio opjela za sve koji počivaju na ovom groblju.

Vrijeme je sunčano, a takvo je bilo i u četvrtak kada je dobrovoljačka ekipa u sastavu Anto Kovačević i Luka Čegrlj iz Bos. Gradiške, Zvonko Oršulić – Feny iz Ljupine, Mato Knežević – Maća iz Gorica i Milorad Oršulić – Mican iz Okučana pokosila travu po groblju i ispred groblja. Kosilo se trimerima, motornom kosilicom i traktorskim malčerom.

Svoj doprinos za održavanje groblja (košenje trave), od zadnjeg objavljivanja na internetskim stranicama „Suze dolinske“ (u članku o proslavi blagdana Svih Svetih i spomendana Dušnog dana), svoj dragovoljni prilog su dali: Karlo Kalizan iz Nove Gradiške 30 €, Matija i Biljana Valentić, Austrija 30 €, Janja Ćorković iz Krivaja 20 €, Pavle i Greta Oršulić iz Nove Gradiške 20 €, Anto Vonić – Čedo iz Šumetlice 50 € i Pavle Budić također iz Šumetlice 20 €, Ilija /Vinka/ Stojić iz Sičica 20€.

P. Tomislavu su svoje dragovoljne priloge za održavnje groblja i košenje trave oko crkve u Gornjoj Dolini dali: Rudolf i Snježana Knežević iz Kovačevca 50 €, Slavko Vidić – Slave G. Dolina / Sesvete 30 KM, Zlatko i Janja Vonić iz Nove Gradiške 50 € i Janja Jurišić iz Slavonske Doline 10 €.

Bez takve novčane pomoći nebi bilo moguće organizirati pet ili šest akcija košenja trave tjekom godine. Svima iskrena hvala

Spominjao se i skori izlazak iz tiska / štampe FOTOMONOGRAFIJE GROBLJA „GRADINA“ U DONJO DOLINI i moguće njeno predstavljanje na Veliku Gospu u Gornjoj Dolini, a na ovom mjestuće se služiti sv. Misa o spomendana sv. Ive Glavosjeka.

Radosni smo kada čujemo vijest kao što je ova, kako je nakon većeg broja godina u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Gornjoj Dolini o Uskrsu kršteno prvo dijete Vedrana i Klaudije Čegrlj mala ZITA MARIS.

Na žalost stižu i tužne vijesti kako su nas zauvijek napustili (os početka ove godine) ANDRIJA /Ljuboje/ JURIŠIĆ, MATO /Fabijna/ KOVAČEVIĆ, MARKO DAKIĆ, (Sahranjeni u Novoj Gradišci), BRANKICA /Marka/ KNEŽEVIĆ (umrla u Ljubljani), ANTO /Mirka/ VIDIĆ – TUNJA (Umro u Bos. Gradišci i sahranjen na groblju Gradina u Donjoj Dolini), ZDRAVKO /Ilije/ KNEŽEVIĆ – CICI (sahranjen u Cerniku), ZVONKO /Mirka/ KOVAČEVIĆ (Sahranjen u Novoj Gradišci)…

Tekst i slike: Milorad Oršulić – Mican

Radostan, miran i blagoslovljen Uskrs

msgr. Drago Balvanović (1936 – 2026)

Na Žalosni petak, iz dalekog Peruua, grada Lime, stigla je tužna vijest, kako je u četvrtak 26. ožujka umro dugogodišnji misionar u Peruu i župnik Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi mons. Drago Balvanović u 90. godini života i 66-toj misništva.

Mons. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški od oca Nike i majke Vjekoslave, rođene Jurišić. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, a Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovu je završio teološki studij i 29. lipnja 1959. zaređen je za svećenika. Mladu Misu proslavio je 5. srpnja 1959. godine u Bosanskoj Gradiški. Svećeničko mu je geslo: „Slavit ću ime tvoje radi dobrote i vjernosti tvoje“.

Nakon Mlade Mise još je godinu dana dovršavao studij u Đakovu, ali je zbog manjka svećenika ujedno najprije kratko zamjenjivao župnika Božu Laštru u Bosanskoj Gradiški, a potom je 15. listopada 1959. imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina (Donji grad) u Osijeku, gdje je ostao osam mjeseci, a odatle je polagao završne ispite u Đakovu.

Obavljao je pastoralne dužnosti u: Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove. Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.

Koncem rujna 1965. imenovan je župnikom u Prijedoru, odakle upravlja i župom Bosanski Novi, i tu ostaje 22 godine, do 13. srpnja 1987. godine. U više je mandata bio dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik (konzultor), a neko je vrijeme bio i sudac Crkvenoga ženidbenog suda u Banjoj Luci. Osim što je bio član Građevinskog odbora za gradnju nove banjolučke katedrale te bogoslovije u Sarajevu. Kada mu je 1969. godine bilo narušeno zdravlje, više se mjeseci oporavljao te je upravljao župom Holzhausen na Starnberger Seeu, u njemačkoj nadbiskupiji München–Freising

Časne sestre i civili sa slavljenikom msgr. Dragom.

U misije je otišao je 5. rujna 1987. u Limu, u južnoameričku državu Peru. Tamo je obavljao niz svećeničkih dužnosti. Bio je župni vikar u Župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, a potom i teritorijalne Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je sagradio župni pastoralni centar i crkvu.

Uz sav pastoralni rad, msgr. Drago Balvanović je i pisao. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici, svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel’ tako, druže Drago?“ te 2023. u izdanju Glasa Koncila knjigu na hrvatsko-španjolskom jeziku „Kronike o ljudima“.

Okušao se i u autobiografskom romanu, pisao sjećanja na kolege svećenike, posebno na svjedoke vjere koji su podnijeli mučeničku smrt, za što je imao poseban osjećaj, a osjećaje svoje duše zabilježio je i u jednoj pjesničkoj zbirci. Osim što je objavio više knjiga, bio je i suradnik brojnih časopisa.

Objavljivao je tekstove i u vjerskim listovima: „Radosna vijest“, „Glas Koncila“, „Glasnik Srca Isusova i Marijina, „Marija“ iz Splita te u još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Dijamantski misnik msgr. Drago Balvanović s banjolučkim biskupom msgr. dr. Franjom Komaricom i grupom vjernika iz župa Bos. Gradiške i Doline.

Na španjolskom jeziku objavio je „Propovijedi pape Ivana Pavla II. s njegovih posjeta Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“.

Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. godine. Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglasila ga je 2003. godine svojim službenim delegatom u Južnoj Americi. Predsjednik Perua 11. siječnja 2018. godine mu je dodjelio peruansko državljanstvo.

Msgr. Drago s biskupom, svećenicima i č. sestrama

Misa zadušnica služila se u subotu 28. ožujka u 11 sati, a potom je tijelo prevezeno u krematorij u La Molini. Urna s pepelom bit će položena na posljednje počivalište iza glavnog oltara crkve na Veliki četvrtak 2. travnja u 12 sati.

Msgr. Drago je surađiva u našem godišnjaku „Suza dolinska“, jer Dolina je vezana za njegovu obitelj.

Njegov otac Niko je oko 1920. godine imao trgovinu u Dolni, a nakon Drugog svjetskog rata ovorio je i kovačnicu u Dolini. Brat mu je, kao elektromonter radio na održavanju pumpe (Crpne stanice za vodu) u Dolini. O tome je pisao u 27. broju „Suze“ za 2010. godinu, kada su mu objavljene i dvije pjesme: Majci i Moj otac.

I za 29. broj 2012. godine je poslao uredniku godišnjaka pismo i tom prigodom mu je objavljeno nekoliko pjesama.

U broju 34. za 2016. godine smo pisali o proslavi 80-tog rođendana u bosanskogradiškoj crkvi sv. Roka, a u broju 37 za 2019. godinu kada je u istoj crkvi slavio Dijamantsku misu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! – Pripremio: Mican

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji! (2025)

Evo stigli smo do kraja još jedne godine. Valja se vratiti unatrag pa vidjeti što se to u njoj dogodilo, naročito za naš rodni kraj – Župu Dolina.

U njoj je p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj Župe Dolina, svake nedjelje u župnoj crkvi, služio sv. Mise u 9,00 sati izuzev na Veliku Gospu u 11,00 sati te u nedjelje prije blagdana sv. Marka, sv. Ive i Svih Svetih na groblju GRADINA u Donjoj Dolini i uoči sv. Ane u Novom Selu u 13,00 sati.

Čestit Božić i Blagoslovljena Nova 2026 g.

SRETAN I VESEO BOŽIĆ TE BLAGOSLOVLJENU NOVU 2026.
GODINU ŽELI VAM UREDNIŠTVO “SUZE DOLINSKE”

21. obljetnica smrti msgr. Kazimira

Dok se Republika Hrvatska pripremala za obilježavanje, tužne tridesetčetvrte obljetnice pada Grada Heroja Vukovara i pokolja civila u selu Škabrnja, biskupi, svećenici i preostali vjernici župa Bos. Gradiška, Dolina i vjernici koji su pristigli iz drugih krajeva BiH i Hrvatske, su u privremenom bogoslužnom prostoru sv. Roka (u dvorani župne kuće u Bosanskoj Gradišci) obilježili tužna, dvadesetprva obljetnicu mučeničke smrti bosanskogradiškog župnika i upravitelja župa Dolina i Nova Topola, župnika mons. Kazimira Višatickog.

Obilježen blagdan Svih Svetih i Dušnog dana Dolini

U nedjelju, prije blagdana Svih Svetih i Dušnog dana p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina, na groblju “Gradina” je služio sv. Misu.

To je treće slavljenje sv. Mise na groblju u Donjoj Dolini u tijeku ove godine. Prva je bila o blagdana sv. Marka kada je objavljen i blagoslov polja, zatim o sv. Ivi, zaštitniku sela Donja Dolina i sad o blagdanima kada se živi za mrtve.

Unatoč velikom čekanju na graničnim prijelazima i cjelodnevnoj kiši, okupio se lijep broj Dolinaca i Novoselaca koji su došli iz Hrvatske, te oni koji su ostali živjeti u Dolini i u Bosanskoj Gradišci, oko tridesetak.

P. Tomislava je na početku misnog slavlja pozdravio nazočne, i zahvalio im se što ne zaboravljaju svoje mrtve, već ih obilaze u različitim prigodama, kao što je i ova danas.

Sv. Misu je služio p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina

Jedno od misnih čitanja je čitao Mican …

Nakon svete mise, koja je službena po obrascu svetkovine Svih Svetih, župnik je u kapeli izmolio opijelo – molitvu za sve vjerne mrtve koji počivaju na ovom groblju, a potom je molio pojedinačno nad grbovima onih pokojni, za koje je rodbina izrazila želju da se moli.

Nakon sv. Mise župnik je molio pojedinačno nad grobovima onih koji su izrazili želju da se moli za njihove pokojne

Groblju se i ovoga puta došlo novoasfaltiranim prilazom. Asfalt je postavljen pred blagdan Velike Gospe kao i do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Gornjoj Dolini.

Inicijativu za realizaciju ovog programa pokrenuo je potpredsjednik tzv. Republike Srpske iz redova hrvatske nacionalnosti dr. Davor Pranjić. On je obezbijedio financijska sredstva za asfaltiranje ovih putova, a logističku potporu je pružio gradonačelnik Bos. Gradiške gosp. Zoran Adžić.

Vjernici su na groblje i ovoga puta došli asfaltiranim prilazom.

Samo groblje je uredno dočekalo svoje vjernike. Pokupljeni su lampiona po njemu i obavljeno je šesto ovogodišnje košenje. U tom poslu su uobičajeno sudjelovali Mato Knežević – Maća, Milorad Oršulić – Mican i Luka Čegrlj, a ovoga puta uz Maću i Micana akciju košenj trave su poduprli Ivo Oršulić iz Nove Gorice i Anto Kovačević iz Bosanske Gradiške.

Dragovoljačka ekipa u sastavu Mato Knežević – Maća. Ivo Oršulić, Anto Kovačević i Milorad Oršulić – Mican su pokosili travu na groblju

Svoj dragovoljni novčani prilog za uređenje groblja, od zadnje objave na ovoj interetskoj stranici „www Suza – dolinska.com“, koja je bila o blagdanu sv. Marka, dali su: Oršulić (Florijana) Ivo Nova Gorica, Jozo i Mira Kalizan 30 € i Mile Kalizan 20 € iz Novske, Milenko Ćorković Nova Gradiška 40 €, Mile Dakić Nova Gradiška 50 €, Petar Pero Jurišić Okučani 50 €, Miran (Marka) Kneževića Austrija 50 €, Marina Tomić Gornji Bogićevci 20 €, Mile Baćo Knežević Izola 20 €, Ilija Dakić Šumetlica 20 €, Zlatko i Janja Vonić 50 €, Karolina Matković Poljska 50 €, Katica (Stipe) Musić Nova Gradiška 20 €, Miro Barišić Švedska 25 €, Marinko Vonić Nova Gradiška 20 €, Karlo Kalizan Nova Gradiška 25 €, Anto Oršulić Zenica 50 €, Zdenka (Zdenke) Vonić Slav. Kobaš 20€, Mara (Filipa) Matković Brodski Stupnik 30€ .

Neke su osobe svoj doprinos za održavanje groblja predali župniku kao što su Ljuban Matković iz Kovačevca, Ljuboslav i Snježana Knežević. Zlatko i Janja Vonić su uplatili 100 € na ime odvoženja komunalnog otpada sa groblja za iduću 2026. godinu.

Svima iskrena hvala! Slijedeće okupljanje na ovom groblju je zakazano o sv. Marku iduće godine.

Na sam blagdan Svih Svetih i Dušni dan mnogi će obilaziti groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Novskoj i drugim mjestima diljem Hrvatske i europskim zemljama koja polako postaju “druga Gradina”.

Priredio: Milorad Oršulić – Mican