Mjesec: srpanj 2014.

radovi oko crkve u Gornjoj Dolini

Hodočasnike Gospi Dolinskoj u povodu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, ugodno će iznenaditi izmjenjeni okoliš oko župne crkve u Gornjoj Dolini.

To je samo jedan dio od planiranih poslova.

Riječ je o uklanjanu postojećih dijelova stare ograde, čišćenju terena od dugogodišnjeg i visokog raslinja te betonskih elemenata koji su zaostali od rušenja stare crkve (naročito betona od stubišta crvenog kora koji su bili deponirani kod župne kuće), a potom kopanju temelja i izlijevanju betona u zemljuâ€, u duljini od oko 100 dužnih metara. Potom se pristupilo šalovanju temelja, koji je na mjestima visok i jedan metar kao i šalovanju stupova na rastojanju od oko 2,5 m.
Posao je povjeren bosanskogradiškoj građevinskoj tvrtki GRADOM d.o.o. vlasništvo Josipa Joze Ćorković koji je bio i izvođač radova na novoj crkvi, oko koje se sada postavlja ograda.
Taj posao košta 4.500 KM ili 18.000 kn. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokić, radovi su isplaćeni po ispostavljenom računu.
Prvi je to građevinski zahvat oko crkve u Gornjoj Dolini nakon 23 godine. Nije na odmet spomenuti kako je preko 4.000 KM (16.000 kn) koštao priključak struje u župnoj crkvi što je plaćeno zahvaljujući angažiranosti p. Damira Š Šokića.
No, tek sada predstoje oni drugi poslovi, a to je postavljanje željezne ograde između stupova: tri klizne kapije, betoniranje nogostupa oko crkve i oblaganje temelja kulirom, a nakon toga ravnanje – niveliranje terena oko crkve i crkvenog dvorišta zemljom.
To bi bila, tek jedna, zaokružena cjelina, a onda nas čekaju poslovi na župnoj kući, saniranju zvonika na staroj crkvi kao i nabavci zvona, radovi na pročelju stare crkve, ograđevanje istočne i južne strane crkvenog dvorišta bar gater živomâ€.
Zgoda je ovo da se kaže, kako će na Veliku Gospu, nakon svečanog misnog slavlja biti upućen javni poziv svim Dolincima i Novoselcima da će moći upisati svoj dragovoljni prilog za gor navedene radove, kako bismo mogli dostojanstveno obilježiti 100 obljetnicu župe Dolina za 6 godina.

IZVOĐAČ RADOVA JOSIP - JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ — IZVOĐAČ RADOVA JOSIP – JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ

P. DAMIR Š OKIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OBILAZE GRADILIŠ TE ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI

U ZADNJE 23 GODINE OKO CRKVE NISU VEĆI GRAĐEVINSKI RADOVI PODUZETI

PRVO JE VALJALO OČISTITI VELIKO RASLINJE, ISKOPATI TEMELJ I U NJEGA IZLITI BETON

NA MJESTIMA JE TEMELJ VISOK I DO 1 METAR

POGLED NA GRADILIŠ TE DO SJEVERNE STRANE

Msgr. MIJO DUKIĆ (1939. – 2014.)

U ponedjeljak, 14. srpnja 2014. godine oprostili smo se od msgr. Mije Dukića svećenika Požeške biskupije. Zahvaljujući njenu, od druge polovice 2004. godine “SUZU DOLINSKU” Dolinci i drugi čitatelji mogu čitati i na internetskim stranicam. Novčano je pomagao i njeno tiskanje, a u 18. broju (2001. god.) objavljen je članak msgr. Mije
u rubrici Gospina svetišta. Pisao je o Gospi kloštarskoj Kloštar kod Kobaša.
Msgr. Mijo Dukić je autor monografije “Glina i okolica”, “Kloštar u Kobašu” o svetištu Gospe Kloštarske, prikupio je podatke o ubijenim Hrvatima u tjeku II. svjetskog rata i nakon njega za Novokapelački dekanat i objavio u “Tkalčiću” te napisao sa svojim školskim kolegom svećenikom Antunom Devićem monografiju rodne župe “Župa Bučje”.

Na groblju rodne župe Bučje, kod Pleternice, sahranjeni su posmrtni ostaci msgr. Mije.
Pogrebni obred je predvodio msgr. dr. Antun Š kvorčević, potom je u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Bučju služena sv. Misa zadušnica uz koncelebraciju brojnih župnika požeške biskupije. Sahrani je nazočilo i desetak Novoselaca koji su poznavali pok. Miju.
Msgr. Mijo Dukić je u rodnom Bučju živio do 15. godine, a potom je pošao na školovanje u Zagreb i Bonn (Njemačka). Kao kapelan službovao je u Darovaru i Kutini, župu u Glini vodio je 15 godina, a potom je 23 godine proveo kao župnik u Slavonskom Kobašu.
Od 2008. godine je umirovljen i živi u Svećeničkom staračkom domu u Požegi, ali neumorno radi na prikupljanju podataka o žrtvama komunističkog režima koji se je provodio nad Hrvatima u ovim krajevima, u svoje rodno selo Bučje te bivše župe Slav. Kobaš i Glinu je često dolazio, ali i u naša dolinska sela, naročito na groblje “Gradina” u Donjoj Dolini, sve do 12. srpnja, kada je prestalo kucati plemenito srce svećenika Mije u 75. godini života i 47-moj godini svećeništva.
Hvala mu u ime svih Diolinaca, a Dobri Bog mu dao odmora i pokoj vječni na svojim poljanama.

POGREBNI OBRED JE VODIO MSGR. DR. ANTUN Š KVORČEVIĆ, POŽEŠ KI BISKUP

SAHRANI JE NAZOČIILO I DESETAK NOVOSELACA

Rastanak sa Matanom

Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, obitelj, rodbina i brojni prijatelji su se oprostili od svog dragog MATANA. Bio je to bolan rastanak na Centralnom groblju u Novoj Gradišci, nakon iznenadne smrti.

S Matanom smo razgovarali za naš 10. broj Suze dolinskeâ€ rujan/prosinac 1998. godine.
Započeli smo ga riječima:
Matan je svim Dolincima ostao u sjećanju kao nasmijan i u pravom smislu bećarski orjentiran. U svako doba godine se je mogao vidjeti na Savi kako hvataâ€ drva ili lovi ribu. Nije bilo nastupa KUD-a Ivan Goran Kovačićâ€ iz Doline i Novog Sela da u njegovoj ruci nije bila berda ili bugarija, a ponekada i violina. Vodio je dolinske tamburaše početkom devedesetih godina na promociju HDZ-a u Bosansku Gradišku i Mičije. Neumorno je biciklom odilazio u Novu Gradišku i druge gradove i sela spreman obavljati baš sve poslove, od zidarije do onih jednostavnih kao što su kopanje kukuruza.
Mladima je uvijek pružao pomoć i potiocao ih na sve vrste kulturnih i športskih događanja. Obnašao je mnoge dužnosti u forumima MZ Dolina, a na dužnosti predsjednika Mirovnog vijeća Dolina bio je u nekoliko mandatnih razdoblja. Prvi je došao na zgarište kuće Ilije Marinovića u Donjoj Dolini i krampom zakopao među vrele cigle tražeći bar neke tragove o pok. Iliji (kojeg su dušmani u noći s 26. na 27. veljače 1992. godine zaklali, glavu odsjekli a kuću zapalili). Uporno je dematirao glasine kako kuća nije slučajno planula nego da je namjerno zapaljena kako bi se prikrio zločin.
Ovaj rat je kao i na mnoge druge ljude ostavio duboke rane i tragove na duši, a i vrijeme je učinilo svojeâ€.
Na početku razgovora reći će nam: Nikada mi nije palo na pamet da ću nekada morati napustiti svoju rodnu Donju Dolinu, a kada sam morao poći iz nje, plakao sam kao malo dijete. Volio sam to mjesto, kao što roditelj voli svoje najmilije. Volim ga i danas. Rastanak s Dolinom, 29. prosinca 1992. godine, doživio sam kao da zauvijek sahranjivam nekog najdražeg svogâ€.
Mi smo danas sahranili Matana.

Mato Ćorković, svima znan kao MATAN rodio se 17. listopada 1942. godine u Donjoj Dolini od oca Ive i majke Jule r. Marinović. Nastarija je bila sestra Anka rođena 1932. godine
koja se je udala za Iliju Kneževića (a umrla je 27. prosinca 2013. god. U Okučanima), zatim Jela rođ. 1935. god. Udana u Slav. Dolinu za Matu Kalizana, Ljupko 1936, Justina rođ. 1941.
udana za Dragana Oršulića, Branko rođ. 1944., Adam (1946.-1961.) i Filip (1948. – 2009.) god.
Oženi se Mandom Š Šokić i vjenčao 18. listopada 1961. god. U braku im se rodila prva kćerka Ankica 15. srpnja 1962. koja se je udala za Mirka Kalizana. Sin Adam im se rodio 12. listopada 1966. godine koji je oženio Angelinu Vonića, a najmlađa kćerka Slavica se rodila 8. studenog 1967. god i udala se za Budimira Dakić.
Cijela obitelj je bila glazbeno nadarena pa se je znalo događati da Matan i sva djeca nastupaju kao svirači i pjevači u sastavu KUD-a I. G Kovačićâ€. U razgovoru za Suzuâ€ je kazao: Sin Adam i ja smo koristili svaki slobodan trenutak i uzimali različite instrumente u ruke. (Adam dobro svira harmoniku). U našoj kući dvorištu se sviralo i pjevalo na sav glas. Zato nam ni zimske večeri i noći nisu bile dugeâ€.
Po dolasku u Hrvatsku, išao je od nemila do nedragaâ€ dok nije 1993. godine stupio u kontakst s vlasnikom srušene kuće u Ljupini br. 24. Neke djelove dvorišne zgrade je osposobio za stanovanje, a nakon izvjesnog vremena je pristupio izgradnji nove kuće. Financijsku potporu je imao u sinu Adamu koji radi u Italiji.
Šžvoju ljubav prema rodnoj Dolini je pokazivao i na taj način, što nije bilo ni jedne radne akcije na uređenju groblja Gradina u Donjoj Dolini i poslova oko crkve u Gornjoj Dolini a da on nije u tim
dragovoljačkim akcijama sudjelovao. Ob itelj može biti ponosna što su imali Matana.
Hvala mu na svemu.
I tako, otišao je naš Matan polako…!