Vijesti

U POVODU 25. OBLJETNICE TRAGEDIJE GRADA HEROJA

 Ima jedan grad oduvijek mi drag

Ima jedan hrast Slavonski

Ima jedan grad  svakom srcu drag

Ima jedan div Hrvatski.

Vukovar, Vukovar

Stoji dok protiču vode Dunavske

Vukovar, Vukovar

Gori na braniku svoje Hrvatske.

Dana 18. studenog 1991. godine, padom potpuno uništenog Vukovara okončana je tromjesečna opsada, raketiranje i granatiranje grada od strane  tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga, tijekom  koje je na Vukovar palo više od 6,5 miliona granata. Tijekom ta tri mjeseca poginulo je više od 3.000 civila i branitelja, među kojima i 86 djece. Nakon pada Vukovara stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture tokom zarobljavanja i transporta, u prolaznim logorima te u logorima i zatvorima u Srbiji (Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Aleksincu i Nišu).

Posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. No, nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Š ljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubili”.

Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći.

Unatoč činjenici da su za pojedine zločine u okolici Vukovara provedene istrage, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, mnoga ubojstva hrvatskih i drugih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, i dalje su neistražena i neprocesuira.

Svake godine tog se dana građani Republike Hrvatske, Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, prisjećaju svih strahota i stradalih u Vukovaru i okolinim mjestima.

Tom tužnom događaju, svoj skromni doprinos su dali pješaci hodočasnici iz Okučana, Pakraca, Nove Gradiške i drugih mjesta iz Hrvatske i BiH.

Pod pokroviteljstvom općine Okučani, Župnog ureda sv. Vida i UHDVDR pododbor Okučani, a pod medijskim pokroviteljstvom radio Bljesak Okučani i portala novagra. hr., Milorad Oršulić Micana i prof. Branko Š imonji te Marijan Peternel iz Pakaca, a uz automobilsku pratnji Marijana Jandrića Jure iz Rešetara, u nedjelju, 13. studenog, nakon pučke sv. Mise, ispred okučanske crkve sv. Vida Mučenika, uputili su se na put dug 158 km u grad na Dunavu Vukovar. Prva dionica puta, tog dana, je bila do Nove Gradiške.

Sutradan,  u 8,00 sati, ispred spomenika hrvatskim braniteljima u Novoj Gradišci, nakon palenja svijeća i molitve, trojica hodočasnika pridružit će se koloni od devet branitelja i domoljuba UDVDR Nova Gradiška, od kojih je jedan  rodom također kao i Mican iz Novog Sela Igor Gogić.  Sve ih je pozdravio i ispratio Jozo Bungić – predsjednik UDVDR Brodsko-posavske županije.

Hodočasnici su se na svom putu, nakratko zaustavili ispred kuće, u Godinjaku, gdje je bila rodna kuća bl. sestre Jule Ivanišević Drinske mučenice i zamolili od nje duhovnu i tjelesnu  pomoća za  predstojeći put.

Današnja dionica puta bi trebala za nas trojicu pješaka i Juru vozača završiti u Novoj Kapeli odnosno u Batrini, ali kako smo bili čili, put smo produžili do Malina. Kada smo prešli rijeku Orljavu, odvezli smo se preko Bečca i Brodskog Ciglenika u Ratkovicu kod obitelji Oršulić. Tu smo se rastali sa novogradišćanima, koji imaju drugačiji program za naredne dane.

Oršulići su nam pružili sve što je putnicima – hodočasnicima nužno i između ostalog upisati  u naš hodočanički dnevnik: Vrata ove kuće su već godinama otvorena za mnoge hodočanike, naročito one koji idu u Pleternicu Gospi od Suza, a s radošu smo primili i ovu četvorku koja se je uputila u Vukovar. Neka ih Bog i njihovi anđeli čuvari prate i čuvaju na njihovom putu, te neka taj hod bude blagoslovljen i plodonosan za cijelu našu Domovinu Hrvatsku, ali i Bosna i Hercegovina, odakle je ova obitelj u tjeku rata došla. Obitelj Ljiljana i Nevenke Oršulić.

Treći hodočanički dan je planiran do Podvinja iznad Slavonskog Broda. No, kako je vrijeme bilo idealno, a noge nisu malaksale, put je prdužen do Vranovaca.

Vratili smo se autom u Podvinje na konak kod obitelji Darija i Ivane Vonić. Ova mlada obitelj nam je pružila više od očekivnoga, a njihovi dojmovi su sastavni dio ovih putositnica.

Slijedeći dan će nam ostati u sjećanja naročito po posjetu SPOMEN GALERIJI IVANA MEŠ TROVIĆA u Vrpolju, a u večernjim satima i sv. Misi u crkvi sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je na sv. Roka, dakle 16. kolovoza 1883. godine, samo jedan dan nakon rođenja kršten: On što je kamen oživjeti znao veliki  hrvatski kipar, već spomenuti Ivan Meštrović.

Ravnateljicu Spomen galerije Ivan Meštrović gđa. Suzana Bilić-Vardić nas je srdačno dočekala. Sjećamo se je dok je još bila zamjenica župana Brodsko-posavske županije.

Danas i sutra ćemo biti gosti u Vrpolju kod gospođe Ane Š imundić. Naime, sva mjesta za prenoćišta u Vinkovcima i oko njih su već  mjesecima rezervirano. Pojedini hodočasnici nose sa sobom vreće za spavanje i spavaju u nedovršenim i napuštenim  kućama bez prozora i vrata kako bi bili što bliže ovom Gradu heroju.

Zbog toga ćemo mi i nakon završetka petog hodočasničkog dana u Nuštru, vratiti se na spavanje u Vrpolje kod ljubazne domaćice Ane. Ovu njenu ljubav i gostoprimstvo nikada nećemo zaboraviti, ali ni njoj ne bijaše svjedno, oko srca i u duši što  je slovima i zapisano.

Sve je, hvala Bogu, teklo kako je i planirano, bez većih žuljeva i upala nožnih mišića, pa smo u Vukovar, pred bivšu ratnu bolnicu stigli u 9,00 sati.

Uz put smo dobili brojne SMS poruke potpore, susreli drage ljude koji su nam nudili i davali različite oblike pomoći pa i novčanu. Malo je automobila i drugih motornih vozila.

prošlo pored nas a da nas trubljenjem nisu pozdravili. Naročito je dojmljiv prolazak motorista pored nas na ulazu u Vinkovce, njih preko 220, među kojima i Ilija Tolić iz Okučana. Ovih dana su svi putovi vodili u Vukovar.

I nas je doveo, a najbliži put do bolnice će nam pokazati gospođa Anđa Š eremet koja će se nama  pridružiti i upoznati nas sa svih strahotama koje je ona osobno i njena obitelj pretrpjela nakon pada Vukovara.

U dvorištu Opće županijske bolnice je počeo u 10 sati prigodan program pod nazivom “VUKOVAR MJESTO POSEBNOG PIJETETA” u kojem su nastupili klapa HRM “Sv. Juraj”, glumac Darko Milas i i branitelj Vukovara  Branko Čulić Vukovarac.

Križni put kolona sjećanja, u kojoj je bilo prema procjenama 120.000 osoba, je krenula u 10,30 sati koju su predvodili hrvatski branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Vukovara. U rukama su bile krunice i barjaci, na usnama molitva, u srcu ponos, a u očima suze. Molilo se  za sve poginule branitelje, civile i one nestale, ali i za današnje, teško gospodarsko stanje u Hrvatskoj i za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Oko 12,15 sati kolona je došla na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru gdje su sudionici križnog puta, koji su sa sobom imali ruže, pololažili ih  na grobnice  poginulih i ubijenih branitelja i civila i tako tim polaganjem odali  pojedinačno počast.

Nakon toga je uslijedila molitva za žrtve iz Domovinskog rata Grada Vukovara koju je predvodio uzoriti kardinal mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

Prije početka misnog slavlja, u 12,40 sati je odana počast Vukovaru polaganjem vijenaca. Prvo je to učinila Predsjednica RH gospođa Kolinda Grabar Kitarović, zatim predsjednik Hrvatskog Sabora, Vlade RH, hrvatski branitelji Vukovara i predstavnici grada Vukovara.

Sv. Misu  je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji je bio i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, te 23 hrvatska biskupa i nadbiskupa, kao i izaslanik beogradskog nadbiskupa o. Leopold Rochmes, te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, izaslanik provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Dragutin Bedeničić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, vukovarski franjevci predvođeni dekanom Vukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodićem, te drugi brojni svećenici.
Misi je u mnoštvu hodočasnika među kojima su bili članovi obitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske i hrvatski branitelji, nazočio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković i ostali zastupnici, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, kao i predstavnici gradova i županije iz cijele Hrvatske.
U pozdravnoj riječi đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić rekao je kako na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja i svih žrtava ugrađenih u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli, osjećaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo prema Kristu, čija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju.

Kardinal je ukazao i na simboliku Vučedolske, Vukovarske golubice ili kako neku tumače jarebice koja kad osjeti opasnost za svoje mlade počinje privlačiti pozornost na sebe. Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima. Zato se počinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislio da je može lako uloviti. Jarebica odvlači neprijatelja od malenih i, kada se čini da je tako blizu da je ugrabi, ona poleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slika Vukovarske žrtve?” Nezaštićena mlada hrvatska država, nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeli uništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu, te preslaba za izravno suočenje, imala je svoju majku-zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen; šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlačila snagu neprijatelja, nadmoćnog agresora, i omogućila mladima da ojačaju. A zatim istinski ranjena, izmučena do iznemoglosti uspjela se vinuti u let. I premda vučena i vrebana po kućama, tražena po blatnim poljima, odvođena do strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima, u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaćena. Ostala je živjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Š ibenika, od Zadra, Š kabrnje i Knina, do Gospića, Slunja i Karlovca, Petrinje i Voćina, do Vukovarske bolnice, ‘Veleprometa’ i Ovčare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila je svoje tragove u bjelini križeva. Ranjena se sklonila u raspuknuti križ koji u svome središtu čuva poruku mira i vječnosti, Vukovarske golubice, poručio je kardinal.
Homiliju je zaključio riječima: Na ovim vukovarskim spomen-mjestima vidljivo je koliko nam je potreban Božji blagoslov. I sam, braćo i sestre, ovdje među vama, osjećam potrebu primiti blagoslov istinskih svjedoka snage, koja je Božji dar: blagoslov majki i očeva koji su ovih dvadeset i pet godina živjeli okrutnost rastanka i suočenost s patnjom svoje djece; blagoslov mladića i djevojaka koji su nam darovali svoju mladost i snove. Osjećam potrebu primiti blagoslov zaručnikâ i supružnikâ koji su očitovali ljubav u progonstvu, u razdvojenosti obitelji, u čuvanju ognjišta. Osjećam potrebu primiti blagoslov djece koja su rasla poučavana da se mržnjom ne odgovara na mržnju, ni da se nasiljem suzbija nasilje; niti da se istina smije prešutjeti. Konačno, ovdje smo, jer nam svima treba blagoslov naših pokojnih. Na ovome polju vukovarskih križeva osjećam potrebu zahvaliti za sve nesebične ljude, koji su sačuvali vidljivom sliku Boga u čovjeku i ublažavali rane milosrđem.

Blagoslovite mene i sve nas, svi vi, hrvatske žene i muževi, hrvatski branitelji, koji ste domovini darovali sve, ne tražeći ni zahvalnice ni odličja; štoviše: za uzvrat ste dobili nerijetko tek porugu i prozivanja, bešćutnost i prijezir. Blagoslovite našu domovinu svojom hrabrošću i ustrajnošću, mirom koji provire iz Božjega Duha. On je snaga slabima i okrjepa umornima”.

Upravo, kada smo se spremali za povratak svojim Okučanima, krenula je “Svjetlosna rijeka  sjećanja” u kojoj su upaljene svjetiljke puštene Dunavom u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara.

Tih  158  kilomatara hoda, koji smo prošli  za 5 dana,  je najmanje što su Okučanci i Pakračani, također stradalnici Domovinskog rata mogli  dati kao doprinos obilježavanju ove tužne obljetnice.

Dok je kilometar sat  automobila odborjavao kilometre, u mislima sam prebirao uspomene koje su se svih ovih dana dogodile, a osim već spomenutih bili su nezaboravni susreti sa hodočanicima II. Marijanskog zavjeta za domovinu Martinom Čelanom iz Splita, Mirkom Balovom iz Š ibenika, Marinkom Jurišićem Š pirom iz Travnika s kojim sam prošle godine hodočastio do Bleiburga, vlč. Tomislavom Vučurom župnikom u Međuriću, generalom Dariom Kordićem … i naročito, prijateljem iz gimnazijalskih sjemeništarskih dana u Splitu Brankom Š unjić.

“Iz krvi i bola niknulo je cvijeće I nakat Hrvatska zaboravit neće V u k o v a r”

Hvala, pokoj vječni i vječna slava svim braniteljima Grada  heroja!      Priredio: Mican