Vijesti

SLAVKO SLAVE STIPANČEVIĆ (1944.-2018.)

U predvečerje blagdana Svih svetih primili smo tužnu vijest kako je otrgnut još jedan gore list s dolinske grane. Umro je Slavko SLAVE  Stipančević u 74 . godini života, nakon bolesti s kojom se je borio izvjesno vrijeme.

Pogrebne obrede na Centralnom groblju  u Novoj Gradišci, gdje je Slavko i sahranjen, predvodio je vlč. Ivan Š tivičić župnik župe Kraljica sv. Krunice u Novoj Gradišci, a došla ga je na vječni počinak  ispratiti brojna rodbina, prijatelji i poznanici.

POGREBNE OBREDE JE VODIO VLČ. IVAN Š TIVIČIĆ

Slavko  je rođen u Gornjoj  Dolini 11. svibnja 1944. god. od oca Ilije i majke Janje r. Miklić

Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnoj Gornjoj Dolini, a Osnovnu školu, koja je trajala 4 godine završio u Donjoj Dolini.Godine 1962. upošljava se  u Zagrebu  u građevinskom poduzeću “Gradnja” kao radnik s dizalicom.

Nakon 2 godine, dakle 1964. odlazi na odsluženje vojnog roka u Skopje. Slijedeće godine 1965., kao vojnik, prvi put  dragovoljno daruje krv. Slijedeći puta je to bilo 1966. godine i tako sve do 2014. kada je 100 puta darovanu krv. Odličje Crvenog križa dobio je od Gradskog društva iz Nove Gradiške. Medalju, zlatnik i ručni sat poklon Grada Nova Gradiška uručili su mu zamjenica gradonačelnika mr. Ljiljana Lukačević, Franjo Pavlović, ravnatelj Gradskog i Županijskog društva CK i Marija Guberović, predsjednica Gradskog društva CK Nova Gradiška.

7.svibnja 1966. god. se zapošljava u Općoj bolnici Nova Gradiška kao radnik i pomoćni soboslikar i ličilac. Te iste godine, uoči sv. Ilije, 19. srpnja  1966. se oženio s Justinom Vonić. Bog ih je obdario sa sinom i kćerkom.  Srećkom  je rođen 1967. godine,  a kćerka Suzana 1970. godine.

Godine 1972. Slave započinje vanredno školovanje za KV soboslikara i ličilca, a nekoliko godina kasnije 1987. za strojara parnih kotlova i centralnog grijanja. Po dobivanju kvalifikacija nastavlja djelatnost u novogradiškoj općoj bolnici ali ovoga puta kao domar.

Početkom 2004. god. odlazi u mirovinu.

Od svog odlaska iz Gornje Doline 1962. godine u nju se nije vratio da bi tamo  živio, ali ju je stalno nosio u srcu. Ni jedan dolinski blagdan kirvaj nije mogao proći bez njegove nazočnosti. Rado je preko vikenda navraćao kod braće koja su ostala živjeti u Gornjoj Dolini.

ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI NAKON AKCIJE

S MOLERSKIM VALJKOM U KAPELICI NA GROBLJU U DONJOJ DOLINI

I  nakon tragedije koju je doživio njegov rodni kraj i uža okolica, odlazio je u nju. Ni jedna akcija glede uređenja groblja i grobljanske kapelice u Donjoj Dolini  kao i crkve u Gornjoj Dolini nije moglo proći bez njegovog doprinosa, sve do jeseni 2017. godine kada ga je zadesila teška bolest.

Posebno se radovao akciji, molerskom uređenju unutrašnjosti crkve u Gornjoj Dolini (gletovanju, šmirglanju  a potom  bojanju zidnih površina), u koja će se, 2020. godine obilježiti stota obljetnica postojanja župe Dolina.

Kao praktični vjernik, veliki doprinos je dao izgradnji i uređenju svoje nove crkve u župi Kraljice sv. Krunice u južnom dijelu Nove Gradiške.

Dulji razgovor s pok. Slavkom smo objavili u  31. broju Suze dolinske 2014. godine u rubrici Gdje su, kako žive, što rade pod naslovom SLAVKO SLAVE STIPANČEVIĆ STO PUTA DAROVAO  KRV.                                                                                                                 Mican

0