Vijesti

U župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, osim što je na svečan način proslavljen patron župe i zaštitnik grada Bosanska Gradiška, slavilo se i zahvalno misno slavlje u povodu obilježavanja 65-te obljetnice misništva msgr. Drage Balvanovića, sina ove župe.

Sv. Misu zahvalnicu je predslavio sam svečar msgr. Balvanović u koncelebraciju s još sedam svećenika i banjolučkim biskupom u miru msgr. dr. Franjom Komaricom.

Na početku misnog slavlja, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić je pozdravio biskupa u miru, subraću svećenike, predstavnike gradske vlasti i Srpske pravoslavne crkve kao i predsjenicu HPD-a (Hrvatskog pjevačkog društva) gđu. Ljiljanu Došen, te sve hodočasnike sv. Roku koji su došli iz župa Dolina i Nove Topole, različitih mjesta Hrvatske i europskih zemalja.

Propovjedao je vlč. Marijan Mišo Stojanović, kome je msgr. Drago bio kum na Mladoj misi, koju je slavio u rodnom Prijedoru. U svojoj nadahnutoj propovijedi između ostalog je kazao  kako je sv. Rok uzor poniznosti, a jučer smo proslavili blagdan najponiznije – Blažene Djevice Marije. Krepost poniznosti nam pomaže da otkrijemo Boga.

Slavljenika je pozdravio i uputio mu iskrene čestitke umirovljeni biskup Franjo rekavši kako je današnji dan, dan zahvaljivanja, a msgr. Drago je u svojoj poniznosti propovjedao Krista, kako, kao svećenik u Banjolučkoj biskupiji, tako i dugogodišnji misionar u dalekom Peruu.

Na kraju sv. Mise, riječi zahvale je uputio i svečar. Prvo se je zahvalio Bogu na dugogodišnjem svećeničkom služenju, svojim pokojnim roditeljima i rodbini koji su ga pratili u molitvama do oltara i dalje u životu  te župnicima u ovoj župi koji su ga hrabrili i poticali na ustrajnost.

            Svečanost u crkvi sv. Roka je završilo himnom TE DEUM – Tebe Boga hvalimo, a nastavljeno u dvorani župno-pastoralnog centra gdje je pripremljen ručak za sve nazočne.

Msgr. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradišci od oca Nike i majke Vjekoslave rođ. Jurišić. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, upisao je Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovo je završio  teološke studije i na 29. lipnja 1959.  zaređen za svećenika. Obavljao je pastoralne dužnosti župnog administratora i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu  štovateljica Krvi Kristove.

Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i presjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.

U misije odlazi 5. rujna 1987. god. u Limu, južnoameričkoj državi Peru. Tamo je obavljao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je  sagradio župno-pastoralni centar i veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. Misa.

Republika Hrvatska  odlikovala ga je  Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. god.

Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao  ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine.

Hrvatska biskupska konferencija i biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglašava ga 2003. god. svojim službenim delegatom u Južnoj Americi.

Predsjednik Perua  mu 11. siječnja 2018. godine daje peruansko državljanstvo.

Na Veliki četvrtak 18. travnja 2019 u katedrali i bazilici Nuestra Señora de Evangelización u Limi  primio je čast biti novim članom kanonika Kaptola nadbiskupije Lima.

 Uz sav svoj pastoralni rad, puno piše. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel tako druže Drago“ te u izdanju Glasa koncil knjigu na hrvatsko – španjolskom jeziku 2023. god. „Kronike  o ljudima“. Na španjolskom jeziku je objavio „Propovijedi pape Ivana Pavla II u njegovim posjetima  Hrvatskoj i BIH“.

 Javlja se i u nizu vjerskih listova: Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina iz Zagreba, glasnik Marija iz Splita te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Glavni motiv i pokretač života msgr. Drage Balvanovića je njegova duboka vjera, koja se uvijek nalazi u temeljima svih njegovih napora.