NA DVIJE STRANE SVIJETA
Nakon deset godina, da posjetim sina.
Vas najdraže moje, za nas obadvoje,
i velikoj želji sestre s obitelji.
Da li itko može da shvati,
koliko se šutnjom pati.
Nema riječi za izreći,
kako misli da se smire,
kad se nervi uznemire.
Bože dragi, daj mi snage!
Čuvaj tamo i ovamo moje drage.
A ja idem preko svijeta,
da i meni sve procvjeta.
Od radosti i miline,
širim ruke tebi sine.
Sve vas sreća neka prati,
da se ovdje sretno vratim.
Moje srce silno želi,
ljubav s vama da podijeli.
Na dvije strane svijeta,
čuvaj Bože moje,
a ja da nađem mir,
za nemire svoje.
10. 6. 2005., 3,00 sati ujutro
Australija
TEREZIJA ORŠ ULIĆ
SINE
Ti jedini sine, nikad nećeš znati,
koliko mi srce zbog rastanka pati.
Čežnje, želje što me muče,
uskraćene ljubavi, to voljeno unuče.
Bezbroj puta, zašto?
Koga pitati treba.
Moji nijemi pozivi,
i vapaj do neba.
U svakom trenutku,
ja razmišljam, sine.
Da li će ikad zajedno,
sunce da nam sine.
Dok se moje misli tope,
u velikoj želji,
nek te sreća prati,
sa tvojom obitelji.
Tražili smo našoj djeci,
mi iz rata spas,
strepeći, i bojeći se,
da razdvoje nas.
Od mojeg djetinjstva,
čežnja za svojima
kroz život me vuče.
Ostavi me čežnjo, ti
već jednom,
pa da gledam sina, snahu i unuče.
MAMA 25. 5. 1988. Australija
O J D O L I N O
Oj Dolino, selo moje ravno
otišo sam ja iz tebe davno.
Otišo sam na nesreću
Nikada se tebi vratit neću.
Vozi skela, vesla joj se lome
zbogom ostaj moj voljeni dome.
Zbogom ostaj mjesto najmilije
i Gradina Marje Terezije.
Ja ostavi svoj zavičaj mili
gdje su moji pradjedovi bili.
Ostadoše šume i livade
što dušmani to od tebe rade.
Srce moje u grudima vene,
nitko neće utješiti mene.
Nitko neće tugu da mi spriječi,
Dolina mi moju tugu liječi.
Rudolf Jurić Ruda
SIJ
2006