U NAŠ OJ DOLINI
Tu se uvijek pjevalo i veselit se znalo,
Tambure su svirale, a kolo igralo.
Kad su bili blagdani najljepše se nosi,
Djevojke u crkvu išle s bosiljkom u kosi.
Momci noću pjevali kroz ta naša sela,
Dok pronađu djevojke od sijela do sijela.
Kukuruzi kada su se kopali ili žita žela
Korpu s ručkom na glavi, nosile su žene
Iz dolinskih sela.
One žurno hode sve puteljke da prođu
Da bi mogle na vrijeme
U polje da dođu.
Između Novog Sela i Doline, Osorna je naša
Preplavljena ljepotom lopoča i šaša.
Čunom i čamcem po njoj se plovilo
Ribu i divlje patke lovilo.
To što se dogodi, vrijeme bol ne mijenja
Žalit će zbog toga, naša pokoljenja.
Nikad nitko pomislio nije što Dolinu čeka
Da će suze teći ko’ duboka rijeka.
Da bi ljudi skupa bili, iz tog našeg kraja
Mican u dolinskoj Suzi sve mostove spaja.
Adelaide, 4. 11. 2006. Terezija Oršulić
LJUDI U TUĐINI
Ako netko poželi da vidi
To zbog čega ljudima u bogatom svijetu zavidi,
Onda odgovor unaprijed ima:
Nigdje se ne bere novac many
Kao zrelo voće što raste na grani.
Onaj tko je tuđi svijet prošao
Zna da nikom bijedan nije dobro došao.
Snalazi se za sve što zatreba,
Tuđa zemlja, a čežnja do neba.
Novi život upozna kad se dobro snađe,
Tako prođu godine dok usidre lađe.
Zatim starost dođe, ponestaje nada,
Ni jednom se jatu više ne pripada.
Tko se odluči poći u tuđinu
Taj i budan sanja svoju domovinu.
Terezija Oršulić
ČA RUDINI BEĆARCI
Š ešir mećem a on se okreće
Oj Dolinci dobro biti neće.
Oj Dolinci nek je jasno svima,
I Hrvatska je vaša domovina,
Oj Hrvatska naša bijela vilo,
Primi svoje Dolince u krilo.
Dolinac sam i dolinsko dijete,
Hrvat jesam Š okcem me zovete.
Dolinac sam i katolik pravi
Samo volim crven bijel i plavi.
Oj Dolino moja najmilija
U tebi je čista Š okadija.
Š okica sam zašto bi to krila
U Dolini majka me rodila.
Dolinka sam, govor me izdaje,
Po govoru svatko me poznaje.
Oj Dolinko naš rumeni cvijete
Hrvatico od glave do pete.
Rudolf Jurić – Ča Ruda
OžU
2008