..u Božićnoj noći…
…I ove noći ponovno se rađaš među robovima da bi im pokazao put oslobođenja.
Neizmjernost sveobuhvatnosti zamjenjuješ ograničenošću krhkoga tijela, silinu svemoći prepuštanjem u nejake ruke tek sazrele djevojke, Kraljevstvo vječnosti užasnom jamom smrtnosti.
Dolaziš, Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara, u tišini neznatnosti, bez vike i galame, bez ceremonije i časti, bez sile i vlasti.
U noći kao što je i svaka druga, u zabačenom predjelu carstava, kraljevstava i država; u bijedi ljudskih tragedija s margine, ljudi iz crnih kronika; u zakutcima okorjelih srdaca.
Rađaš se kao prosjak među prosjacima, odbačenik među odbačenima, prezren među najprezrenijima.
Bog, a najmanji od ljudi.
Istina u svijetu laži.
Svjetlost u tami…
Upravo je to ono što nas uznemirava.
Tvoja nizina onemogućava nama da budemo tako arogantno visoki; tvoja jednostavnost ruši svu našu složenost; tvoja mirnoća razotkriva svu našu bahatost; a tvoja ljubav govori nama o svoj prizemnosti naših zemaljskih želja i stoji kao jedini istinski cilj vrijedan življenja – jer samo u njoj i jest život – u ljubavi koja si ti.
Ove noći postaješ nam bliži u ljudskosti, vraćajući nam nadu da mi sami možemo biti bolji ljudi.
U ovoj noći daruješ nam vjeru kako nismo ostavljeni u samoći već da je cijeli svemir i povrh svega naš Bog usredotočen na nas.
Noćas nam ukazuješ na svu veličinu Boga jer nas učiš prije svega ljubiti čovjeka.
Ove noći, ove svete i blagoslovljenje noći –
– HVALA TI, ISUSE! fr. Ivan Marija Tomić OP
SIJ
2012