Vijesti

RAZGOVOR S RADIO “BLJESAK” PRED SCENSKO

PRIKAZIVANJE “MUKE I SMRTI ISUSA KRISTA“

MILENA : Amaterska glumačka skupina okupljena oko Milorada Oršulića Micana, i ove se godine okupila radi izvođenja scenskog prikaza “Muke i smrti Isusa Krista”. Gost u današnjoj našoj emisiji je glavni inicijator, organizator, redatelj i sve što je u datom trenutku potrebno: Milorad Oršulić Mican.  

Za početak nam recite kako je došlo do inicijative i ideje da ovako nešto realizirate.  

MICAN: Lijep i srdačan pozdrav vam i slušateljima našeg radio “Bljeska” Okučani. Hvala što ste me pozvali da mogu nekoliko rečenica reći o nama, koji se već dva mjeseca okupljamo u kripti župne crkve sv. Vida u Okučanima, i po najvećoj onoj hladnoći, nas pedesetak uvježbavamo igrokaz “Muka i smrt Isusa Krista.

Prije nego odgovorim na Vaše pitanje, reći ću da se, evo, nakon četiri godine, članovi dramske sekcije KUD “Tkanica” i članovi Župno pastoralnog vijeća, uz pomoć našeg župnika fra Damira Pavića i općinskog načelnika gosp. Ace Vidakovića, na scenu postavljamo Muku i smrt Isusa Krista i ponovo pojavljujemo u javnosti. Puno je razloga zašto se nismo pojavljivali na sceni. U prvom redu je to bolest a potom i smrt našega predsjednika KUD-a, nikada prežaljenog Ivice Ćorkovića. Nakon toga se dogodila bolest i opet smrt majkeOsobe koji tumači lik Isusa Krista. Naime Mato Knežević poznatiji kao Maća i njegova majka Jelena su živjeli sami u Goricama. Ona je godinama bila prikovana za bolesničku postelju pa je nije mogao ostaviti samu niti na nekoliko sati. Ideju da napišem scenarij i režiram ovaj scenski prikaz nosio sam godinama u sebi. Sveto pismo kako Starog tako i Novog zavjeta su neiscrpljivi izvor pa tako i za ovaj igrokaz. Scenarij sam napisao na temelju sva četiri Evanđelja i knjige “Spjev o Bogo-čovjeku” autorice Marije Valtorta, jedne talijanske mističarke, ali i drugih privatnih objava. Ovo uprizorenje “Muke i smrti Isusa Krista” je imalo šest scena: Posljednja večera, smrtna borba u Getsemanskom vrtu i Judina izdaja, potom različiti procesi suđenja pred Velikim svećenikom i Poncijem Pilatom. Slijedio križni put koji, u pravilu prolazi kroz gledateljstvo, a potom razapinjanje i umiranje na križu. Sada po prvi puta dodajemo scenu Uskrsnuće, jer da nema Velikog petka, nebi bilo ni Uskrsa.

Prvi scensku prikaz je izveden na Cvjetnicu u rodnoj Dolini a potom na Veliki petak u Bosanskoj Gradišci 1991. godine. Tada dolazi rat. Vjernici župe Dolina su prognani diljem svijeta, ali nekako ipak najviše na prostorima Nove Gradiške i oko nje. Eto, ima nas i u Okučanima. Godine 1996. ponovo se “glumačka družina” ona “okosnica” iz bosanske Doline organizira u Hrvatskoj gdje iste godine u osam mjesta prikazujemo Muku i smrt Isusa Krista, između ostalih i u Pleternici pred nekoliko tisuća gledatelja u povodu blagdana Gospe od Suza i u Slav. Kobašu kod Gospe kloštarske u povodu Velike Gospe.  

MILENA: Ovaj projekt se nastavlja iz godine u godinu, a vaši nastupi nisu rezervirani samo za Okučane. Gdje ćete se ove godine predstaviti?  

MICAN: Cvijetnica je predviđena za Okučane i ako Bog i vremenski uvjeti dozvole, scenski prikaz će se izvesti na otvorenom na platou ispred župne crkve sv. Vida, tako da će uži dio mjesta Okučana biti pozornica. No, naša je želja da u ovo sveto korizmeno vrijeme potaknemo na razmišljanje što veći broj vjernika na žalosno Otajstvo Muke i smrti našega Otkupitelja, pa ćemo u nedjelju, 18. ožujka 2012. god. nastupiti u nedavno otvorenom Domu kulture u Dragaliću, a u subotu 24. ožujka2012. God. u župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Novoj Gradišci. Kao što Vam je poznato, za naše predstave se ne prodaju ulaznice, neće se ni u Novoj Gradišci, ali će se nakon završetka predstave ukupiti dragovoljni prilog koji ćemo ostaviti za dovršetak župne crkve župniku vlč. Jozi Juriću. Znamo da će to biti simbolično, ali neka to bude bar jedna cigla uzidana u to velebno zdanje od straane naše “glumačke družine” iz Okučana. Slijedeća je nedjelja Cvijetnica, 1. travnja 2012. god., dakle, nastup u Okučanima.

MILENA: Ima li nekih gostovanja, kojih se osobito rado sjećate?  

MICAN : Svaki nastup je na svoj način specifičan i zbog toga je drag. Do sada smo nastupili 34 puta na pozornicama i u crkvama diljem Hrvatske. Godine 2004. smo nastupili 7 puta, 2005. 8 puta, 2006. 7 puta i zadnji puta 2008. god. 2 puta. Spomenut ću da nam je nastup u Vukovaru ostao u dubokom sjećanju i u Kninu gdje nas je gledalo nekoliko tisuća gledatelja. Tu se među gledateljstvom čuo plač i jecaj. Suze se nisu skrivale. Taj osjećaj se ne može opisati, to se samo može doživjeti.  

MILENA: Ovaj scenski prikaz uz povremene prekide izvodite već dugi niz godina. Koliko se u međuvremenu mjenjala glumačka postava?  

MICAN: U zadnjih 8 godina, glumačka postava se nije u mnogome mjenjala tek u onoj mjeri kada su neke osobe odselile iz Okučana, promjenili mjesto boravka zbog udaje ili drugih razloga. Od godine 1991. lik Isusa Krista tumači već spomenuti Mato Knežević – Maća, Poncija Pilata od 1996. godine tumači Pavle Gubić, a Velikog svećenika od 2007. godine Mijat Mandić nakon što se je razbolio a potom i umro Luka Tomić iz Gornjih Bogićevaca, inače rodom iz Donje Doline. Dr. Mario Bokulić je sa svojim sinovima najmlađi član ove “družine” i on tumači lik Petra apostola, jer dosadašnji “glumac Petra” Drago Pauković, rodom iz Bosanske Gradiške, koji živi u Novoj Gradiški zbog obveza nije u mogućnosti ostati s nama.

Možda bi bilo zgodno spomenuti imena osoba koje sudjeluju o ovom scenskom prikazu, iako je popis dug, zavrijedili su da ih spomenemo. To su:

ISUS Mato Knežević Maća

IVAN Anto Lopar

PETAR Mario Bokulić

Š IMUN Josip Mihalek

BARTOLOMEJ Petar Slamun

TADEJ Vinko Jelinić

MATEJ Pero Ćorković

JAKOV STARIJI Mirko Juroš

ANDRIJA Krešimir Ćolaković

JAKOV MLAĐI Nikola Knežević

FILIP Franjo Begić

TOMA Josip Andrijanić

JUDA Marko Majdandžić  

VELIKI SVEĆENIK Mijat Mandić

LAŽNI SVJEDOK Slavko Krištić

SVEĆENIČKI GLAVAR Pavo Golub  

PONCIJE PILAT Pavle Gubić  

SATNIK Pejo Tomić

RIMSKI VOJNIK Nikola Salamun

RIMSKI VOJNIK Marinko Salamun

RIMSKI VOJNIK Niko Antunović

RIMSKI VOJNIK Pavle Dešić

RIMSKI VOJNIK Darko Tomazić  

BARABA Mirko Ćumurdžić  

MARIJA-MAJKA ISUSOVA Ankica Lagundžija

MARIJA KLEOFINA Irena Debeljak

MARIJA MAGDALENA Monika Mihalic

VERONIKA Valentina Gagula

SLUŠ KINJA Kata Gogić

SLUŠ KINJA Jelena Andrijanić

SLUŠ KINJA Manda Božanović

PILATOVA ŽENA Terezija Nikolić

ANĐEO Valentina Oršulić  

OSTALI SUDIONICI: Nada Čorak, Željka Sandra i Tomić,

Lucija Jakovljević, Milka Tolić, Miroslav Durbas, Jurica

Gagula, Alen Mihalek, Jadranka Pujić, Dajana Antunović.

Valentino Pavlović, Mihaela Gagula, Marinela Gagula, Ivan

Ćumurdžić, Filip Keser i Martina Ravlić.  

KOSTIMI: Društvo « DUGA» Okučani i Terezija Nikolić – Reza  

STRUČNI SURADNIK: fra Damir Pavić

TONSKA REALIZACIJA: Dejan Ivakić  

ZVUČNI EFEKTI: Juraj Bokulić

SVJETLOSNI EFEKTI: Jakov Bokulić  

SCENOGRAF I REDATELJ Milorad Oršulić Mican  

POKROVITELJ Župni ured sv. vid Okučani , Općina Okučani  

MEDIJSKI POKROVITELJ Radio “Bljesak” Okučani  

MILENA: Na koji način se može postati dijelom ekipe koja sudjeluje u izvedbi?

MICAN: Da bi netko postao član naše “glumačke ekipe družine” ne traži se puno. Dovoljno je da osoba želi sudjelovati i da redovito dolazi na probe a tada će odabrati ulogu koja joj se najviše sviđa. Želja mi je da okupim mladu ekipu osmoškolaca na koje bi sadašnja “glumačka” postava prenijela svoje znanje i iskustvo, tako da nakon nekoliko godina imamo novu postavu “glumačkog tima”. Ovo je zgoda kako bih uputio apel madim zainteresiranim osobama da nam se pridruže i da već sada odaberu pojedinog apostola čiji bi lik voljeli tumačiti, kao i ostale uloge.  

MILENA: Iako je za Vama bogato iskustvo u nastupima ove vrste, unatoč brižnoj pripremi, vjerojatno ima nekakvih nepredviđenih situacija. Možete li se prisjetiti neke i reći nam kako takve situacije rješavate.  

MICAN: Kao i u svakom poslu i projektima, postoji mogućnost da se dogodi nešto nepredvidivo. Hvala Bogu do sada se nije dogodilo npr. da trebamo ići na nastup a netko od “glumaca” nije u autobusu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu. No, znalo se događati da dođemo u neke društveni domove koji je prostran, ali njihova pozornica nema određenu visinu koja nama treba, a to je najmanje 4 meter. Ustanovili prije početka predstave da ne možemo ispraviti križ. Ništa, od prve kuće koja je bila uz dom posudili smo pilu i odpilili pola metra križa. Čak i mnogi iz naše družine nisu znali da smo naišli na taj, nazovimo ga proble. Jednom nam se dogodilo da je čovjek koji je glumio Judu (Ljiljan Oršulić), u sceni “vješanja” zamjenio štrikove pa je to “vješanje”bilo doista uvjerljivo.  

MILENA : Š to biste poručili slušateljima za kraj našeg razgovora?

MICAN: Dođite i vidite. Ovako nešto, koliko mi je poznato samo se na nekoliko mjesta u Hrvatskoj uprizoruje u Imotskom i Metkoviću, ali u Požeškoj biskupiji i čini mi se u Slavoniji nigdje.  

Razgovor vodila Milena Paušić