21. obljetnica smrti msgr. Kazimira
Dok se Republika Hrvatska pripremala za obilježavanje, tužne tridesetčetvrte obljetnice pada Grada Heroja Vukovara i pokolja civila u selu Škabrnja, biskupi, svećenici i preostali vjernici župa Bos. Gradiška, Dolina i vjernici koji su pristigli iz drugih krajeva BiH i Hrvatske, su u privremenom bogoslužnom prostoru sv. Roka (u dvorani župne kuće u Bosanskoj Gradišci) obilježili tužna, dvadesetprva obljetnicu mučeničke smrti bosanskogradiškog župnika i upravitelja župa Dolina i Nova Topola, župnika mons. Kazimira Višatickog.
Ovaj tužni susret se dogodilo u pretposljednjem tjednu liturgijske godine, 17. studenoga 2025. godine. Sv. Misu je predvodio mons. Željko Majić, biskup banjolučki, u koncelebraciji s umirovljenim banjolučim biskupom msgr. dr. Franjom Komaricom i braćom pok. Kazimira, generalnim vikaro mons.dr. Karlom Višaticki i preč. Adolf Višaticki, upravitelj župe Sasina te još trinaest svećenika Banjolučke biskupije.
Misnom slavu su nazočile i sestre Klanjateljice Krvi Kristove, sestre Misionarke Ljubavi, rodbina pokojnog Kazimira i predstavnici drugih vjerskih zajednica te predstavnici društveno – političkog života.
Pjesmom i sviranjem su misno slavlje uveličali s. Amata Anđelić i Ričard Vučaj – Riki sa župnim zborom.
Domaćin, p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina je u pozdravnoj riječi između ostalog kazao: Okupili smo se večeras u molitvi i sjećanju na tragično prekinuti život našeg svećenika i župnika msgr. Kazimira. Sjećamo se s tugom, ali i s ponosom čovjeka koji je svoj život posvetio Bogu i ljudima, koji je u svojoj službi širio mir i ljubav. Iako su tolike godine prošle, rane u našoj zajednici i u našim srcima ostaju i dalje otvorene, jer je on bio više od čovjeka. Bio je pastir, učitelj, prijatelj i čovjek čija je vjera svjetlila i onda kada je život postajao sve tamniji. Prisjećamo se njegova poziva koji je živio svakoga dana i njegove hrabrosti kojom je služio Bogu i ljudima, čak i kada je to zahtjevalo žrtvu. Neka ovaj trenutak bude molitva, zahvalnost i opomena: zahvalnost za njegov život, molitva za njegov mir i opomena svima nama kako dobrota, hrabrost i vjera ne smiju nikada utihnuti. Neka njegova duša počiva u miru, a njegov primjer živi u nama.
Svoju propovijed biskup Željko je započeo riječima kako se nalazimo u ovom bogoslužnom prostoru, samo nekoliko metara daleko od mjesta, gdje je one tužne noći, niz stubište župne kuće potekla Kazimirova krv koja se je u tom trenutku sjedinilila sa Spasiteljevskom Krvlju, a sve zbog svjedočenja Evanđelja, i nastavio:
„Po dvdesetprvi put sabiremo se oko oltara da dobromu Bogu prikažemo nekrvnu Kristovu žrtvu – Presvetu Euharistiju za spas duše brata našega, svećenika Kazimira, koji je na današnji dan, 2004. godine, u župnom stanu nasilno ubijen.
Našem ljudskom umu teško je shvatljivo da netko može doći u župni ured i iz čista mira ubiti svećenika, koji je nakon naporna dana, zajedno sa svojom plemenitom majkom Barbarom, pošao na počinak.
No, jučer, na 33. nedjelju kroz godinu, u ulomku iz Evanđelja, čuli smo od samoga Isusa, ne da je to samo moguće, nego da će se i dogoditi: da će, osim potresa, gladi i pošasti, biti progona; da će se među progonitelje ubrojiti roditelji, braća, rođaci i prijatelji; da će neki biti i ubijeni. I sve to radi svjedočenja Evanđelja.
I ako danas i mi postavljamo pitanje zašto je ubijen mons. Kazimir, onda je odgovor u Isusovoj riječi: „Radi svjedočenja!“ (Lk 21,13). Nasilna smrt pogodila ga je jer je bio Njegov svećenik koji je tiho, predano i nesebično svjedočio Evanđelje; jer je bio svećenik vjeran Crkvi, poslušan biskupu, prijatelj bratu svećeniku, stariji brat svakom vjerniku; jer je svjedočio Isusovu ljubav do kraja zalažući se za obespravljene, ugrožene, ponižene, prognane i nestale; jer je bio čovjek vjere i čovjek molitve.
Koliko god je njegova smrt strašna ljaga na srcu počinitelja i njegovih nalogodavaca – zločin mržnje prema čovjeku vjere, neizmjerno više njegov život i smrt su svjedočanstvo ljubavi prema Kristu.
Smrt pobožnika nemjerljiva je dragocjenost i za nas. Vjerujemo da je snaga te krvi, pomiješane s otkupiteljskom krvlju Krista Spasitelja, snaga ne samo ove mjesne Crkve nego i dragocjen dar Crkvi Kristovoj kako u hrvatskom narodu tako i općoj Crkvi. Mi ovom sv. Misom, koju slavimo u pretposljednjem tjednu ove liturgijske godine, završavamo i ovogodišnje pohode na postaje križnoga puta naše mučeničke Banjolučke Biskupije.
Stoga i u ovoj sv. Misi Bogu želimo zahvaliti i na Kristov oltar prinijeti dragocjenost života i svjedočku smrt naših svjedoka vjere:
Vlč. Filipa Lukende i s. Cecilije Grgić (Presnače, 12. svibnja 1995.),
Vlč. Ratka Grgića (Nova Topola, 16. lipnja 1992.),
Vlč. Ante Dujlovića (Gumjera, 11. srpnja 1943.),
Vlč. Waldemara Maksimilijana Nestora (Drvar, 27. srpnja 1941.),
Vlč. Jurja Gospodnetića (Bosansko Grahovo, 28. srpnja 1941.),
Vlč. Krešimira Barišića (Krnjeuša, 9. kolovoza 1941.),
Vlč. Tomislava Matanovića i njegovih roditelja Josipa i Božene (Prijedor, 19./20. rujna 1995.),
Vlč. Ivana Grgića (Ravska, 7./8. rujna 1992.) i
Vlč. Kazimira Višatickoga (Bosanska Gradiška, 17. studenoga 2004.) i drugim mučenicima.
S njima zajedno želimo Bogu zahvaliti i na ovaj isti oltar prinijeti i žrtvu tolikih drugih svećenika, redovnika, redovnica i Božjega naroda naše mjesne Crkve koji su ljubili Boga, Crkvu i čovjeka više od vlastitoga života; mučeničkom krvlju natopili i posvetili ovu zemlju, patnjama liječili i žuljevima ruku obrađivali i na koljenima snagu od Boga molili. Neka dobri Bog primi njihovu žrtvu i nagradi ih vječnim životom.
Završio je citatom iz Starog Zavjeta: „Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih” (Ps 116,15).
Na kraju, svi su se uputili do Spomen ploče, koja se nalazi na župnoj kući, u kojoj je ubijen mučenik vjere Kazimir, i tu su izmolili opijelo za pokojnog Kazimira.
Ovoga puta vjernici nisu bili u mogućnosti obići Spomen sobu, otvorenu u povodu petnaeste obljetnice smrti msgr. Kazimira, zbog predstojećih velikih radova na adaptaciji župne crkve, koja je zatvorena za misna slavlja, pa je i večeranja sv. Misa slavljena u privremenom bogoslužnom prostoru.
Župnik se je na kraju misnog slavlja zahvalio nazočnima na dolasku i sve pouzvao na okrjepu u župnom dvorištu i župnoj kući.
Podsjetimo, mons. Kazimir Višaticki rođen je 4. ožujka 1939. u Čatrnji, župa Bosanska Gradiška, u brojnoj obitelji. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. Svoj svećenički program izrekao je kroz mladomisničko geslo „Znam kome sam povjerovao“ (2 Tim 1,12). Za brojne svećeničke zasluge Sveti Otac Ivan Pavao II. odlikovao ga je naslovom prelata Njegove Svetosti 15. srpnja 1997. Ubijen je u noći sa 17 na 18. studenog 2004. u župnom stanu u Bosanskoj Gradišci.
Tekst i slike Milorad Oršulić – Mican