msgr. Drago Balvanović (1936 – 2026)

Na Žalosni petak, iz dalekog Peruua, grada Lime, stigla je tužna vijest, kako je u četvrtak 26. ožujka umro dugogodišnji misionar u Peruu i župnik Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi mons. Drago Balvanović  u 90. godini života i 66-toj misništva.

Mons. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški od oca Nike i majke Vjekoslave, rođene Jurišić. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, a Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovu je završio teološki studij i 29. lipnja 1959. zaređen je za svećenika. Mladu Misu proslavio je 5. srpnja 1959. godine u Bosanskoj Gradiški. Svećeničko mu je geslo: „Slavit ću ime tvoje radi dobrote i vjernosti tvoje“.

Nakon Mlade Mise još je godinu dana dovršavao studij u Đakovu, ali je zbog manjka svećenika ujedno najprije kratko zamjenjivao župnika Božu Laštru u Bosanskoj Gradiški, a potom je 15. listopada 1959. imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina (Donji grad) u Osijeku, gdje je ostao osam mjeseci, a odatle je polagao završne ispite u Đakovu.

Obavljao je pastoralne dužnosti u: Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove. Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.

Koncem rujna 1965. imenovan je župnikom u Prijedoru, odakle upravlja i župom Bosanski Novi, i tu ostaje 22 godine, do 13. srpnja 1987. godine. U više je mandata bio dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik (konzultor), a neko je vrijeme bio i sudac Crkvenoga ženidbenog suda u Banjoj Luci. Osim što je bio član Građevinskog odbora za gradnju nove banjolučke katedrale te bogoslovije u Sarajevu. Kada mu je 1969. godine bilo narušeno zdravlje, više se mjeseci oporavljao te je upravljao župom Holzhausen na Starnberger Seeu, u njemačkoj nadbiskupiji München–Freising

U misije je otišao je 5. rujna 1987. u Limu, u južnoameričku državu Peru. Tamo je obavljao niz svećeničkih dužnosti.  Bio je župni vikar u Župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, a potom i teritorijalne Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je sagradio župni pastoralni centar i crkvu.

 Uz sav pastoralni rad, msgr. Drago Balvanović je i pisao. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici, svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel’ tako, druže Drago?“ te 2023. u izdanju Glasa Koncila knjigu na hrvatsko-španjolskom jeziku „Kronike o ljudima“.

Okušao se i u autobiografskom romanu, pisao sjećanja na kolege svećenike, posebno na svjedoke vjere koji su podnijeli mučeničku smrt, za što je imao poseban osjećaj, a osjećaje svoje duše zabilježio je i u jednoj pjesničkoj zbirci. Osim što je objavio više knjiga, bio je i suradnik brojnih časopisa.

Objavljivao je tekstove i u vjerskim listovima: „Radosna vijest“, „Glas Koncila“, „Glasnik Srca Isusova i Marijina, „Marija“ iz Splita te u još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

 Na španjolskom jeziku objavio je „Propovijedi pape Ivana Pavla II. s njegovih posjeta Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“.

Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. godine.  Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglasila ga je 2003. godine svojim službenim delegatom u Južnoj Americi. Predsjednik Perua 11. siječnja 2018. godine mu je dodjelio peruansko državljanstvo.

Misa zadušnica služila se u subotu 28. ožujka u 11 sati, a potom je tijelo  prevezeno u krematorij u La Molini. Urna s pepelom bit će položena na posljednje počivalište iza glavnog oltara crkve na Veliki četvrtak 2. travnja u 12 sati.

Msgr. Drago je surađiva u našem godišnjaku „Suza dolinska“, jer Dolina je vezana za njegovu obitelj.

Njegov otac Niko je oko 1920. godine  imao trgovinu u Dolni, a nakon Drugog svjetskog  rata ovorio je i kovačnicu u Dolini. Brat mu je, kao elektromonter radio na održavanju pumpe (Crpne stanice za vodu) u Dolini. O tome je pisao u 27. broju „Suze“ za 2010. godinu, kada su mu objavljene i dvije pjesme: Majci i Moj otac.

I za 29. broj 2012. godine je poslao uredniku godišnjaka pismo i tom prigodom  mu je objavljeno nekoliko pjesama.

U broju 34. za 2016. godine smo pisali o proslavi 80-tog rođendana u bosanskogradiškoj crkvi sv. Roka, a u broju 37 za 2019. godinu kada je u istoj crkvi slavio Dijamantsku misu.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine! – Pripremio: Mican