Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Vijesti i Obavijesti

Rastanak sa Matanom

Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, obitelj, rodbina i brojni prijatelji su se oprostili od svog dragog MATANA. Bio je to bolan rastanak na Centralnom groblju u Novoj Gradišci, nakon iznenadne smrti.

S Matanom smo razgovarali za naš 10. broj Suze dolinske” rujan/prosinac 1998. godine.
Započeli smo ga  riječima:
Matan je svim Dolincima ostao u sjećanju kao nasmijan i u pravom smislu bećarski  orjentiran. U svako doba godine se  je mogao vidjeti na Savi kako hvata” drva ili lovi ribu. Nije  bilo nastupa KUD-a Ivan Goran Kovačić” iz Doline i Novog Sela da u njegovoj  ruci nije bila  berda ili bugarija, a ponekada i violina. Vodio je dolinske tamburaše početkom devedesetih godina na promociju HDZ-a u  Bosansku Gradišku i Mičije. Neumorno je biciklom odilazio u Novu Gradišku  i druge gradove i sela spreman obavljati baš sve poslove, od zidarije do onih  jednostavnih kao što su kopanje kukuruza.
Mladima je uvijek pružao pomoć i potiocao ih na sve vrste kulturnih i športskih događanja. Obnašao je mnoge dužnosti u forumima MZ Dolina, a na dužnosti predsjednika Mirovnog vijeća  Dolina bio je u nekoliko mandatnih razdoblja. Prvi je došao na zgarište kuće Ilije Marinovića u Donjoj Dolini i krampom zakopao  među  vrele cigle tražeći bar neke tragove o pok. Iliji (kojeg su dušmani u noći s 26. na 27. veljače 1992. godine zaklali, glavu odsjekli a kuću zapalili). Uporno je dematirao glasine kako kuća nije slučajno planula nego da je namjerno zapaljena kako bi se prikrio zločin.
Ovaj rat je kao i na mnoge druge ljude ostavio duboke rane i tragove na duši, a i vrijeme  je učinilo svoje”.
Na početku razgovora reći će nam: Nikada mi nije palo na pamet da ću nekada morati  napustiti svoju rodnu Donju Dolinu, a kada sam morao poći iz nje, plakao sam kao malo dijete.  Volio sam to mjesto, kao što roditelj voli svoje najmilije. Volim ga  i  danas. Rastanak s Dolinom,  29. prosinca 1992. godine, doživio sam kao da  zauvijek sahranjivam nekog najdražeg svog”.
Mi smo danas sahranili Matana.

Mato Ćorković, svima znan kao MATAN rodio se 17. listopada 1942. godine u Donjoj   Dolini od oca Ive i majke Jule r. Marinović. Nastarija je bila sestra Anka  rođena 1932. godine
koja se je udala za Iliju Kneževića (a umrla je  27. prosinca 2013. god. U Okučanima), zatim  Jela rođ. 1935. god. Udana u Slav. Dolinu za Matu Kalizana, Ljupko 1936, Justina rođ. 1941.
udana za Dragana Oršulića, Branko rođ. 1944., Adam (1946.-1961.) i Filip (1948. – 2009.) god.
Oženi se Mandom Š Šokić i vjenčao 18.  listopada 1961. god. U braku im se rodila prva kćerka Ankica 15. srpnja 1962. koja se je udala za Mirka Kalizana. Sin Adam im se rodio 12. listopada  1966. godine koji je oženio Angelinu Vonića, a najmlađa kćerka Slavica se rodila 8. studenog 1967. god i udala se za Budimira Dakić.
Cijela obitelj je bila glazbeno nadarena pa se je znalo događati da Matan i sva djeca nastupaju kao svirači i pjevači u sastavu KUD-a I. G Kovačić”. U razgovoru za Suzu” je kazao: Sin Adam i ja smo koristili svaki slobodan trenutak  i uzimali različite instrumente u ruke. (Adam  dobro svira harmoniku). U našoj kući dvorištu se sviralo i pjevalo na sav glas. Zato nam ni zimske večeri  i noći nisu bile duge”.
Po dolasku u Hrvatsku, išao je od nemila do nedraga” dok nije 1993. godine stupio u kontakst s vlasnikom srušene kuće u Ljupini br. 24. Neke  djelove dvorišne zgrade je osposobio za stanovanje, a nakon izvjesnog vremena je pristupio izgradnji nove kuće. Financijsku potporu je imao u sinu Adamu koji radi u Italiji.
Šžvoju ljubav prema rodnoj Dolini je pokazivao i na taj način, što nije bilo ni jedne  radne akcije na uređenju groblja Gradina u Donjoj Dolini i poslova oko crkve u Gornjoj Dolini a da on nije u tim
dragovoljačkim akcijama sudjelovao. Ob itelj može biti ponosna što su imali Matana.
Hvala mu na svemu.
I tako, otišao je naš Matan polako…!

SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠ ENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI
SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠ ENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI
NAKON ZAVRŠ ETKA RADNE AKCIJE
NAKON ZAVRŠ ETKA RADNE AKCIJE
ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM
ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM
NI KIŠ A DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN
NI KIŠ A DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN

Velika Gospa u BiH 2013

O B A V I J E S T
PROGNANIM I RASLJENIM DOLINCIMA I NOVOSELCIMA

OBAVJEŠ TAVAJU SE DOLINCI I NOVOSELCI DA CE U POVODU PROSLAVE  BLAGDANA  VELIKE GOSPE UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE NA  NEBO, PATRONA ŽUPE  DOLINA KOD BOSANSKE GRADIŠ KE SVECANO MISNO SLAVLJE  PREDVODITI MSGR. DR. FRANJO KOMARICA BANJALUCKI BISKUP U KONCELEBRACIJI S BOSANSKOGRADIŠ KIM ŽUPNIKOM VLC. PEROM COLIC I PATROM DAMIROM Š OKICEM SINOM ŽUPE DOLINA.
POZIVAJU SE DOLINCI I NOVOSELCI DA  SUDJELU U SV. MISI KOJA  CE SE SLAVITI U ŽUPNOJ CRKVI U GORNJOJ DOLINI S POCETKOM U 13,00 SATI.
NAKON MISNOG SLAVLJA USLIJEDIT CE NARODNO VESELJE.

Š varglijada u Grabarju

NAJBOLJIM Š VARGLIMA PRIZNANJE Š VARGLIJADE U GRABARJU

svarglijada

Josip Oršulić – jedan od dobitnika Zlatne plakete

Donosimo članak koji smo preuzeli iz KRONIKE POŽEŠ KO-SLAVONSEK internetsko izdanje objavljeno 3. veljače 2013. godine. Razlog preuzimanja ovoga članka je dobivanje Zlatne plakete na prvoj švarglijadi u Grabarju kod Požege. Zlatnu Plaketu je dobio Josip Oršulić, sin Ljiljana i Nevenke koji su iz Novog Sela u tijeku rata našli utočište u Ratkovici kod Pleternice (zamjenom imanja) i tu ostali živjeti. Josip je rođen 3. svibnja 1991. godine u Bos. Gradišci.  U Ratkovicu je donesen s godinu i pol dana. Prvih 4 razreda Osnovne škole je završio u Ratkovici, ostala četiri razreda u Pleternici, a Srednju školu u Požegi  gdje je stekao zvanje mehaničara poljoprivrednih mašina. Obitelj se bavi poljodjeltsvom uključujući uzgoj svinja, ovaca i tov junadi. Otuda ljubav prema proizvod slavonski proizvoda od svinjskog mesa u vrijeme svinjokolja. Prva izložba na  švarglijadi i ZLATO! Josipu u ime Uredničkog vijeća Suze dolinske” iskrene čestitke i želje za još mnogim odličjima, na ovim i drugim natjecanjima.

“U odličnoj organizaciji KUD-a Poljadija iz Grabarja i tjednika Kronika požeško-slavonska u Vatrogasnom domu Grabarje održana je 1. Š varglijada na području Požeštine.
Od prispjelih 17 uzoraka s područja Požeško-slavonske i Osječko-baranjske županije peteročlana ocjenjivačka komisija na čelu s višestruko nagrađivanim kulenarom i proizvođačem ostalih mesnih delicija od svinjskog mesa Vjenceslavom Hruškom iz Bjeliševca na čelu, ocjenjivala je izgled,boju, okus, miris i povezanost sastojaka švargla. Š vargl je jedan od zapostavljenih mesnih proizvoda, jer svi samo pričaju o vrhunskim mesnim proizvodima, kulenu, kulenovoj seki, kobasicama, šunki, ali švargl kao jedan od proizvoda slavonske obitelji koji nastaje u domaćem dvorištu je ipak visokokvalitetan mesni proizvod. Kod njega možemo uživati u okusu, mirisima, no nismo imali do sada nikakvih natjecanja, jer se manje količine proizvode u mesnoj industriji, a svako domaćinstvo na selu svega nekoliko komada za svoje potrebe.
Pravi domaći švargl proizvodi se u svinjskom želudcu, pa su količine ograničene, a industrija bježi u neke umjetne ovitke za punjenje istakao je predsjednik komisije Vjenceslav Hruška. Po njemu dobar švargl proizvodi se od obrazina glave, iznutrica, srca, jezika, koje se kuha, a dobro začini sa domaćim začinima, domaća paprika, domaći bijeli luk, papar i sol. On se nakon toga puni u želudac ili crijevo, ponovno obari i u presi se steže dok ne dobije tanji oblik. Kad se prereže švargl bi trebao pokazati svoju strukturu. Dobar švargl bi trebao imati rezano meso, no danas mnogi žure pa to samelju. Na domaćim slavonskim klanjima švargl se počinje raditi od 12 sati pa sve do šest sati navečer. On mora izgledati kao mozaik od sastojaka koji se stavljaju u švargl kaže Hruška.
Nakon ocjenjivanja komisija je dodijelila dvije brončane plakete, šest srebrnih plaketa, sedam zlatnih plaketa i švarglu s najviše osvojenih bodova šampionsku titulu i titulu pobjednika 1. Š varglijade. Zlatnim plaketama okitili su se švargl Darka Lovakovića iz Feričanaca, Zlatnog luga iz Donjih Emovaca, te domaćih majstora Josipa Oršulića, Malčić Josipa, Drage Kalafadžića i Zdenka Bilandžića.
Sve švargle iz konkurencije nakon ocjenjivanja izrezane na ovalima mogli su kušati svi posjetitelji u zaista prepunom Vatrogasnom domu. Svi koji su u kušanju izabrali svoga šampiona na glasačkim listićima su zaokružili kao najbolji švargl koji je došao iz Krčme Zlatni lug, a proizvod je mladog majstora Mirka Lovakovića koji se brine za mesne delicije u ponudi krčme, koji je tako postao šampionom publike.Kako se švargl obično proizvodi na obiteljskoj svinjokolji organizatori su priredili da i svaka obitelj koja je imala natjecateljski švargl prigodno uredi i svoj stol, u domaćem i slavonskom štihu. Najljepšim stolom po ocjeni prosudbene komisije proglašen je onaj koji se uredile mlade članice ženske skupine KUD-a Poljadija.
Priznanja, plakete i šampionsku titulu uručili su Vladimir Protić ispred tjednika Kronika i Ivica Ribičić, predsjednik KUD-a Poljadija, inače vrijedni mladi poljoprivrednik i stočar, koji je usred uručivanja morao otići jer mu se počela teliti krava. Sve je sretno završilo a ubrzo se vratio s vijesti da ima dvoje malih telića.
Na svečano ukrašene stolove domaćice svakog stola su iznijele domaću hranu, pa se osim suhomesnatih delicija tu našlo i sira, vrhnja, jaja, ali i domaće juhe, slavonske sarme i ostalih starih jela naših baka. Odličnu atmosferu, puno plesa i slavonskih kola potakla je dobra glazba Nehajskih bećara. Njihova violina daje posebni štih, a posebnu draž to što sviraju bez razglasa, stvarno u živo i uhu ugodno.
Zadovoljni organizatori polučenim uspjehom najavljuju i 2. Š varglijadu Š varglijadu slijedeće godine”.

svarglijada2

Prosudbena komisija imala je pune ruke posla

svarglijada3S LIJEVE STRANE SLAVLJENIKA JOSIPA ORŠ ULIĆA JE NJEGOVA SESTRA MARTINA UDANA MEZAK A S DESNE STRANE MIRELA STANSY  r. Mezak (prija). PREKO STOLA JE MIRELIN MUŽ IVICA, DO NJEGA MATEJ ORŠ ULIĆ (u narodnoj nošnji), potom JOSIP MEZAK Marinin muž i STANKO BALTIĆ.

Obavijesti

POSVETA ŽUPNE CRKVE U BOSANSKOJ GRADIŠ CI

U subotu, 27. listopada u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci, biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predslavit će svečano pontifikalno Misno slavlje, s početkom u 10,30 sati, tijekom kojeg će posvetiti obnovljenu župnu crkvu i u oltar, koji je napravljen od hrastova drveta, pohraniti moći blaženog Ivana Merza

Inače, župa u Bosanskoj Gradišci je postojala još u XVII. stoljeću, ali je na njenom teritoriju i u predtursko doba postojao čitav niz župa koje su pripadale Zagrebačkoj biskupiji. Nakon propasti svih ovih župa preostale malobrojne vjernike su pastorizirali franjevci iz Ivanjske, sve dok 1872. godine, Bosanska Gradiška ponovno nije proglašena župom.

Današnja župna crkva sagrađena je 1908. 1912., a obnovljena 1989., u vrijeme dok je tu župnik bio sadašnji vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Konačno dovršenje crkve izveo je sadašnji župnik vlč. Pero Čolić

U najnovije doba i u toj župi Banjolučke biskupije jedan je župnik mučenički završio život. U večernjim satima 17. studenog 2004. godine, u župnoj kući u Bosanskoj Gradišci ubijen je župnik i dekan prelat mons. Kazimir Višaticki

Župa je 1991. godine imala 1.387 vjernika, a danas, 386 vjernik živi na teritoriju ove župe uključujući i župu Dolina koju pastorizira bosanskogradiški župnik

OBILJEŽAVANJE BLAGDANA SVIH SVETIH U DONJOJ DOLINI

Sutradan, u nedjelju 28. listopada 2012. godine na groblju “Gradina” vlč. Pero Čolić će služiti sv. misu s početkom u 13,00 sati, u povodu blagdana Svih Svetih. Na taj dan će se tradicionalno okupiti Dolinci i Novoselci iz različitih krajeva Hrvatske i inozemstva gdje sada žive, nakon prognastva u vremenu od 1992. – 1995. godine, i moliti za svoje najmilije koji su pokopani na ovom groblju koji su umrli prirodnom smrću ali i za one koji su mučenički ubijeni tjekom Drugog svjetskog rata i minulog rata u Bosni i Hercegovini.

Dobrovoljačka ekipa u sastavu: Pavle Musić, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, (iz Nove Gradiške) Mato Matan Ćorković, Berislav Marjanović (iz Ljupine), Stipo Knežević (iz Š umetlice), Mato Knežević Maća (iz Gorica), Ivo Ćorković (iz Rešetara) i Mican (iz Okučana) su proteklog vikenda pokosili travu na groblju, uklonili stare vjence i aranžmane i izgorjele lampione i tako ga pripremili za dostojnu proslava Dana kada se živi za mrtve Svih Svetih i Dušnog dana.

Zahtjev za Obnovu nepokretne imovine

OBAVJESTAVAMO sve koji zele da im se obnove kuce na podru�ju Bosanske Gradi�ke, neka ispune ovaj obrazac i po�alju ga na donju adresu u sto kracem vremenu: Mirko Petrovic I.G.Kova�i�a 168a Nova Gradiska 35400 – Krajnji rok je petak 13.4.2012

(više…)

Izašao iz tiska novi broj Suze Dolinske

IZIŠ AO IZ TISKA NOVI BROJ SUZE DOLINSKE

Iz tiska je izišao novi broj godišnjaka župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina u izgnanstvu Suza dolinska. Ovo je 28. broj po redu, a izilazi neprestalno 16 godina.

I ovaj broj obuhvaća različite teme kako svjetovne tako i duhovne.

Tema 28. broja Suze je beatifikacija Drinskih mučenica i apostolski pohod sv. Oca Pape Benedikta XVI Hrvatskoj.

Kao i u svim dosadašnjim brojevima i u ovom je doneseno, tradicionalno demografsko praćenje mještana, kako kroz povijest (donoseći obiteljska stabla i stari matični popis pučanstva iz 1929. godine) tako i danas, kada se pažljivo bilježe i donose činjenice rođenja, vjenčana i smrti dolinskog puka raseljenog diljem svijeta.

Nakon šest godina je ponovo je objavljen dopunjeni i zmjenjeni adresar s telefonskim imenikom svih Dolinaca koji su iz svog rodnog kraja prognani na samom početku rata u Bosni i Hercegovini.

Ovaj, kao i prethodne brojeve Suze možete nabaviti na različitim adresama: u Okučanima kod urednika Suze Micana, ulica Bljesak 15, u Novoj Gradiški kod Pavla i Ivanke Vonić u Zagrebačkoj ulici br 15, te Ljuboslava Knežević ulica kralja Zvonimirau 324, Novskoj kod Joze Kalizan, Zagrebačka br. 102, u Zagrebu kod Janje Ćorković, Čulinec 90, u Š umetlici kod Marine i Dragana Vidić kućni br. 6, u Ratkovici kod Pleternice kod Ljiljna i Nevenke Oršulić br. 25, u Požeškom Cigleniku br. 51 kod Nade Budić, u Lađanskoj kod Našica kod Jelene Lele Krstić r. Kovačević, u Slav. Kobašu kod Zdenke Vonić, Savska obala 10, u Župnom uredu Orubica kod vlč. Milivoja Knežević te u župnom uredu u Bosanskoj Gradišci vlč. Pere Čolić i u Austriji kod Milana Mile Kalizana u Stockerau.

 

 
(više…)