Kao umorni putnik pješak Sunce se stropoštavalo na noćni počinak. Ovog popodneva oblaci su se prilično razbili i očekivao se, a još više priželjkivao, prestanak višednevne kiše.
«O Julo», čuo se iz šupe Ivin pomalo hroptavi glas da li ti vidje kako Sunce zađe, čini mi se za «zastavu», a ne za «dasku» od oblaka? Ipak, slabe su nam nade u prestanak ovog kijameta».
«Nisam vidjela, Ivo, tek sam sada izašla», odgovori Jula ...
Nastavak →OžU
2008