Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Mjesec: kolovoz 2004.

Dan Mrtvih 2003 – Groblje Gradina

Drugi je dan studenog mjeseca. Vrijeme je primjereno godišnjem dobu. Doline naše i Novo Selo se raduju tome danu kao što se raduju i Velikoj Gospi, jer jedino u te dane Dolinci i Novoselci pohrle rodnoj grudi,  kao da ih netko zove, kao da ih nešto vuče da bar u te dane dodju   i da se  očima  namiluju rodnog doma ili bar mjesta gdje je bio.

To je ujedno i vrijeme za susret s onim Dolincima i Novoselcima koji su tamo ostali i nekoliko njih koji su se vratili po završetku rata. Posjetimo se, to su : obitelj Kovačević Ivo, Anka i Predrag, Kaja /Marijana/ Š Šokić, Anto /Vinka/ Lagundžija i obitelj Vujić Josip i Dragaica.

Ovoga Dušnog dana groblje Gradina nas je dočekalo pokošeno. Na mnogim grobovima od jučer gore svijeće a po njima svježe cvijeæe. Da na zapadnoj strani od groblja ne zjape ruševine bivše trgovine, otkupnog magazina , Osnovne škole i Društvenog doma, da nije velike hrpe otpada na ulazu u Groblje, nebi nitko rekao da je preko ovih prostora protutnjao” rat.

Zahvaljujući msgr. Kazimiru Višaticki, bosanskogradiškom župniku koji se brine i za ostatak dolinskog stada, postavljena je oko groblja pletena žica koja je odnešena i kapije na ulaz u groblje. Posadjene su tuje – pačempresi na zapadnu stranu od groblja i obnovljena grobljanska kapelica nakon paljevine.

Ovogodišnji Mrtvi god je pao nedjeljom. Zbog redovite Pučke mise u crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški koja se svake nedjelje služI u 10,30 sati, nije na Gradini održano misno slavlje u 11 sati kako je zakazano nego u l3 sati. Za pedesetak Dolinaca i Novoselaca koliko se okupilo pred kapelicom sv. Misu za sve pokojne na ovom groblju služio je msgr, Kazimir kojeg od milja skraćeno zovemo u j a k .

U nadahnutoj propovjedi napomenu je da se češće trebamo spominjati duša u čistilištu i moliti se za njih. One osobe koje to redovito čine osjete pomoć koja stiže odozgo.

Zbog kiše koja je s vremena na vrijeme padala, ujak nije blagoslovio grobove onih koji su to željeli nego samo nove grobove i spomenike koji su podignuti od zadnjeg služenja sv. Mise na ovom mjestu.

Bilo je skromno, ali dostojanstveno kako dolikuje Dolincima – katolicima, Spomenuli smo se i molili za one čija tjelesa počivaju na ovom groblju te za mnoge iz ovih krajeva za čije se grobove nikada neće saznati.

Ostavili smo Dolinu i dolinsko groblje uz pozdrav – do slijedećeg susreta.

Marijana Oršulić

Kirvaj u Dolini 2004

Budući da se već zadnjih nekoliko godina u Gornjoj Dolini organizira proslava svetkovine Velike Gospe – zaštitnice dolinske župe, može se konstatirati kako taj događaj počinje biti i tradicionalna župna proslava u rodnom kraju. Čini se da je svake godine sve više onih koji žele za Veliku Gospu biti na misnom slavlju u Dolini, jer je to prilika i za godišnji susret župljana, sada iseljene dolinske župe.

Odlučeno je da se ove, 2003. godine u Dolini – za Gospojinu – organizira pravi kirvaj, baš onako kako je to nekada bilo, dok se je živjelo u rodnom kraju. U tom kontekstu je dogovoreno da će msgr. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki predsjedati misnom slavlju, a u koncelebraciji će biti msgr. Kazimir Višaticki, župnik iz Bos Gradiške koji upravlja i župom Dolina, te p. Damir Š Šokić-dominikanac, sin dolinskog kraja. Kako bi susret župljana nakon mise bio ugodniji, dogovoreno je da netko, tko ima ugostiteljski obrt, u Dolinu dopremi pokretni šank, šator, piće i po mogućnosti nešto za jelo – npr. ćevape. Tako je i bilo. Kao najprikladnija osoba za ovaj posao, ali i svojom ponudom, pokazao se g. Smajo iz Bos Gradiške koji je zadovoljavao sve predviđene potrebe, što je on sa zadovoljstvom i prihvatio. E, a da bi sve bilo u domaćem štihu, za glazbeni dio će se pobrinuti domaći tamburaši – Dolinci, koji će svirati na tamburama od KUD-a «Tkanica» iz Okučana.

Nekoliko dana prije svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, pristupilo se uređivanju okoliša crkve i njezinom unutrašnjem uređenju. Oko crkve je pokošena i uklonjena trava, a unutrašnjost je bila generalno očišćena i oprana, pa je s te strane sve bilo spremno za veliku proslavu naše Nebeske Zaštitnice. Bila je želja da se iz Banja Luke dopremi kip Bl. Dj. Marije, koji je iz dolinske crkve zajedno s još nekim predmetima, prije samog izgona vjernika iz Doline  odnesen u biskupski dvor na čuvanje. No, bilo je premalo vremena da se ta ideja realizira, pa je msgr. Kazimir, iz Bos. Gradiške dopremio veliki Gospin kip «Rosa Mistica», kako bi se vjernici ovom zgodom mogli moliti pred likom naše Nebeske Zaštitnice.

Budući da je 15. kolovoza ove godine padao u petak (početak vikenda), za očekivati je bilo velike gužve na graničnom prijelazu između Stare i Bosanske Gradiške. To se i ostvarilo, pa su mnogi Dolinci sa svojim automobilima zapali u kilometarske gužve. Na sreću, pogranična policija i carina nisu dugo zadržavali putnike na granici, tako da su svi mogli stići na početak misnog slavlja koje je, u dolinskoj crkvi, započelo u 12:00 sati.

Toga dana, 15. kolovoza 2003., pred oko 200 vjernika, biskup Franjo Komarica je započeo misno slavlje na crkvenim vratima blagoslovom novog župnog barjaka – župe Dolina, kojeg su izradile i župi darovale sestre Klarise iz Splita povodom Papinog posjeta Banja Luci. Nakon blagoslova, barjak je svečano unesen u crkvu i postavljen u samo svetište crkve. Pozdravljajući sve nazočne biskup Franjo Komarica je posebno pozdravio gospođu Doris Pack, zastupnicu Europskog parlamenta za srednju i istočnu Europu, koja je u Dolinu došla zajedno s njim i koja je bila nazočna na misnom slavlju. Kako je bilo i predviđeno, uz biskupa Franju Komarica na misnom slavlju u dolinskoj crkvi, koncelebrirali su msgr. Kazimir Višaticki, i p. Damir Š Šokić i ovogodišnji jedini Banjalučki mladomisnik vlč. Davor Klečina. Biskup Franjo Komarica je tom zgodom održao nadahnutu propovijed, te je između ostalog rekao i ovo:

 

« . . . Tko se je Gospi utekao, nije od nje ostavljen. Evo i danas ste došli da ovdje pred Bogom i pred Crkvom, pred biskupom i pred svećenicima, jedni pred drugima i pred predstavnicima Europe, koji su ovdje nazočni, posvjedočite svoj etnitet, tj. Da ste vjernici Kristovi i štovatelji drage Gospe čiju ste majčinu dobrotu i zaštitu dosta puta, a pogotovo u zadnjih deset godina osjetili u prognanstvu . . .»

 

Na samom kraju misnog slavlja biskup Franjo Komarica je pozvao nazočne vjernike na susret s Doris Pack zastupnicom Europskog parlamenta, koja je osobno željela, s Biskupom posjetiti Dolinu, kako bi potaknula vjernike na povratak – na stara ognjišta. Biskup je posebno istaknuo mogućnost direktnog razgovora i postavljanja konkretnih pitanja spomenutoj zastupnici Europskog parlamenta.

Nakon misnog slavlja, u sjeni starih borova i podignutog šatora, započeo je najavljeni susret s Biskupom i njegovom gošćom gospođom Doris Pack. No, sudeći prema u tom trenutku  priličnoj nezainteresiranosti okupljenih vjernika za politička pitanja vezana uz rodni kraj, moglo se naslutiti da od onakvog kirvaja, kakav je zamišljen neće biti ništa. Predviđeno pučko veselje nakon misnog slavlja je moralo biti pomaknuto zbog susreta s gospođom Doris Pack, koja je, osobno se predstavivši se, započela svoj govor otprilike ovako: Š teta je što nema povratka u, ovako lijepom, kraju. Vi biste se svakako trebali vratiti na svoja ognjišta, ali vam ja osobno u tome ne mogu pomoći. Čini se da je ovakav početak nastupa gospođe Doris Pack još više distancirao okupljene vjernike.

Tambure su mirovale, nekolicina zainteresiranih je postavljala pitanja Biskupu i Doris Pack, dok su drugi diskretno sjedali u svoje automobile i, napuštajući prostor ispred crkve, odlazili na groblje u Donjoj Dolini, a potom preko Save – u svoje nove domove.

Nakon svega, ostaje dojam da budućnost rodnog kraja malo koga zanima, da je zastupnika, političara i njihovih obećanja već svima «na vrh glave», pa makar oni bili i iz Europskog parlamenta. Jeli takav stav opravdan ili nije teško je prosuditi. Možda je Dolincima nakon svih ratnih patnji i organizacije cjelokupnog života «od nule», ovoga puta bilo ipak potrebno samo malo osjetiti podneblje rodnog kraja, posjetiti grobove svojih pokojnih, vidjeti ljude koji se viđaju samo ovom prigodom, možda malo zapjevati i zaplesati uz zvuke tamburice, kako je nekada to bilo i krenuti dalje kroz život prihvaćajući nametnutu stvarnost stanovnika nekog novog podneblja

Ipak – bilo kako bilo – lijepo je bilo vidjeti ljude na onom mjestu na kojem ih je Bog posijao i na kojem su nikli Čini se da baš nekako tu i pripadaju pa makar na jedan dan.

Iako smo toga popodneva, iz Doline otišli svatko svojim životnim putem, vjerujemo da će nas i dogodine Velika Gospa okupiti pod plaštem svoje Majčinske ljubavi na istom mjestu, u isto vrijeme na kirvaju u Gornjoj Dolini.

Marijana Oršulić

Suza Dolinska – Pozdravna Rijec

S U Z A   D O L I N S K A

GLASILO ŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

D O L I N A   B O S A N S K A

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Dolina, kod Bosanske Gradiške (Biskupija banjolučka), utemeljena je 1920. godine i obuhvaćala je slijedeća naselja na desnoj obali Save: Gornja Dolina, Donja Dolina, Novo Selo, Orubica i Proševica. Novoosnovana župa je bila posvećena Sv. Anti Padovanskom i tada je brojila 1.175 vjernika. Kroz svoju – ne tako dugu – povijest, župa Dolina je proživjela i preživjela brojne neprilike koje su se na poseban način odražavale na demografsku sliku župe. No, unatoč svim nedaćama župa, Dolina je 1991. godine imala 1.204. vjernika. Ratna zbivanja (1991. 1995.) i ljudska mržnja definitivno su uništili župu.

 

Protjerani sa pradjedovskih ognjišta, najveći broj župljana župe Dolina, svoj novi dom je našao na širem Novogradiškom području, zatim u zemljama Zapadne Europe pa i u prekooceanskim zemljama. U želji da se sjećanje na rodni kraj u Bosanskogradiškoj Posavini očuva svježim i s ciljem da povijesna zbivanja, iz dalje i bliže povijesti, koja se odnose na Dolinski kraj, budu zabilježena te na taj način od potpunog zaborava očuvana, pokrenuto je Glasilo župe Dolina Bosanska u izgnanstvu «SUZA DOLINSKA».

Sredinom lipnja 1996. godine iz tiska je izašao (umnožen kao rukopis) prvi broj župnog glasila, župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina, pod nazivom «SUZA DOLINSKA».  Budući da se Glasilo uzdržava dobrovoljnim prilozima i donacijama, nije bilo moguće predvidjeti izlazak slijedećeg broja, pa je naznačeno da će «SUZA DOLINSKA» izlaziti povremeno. U to ratno i poratno vrijeme zaživjele su brojne «Zavičajne udruge» te pokrenuta razna «Glasila» prognanih i izbjeglih Hrvata iz različitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su bili pogođeni ratnim stradanjima. Nažalost, iz raznih razloga, te «Udruge» kao ni «Glasila» nisu bili duga vijeka. Najveći dio ih se ugasio za malo vremena. Tako se, nakon izlaženja prvog broja «SUZE DOLINSKE», s nevjericom iščekivao njezin drugi broj. No, bez obzira na redovite financijske poteškoće i zahvaljujući upornosti uredništva, susretljivosti i razumijevanju ekipe koja radi oko tehničkih  priprema i samog tiska, drugi broj «SUZE DOLINSKE», izašao je u listopadu 1996.  I tako je krenulo:

Br. 1. Lipanj 1996.;

Br. 2. Srpanj/Listopad 1996.

Br. 3. Studeni/Prosinac 1996.

Br. 4. Siječanj/Ožujak 1997.

Br. 5. Ožujak/Lipanj 1997.

Br. 6. Srpanj/Listopad 1997.

Br. 7. Studeni/Prosinac 1997.

Br. 8. Siječanj/Travanj 1998.

Br. 9. Svibanj/Kolovoz 1998.

Br. 10. Rujan/Prosinac 1998.

Br. 11. Siječanj/Travanj 1999.

Br. 12. Travanj/Kolovoz 1999.

Br. 13. Rujan/Prosinac 1999.

Br. 14. Siječanj/Travanj 2000.

Br. 15. Travanj/Kolovoz 2000.

Br. 16. Rujan/Prosinac 2000.

Br. 17. Siječanj/Travanj 2001.

Br. 18. Svibanj/Prosinac 2001.

Br. 19. Siječanj/Prosinac 2002.

Br. 20. Siječanj/Prosinac 2003.

 

Kroz proteklih osam godina izišlo je 20 brojeva «SUZE DOLINSKE», od čega je prvih 18 brojeva tiskano kao Glasilo župe Dolina Bosanska koje izlazi povremeno, dok su brojevi 19 i 20 izašli kao Godišnjak župe Dolina Bosanska.

S obzirom na raznovrstan i bogat sadržaj dosadašnjih brojeva «SUZE DOLINSKE», mogu se uočiti četiri velika tematska područja: Povijest i povijesne zanimljivosti, duhovne teme, etnografska baština i aktualnosti, koji su uglavnom pisani u nastavcima, iz broja u broj.

Iz područja Povijest i povijesne zanimljivosti – izdvajamo: Pretpovijesno arheološko nalazište Donja Dolina; Izvješća biskupa i bosanskih administratora o Dolinskom kraju iz 17. i 18. st.; Bosanska Gradiška i njena okolica u 19. i 20. st.; Popis žrtava Dolinskog kraja iz Drugog svjetskog rata 1941. 1945. te poginulih i nestalih na «Križnom putu»; Da se ne zaboravi popis ubijenih u Dolinskom kraju 1991. 1995. itd.

Iz područja Duhovne teme izdvajamo: Put k blaženstvu Ivan Merz – apostol hrvatske mladeži i č. s. Jula Ivanišević i drinske mučenice; Misli o Bibliji ili Sv. Pismu; Bog kao ljubav;  Pogledi u krajeve srca; itd.

Iz područja Etnografska baština – izdvajamo: Narodna nošnja Dolinskog kraja; Narodne pjesme, priče i molitve sačuvane u usmenoj predaji Dolinskog kraja; Iz obiteljskih albuma stare fotografije; Iz rječnika uče Stipe – rječnik starih i malo poznatih riječi iz Dolinskog kraja; Rodoslovlja dolinskih obitelji, itd.

Aktualnosti su najraznovrsnije područje i teško izdvojiti nešto od zbivanja koja su se dogodila u proteklih devet godina. Ipak spomenimo barem nešto: Izvješća sa hodočašća na sva misna slavlja koje je predvodio papa Ivan Pavao II. u R Hrvatskoj i R Bosni i  Hercegovini; Brojni razgovori s ljudima iz vjerskog i društvenog života; Razgovori s obiteljima iz Dolinskog kraja, koje su se nakon 1995. god. naselile na području R Hrvatske; Razgovori s obiteljima ili pojedincima koji su iz Doline odselili između 1945. i 1991. god.; Izvješća o Crkvenim i vjerskim te društvenim događanjima vezanim za Dolinski kraj; Popisi vjenčanih, rođenih i umrlih iz Dolinskog kraja od 1992. god.;  Objavljivanje literarnih radova; Predstavljanje i preporučivanje pojedinih knjiga koje, direktno ili indirektno, govore o Dolinskom kraju, itd.

Sa ovo nekoliko nabacanih tematskih cjelina ili naslova iz pojedinog područja nikako ne iscrpljuje sadržaje ispisanih stranica «SUZE DOLINSKE», nego tek daje naslutiti što se sve krije između korica njenih brojeva tiskanih u proteklih devet godina.

UREDNIŠ TVO