Godina: 2012.
8. godisnjica smrti Kazimira
U BOSANSKOJ GRADIŠ CI OBILJEŽENA OSMA OBLJETNICA MUČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG
Radosni zanos puka u Hrvatskoj i Hrvata izvan domovine Hrvatske, nakon oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, prekinuo je veo tužnih sjećanja, jer se je već prekosutra u Hrvatskoj obilježavala 21. godišnjica Vukovarske tragedije, a vjernici župe Bosanske Gradiške, Doline, Nove Topole tužnu, osmu obljetnicu smrti mons. Kazimira Višatickog, čovjeka i svećenika koji je: znao kome je povjerovao.
Naša tuga za dobrim ujakom prerasta u radost i ponos što smo imali takvog svećenika koji nas svojom molitvom sada prati i zagovorom zagovara pred Svevišnjim. Mi pak, svake godine, činimo ono što se najmanje može učiniti da uspomena na blagopokojnog župnika ne izblijedi. I neće!
To dokazuje i okupljanje u bosanskogradiškoj crkvi na sv. misi, u povodu osme obljetnice mučkog ubojstva, koju je predvodio pomoćni banjalučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u koncelebraciji sa braćom svećenicima pok. Kazimira: vlč. Adolfom, msgr. dr. Karlom te bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić, biskupovim tajnikom vlč. Antom Vidovićem, msgr. dr. Antom Orlovcem, vlč. Antom Pelivanom vlč. Jerkom Klinc.
Uz vjernike iz Bosanske Gradiške, Doline, Nove Topole i Banja Luke, misnom slavlju su nazočili vjernici i rodbina pok. Kazimira iz Hrvatske.
Vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški župnik je pozdravio nazočne misnike i vjernike
Vlč. Pero Čolić, domaćin je na početku sv. Mise pozdravio braću misnike i vjernike, a biskup Marko se nazočnima, u propovijedi, obratio slijedećim riječima:
Braćo i sestre, sjećajući se 8. obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog čija je životna misao vodilja bila: Znam komu sam povjerovao, to činimo vjerom u Godini vjere, u sv. Misu Gozbu ljubavi s uskrslim Kristom. Vjera je odnos s Isusom Kristom, ona je stvar života, ulazak u Božji duh i život. Ona je odluka koja obuhvaća cjelokupno življenje. Ona je susret, dijalog, zajedništvo ljubavi i života vjernika s Isusom Kristom, koji je Put, Istina i Život. Nevjera je odvojenost od Boga, od njegova duha i života. Tek kad vjera dotakne život, znamo što znači odnos s Bogom, ona stoji između života i smrti. Prihvatimo život, a odbacimo smrt i grijeh.
U ovo jesensko vrijeme priroda zapada u san, u svoj mir; lišće vene i opada, grane drveća ogoljavaju i izgledaju kao da su se osušile. Š to se krije iza mrtvila suhih grana? U ovom mjesecu i ovakvom vremenu sjećamo se češće i svojih pokojnika. Oni nas podsjećaju i na našu smrt. Zato se i pitamo: Š to će biti poslije smrti? Kamo ide ovaj svijet? Kako će se završiti naša povijest? Gdje je Božja pravednost? Danas na ova pitanja jeseni prirode, jeseni kalendarske godine, Crkva daje ohrabrujući odgovor, ali i eshatološke i apokaliptične slike svršetka svijeta.
U eshatologiji (govor o posljednjim, zadnjim, konačnim stvarnostima) kao i o apokalipsi (objavljuje, skidam veo) pogled se usmjerava prema stvarnostima koja nadilaze povijest, iako su već sadržane u određenom smislu u sadašnjem. Dovoljno nam je znati da se spasonosno Božje djelovanje ostvaruje kroz sve putove i stranputice povijesti, da sva povijest dolazi od Boga i vodi k Bogu. Bog koji je u Isusu iz Nazareta stupio u ovu povijest, vodit će je u dugom strahovitom procesu djelovanjem božanske velikodušnosti njezinom cilju. Preostaje nam samo ovo: Bdijete dakle, jer ne znate ni dana ni časa (Mt 25,13)
Završnica svijeta često se u Svetom pismu naviješta u slici prirodnih i društvenih katastrofa: kozmički poremećaji, geološki strahotni fenomeni, ratna haranja. Sve su ovo biblijske slike. No, time nam se ne daje opis konačnih događaja, nego oslik i u tom smislu sama navještaja. U tom navještaju nije bitna katastrofa cvijeta, iako je i o njoj riječ. Vjernik je usredotočen na središnji događaj, na središnju osobu: Sina čovječjeg, Krista Isusa u svojoj slavi, Suca i Presuditelja svijeta. Isus upozorava svoje učenike na neminovnost svojih riječi. One imaju neprolaznu vrijednost. Ovim poziva na čekanje i budućnost, koje isključuju nestrpljivost i san, kao i strah i opuštenost. Problem nije u kada, nego biti spremni. Ne radi se o znati kako će se dogoditi sve ove stvari nego kako se mora vladati kršćanin u očekivanju. Učenik treba znati čitati ove znake u isusovu svjetlu i u svjetlu Evanđelja, Znakovi koji se događaju u prirodi mogu nas poučiti mnogo čemu. A ona ih potiče da u pojedino doba povijesti umiju odvagivati događaje. Posljednji dan svijeta i Dolazak Sinov zna samo Otac, nikakav horoskop nikakav mag.
Kao da nas današnja čitanja upućuju na stvaranje svijeta, na početak a ne na kraj. Zvijezde završavaju sa svojim služenjem, mogu se ugasiti, jer svjetlo dolazi s druge strane od Isusa Krista. Zato ljudi imaju mogućnost vidjeti, jer ih Njihovo svjetlo rasvjetljuje. Ovo svjetlo odstranjuje svaku vrstu tame. Smokva koja tek počinje listati moguće je zamijeniti očima vjere. Čovjek i čovječanstvo imaju veliku, vječnu budućnost. Ni pojedinačna smrt, ni sveopći smak svijeta nisu posljednja riječ o čovjeku i čovječanstvu. Bog, živi Bog i Bog živih kojem svi žive (Mt 22,32 i Lk 20,38) sprema čovječanstvu završnicu ovosvjetske povijesti ali koja je početak svijeta kojemu neće biti kraja. Po Božjem obećanju očekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje prebiva pravednost (2 Pt 3.13).
Kako možemo zamisliti Sina čovječjeg koji dolazi na oblacima, kada ga ne zamjećujemo da hoda među nama ovdje na zemlji? Na koji način možemo živjeti život na njegovim riječima koja ne prolaze kad trčimo za svim riječima koje čujemo u našem okruženju? U ono vrijeme u one dane , ističu današnja čitanja, ali priprema za to vrijeme su upravo današnje vrijeme, današnji dan. Ne volimo misliti na smrt, time kažemo da ne volimo ozbiljno misliti na život vječni! Vjerujem u život vječni ! Gdje sadašnjost ne cvjeta nada u budući život postaje neplodna. Vječnost ima sidrište u danas. Život vječni ima što raditi s kvalitetom ljubavi našega zemaljskog života, ovdje i sada. Sve što smo dobro, lijepo, sveto, učinili bit će spašeno na koncu svijeta. Vjera i nada nam garantiraju da Bog daruje buduće u sadašnjem. Gdje i kome se nalazi naš oslonac življenja? U tvojim rukama je život moj (Ps 15). Imamo li apsolutno povjerenje u Boga?
Isusov poziv dođi i idi za mnom pretpostavlja čovjekovu slobodu, jer vjera može nastati samo iz slobode. Vjera se ne može iznuditi. Ne može se zapovjedi. Ne može se iznuditi ni strahom, ni prijetnjom, ni povlasticama. Vjera je nespojiva s nasiljem. Svi oni koji danas u ime vjere u Boga čine nasilje, čine zapravo najveće moguće nasilje na ovoj zemlji i time negiraju samu bit vjere. Oni koji su nasilni nisu svjesni da razaraju samu bit vjere. Isus je darivanjem svoje ljubavi oslobađao ljude od sebičnosti, od robovanja vlastitoj koristi. Samo oni koji su slobodni od sebičnosti, od robovanja samima sebi, uistinu su slobodni i sposobni za slobodno djelovanje. Stoga razumijemo i misao vodilju u život mons. Kazimira: Znam kome sam povjerovao. Tko vjeruje, živi kao da sa smrću ne prestaje život. Iznutra osjeća obvezu oblikovati život tako da bude dostojan života nakon smrti. Jer, ako je točno da ga ima, onda je vjerojatno i da zemaljski život nije nevažan za posmrtni oblik života. Tako se vjera u besmrtni život izravno zrcali u svakodnevnim odlukama. Povjerenje u život nakon smrti ostaje izvorom smisla i snage prije smrti. Postavlja nam se pitanje: što mogu prije nego umrem? Surađivati u rađanju Božjeg kraljevstva (A. Vučković). Vjera uključuje ispovjedanje, priznavanje i svjedočenje. Ispovijedanje vjere i svjedočenje su nedjeljivi, kratko rečeno, riječi vjere i djela vjere ne mogu se rastavljati. Onaj koji vjeruje u Isusa Krista to priznaje riječima i svjedoči svojim djelima i svojim cijelim životom. Stoga imamo priznavaoce i svjedoke vjere. Svjedoci vjere često su bili progonjeni i mučeni, pa smo ih prozvali mučenicima.
Braćo i sestre ne zaboravimo Isus nije samo onaj koji zahtjeva nego i onaj koji se daje.Nije odlučujuća naša snaga i naše djelo, nego njegova ljubav. On nas ljubi i stoga i pomaže da se možemo odlučiti za njega. On jedini može nam darovati život vječni ta On je naš život vječni. Da bi se moglo u Krista vjerovati treba se Kristom hraniti i dati se od Njega asimilirati.
Mons. Kazimir hranio se Isusovom riječju i kruhom koji on daje, a to je kruh Njegova tijela. Zato se nje bojao i nije napuštao ovu župu i povjerene mu vjernike ostao je u Bosanskoj Gradišci da svjedoči isusovu ljubav do kraja, dajući tako i svoj život. A to je najveće svjedočanstvo; to je mučeništvo. Zato ga ne zaboravljamo, zato mu spomen čuvamo, zato se sastajemo na molitvu o obljetnici njegova ulaska u puninu života u Bogu. Samo život koji se živi za druge vrijedan je življenja. Stoga slaveći Euharistiju slavimo i život, njegov uskrsli život u Kristu.
Biskup Marko u okruženju misnika
Nakon sv. Mise biskup Marko je izmolio molitvu odrješenja ispred slike ispod nedavno posvećenog novog oltara gdje je gorjelo osam svijeći koje su simbolizirale osam godina od smrti bosanskogradiškog mučenika Kazimira.
Pomoćni biskup msgr. dr. fra Marko Semren propovijeda u povodu 8. obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira
Uz sliku mučenika Kazimira, ispred oltara,osam upaljenih svijeća je simboliziralo osam godina od mučeničke smrti
Rodbina pok. msgr. Kazimira za vrijeme misnog slavlja
Uz vjernike bosanskogradiške i drugih župa sv. misi su nazočile i brojne č. sestre
Biskup Marko je na kraju misnog slavlja molio molitvu odrješenja.
Za sve misare u dvorani Župno-pastoralnog centra je priređena zakuska.
Tu se sastajemo s gđom Marijom Rapo i gosp. Markom Lukenda iz Banja Luke, koji su u tijeku dana s Mirkom Petrovićem iz Nove Gradiške obišli dolinska sela vezao za moguću obnovu obiteljskih kuća, za one obitelji koje su u tijeku ove godine podnijele zahtjev za obnovu.
Ostavljamo dvorište župne crkve sv. Roka u Bosanskoj Gradiški i brojne lampione koji svijetle ispod spomen ploče, koja svjedoči na ubojstvo još jednog svećenika Banjalučke biskupije. Mican
Obavijesti
POSVETA ŽUPNE CRKVE U BOSANSKOJ GRADIŠ CI
U subotu, 27. listopada u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci, biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, predslavit će svečano pontifikalno Misno slavlje, s početkom u 10,30 sati, tijekom kojeg će posvetiti obnovljenu župnu crkvu i u oltar, koji je napravljen od hrastova drveta, pohraniti moći blaženog Ivana Merza
Inače, župa u Bosanskoj Gradišci je postojala još u XVII. stoljeću, ali je na njenom teritoriju i u predtursko doba postojao čitav niz župa koje su pripadale Zagrebačkoj biskupiji. Nakon propasti svih ovih župa preostale malobrojne vjernike su pastorizirali franjevci iz Ivanjske, sve dok 1872. godine, Bosanska Gradiška ponovno nije proglašena župom.
Današnja župna crkva sagrađena je 1908. 1912., a obnovljena 1989., u vrijeme dok je tu župnik bio sadašnji vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. Konačno dovršenje crkve izveo je sadašnji župnik vlč. Pero Čolić
U najnovije doba i u toj župi Banjolučke biskupije jedan je župnik mučenički završio život. U večernjim satima 17. studenog 2004. godine, u župnoj kući u Bosanskoj Gradišci ubijen je župnik i dekan prelat mons. Kazimir Višaticki
Župa je 1991. godine imala 1.387 vjernika, a danas, 386 vjernik živi na teritoriju ove župe uključujući i župu Dolina koju pastorizira bosanskogradiški župnik
OBILJEŽAVANJE BLAGDANA SVIH SVETIH U DONJOJ DOLINI
Sutradan, u nedjelju 28. listopada 2012. godine na groblju “Gradina” vlč. Pero Čolić će služiti sv. misu s početkom u 13,00 sati, u povodu blagdana Svih Svetih. Na taj dan će se tradicionalno okupiti Dolinci i Novoselci iz različitih krajeva Hrvatske i inozemstva gdje sada žive, nakon prognastva u vremenu od 1992. – 1995. godine, i moliti za svoje najmilije koji su pokopani na ovom groblju koji su umrli prirodnom smrću ali i za one koji su mučenički ubijeni tjekom Drugog svjetskog rata i minulog rata u Bosni i Hercegovini.
Dobrovoljačka ekipa u sastavu: Pavle Musić, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, (iz Nove Gradiške) Mato Matan Ćorković, Berislav Marjanović (iz Ljupine), Stipo Knežević (iz Š umetlice), Mato Knežević Maća (iz Gorica), Ivo Ćorković (iz Rešetara) i Mican (iz Okučana) su proteklog vikenda pokosili travu na groblju, uklonili stare vjence i aranžmane i izgorjele lampione i tako ga pripremili za dostojnu proslava Dana kada se živi za mrtve Svih Svetih i Dušnog dana.
Sv.Rok 2012
PROSLAVA SV.ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠ KI
Župljani župe Bosanske Gradiške i njihovi gosti i ove su godine svečano obilježili blagdan sv. Roka, svog zaštitnika
Središnje misno slavlje predvodio je banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji sa svećenicima banjalučke biskupije: msgr. Dragom Balvanovićem misonarom iz Perua, koji je 2009. godine proslavio 50. godina misništva, msgr. Karlo Višatickim, fra Dujo Ljevar, vlč. Anto Pelivan i domaći župnik vlč. Pero Čolić.
Biskup Komarica je govorio o sv. Roku, njegovu životu i njegovoj važnosti danas te uputio poruku mira i opraštanja.
Sv. misiji, a potom domjenku koji su tradicionalno upriličili bosanskogradiški župnik i vjernici su nazočili pravoslavni svećenici o. Mirko Milisavić i o. Ognjen Tendžerić iz Bosanske Gradiške te predstavnici općine uz brojne misare iz župe Dolina, Nove Topole, Hrvatske i drugih europskih zemalja.
Biskup Franjo i svećenici oko oltara
Banjalučki biskup msgr. dr. Komarica propovjeda u bosanskogradiškoj crkvi
Vjernici su pozorno slušali propovijed
Na kraju misnog slavlja podjeljen je svečani blagoslov
Velika Gospa 2012
PROSLAVA VELIKE GOSPE U DOLINI
Blagdan Uznesenja Marijina na nebo svečano je proslavljen i u župi Dolina. To je dan kada se prognani i raseljeni Dolinci okupe oko oltara u svojoj crkvi gdje su kršteni, primili Prvu sv. Pričest, Krizmu, vjenčani… a prije dvadeset godina istjerani, prognani i raseljeni diljem bijela svijeta.
I ove godine je prethodilo okupljanje vjernika župe Dolina u Novoj Gradišci na SUSRETU DOLINACA. Tamo je propovjedao vlč. Milivoj Knežević i toplo stavio na srce rodnu Dolinu, kako se sjećanje na nju nebi zab oravilo, a na blagdan Velike Gospe je Dolinu pohodio njezin bivši župnik fra Ilija Matanović. Podsjetimo se: Fra Ilija je upravljao župom Dolina u razdoblju od 1975. do 1978. godine. On je došao iz župe Potočani gdje od 1996. godine vrši službu župnika kako bi ovaj veliki blagdan proslavio sa svojim Dolincima. Fra Ilija nije zaboravio Dolinu, on je u njoj služio sv. misu i na drugi dan Uskrsa (Uskrsni utorak, kada se u Dolini obilježava Emaus). Danas je uz njega sv. misno slavlje koncelebrirao bosanskogradiški župnik vlč. Pero Čolić koji obnaša i dužnost i dolinskog župnika
Fra Ilija je u svojoj propovijedi napomenuo kako je VELIKA GOSPA Raspjevani blagdan kada se s ponosom sjećamo dogme naše vjere: MARIJA JE DUŠ OM I TIJELOM PO ZAVRŠ ETKU SVOGA ZEMALJSKOG ŽIVOTA UZNESENA NA SLAVU NEBA ZAJEDNO SA SVOJIM USKRSNULIM SINOM ISUSOM, a mi smo to dans iz različiti krajeva Euprope i Hrvatske došli proslaviti u svom rodnom kraju.
Nakon sv. mise vlč. Pero je nazočne pozvao na osvježavajuće piće koje je dovezao iz Bosanske Gradiške, uz koje se ostalo još neko vrijeme u obnavljanje uspomena na vrijeme provedeno u dolinskim selima.
Neki su vjernici prije sv. mise koja je služena od 11 sati posjetili groblje “Gradina” u Donjoj Dolini gjde su zapalili svijeće, a neki poslije sv. mise.
I ovoga je trava na njemu pokošena uz dosta napora i malo ljudi koji su taj posao obavili desetak dana prije današnjeg blagdana. Zainteresiranost za taj posao opada, a novaca, kako bi se podmirili troškovi, je sve manje. Zavrjeđuje da se spomene devet osoba koji su taj posao obavili: Pavle Budić, Marko Vonić, Zoran Petrović, Pavle Oršulić, Slavko-Slave Stipančević, Mišo Barišić, Mato Knežević Maća, Milorad Oršulić Mican te Anto Vidić koji je došao iz Bosanske Gradiške.
Po završetku toga posla na groblju, “dragovoljačka ekipa” je otišla i do župne crkve u Gornju dolinu kako bi i tamo pripremila prostor za dostojansvetnu proslavu svoje zaštitnice
Župna crkva Uznesenja Blažene djevice Marije na nebo u Dolini je spremna za doček svojih dolinaca
Vlč. Pero Čolić i fra Ilija Matanović prije početka misnog slavlja
Fra Ilija Matanović propovjeda gromko kao i prije četrdesetak godina u Dolini
Pogled sa kora na oltar župne crkve u Dolini
Dolinski puk u svojoj župnoj crkvi
Fra Ilija je obnavljao uspomene na vrijeme provedeno u Dolini i na NK JEDINSTVO ćiji je bio trener i igrač
Dragovoljačka ekipa za košenje trave na groblju GRADINA
(više…)
5. Susreti Dolinaca 2012
U NOVOJ GRADIŠ KI USPJEŠ NO ODRŽANI JOŠ JEDNI SUSRETI DOLINACA
Pod medijskim pokroviteljstvom Radija Nova Gradiška i Radija Bljesak Okučani jučer je održan još jedan, tradicionalni Susret Dolinaca, vjernika župe Bosanska Dolina koji su uslijed ratnih događanja napustili svoja ognjišta, a svoj novi dom pronašli na širem novogradiškom području, europskim ali i prekooceanskim zemljama.
Kako bi sjećanja na rodni kraj ostala živa, starije generacije se sastaju i obnavljaju uspomene na rodni kraj, a mlađe upoznavaju, a sve sa željom da se ne zaboravi draga rodna Dolinaa u Novoj Gradišci je upriliče peti uzastopni SUSRET DOLINACA.
Program Susreta je započeo sv. misom zahvalnicom u crkvi Kraljice sv. krunice u Novoj Gradišci, župa Jug, koju je predvodio vlč. Tihomir Bilešić ovogodišnji mladomisnik koji je na kraju sv. mise svima nazočnima udjelio mladomisnički blagoslov
U nadahnutoj propovijedi vlč. Milivoj Knežević, orubički župnik rodom iz Donje Doline je govorio i strahotama koje je dolinski puk i minulog rata pretrpio te o važnosti ovakvih okupljanja Dolinaca kako se nebi zaboravila rodna gruda.
Domaći župnik vlč. Jozo Jurić je od samog početka podržavao Susrete Dolinaca i pružao im svesrdnu pomoć oko organizacije. On je na početku misnog slavlja pozdravio sve nazočne, a na kraju se zahvalio što ovakva okupljanja započinju svetom misom.
Nakon misnog slavlja, u ulici Ivana Gorana Kovačića počeo je malonogometni turnir na kome je sudjelovalo osam ekipa. Najuspješnija je i ove godine bila ekipa “Izbjeglice” iz Gornje Doline u kojoj je Mirko Radošić bio najbolji strijelac, zatim ekipa “Donja Dolinae” iz Donje Doline, a treće mjesto je, kao i prošle godine, zauzela malonogometna ekipa iz Ratkovice (kod Pleternice), a iz te ekipe je i proglašen najbolji golman Matej Oršulić.
Na postavljenim štandovima su se mogli nabaviti različiti brojevi “Suza dolinska” i monografija o župi Dolina “Dolina bosanska i prošlosti i sadašnjosti” autora Milorada Oršulić Micana te upisati dragovoljni prilog za održavanje groblja “Gradina” u Donjoj Dolini i župne crkve u Gornjoj Dolini.
Na kraju malonogometnog natjecanja svim sudionicima i zaslužnim pojedincima su dodjeljene zahvalnice, pobjedničkim ekipama pehari a najboljem strijelcu i golmanu medalje.
Susreti Dolinaca su završili narodnim veseljem uz glazbu, bogatu zakusku i hladne napitke.
Vidimo se na sljedećem Susretu Dolinaca 2013
Galeriju slika mozete vidjeti OVDJE
Susret Dolinaca 2012
Pozivamo sljedeće ekipe da potvrde svoj dolazak:
GORANOVA-ROĐACI
IZBJEGLICE G.DOLINA
NOVO SELO
DONJA DOLINA
Caffe Bar FILA
Š UMETLICA
RATKOVICA
SMRTIĆ-RATKOVAC
i to na mail [email protected] ili [email protected] sa svojim kontakt brojem
Blagdan Sv.Marka
OBILJEŽEN BLAGDAN SV. MARKA NA GROBLJU “GRADINA” U DONOJ DOLINI
Na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini je tradicionalno proslavljen blagdan sv. Marka svetom misom i blagoslovom polja.
Bosanskogradiški župnik vlč. Pero Ćosić, koji ujedno obnaša i dužnost dolinskog župnika, služio je sv. misu pred dvadesetak vjernika koji su došli osim iz dolinskih sela, Bosanske Gradiške i iz Hrvatske.
Dolince i druge vjernike doljansko groblje je dočekalo primjereno uređeno. Osim što je pokošena trava po groblju i ispred groblja, pokupljeni izgorjeli lampioni i uvenuli arnažmani i vijenci, iskrčeno je krupno raslinje poput drveća izvan žice kojom je groblje ograđeno.
Taj, hvale vrijedan posao su obavili: Pavle Budić, Mato Matan Ćorković, Slavko Slave Stipančević, Ljuban Konjetić, Berislav Bero Marjanović, Ilija i Adam Jurišić, Zoran Petrović, Pavle Oršulić, Stipo Knežević i trgovac Željko iz Š umetlice, a uz novčanu pomoć dobrih ljudi koji su omogućili da se kupi gorivo za trimere kosilice i drugi potrošni materijal.
Sv. misu je sluzio vlc. Pero Colic i obavio tradicionalni blagoslov polja
Časna sestra Vijanea Ćosić je česti dolinski gost koja pomaže župniku za što svečanije služenje sv. mise
Sv. misi je nazočilo dvadesetak vjernika
Prva ovogodišnja radna akcija na uređenju groblja i prostora ispred i oko njega
Pogled na groblje Gradina
USKRSNI PONEDJELJAK U DOLINI
Banjalučki biskup msgr. dr. Frnjo Komarica i vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški župnik u dolinskoj crkvi.
Banjalučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica je nastavio dobri, stari običaj a to je da na uskrsni ponedjeljak ili utorak posjetiti župu Dolina.
Tako je bilo i ovoga uskrsnog ponedjeljka. Biskupu Franji i vlč. Peri Čoliću, bosanskogradiškom župniku pridružio se je i nekadašnji župnik fra Ilija Matanović.
Oko misnika, okupio se mali broj vjernika iz župe Dolina i Bosanska Gradiška te nekoliko vjernika iz Nove Gradiške.
Biskupov dolazak u Dolinu je znak da je nije zaboravio iako mnogi njezini sinovi ne osjećaju onu ljubav koju bi morali osjećati prema rodnoj grudi.
Biskup je toplo preporučio i stavio na srce svim Dolincima da zemlju i drugu nepokretnu imovinu ne prodaju te ih uputio na Udruženje građana za razvoj ruralne i ekološke zajednice u Bosni i Hercegovini kako bi im uputili ZAHTJEV za obnovu nepokretne imovine.
Biskup Franjo je uvijek rado viđen gost u župi Dolina.
Msgr. dr. Franjo Komarica propovjeda u dolinskoj crkvi
Zahtjev za Obnovu nepokretne imovine
OBAVJESTAVAMO sve koji zele da im se obnove kuce na podru�ju Bosanske Gradi�ke, neka ispune ovaj obrazac i po�alju ga na donju adresu u sto kracem vremenu: Mirko Petrovic I.G.Kova�i�a 168a Nova Gradiska 35400 – Krajnji rok je petak 13.4.2012
