Blagdan Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja ili u starom narodnu poznatiji kao sv. Ivan Glavosjek, zaštitnik i patron sela Donja Dolina, je misnim slavljem proslavljen u kapeli na groblju „Gradina“ na 22. Nedjelju kroz godinu, sutradan nakon spomendana.
Ispred kapele okupio se petnaestak, bivših vjernika dolinskih sela Donje Doline, Gornje Doline i Novog Sela, koji su došli iz Hrvatske, ali i njih nekoliko koji su tu ostali živjeti i iz Bosanske Gradiške.
Misno slavlje je predvodio p. Tomislav Topić, a na oltaru je kip sv. Ivana Krstitelja
Nazočni misari su pozorno sudjelovali u sv. Misi
Unutrašnjost kapela nas je dočekala u novom ruhu. Nakon što je u pročelni zid kapele ugrađena „niša“ sa slikom, koju je za nju uvećao i prilagodio reprodukciju slike Rembrandta (1640.-1645) Goran Conjar vlasnik „Gama“ video – studia iz Nove Gradiške početkom lipnja, i uz nju dodana slika Milosrdnog Isusa i križ, ovih dana je Aleksandar Aco Ljuna i njegova majka Jadranka oličili kapelu papinim bojama (žuto – bijela) očistili je i stavili na pod tepison.
Ugradnja niše u kapeli p. Tomislav, Maća i Aco
Sadašnji izled kapele nakon ugradnje niše, slike Milosrdnog Isusa i križa i ličenja
Konačni izgled niše s ugrađenom slikom na kojoj piše SVETI IVANE MUČENIČE, MOLI ZA NAS
Sv. Misu je predslavio p. Tomislav Topić, župnik u župu Bosanska Gradiška i upravitelja župe Dolina, koji je na početku pozdravio sve nazočne i zahvalio se na dolasku.
Na kraju misnog slavlja župnik je izmolio opjelo – molitvu odrješenja za sve pokojne čiji posmrtn ostaci počivaju na ovom groblju.
Župnik se zahvalio Aci i Jadranki, kao i onima koji su do sada četiri puta kosili travu na groblju i kazao kako će se slijedeća sv. Misa služiti na ovom groblju u povodu Svih Svetih i Dušnog dana u nedjelju 25. listopada ove godine.
Fotomonografija na prozoru kapele kao obavijest da je izišla iz tiska i gdje se može naručiti
Hrvati su prepoznati kao narod koji na poseban način časti blaženu Djevicu Mariju pa zato nije nikakvo čudo da na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine postoji čak 739 kapela i crkava psvećenih Gospi, od kojih su neke i poznata Marijanska svetišta.
Jedna od tih crkava je i župna crkva Uznesenja bl. Djevice Marije u Dolini kod Bosanske Gradiške, u kojoj je na svetkovinu Velike Gospe, svečanim misnim slavljem predsjedao msgr. dr. Karlo Višaticki, generalni vikar Banjolučke biskupije ali i brat negdašnjeg dolinskog župnika msgr. Kazimira Višatickog. Na početku misnog slavlja p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj dolinske župe pozdravio je predsjedatelja misnog slavlhja msgr. Karla Višatickog zatim g. Zorana Piličića, generalnog konzula R Hrvatske u Banjoj Luci, gospođu Ljiljanu Došen, predsjednicu HPD „Posavac“ iz Bos. Gradiške te sve nazočne vjernike, ponajprije malobrojne domaće iz Doline i Bos. Gradiške a potom i većinu onih koji su sa raznih strana došli proslaviti Veliku Gospu u svoj zavičaj.
Msgr. Karlo je u svojoj propovijedi podsjeto kako je Marija uzor svima koji vjeruju i u ljubavi vrše svoje poslanje te da je nebeska proslava Marije i nama obećanje i nagrada za ustrajnost služenja u ljubavi Bogu i ljudima. Zbog toga je Marija uzor koji vrijedi slijediti.
Misno slavlje je sviranjem i pjevanjem animirao g. Rikard Riki Vučaj, a asistirao je Bojan Brkić.
Nakon misnog slavlja p. Tomislav Topić je okupljenim vjernicima najavio i promociju nedavno tiskane knjige FOTOMONOGRAFIJA GROBLJA „GRADINA U DONJOJ Dolini, autora Milorada Oršulića – Micana.
Promocija se dogodila u dolinskoj crkvi nakon završetka svečane mise.
O novoj knjizi je nekoliko riječi rekao p. Tomislav Topić, upravitelj dolinske župe:
„Od samog početka sam upoznat o pripremi ove fotomonografije i u svim pogledima sam davao potporu u realizaciji te ideje. Nije mi poznato da i jedno mjesto, odnosno župa, ima ovakvu fotomonografiju. Posebno je to važno za Dolinu u kojoj je do rata(1991. – 1995) živjelo oko 1400 vjernika, a u kojoj danas živi njih tek nekoliko. Bit će ovo svojevrsni vodič za vjernike dolinske župe koji su iz nje otišli i u nju se nisu vratili, a poglavito za mlađe generacije koje nisu ni rođene na ovim prostorima nego u nekim drugim mjestima Hrvatskoj, zemljama zapadne Europe, Americi, Australiji, a imaju svoje pretke pokopanena ovom groblju.
Čestitam autorima na ovoj ideji i na realizaciji cijelokupnog projekta.“
Gđa Ljiljana Došen je pročitala dio pjesme PREĐIMA autora p. Ivana Marije Tomića koja je napisana na samom groblju Donja Dolina. Autor fotomonografije je kazao kako je o knjzi trebao govoriti p. Damir Šokić, ali zbog velikih obveza u dominikanskom smostanu nije mogao doći pa je on kazao:
„Osim Suza dolinska – godišnjaka župe Dolina, koja je u tiskanom izdanju izlazila od1996. do 2020. godine a izišlo je 36 brojeva, prva cjelovita knjiga o župi Dolina tiskana je2000. godine pod naslovom „Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“, čiji sam ja autor, a drugu knjigu, pod naslovom:„Župa Dolina“ izdao je p. Damir Šokić 2024. godine. Sada u rukama imate Fotomonografiju groblja Gradina u Donjoj Dolini. Lijep je to broj tekstova i naslova za relativno malu i mladu župu u Dolini.
Ideja o nastanku ove fotomonografije se rodila tijekom jedne radne akcije na održavanju i uređivanju groblja u Donjoj Dolini – košenju trave, 2021. godine. Naime, jedan od sudionika te akcije je bio i Zvonko Oršulić – Feny iz Ljupine, zaljubljenik u fotografski aparat koji se već dulji niz godina bavi umjetničkom fotografijom, pa je tako sudjelovao na brojnim izložbama, a mnoge fotografije su mu objavljene u raznim časopisima. Dakle, njegova je ideja bila da sve spomenike i grobna mjesta na dolinskom groblju fotografira, a da ja, okupim ekipu suradnika koja će prikupiti sve potrebne podatke o groblju, uobličiti ih u nekoliko članaka pa sve skupa, tekstove i fotografije objaviti kao jednu fotomonografiju.
I tako smo krenuli u realizaciju ovoga posla. Zvonko je napravio preko 500 fotografija koje su nastajale u različitim prigodama: prilikom košnje trave po groblju, o blagdanima kad su na groblju slavljene mise, ali i tijekom planiranih posjeta groblju s ciljem fotografiranja groblja, spomenika, kapele i svega što bi koristilo za novu fotomonografiju.
Za tekstualni dio su kontaktirani p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe u Dolini, p. Damir Šokić OP i p. Ivan Marija Tomić OP, oba dominikanci i domaći sinovi.
Milorad Oršulić Mican je na kraju kazao kako Fotomonografija počinje s pjesm:Pređima p. Ivana Marije Tomića, a slijedeći prilozi su: Uvod koji je napisao autor zatim je tu Župnikova riječ (p. Tomislav Topić), Počivališta mrtvih autora (p. Ivan Marija Tomić OP), Groblje na Gradini u Donjoj Dolini (p. Damir Šokića OP) te autorov kratki osvrt pod naslovom: Održavanje groblja Gradina u Donjoj Dolini. Shematski prikaz groblja na Gadini je načinila Valentina Oršulić. U Fotomonografiji se nalazi još i popis obilježenih grobova (spomenika) po sektorima sa fotografijama, Odluka o proglašenju Donje Doline nacionalnim spomenikom, objavljena u “Službenom glasniku BiH”, broj 44/09., prilog iz Suze dolinske u povodu četrdesete obljetnice izgradnje kapele, Spomen ploča dolinskih mučenika na Zidu sjećanja uz Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini i brojni fotoprilozi iz obiteljskih albuma i načinjeni dronom.
Autor Fotomonografije o dolinskom groblju je na kraju rekao: Ova knjiga ne bi ugledala svjetlost dana, bez Božje pomoći i podrške mnogih ljudi, kojma ovim putom iskreno zahvaljujem.
Na kraju, najveću zahvalnost dugujem svojoj obitelji na bezuvjetnoj podršci i strpljenju, vjeri i ohrabrenju kroz cijeli tijek rada, a naročito bratu Ivi (Florijana) Oršulić iz Nove Gorice u Sloveniji, koji je u cijelosti financirao pripreme i tiskanje ove fotomonografije.
Stručni suradnik na pripremi fotomonografije je p. Damir Šokić. Fotomonografija koja ima 208 stranica i tiskana je u 300 primjeraka u Zagrebu, za tisak je pripremio Alojzije Cindrić – By Loyzo iz Rešetara, lektura Dario Vonić, prof., a korektura Anto Oršulić, prof. Prihod od prodaje knjga ići će u fond za održavanje groblja na Gradini u Donjoj Dolini.
Poslije misnog blagoslova i održane promocije nove knjige, sve nazočne je župnik p. Tomislav Topić pozvao na druženje u dvorištu ispred crkve i devastirane župne kuće uz hladne napitke i bosanske delicije
Na Veliku Gospu je sv. Misa u Gornjoj Dolini u 10,30 sati koju će predslaviti msgr. dr. Karlo Višaticki. Nakon sv. Mise održat će se predstavljanje / promocija knjige FOTOMONOGRAFIJA GROBLJA “GRADINA” U DONJOJ DOLINI autora Milorada Oršulić – Micana. Svi ste pozvani
Na blagdan sv. Ane, u kapeli istoimene svetice, filijali Novo Selo, koja pripada župi Dolina kod Bosanske Gradiške, proslavljen je blagdan sv. Ane i obilježen šeti Svjetski dan djedova i baka.
Misno slavlje je predvodio p. Tomislav Topić
Sv. misu je predslavio p. Tomislav Topić, župnik župe Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina. Nakon što je protumačio današnje evanđelje po Mateju, o tome kako netko proda sve što ima i kupi njivu u kojem je skriveno blago, a potom o važnosti i ulogi sv. Ane i Joakima u odgoju Marije, Majkom Otkupitelja, te o šestom Svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba. Taj dan je ustanovio papa Franjo, a proslavlja se četvrte nedjelje u srpnju, blizu blagdanu sv. Joakima i Ane.
Misari u kapeli sv. Ane
Prvo čitanje je čitala Davorka,
a drugo Mican
Oko oltara i župnika okupilo tek pet vjernika, troje koji su ostali živjeti u Dolini i dvoje Hrvatske.
Kapelu sv. Ane je 2021. godine, u povodu pedesete obljetnice od njene izgradnje, obnovljena, a banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica ju je posvetio i proglasio zavjetnom kapelom za štovanje u bosanskogradiškom dekanatu.
Nakon misnog slavlja, ispred kapele je upriličeno druženje uz kolače, kavu i hladne napitke, za koje se pobrinuo Dragoljub Kerezović, prvi susjed uz kapelu koji se brine oko održavanja okoliša kapele. Dragoljub je uredio prilaza kapeli, a Rade Valentić iz Mačkovca je darovao 50 € na ime kupovine betonskih ploča.
U Okučanima od 1995. godine, dakle nakon oslobođenja Okučana u VRO „Bljesak“ djeluju časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove. One su na svečan način, u srijedu 1. srpnja proslavile svoju svetkovinu Krvi Kristove, u kapeli sv. Marije de Mattias uz nazočnost relikvija svetice čiji se spomendan slavi 4. veljače.
Misno slavlje je predslavio okučanski župnik fra Ivo Brezović, za časne sestre samostana „Svete obitelji“ u Okučanima, štićenike doma „Dragi bližnji“ i njihovu rodbinu koja im je došla u pohode, članove Molitvene zajednice Krvi Kristove iz Okučana i vjernike župe sv. Vida mučenika.
Misno slavlje je uveličao župni zbor sv. Vida koji u većem broju sačinjavaju članice Molitvene zajednice na čelu s orguljašicom s. Fidelis Basić.
Na samom početku sv. mise župnik je svima nazočnima čestitao današnju svetkovinu i kazao: Dobro je sjetiti se kako nas je Krv Kristova oprala od grijeha sa željom da nas spasi. Zahvalni smo Ocu, Sinu, Duhu svetomu i Novom savezu koji je uspostavljen upravo Krvlju Kristovom.
U suradnji sa Samostanom časnih sestara u Okučanima djeluje Molitvena zajednica Krvi Kristove, koja okuplja dvadesetak članova i nositeljica je brojnih duhovnih aktivnosti u župi, ali i šire.
Ona je organizirala pripremu za proslavu današnje svetkovinom cjelonoćnim klečanjem pred Presvetim u župnoj crkvi u noći sa utorka na srijedu.
Poslije misnog slavlja, svi nazočni su se odazvali na Gozbu ljubavi, za koju su se pobrinule časne sestre. Za vrijeme ručka se je proslavio i rođendan jedne štićenice uz rođendansku tortu a potom se zapjevalo i zaigralo.
Podsjetimo se: Utemeljiteljica reda časnih sestara, Klanjateljice Krvi Kristove je sv. Marija de Mattias koja je rođena u mjestu Vallecorsa (Italija) 4. veljače 1805. god. Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. godine. Blaženom ju je proglasio papa Pio XII. 1. listopada 1950. a svetom sv. Ivan Pavao II. 18. svibnja 2003. godine.
Sestre Klanjateljice Krvi Kristove je ženska katolička redovnička družba čija je kuća u Okučanim otvorena 7. rujna 1995. god., a u Novoj Gradišci godinu dana ranije, 16. rujna 1994. godine.
Družba u Republici Hrvatskoj ima 17 samoatana, u Bosni i Hercegovini 8, Italiji 2 (u Rimu) i u Australiji 2 (Adelaide i Sydneyu).
Klanjateljice Krvi Kristove su 1. listopada 2007. godine u Okučanima osnovale Dom za starije i nemoćne osobe pod nazivom „Dragi bližnji“.
Pored tri časnik sestara (već spomenute sestre Fidelis Basić su i s. Boromeja Galić i s. Ljiljana Meštrović) za 46 štićenika, koliko ih trenutno ima u Domu, se brinu: ravnatelj, socijalna radnica, dvije medicinske sestre, kuharice i njegovateljice.
U župi sv. Josipa u Novoj Topoli je u utorak, 16. lipnja obilježena tužna obljetnica odvođenja – nestanka vlč. Ratka Grgića župnika novotopolskog župnika.
Sv. Misu zadušnicu je služio banjolučki biskup msgr. Željko Majić u koncelebraciji sa svećenicima svoje biskupije: p. Tomislavom Topićem bosanskogradiškim župnikom i upraviteljem župe Dolina, msgr. dr. prof. Karlom Višatickim generalnim vikarom Banjolučke biskupije, msgr. dr. Antom Orlovcem umirovljenim svećenikm i crkvenim povjesničarom Banjolučke Biskupije, msgr. Ivicom Božinovićem ekonomom Banjolučke biskupije i čuvarom svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa i župnikom župe Presnače, Zvonkom Topićem župnikom župe Marije Zvijezde u Trapistima – Banjoj Luci, vlč. Zlatkom Matićem župnikom župe bl. Ivana Merza u Banja Luci i vojnim kapelanom u Banja Luci, vlč. Marko Stojčić, vicekancelarom Banjolčke biskupije i upraviteljem župe sv. Filipa i Jakova u Mrkonjić Gradu.
Osim malobrojnih vjernika iz župa Nova Topola, Bosanska Gradiška i Dolina, misnom slavlju su nazolile brojne časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove iz Nove Topole i Banja Luke kao i Misionarke Ljubavi iz Banja Luke.
Na početku homilije biskup je podsjetio kako je vlč. Ratko Grgić 16. lipnja 1992., usred bijela dana, odveden od pripadnika paravojne postrojbe „Beli orlovi“ u bijelom golfu u smjeru sela Laminci putom iza župnog ureda i crkve, nakon čega mu se gubi svaki trag. Istaknuo je kako taj zločin, počinjen usred bijelog dana, pred očima svjedoka, ostaje bolna rana ne samo za njegovu obitelj i subraću svećenike nego i za cijelu mjesnu Crkvu. Bio je to čin promačenog ljudskog razuma.
Ne okupljamo se danas samo kako bismo se prisjetili tragičnog događaja iz prošlosti, nego kako bismo u svjetlu Evanđelja promatrali život čovjeka koji je svoje svećeništvo živio vjerno, predano i nesebično“, rekao je biskup Željko, pozivajući okupljene da u svjedočanstvu pokojnog svećenika prepoznaju djelovanje Božje milosti, moleći da njegova žrtva i mučenička krv izmoli brojna duhovna zvanja.
Biskup je podsjetio kako su vlč. Ratka u ratnim okolnostima mnogi nagovarali da napusti župu i potraži sigurnost, no on je odlučio ostati uz povjereni narod ponavljajući riječi koje su duboko urezane u sjećanje vjernika: „Kapetan zadnji napušta brod.“
On je bio pastir koji nije napuštao svoje stado. Propovjednik je dodao je kako je vlč. Ratko svojim životom posvjedočio ono što Krist govori o Dobrom Pastiru koji polaže život za svoje ovce, za razliku od najamnika koji napušta stado kada naiđe opasnost.
Nama je ostala bolna činjenica i duboka, otvorena rana jer ni do danas nisu pronađeni njegovi smrtni ostaci.
Po završetku sv. Mise, vjernici su se s biskupom i svećenicima uputili do obližnje župne kuće, iz koje je mučenik Ratko odveden, ispred koje su gorjeli lampioni gdje je molio molitvu odrješenja za pokoj njegove duše i svih onih koji su stradali u minulom ratu.
Velč. Ratko Grgić je rođen je 25. svibnja 1944. u Matijevićima, župaVarešuu obitelji s petero djece od oca Ive i majke Kate rođ. Lekić. Prva mu je svećenička služba bila kapelansko mjesto u Šimićima, odakle je premješten u župu Dolina 1978. godine gdje ostaje dvanaest godina. Zatim prelazi u župu Ravska, Vrbnjacima, Kulašima, a potom je poslan na svoju zadnju službu u Novu Topolu.
S ponosom možemo reći da Hrvati u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i BiH nisu ubili niti jednog pravoslavnog svećenika ili muslimanskog vjerskog vođu dok su Srbi ubili devet svećenika i časnu sestaru, a Armija BiH dva franjevca u Fojnici.
Još jedan sakralni objekt u Banjolučkoj biskupiji je zasjao u punoj svojoj ljepoti. Riječ je o filijalnoj crkvi Duha Svetoga u Mačkovcu, župa Bosanska Gradiška, koja je uništena u tijeku minulog rata u BiH.
Prema podacima Banjolučke biskupije tjekom rata od 1991. – 1995. i poraća, potpuno je uništeno 16 župnih crkvi, teško oštećeno 8 crkava i lakše oštećeno 11 crkava. Ukupno su stradala 204 crkvena objekta na području biskupije.
Generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević izjavio je da je „preko 90 posto crkvi na području Banjolučke biskupije minirano ili devastirano“.
Na početku misnog slavlja, župnik župe Bos. Gradiška p. Tomislav Topić je pozdravio nazočne vjernike iz Mačkovca, Bos.Gradiške, Doline i mnogobrojne koji su došli iz Hrvatske i drugih europskih zemalja, predstavnike općinske vlasti, predsjednicu HPD „Posavac“ Ljiljanu Došen, i kazao kako danas slavimo zaštitnika ovog mjesta, te blagoslov manje crkve i njezin pedesetogodišnji jubilej od kada je izgrađena. Isto tako će se blagosloviti novi oltar. Ovom sv. Misom želimo Bogu zahvaliti što nam je omogućio doživjeti ovaj dan.
Oko oltara, osim banjolučkog biskupa msgr. Željka Majića, koji je predslavio misno slavlje i bosanskogradiškog župnika p. Tomislava Topić su se okupili p. Zvonko Topić župnik Marije Zvijezde u Banjoj Luci, vlč. Zlatko Matić župnik župe bl. Ivana Merza u Banja Luci i vojni kapelan te bivši bosanskogradiški župnici vlč. Žarko Vladislav Ošap i vlč. Marko Stojčić obojica iz Banja Luke.
Misno slavlje je animirao Rikard Vučaj – Riki na čelu zbora crkve sv. Roka u Bos. Gradiška, a ministrirao je Bojan Brkić..
Biskup Majić je počeo svoju homiliju poznatim biblijskim stihom: ¨Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.“ Ovu kuću je Gospodin gradio jer je doživjela pedeseti rođendan, a ja želim da doživi i stoti, pa i više njih.
Vi vjernici ove filijale otvoreni ste Duhu Svetom, koji je zaštitnik ovoga mjesta, jer snaga vjere koju iskazujete prema Bogu i rodnom kraju vas je iz dalekog svijeta dovela ovamo. Gajite i dalje tu ljubav prema rodnoj grudi i gdjegod bili, nemojte zaboraviti rodni kraj a time i župu i groblje gdje počivaju vaši najmiliji. A tamo gdje živite, želim da budete živa propovijed.
Nakon homilije pristupilo se blagoslovu filijalne crkve i novog oltara dok je zbor pjevao uskrsnu pjesmu.
Po završetku misnog slavlja, umjesto župnih oglasa, župnik je upoznao nazočne, njih oko 120 o obnovi crkve u kojoj se nalazimo.
Kazao je kako je ona izgrađena 1976. godine, (a do tada su se vjerske pobožnosti obavljale na raskrižju putova, „kod križa“ koji je izgrađen 1938. godine, a nedavno je obnovljen), za vrijeme župnikovanja vlč. Tomislava Matkovića. Gradilo ju je cijelo selo. Njena duljina je 7,5 m s dodatkom nadstrešnice od 2 m, a širina je 4,40 cm i zvonik.
Za obnovu su se najviše zauzeli Damir Zebić i Radovan – Rade Valentić. Novčano su obnovu pomogli Sekretarijat za izbjegle i raseljene osobe entiteta RS, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Izvođači radova su bili domaća tvrtka „Građevinar“ čiji je direktor Leonid Kovljen i inžinjer Josip Ćorković sa svojim suradnicima.
Do sada je utrošeno oko 50.000 €, a trebat će nabaviti klupe u crkvi i napraviti ogradu oko nje.
Nakon toga je župnik u ime domaćina sve nazočne pozvao na ručak koji je upriličen pod šatorom pored obnovljene crkve. Tom prigodom su podjeljena Priznanja zasluženim osobama i obiteljima koji su aktivno sudjelovalki u obnovi crkve, a upriličena je i svojevrsna izložba fotografija – pregled izvođenja radova za vrijeme obnove. Ovo mjesto je prije rata imalo 65 katoličkih obitelji sa 260 vjernika, a sada je ostalo samo nekoliko njih.
Na nedjelju Dobrog pastira tj. na četvrtu Vazmenu nedjelju, najbližu spomendanu sv. Marka, na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške, proslavljen je spomendan sv. Marka i obavljen uobičajen blagoslov polja.
Spomendan sv. Marka, koji se obilježava 25. travnja i zauzima posebno mjesto u kršćanskoj tradiciji i narodnim običajima. Ovaj dan je posvećen jednom od četvorice evanđelista, autoru Evanđelja koje nosi njegovo ime, a u mnogim krajevima, kao što je kod nas, prati ga i bogata tradicija blagoslova polja i molitva za plodnu godinu.
sv. Misu je služio p. Tomislav Topić
Blagoslov polja tradicionalni je obred u kršćanstvu. On simbolizira zahvalu Bogu za plodnost i zaštitu poljoprivrednih usjeva. Ovaj obred najčešće se obavlja u crkvi ili izvan nje.
Blagoslov polja poznat nam je od davnina. Za vrijeme pape Grgura Velikog uveden je taj običaj, koji se najčešće događa u proljeće, kada počinju sijati usjevi, nakon blagdana sv. Marka.
Kod nas u župi Dolina, se je prije rata, blagoslov polja obavljao u Novom Selu o blagdanu Spasova kod križeva i kapele, u Gornjoj Dolini ispred župne crkve, a u Donjoj Dolini na groblju o blagdanu sv. Marka, gdje se je zadržao do današnjih dana.
Svećenik je polja blagoslovio s četiri strane, prvo križem, zatim vodom, s trima svjećama i jednom (uskrsnom) svijećom.
Zahvalni smo Bogu za plodove zemlje koji dolaze iz Njegove ruku.
Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić. Oko oltara se okupilo pededesetak vjernika koji su došli iz okolice i Nove Gradiške, Bosanske Gradiške i nekoliko vjernika iz Donje i Gornje Dolina.
Misna čitanju su čitali Mican i …
… Davorka
U svojoj propovijedi p. Tomislav je protumačio današnje Evanđelje po Ivanu, koje donosi ulomak o Isusu kao dobrom pastiru. Kazao je kako je Krist jedino dobri pastir koji nas sve može okupiti u jedno i zato nas poziva da budemo bliski i s njim povezani kao što je on povezan s Ocem.
Vjernici oko kapele i …
i ispred
Po završetku sv. Mise p. Tomislav je obavio čin blagoslova polja, a potom je izmolio opjela za sve koji počivaju na ovom groblju.
Blagoslov polja
Vrijeme je sunčano, a takvo je bilo i u četvrtak kada je dobrovoljačka ekipa u sastavu Anto Kovačević i Luka Čegrlj iz Bos. Gradiške, Zvonko Oršulić – Feny iz Ljupine, Mato Knežević – Maća iz Gorica i Milorad Oršulić – Mican iz Okučana pokosila travu po groblju i ispred groblja. Kosilo se trimerima, motornom kosilicom i traktorskim malčerom.
Svoj doprinos za održavanje groblja (košenje trave), od zadnjeg objavljivanja na internetskim stranicama „Suze dolinske“ (u članku o proslavi blagdana Svih Svetih i spomendana Dušnog dana), svoj dragovoljni prilog su dali: Karlo Kalizan iz Nove Gradiške 30 €, Matija i Biljana Valentić, Austrija 30 €, Janja Ćorković iz Krivaja 20 €, Pavle i Greta Oršulić iz Nove Gradiške 20 €, Anto Vonić – Čedo iz Šumetlice 50 € i Pavle Budić također iz Šumetlice 20 €, Ilija /Vinka/ Stojić iz Sičica 20€.
P. Tomislavu su svoje dragovoljne priloge za održavnje groblja i košenje trave oko crkve u Gornjoj Dolini dali: Rudolf i Snježana Knežević iz Kovačevca 50 €, Slavko Vidić – Slave G. Dolina / Sesvete 30 KM, Zlatko i Janja Vonić iz Nove Gradiške 50 € i Janja Jurišić iz Slavonske Doline 10 €.
Bez takve novčane pomoći nebi bilo moguće organizirati pet ili šest akcija košenja trave tjekom godine. Svima iskrena hvala
Spominjao se i skori izlazak iz tiska / štampe FOTOMONOGRAFIJE GROBLJA „GRADINA“ U DONJO DOLINI i moguće njeno predstavljanje na Veliku Gospu u Gornjoj Dolini, a na ovom mjestuće se služiti sv. Misa o spomendana sv. Ive Glavosjeka.
Radosni smo kada čujemo vijest kao što je ova, kako je nakon većeg broja godina u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Gornjoj Dolini o Uskrsu kršteno prvo dijete Vedrana i Klaudije Čegrlj mala ZITA MARIS.
Na žalost stižu i tužne vijesti kako su nas zauvijek napustili (os početka ove godine) ANDRIJA /Ljuboje/ JURIŠIĆ, MATO /Fabijna/ KOVAČEVIĆ, MARKO DAKIĆ, (Sahranjeni u Novoj Gradišci), BRANKICA /Marka/ KNEŽEVIĆ (umrla u Ljubljani), ANTO /Mirka/ VIDIĆ – TUNJA (Umro u Bos. Gradišci i sahranjen na groblju Gradina u Donjoj Dolini), ZDRAVKO /Ilije/ KNEŽEVIĆ – CICI (sahranjen u Cerniku), ZVONKO /Mirka/ KOVAČEVIĆ (Sahranjen u Novoj Gradišci)…
Na Žalosni petak, iz dalekog Peruua, grada Lime, stigla je tužna vijest, kako je u četvrtak 26. ožujka umro dugogodišnji misionar u Peruu i župnik Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi mons. Drago Balvanović u 90. godini života i 66-toj misništva.
Mons. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški od oca Nike i majke Vjekoslave, rođene Jurišić. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, a Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovu je završio teološki studij i 29. lipnja 1959. zaređen je za svećenika. Mladu Misu proslavio je 5. srpnja 1959. godine u Bosanskoj Gradiški. Svećeničko mu je geslo: „Slavit ću ime tvoje radi dobrote i vjernosti tvoje“.
Nakon Mlade Mise još je godinu dana dovršavao studij u Đakovu, ali je zbog manjka svećenika ujedno najprije kratko zamjenjivao župnika Božu Laštru u Bosanskoj Gradiški, a potom je 15. listopada 1959. imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina (Donji grad) u Osijeku, gdje je ostao osam mjeseci, a odatle je polagao završne ispite u Đakovu.
Obavljao je pastoralne dužnosti u: Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove. Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.
Koncem rujna 1965. imenovan je župnikom u Prijedoru, odakle upravlja i župom Bosanski Novi, i tu ostaje 22 godine, do 13. srpnja 1987. godine. U više je mandata bio dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik (konzultor), a neko je vrijeme bio i sudac Crkvenoga ženidbenog suda u Banjoj Luci. Osim što je bio član Građevinskog odbora za gradnju nove banjolučke katedrale te bogoslovije u Sarajevu. Kada mu je 1969. godine bilo narušeno zdravlje, više se mjeseci oporavljao te je upravljao župom Holzhausen na Starnberger Seeu, u njemačkoj nadbiskupiji München–Freising
Časne sestre i civili sa slavljenikom msgr. Dragom.
U misije je otišao je 5. rujna 1987. u Limu, u južnoameričku državu Peru. Tamo je obavljao niz svećeničkih dužnosti. Bio je župni vikar u Župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, a potom i teritorijalne Župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je sagradio župni pastoralni centar i crkvu.
Uz sav pastoralni rad, msgr. Drago Balvanović je i pisao. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici, svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel’ tako, druže Drago?“ te 2023. u izdanju Glasa Koncila knjigu na hrvatsko-španjolskom jeziku „Kronike o ljudima“.
Okušao se i u autobiografskom romanu, pisao sjećanja na kolege svećenike, posebno na svjedoke vjere koji su podnijeli mučeničku smrt, za što je imao poseban osjećaj, a osjećaje svoje duše zabilježio je i u jednoj pjesničkoj zbirci. Osim što je objavio više knjiga, bio je i suradnik brojnih časopisa.
Objavljivao je tekstove i u vjerskim listovima: „Radosna vijest“, „Glas Koncila“, „Glasnik Srca Isusova i Marijina, „Marija“ iz Splita te u još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.
Dijamantski misnik msgr. Drago Balvanović s banjolučkim biskupom msgr. dr. Franjom Komaricom i grupom vjernika iz župa Bos. Gradiške i Doline.
Na španjolskom jeziku objavio je „Propovijedi pape Ivana Pavla II. s njegovih posjeta Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini“.
Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. godine. Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine. Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglasila ga je 2003. godine svojim službenim delegatom u Južnoj Americi. Predsjednik Perua 11. siječnja 2018. godine mu je dodjelio peruansko državljanstvo.
Msgr. Drago s biskupom, svećenicima i č. sestrama
Misa zadušnica služila se u subotu 28. ožujka u 11 sati, a potom je tijelo prevezeno u krematorij u La Molini. Urna s pepelom bit će položena na posljednje počivalište iza glavnog oltara crkve na Veliki četvrtak 2. travnja u 12 sati.
Msgr. Drago je surađiva u našem godišnjaku „Suza dolinska“, jer Dolina je vezana za njegovu obitelj.
Njegov otac Niko je oko 1920. godine imao trgovinu u Dolni, a nakon Drugog svjetskog rata ovorio je i kovačnicu u Dolini. Brat mu je, kao elektromonter radio na održavanju pumpe (Crpne stanice za vodu) u Dolini. O tome je pisao u 27. broju „Suze“ za 2010. godinu, kada su mu objavljene i dvije pjesme: Majci i Moj otac.
I za 29. broj 2012. godine je poslao uredniku godišnjaka pismo i tom prigodom mu je objavljeno nekoliko pjesama.
U broju 34. za 2016. godine smo pisali o proslavi 80-tog rođendana u bosanskogradiškoj crkvi sv. Roka, a u broju 37 za 2019. godinu kada je u istoj crkvi slavio Dijamantsku misu.
