Na skroman način se u Novom Selu u kapelici sv. Ane obilježen je blagdan sv. Joakima i Ane. Pred svega osam vijernika, pet koji su ostali živjeti i povremeno dolaze u župu Dolina: Slavko Vidić, Vinko Budić, Zdenka Budić, Davorka Vidić Uzelac svi iz Gornje Doline i Vinko Kovačević iz Donje Doline, a iz Hrvatske su došli Milorad i Veronika Oršulić te Anđelka Matijašević, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić je služio sv. Misu.
Kapelica sv. Ane u Novom Selu čeka obnovuVLČ. MARKO STOJČIĆ JE PREDMOLIO MISNO SLAVLJE
Nakon misnog slavlja ispred kapelice se ostalo u razgovoru između ostalog i o obnovi ove kapelice, kako bi se iduća sv. Misa slavila u obnovljenoj kapelici.
Nakon sv. Mise ispred kapelice se je srazgovaralo i o skoroj obnovi kapelice
U nedavnoj vizitaciji (27. lipnja o. g.) banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica osim kapelice na groblju u Donjoj Dolini, župne crkve i kuće u Gornjoj Dolini je obišao i ovu kapelicu i kazao kako je ne treba rušiti, jer ju je, bez obzira na oštećenje moguće ju je obnoviti.
PROSLAVA VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA
Blagdan Velike Gospe su proslavili vjernici župe Dolina svečanim misnim slavljem koje je prevodio p. Ivan Marija Tomić rođen u Donjoj Dolini u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Markom Stojčić koji ujedno obnaša dužnost upravitelja župe Dolina i vlč. Predragom Ivanda koji je doskora obnašao dužnost župnog vikara u Drvaru.
KIP ČUDOTVORNE GOSPEPRIJE MISNOG SLAVLJA P. IVAN JE BLAGOSLOVIO KIP
Pater Ivan je prošle godine rekao Mladu misu u Gornjim Bogićevcima, a sekundiciju tj. drugu Mladu misu je ove Velike Gospe slavio u rodnoj župi u kojoj je ostaslo tek desetak vjernika.
Iz brojnih europskih zemalja, a najviše iz Hrvatske je došllo nekoliko stotina Dolinaca i Novoselaca proslaviti zaštitnicu svoje župe. Susret sa crkvom u kojoj su kršteni i primili druge sakramente kao i odilazak na groblje, gdje su zapaljene svijeće nije mogao proći bez suza. Naročito je bio dirljiv susret s onim malobrojnim vjernicima koji su ostali živjeti u svojoj Dolini u tijeku rata i nakon njega.
Prije početka sv. Mise p. Ivan je blagoslovio veliki kip Čudotvorne Gospe koji je zahvaljujući p. Damiru Šokiću sinu ove župe, prije nekoliko dana dopremeljen u župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolinu iz Poljske.
P. IVAN JE PRIJE RATA U OVOJ CRKVI MINISTRIRAO, A DANAS PROPOVJEDAOMISNICI OKUPLJENI OKO P. IVANA U DOLINSKOJ CRKVIBLAGOSLOV PO ZAGOVORU BLAŽENE DJEVICE MARIJEVLČ. MARKO, P. IVAN I VLČ. PREDRAG
Na kraju sv. Mise župnik vlč. Marko je pohvalio dragovoljačku ekipu koja je u subotu pokosila travu oko crkve u Gornjoj Dolini i na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini.
Tu ekipu su sačinjavali: Ilija i Adam Jurišić, Luka Vujić, Amto M. Vonić, Mato Knežević – Maća, Josip Barišić i Milorad Oršulić Mican. Novčano su u tijeku ove godine sve akcije, a bile su u travnju i lipnju ove godine, novčano pomogli: Franjo i Danica Kovačević 40 eu, Anđelko i Angelina Budić 20 eu, Mijo i Dragica Ćorković 100 kn, Josip i Marija Kovačević 200 kn, Janja (Filipa) Ćorković 200 kn, Anđelko i Zlata Vidić 100 kn, Dragana (Pavla) Knežević 100 kn, Mato i Terezija Oršulić, Australija 200 kn, Slavica (pok. Roke) Knežević, Australija 200 kn, Petar Pero Jurišić 300 kn, Zlatko i Janja Vonić 100 eu, Matija Barišić 10 eu, Ilija i Mara Stipančević 100 kn, Ilija (Ilije) Dakić 30 eu, Mile Kalizan 10 km, Vinko Vidić 20 eu i Andrija Vonić 20 eu.
Nabava ovoga veličanstvenog kipa, koji dominira cijelom crkvom, i obnova kapelice u Novom Selu je također jedan vid pripreme za proslavu stote obljetnice postojanja župe Dolina koja će se proslavisti 2020. godine.
DOLINCI I NJIHOVI GOSTI U DOLINSKOJ CRKVI
PROSLAVA SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠCI
MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. PREDRASG IVANDA
Blagdan sv. Roka zaštitnika župe Bosanska Gradiška je proslavljen svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Predrag Ivandić prefekt (odgojitelj) u travničkom Sjemeništu (donedavno župni vikar župe Drvar). Oko oltara su se uz njega okupili domaćin župnik vlč. Marko Stojčić, vlč. Vladislav Žarko Ošap bivši bosanskogradiški župnik a sada župnik župa Pohoda BDM Elizabeti u Bana Luci, vlč. Mate Rukavina starogradiški župnik, vlč. Anto Barešić župnik župe Nova Topola, p. Ivan Marija Tomić dominikanac iz Zagreba i don Tibor Berec svećenik iz Mađarske sada na studiju u Rimu.
Misnici oko oltaraVlč. Predrag je nadahnuto propovjedaoVjernici u crkvi sv. Roka
U crkvi su se okupili sadašnji vjernici iz župe sv. Roka iz Bosanske Gradiške te župa Dolina, Nova Topola, Stara Gradiška i bivši koji su došli iz europskih zemalja a najviše iz Hrvatske te izaslasnstvo Općine – Grada Bos. Gradiška koje je predvodio gosp. Davor Glišić načelnik društvenih djelatnosti.
U Bosansku Gradišku su iz Nove Gradiške tradicionalno dopješačili Drago Pauković i njegove dvije kćerke Renata i Franciska kako bi ispunivši zavjet dali doprinos proslavi toga božjeg ugodnika.
Župnik domaćin vlč. Marko se je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli kako bi se u lijepom i radosnom ozračju proslavio patron bosanskogradiške župe te pozvao sve nazočne na zakusku u kriptu župno-pastoralnog centra gdje se je nakon jela zasviralo, zaigralo i zapjevalo.
Renata, Drago i Franciska Pauković, hodočasnici sv. RokuNakon što je tijelo okrijepilo zasviralo se i zapjevalo.
Svećenik Požeške biskupije, župnik Župe Sv. Ilije Proroka u Orubici Milivoj Knežević sahranjen je 5. travnja na groblju Krista Kralja u Požegi. Ondje je u crkvi Krista Kralja za njega najprije služena misa zadušnica, koju je predvodio požeški biskup Antun Š kvorčević uz kojega je bio banjalučki biskup Franjo Komarica i šezdesetak svećenika. Biskup Antun uputio je na početku pozdrav nazočnima, rekavši da smo se okupili ispratiti posmrtne ostatke svećenika Milivoja Kneževića, svjedoka vjere, do kraja opredijeljena za Isusa Krista, kojem se patnički pridružio u bolesti. Izrazio je vjeru da je on ušao u onu stvarnost za kojom je čeznuo, u koju je vjerovao i kojoj se nadao. U svoje osobno ime i u ime Požeške biskupije uputio je riječi suosjećanja pokojnikovoj najbližoj rodbini, bratu i sestri i njihovim obiteljima, kao i župama Stara Gradiška, Staro Petrovo Selo, a napose Orubica, čiji je službenik bio sve do kraja života. Pozvao je nazočne na pokajanje za sve ono što je u njima nemoćno, i što im priječi da budu blizu Bogu i pokojnom bratu svećeniku Milivoju.
U homiliji biskup Antun je u kratkim crtama prikazao život svećenika Milivoja Kneževića, od rođenja u Donjoj Dolini, kod Bosanske Gradiške u Banjalučkoj biskupiji, preseljenja njegove obitelji u Vrbje, gdje je proveo mladost, završio osnovnu školu i osjetio svećenički poziv, preko sjemenišnih dana u Zagrebu i Đakovu, služenja vojnog roka, studija teologije u Đakovu, Innsbrucku, Eichstättu i Zagrebu, do svećeničkog ređenja po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića i svećeničkog službovanja najprije kao župnog vikara u župi Sv. Nikole u Varaždinu, a onda kao upravitelj župe u župama: Stara Gradiška, Staro Petrovo Selo, Vrbova, Buk i Orubica, a jedno vrijeme i kao duhovni savjetnik Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji, ogranak Nova Gradiška. U prosincu prošle godine zbog bolesti preselio se u Svećenički dom u Požegi, liječio se u Općoj županijskoj bolnici u Požegi i na Kliničko-bolničkom centru »Rebro« u Zagrebu. Govoreći o njegovu svećeničkom liku, biskup je ustvrdio da Milivoj nije bio polovičan, mlaki svećenik, nego cijelim svojim bićem. U potvrdu toga pročitao je ulomak iz njegove oporuke, koju je napisao već u 4. godini misništva, u kojem kaže: »Hvala Gospodinu Bogu za sve milosti koje mi je podijelio, a osobito za milost i dar svećeništva kojim me je podario. Do sada se zbog svojeg svećeništva nisam pokajao niti sam ikad požalio što sam to postao, iako svećeničko zvanje u sadašnjoj klimi kotira u očima ljudi vrlo nisko. To će nam pomoći da postajemo u sebi sve manji i iznutra sve više vezani za Boga i Božje stvari«.
Nastavljajući ocrtavati njegov svećenički lik, biskup je na njega primijenio riječi sv. Pavla koje su naviještene u prvom čitanju, da je srastao s Isusom Kristom, ne samo sakramentalno po krštenju i svetom redu, nego cjelovitim životnim predanjem, u ljubavi i žrtvi za ljude i Crkvu. Naglasivši kako je svećenik Milivoj duboko osjećao stanje vjernika koji su mu bili povjereni, želeći njihovu snažnu duhovnu obnovu, uvjeravao ih je u vrijednost Evanđelja, i bio tužan kad te vrijednosti nisu bile svjedočene u osobnom i javnom životu. Trajno je vjernicima stavljao pred oči pitanje smrti kao jednog od najvećih problema našeg postojanja, nastavljajući tako na svoj način dijalog koji je Isus zapodjeo s Martom i Marijom prigodom smrti njihova brata Lazara, usvajajući Isusovu tvrdnju: »Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će, i tko god živi i vjeruje u me, neće umrijeti nikada«. Na Isusovo pitanje: »Vjeruješ li ovo?« , svećenik Milivoj je s Martom cijeloga života odgovarao: »Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet«.
Ustvrdivši da je znakovito kako je preminuli župnik vršio svećeničku službu u mjestima koja se nazivaju »starima« Stara Gradiška i Staro Petrovo Selo biskup Antun je rekao da je to za njega bio izazov da ustrajno i uvjerljivo svjedoči Božju novost, Isusovu pobjedu nad smrću. Duboko ispunjen nadom u vječni život svećenik Milivoj je težio za dubljom svećeničkom duhovnošću iz koje je želio pastoralno ostvarivati više, bolje i drugačije, pružajući potporu mnogim crkvenim zajednicama i pokretima. Uz redovite župne poslove rado je sudjelovao i u medijskom pastoralu, surađujući u oblikovanju duhovnog programa Radio Nova Gradiška, i pomažući medicinskim sestrama novogradiške bolnice u njihovoj duhovnosti. Osobitu je pozornost posvećivao prognanicima iz Bosanske Doline, koje je sve osjećao kao najbližu rodbinu, noseći s njima njihove patnje. Primjer njegova vjerna i dosljedno življena svećeništva bio je poticaj određenom broju mladih da pođu svećeničkim ili redovničkim putem. Svećeničku duhovnost je očitovao i svojom nenavezanošću za materijalna dobra, za novac, ne želeći koristiti mogućnost redovite mjesečne nagrade, zadovoljivši se onim najpotrebnijim za život. Spomenuvši da je svećenik Milivoj pokatkad davao dojam da podcjenjuje neka crkvena pitanja formalne naravi, biskup je ustvrdio da ih je on, zbog ponekih pretjerivanja, relativizirao kako bi im dao pravo značenje u životu Crkve. Biskup je još kazao da je pokojnik bio do smrti strpljiv u tegobama, poučljiv u onome što mu je bilo preporučeno, istaknuvši da je to i sam osjetio na zadnjem susretu s njime u bolnici prije tjedan dana. Ustvrdio je da je njegovom smrću prezbiterij Požeške biskupije postao siromašnijim za jednoga vjernog i vrijednog svećenika. Pozvao je nazočne da dopuste preminulom svećeniku Milivoju oprostiti se s njima posljednjim riječima koje je zapisao u svojoj oporuci, u kojoj kaže: »Zbog ljubavi Božje svakom opraštam i u Gospodinu zahvaljujem za sve dobro i zlo koje sam od braće ljudi primio, a i sâm trebam oproštenje i od Boga i od ljudi – pa ga i molim. Tko mi želi dobro činiti i iza smrti, neka se moli i neka svete mise za mene prikazuje«. Završavajući homiliju biskup je rekao da ćemo i nakon što položimo tijelo svećenika Milivoja u grob, ostati s njime, po njegovoj i našoj želji, povezani u molitvi da tako među nama potraje zajedništvo koje je Isus Krist gradio dvadeset godina u našoj Požeškoj mjesnoj Crkvi, a svećenik Milivoj s njime surađivao, dok se svi ne nađemo u vječnom zajedništvu uskrslog Gospodina. Zaželio je svećeniku Milivoju vječni mir u gradu Boga živoga, da mu trajno svijetli svjetlo slavno uskrslog Krista kojemu je na zemlji vjerno služio.
Nakon popričesne molitve slijedili su oproštajni govori. Đakon Ivan Ereiz pročitao je sažalnicu koju je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanki, uputio požeškom biskupu Antunu. Kardinal među ostalim kaže da ga s dragim bratom misnikom, pokojnim Milivojem vežu drage uspomene iz školskih dana jer su zajedno studirali i na Š alati i u Đakovu. Zato sam posebno dirnut i potaknut da se pridružim svim moliteljima za njegovu dušu, da ga Otac nebeski primi u svoj vječni zagrljaj Božanske ljubavi. Mi živi, koje je pogodila ova smrt, dragog misnika Milivoja, tješimo se s Uskrslim Kristom koji nam zajamči život vječni i uskrsnuće mrtvih, kaže kardinal.
Potom se u ime svećenika Požeške biskupije i župe Staro Petrovo Selo od preminulog svećenika oprostio Antun Prpić, njegov nasljednik u službi župnika Župe Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu. Govoreći o pokojniku kao čovjeku vjere i pobožnosti, zauzetom za ono što je dobro i Božje, Prpić je ustvrdio da je Župu Staro Petrovo Selo obilježio njegov svećenički život, i da joj je on utisnuo trajni pečat pobožnosti i zalaganja za Božju riječ. Istaknuo je njegovo nastojanje da vinograd i žetva Gospodnja ne ostanu bez radnika, rekavši da su plod tog nastojanja pet svećeničkih i jedno redovničko zvanje. Rekao je da tugujemo što smo ostali bez jednog revnog svećenika, ali ne kao oni koji nemaju nade, nego radosni što smo u svojoj sredini imali takvog subrata.
U ime župljana Župe Sv. Ilije Proroka u Orubici progovorio je Željko Burazović i rekao da je pokojni župnik bio »pošten i cijenjen čovjek, duša župne zajednice i osoba s kojom su mogli rješavati svu životnu problematiku«, naglasivši da će im »nedostajati njegov savjet, prijateljska riječ, vedar duh i razumijevanje«.
Potom je krenula sprovodna povorka do obližnje svećeničke grobnice u koju je položeno tijelo svećenika Milivoja. Na koncu ukopnog obreda biskup Antun je zahvalio svima nazočnima za sudjelovanje na sprovodu i molitv, posebno Basnjolučkom biskupu msgr. dr. Franji Komarici, školskim kolegom i prijateljem vlč. Milivoja i onima koji su svećeniku Milivoju bili dobri za života.
Zahvalio je osoblju Svećeničkog doma u Požegi kao i medicinskom osoblju u bolnici u Požegi i Zagrebu za pomoć koju su pružali preminulom svećeniku, napose u posljednjim danima života. Zbor župne crkve sv. Ilije u Orubici, koji se oprostio od svog župnika pjevanjem tijekom mise zadušnice, otpjevao je na kraju Stala Majka pod raspelom.
Izvor: Požeška biskupija
VLČ. MILIVOJ I SUZA DOLINSKAâ€
Vijest o smrti vlč. Milivoja me je zateka na mom pješačkom hodočasničkom putu prema gospinom svetištu Lourdesu i to u gradu Arsu na grobu svetok župnika Arškog Ivana Marie Vianneya. Molio sam za zdravlje svećenika i prijatelja Milivoja, a Bog ga je u to vrijeme uzeo u svoje naručje.
Pokojni vlč. Milivoj je od prvoga broja publikacije “Suza dolinska” bio njezin duhovni vođa. novčani podupiratelj i član uredničkog vijeća. Uređivao je rubriku “BOG JE LJUBAV” do njenog 30-tog broja kada ju je prepustio, tada bogoslovu fra Ivanu Mariji Tomić.
U 3. broju “Suze” objavili smo razgovor s vlč. Milivojem na 6 stranica pod nazivom “NAŠ E GORE LIST”, a u broju 6 smo pisali o proslavi njegove Srebrene mise u Starom Petrovom Selu kojoj je nazočio i banjoliučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica.
U 29. broju “Suze” smo donijeli prilog na 6 stranica pod naslovom “40 GODINA SVEĆENIŠ TVA ORUBIČKOG ŽUPNIKA VLČ. MILIVOJA KNEŽEVIĆA”.
U tv emisiji hrvatske-radiotelevizije “Pozitivno” snimeljene 2013. godine je s urednikom govorio o “Suzi dolinskoj”. Svaki susret Dolinaca je započinjao sv. Misom koju je vlč. Milivoj služio i poticao na zajedništvo i uzajamno pomaganje jedni drugima u potrebi.
Velečasni Milivoje, u ime svih Dolinaca i Novoselaca raseljenih diljem svijeta, u ime Uredništva “Suze dolinske” izkazujem ti velo HVALA za svu brigu i strepnju za svoju rodnu župu Dolinu i njene župljane u tjeku rata u Bosni i Hercegovini i nakon njega kojima si nesebično pomagao na brojne načine. Neka te Dobri Bog nagradi životom vječnim i neka ti je laka hrvatska gruda koju si toliko volio o čemu svjedoče brojni tvoji zapisi. Počivao u miru Božjem. Mican
Uz Božju pomoć i Blažene Djevice Marije, na blagdana Gospe Lurdske, 11. veljače (2017. godine), nakon jutarnje mise u kapelici sv. Marije de Matias kod časnih sestara, ispred kipa Gospe Lurdske (u perivoju samostana časnih sestara), krećem u veliko Marijansko svetište LOURDES koji se nalazi u Francuskoj, u povodu 25-te obljetnice hodočašća Hrvatske vojske u Lourdes, gdje ih želim dočekati. Taj put je prema mom PLANERU PUTOVANJA (rute puta) dug 1927 km i trebao bih ga preći za 60 dana hoda.
Kako se ove, 2017. godine obilježava 100-ta obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi koja se nalazi u Portugalu, ako bude Božja volja, put ću nastaviti prema tome Gospinom svetištu, što je dodatnih oko 950 km koje bih trebao prepješačiti za dodatnih 30 dana. Blagdan Gospe Fatimske je 13. svibnjai toga dana ću biti tamo.
Sa sobom nosim potpisano i župnim pečatom ovjereno POPRATNO PISMO našega župnika fra Maria Radmana prevedeno na slovenski, talijanski, francuski, španjolski ali i na engleski jezik.
Pokrovitelji ovog hodočašća su Općina Okučani, Župni ured sv. Vid Mučenik, Komunalno poduzeće Sloboštinaâ€, a medijski pokrovitelji su radio Bljesak†Okučani i Novogradiški godišnjak†Nova Gradiška.
Nisam vjernički fanatik, nego nastojim biti praktičan, bar, koliko toliko dobar vjernik, a ovo hodočašće nije avanturističko, nego pokorničko u kojem ću tjekom cijeloga puta nastojati moliti za brojne nakane od kojih bih izvojio nekoliko:
za svoju obitelj i sve obitelji kojima je molitva potrebita,
za našu, okučansku župa i one koje su ranjene u Domovinskom ratu,
za domovinu Hrvatsku i teški položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini,
za mir u svijetu, sa željom da rat zauvijek prestane
te zahvalliti za sve dobro što nam je Bog darovao, ali i ono manje dobro.
Tako ću u 90-etak dana prepješačiti oko 3.000 km a uz put izmoliti 1.000 krunica
Na kraju krajeva, cijeli naš život je jedno veliko hodočašće, a mi u njemu hodočasnici.
Bez truda, znoja, žuljeva i patnje se ne može doći do željenog cilja, u zagrljaj Dobroga Boga, Majci Nebeskoj i Svih svetih.
POKOPAN PREČ. PERO ČOLIĆ – BOSANSKOGRADIŠ KI I DOLINSKI ŽUPNIK (1947.-2017.)
Na blagdan sv. Ante Pustinjaka, 17. siječnja 2017. godine, sahranjeni je preč. Pero Čolić, svećenik Banjolučke biskupije. Najprije je slavljena misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, a zatim sahrana u svećeničkoj grobnici na katoličkom groblju sv. Marko u Banjoj Luci.
Koncelebriranu misu i sprovodne obrede vodio je biskup banjolučki Franjo Komarica, školski kolega pokojnog Pere i s njime zajedno generacija od 4 ređenika banjolučke biskupije iz 1972. Zajedno s biskupom koncelebriralo je 20-ak svećenika, koji su unatoč veoma teškim zimskim uvjetima stigli na sahranu iz Banjolučke biskupije i susjedne Hrvatske.
U ispunjenoj crkvi u Bos. Gradišci, bile su i brojne redovnice, osobito iz Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koje imaju i svoj samostan u toj župi, a dvije rođene sestre pok. župnika Pere su članice te Družbe Vianeja i Donata, koje su bile od velike pomoći u njegovoj bolesti, koju je on veoma strpljivo podnosio. Bio je i brat Ilija s obitelji, ali i vjernici iz desetak župa Banjolučke biskupije u kojima je duže ili kraće vrijeme djelovao.
Msgr. dr. Franjo Komarica je posvjedočio je za pokojnog župnika Peru da je bio vjerni Kristov svećenik, koji se nije dvoumio niti štedio u izvršavanju svojih obećanja Kristu i Crkvi, koje je dao na njihovu zajedničkom ređenju prije 45 godina, ustvrdivši da je uvijek spremno, pa i u najdramatičnijim vremenima rata, išao ka povjerenim mu vjernicima, koji su bili izloženi teškim dramama i torturama. Tijekom cijelog svoga svećeničkog života bio je u pastoralu na više župa, u kojima je izgrađivao živu crkvu, a životne situacije od njega su tražile da gradi i obnavlja veći broj crkava i crkvenih objekata.
Biskup je zahvalio pokojniku, kojega je posjetio uoči njegove smrti, za njegovu postojanu vjeru, vjernost, nadu, te spremnost na praštanje i jobovsko trpljenje. Zahvalio je i svima koji su mu pomagali u njegovoj svećeničkoj službi, te pozvao sve nazočne na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja.
Msgr. Anto Orlovac je napisao prikaz života i rada preč. Pere Čolića – Curriculum vitae koji je nakon sv. mise pročitao kancelar Banjolučke Biskupije mr. Pero Ivan Grgić, a svima je zahvalio domaći župnik vlč. Marko Stojčić.
Životni podatci. Rođen je pok. Pero 16. rujna 1947. u Rujevici, u župi Vrbanjci kod Kotor Varoši, u brojnoj obitelji Nikole Čolića i Kate r. Jurić. Bog je velikodušnost njegovih roditelja koji su donijeli na svijet devetero djece, od kojih je danas samo još troje živih, nagradio duhovnim pozivom za čak troje njihove djece: osim Pere koji postade svećenikom, dvije su mu sestre ostvarile svoj poziv i služenje Bogu kao redovnice u družbi Klanjateljica krvi Kristove. Osnovnu školu pohađao je u Vrbanjcima, a onda je 1962. pošao u sjemenište kao kandidat Banjolučke biskupije; najprije dvije godine u Zagreb, na Š alatu, a onda u Đakovo, gdje je 1966. i maturirao. Tu je završio i filozofsko-teološke studije koje je morao prekinuti da bi odslužio obvezni vojni rok. Do Božjeg oltara stigao je 1972. godine, kada je na Petrovo te godine u crkvi otaca trapista Marija Zvijezda zaređen za svećenika po rukama blagopokojnog biskupa Alfreda Pichlera, zajedno s današnjim biskupom mons. Franjom Komaricom i još dvojicom kolega. Svoju je Mladu misu svečano proslavio sa svojom obitelji, župnom zajednicom i brojnim prijateljima u Vrbanjcima 20. kolovoza 1972. Za svoje mladomisničko geslo uzeo je Isusove riječi Idite i učinite sve narode mojim učenicima u čemu je prepoznao svoju životnu zadaću. Propovijedao mu je ugledni banjolučki propovjednik mons. Petar Pajić. Kao mladomisnik još je jednu godinu završavao studij u Đakovu.
Svećeničko služenje. Treba podosta vremena da se barem nabroje sve svećeničke službe koje je obavljao. Treba odmah reći da nikada nije tražio nekih povlastica za sebe niti nekih služba; sve koje su mu poglavari povjeravali, on je prihvaćao.
Najprije je imenovan kapelanom u župi Ravska kod Ljubije, gdje se upravo gradila crkva, a gdje je bio suradnik župnicima Adolfu Višatickom i današnjem kardinalu Vinku Puljiću. Tu djeluje dvije i pol godine (1973.-1975.). U listopadu 1975. postaje privremenim duhovnikom sestara Klanjateljica krvi Kristove u Bos. Aleksandrovcu gdje djeluje desetak mjeseci. Otada obavlja službe župnika ili župnog upravitelja u cijelom nizu župa naše biskupije: 11 godina kao župnik u Kulašima (1976.-1987.), zatim je premješten za župnika u Š imiće, gdje je proživio i teške dane najnovijeg rata i izgon vjernika svoje župe. Na kraju je 15. rujna 1995. i sam ranjen i pravim je Božjim čudom ostao živ.
Zatim se preselio u biskupski dom u Banjoj Luci i odatle od ožujka 1996. neko vrijeme odlazio i pastorizirao preostale vjernike u župama: Stara Rijeka, Ljubija i Ravska. Razriješen je uprave tih župa krajem rujna 1997. te je imenovan župnikom u Bos. Gradiški, odakle je upravljao i župama: Dolina, Nova Topola, Bos. Aleksandrovac i Š imići, a onda je razriješen prvih triju župa i ponovno se vratio u Š imiće pred Božić 1999. Od nekoć vrlo brojne župe ostali su samo ostatci ostataka. Tu mu se dogodila nesreća kad je izgorjela župna kuća, a on i kuharica samo su se Božjom providnošću spasili, jer je bilo kasno navečer, neposredno prije nego je trebao poći na počinak.
Ponovno je razriješen službe župnika u Š imićima 16. srpnja 2008. i imenovan župnikom u Bos. Gradiški te upraviteljem župa Dolina i Nova Topola koju je uskoro preuzeo drugi svećenik, a njemu ostale Bos. Gradiška i Dolina. Tu je revno pastoralno djelovao dok ga prije gotovo dvije godine nije pohodila teška bolest. Otada je njegov žrtvenik postao bolesnička postelja, gdje je s velikom strpljivošću i predanošću, ali smireno i čak radosno podnosio tegobe, praćen brižnom njegom i ljubavlju svoje rođene sestre Vianneje, koja je bila doista dobri anđeo njegova života, doslovno do zadnjega njegova daha, te s. Donata koja je dolazila iz Zagreba kad god je bilo moguće a njemu najpotrebnije.
Aktivnosti. Svakom je svećeniku prva dužnost navješćivanje Radosne vijesti propovijedanjem, vjerskom poukom djece i mladeži, pripravom zaručnika pred ženidbu, pohađanje bolesnika i nemoćnih. Pero se oko toga trudio u zgodno i nezgodno vrijeme po preporuci svetoga Pavla. Za svakoga je imao lijepu riječ. Uz župničke službe imenovan je bio i dekanom bosanskogradiškog i prnjavorskog dekanata 2013.
No vlč. Pero bio je i graditelj. Bio je snažan i nije se ustručavao i teških fizičkih poslova. Dovršio je župnu crkvu u Kulašima, gdje je sagradio i velik župni stan. Nastavio je rad na dovršenju župne crkve u Š imićima. I tu je proširio i obnovio župnu kuću prije nego je izgorjela. I izgorjelu je trebalo obnoviti uz veliku potporu ekonomata biskupije. Obnavljao je i župnu crkvu u Bos. Gradiški koja je zasjala novim sjajem.
Patnje i značajke. Onaj tko nasljeduje Isusa Krista mora ga nasljedovati i noseći životne križeve. A vlč. Pero ih je imao obilno. Povjeravane su mu teške i naporne župe. Kao svećenik bolovao je od bolesti pluća. Već je spomenuto da je 1995. za milimetre izbjegao smrt od snajperskog hitca, a u tom je ratu izgubio jednoga brata i jednu sestru. Godine 2015. otkriveno je da boluje od teške zloćudne bolesti koja mu je zahvatila sve vitalne organe. Kad je saznao za tu dijagnozu u svibnju 2015., dijelio sam istu bolničku sobu s njime u zagrebačkoj Dubravi; moram reći da je mene ta njegova dijagnoza više pogodila nego njega samoga; barem on to nije ničim dao primijetiti. Ostao je vedar i smiren, molili smo i razgovarali, šalio se, kao da se ništa nije dogodilo. Otada je križ svoje bolesti nosio ovdje u Bos. Gradiški, praćen brižnom ljubavlju svoje sestre Vianeje. Početkom rujna 2016. razriješen je svih dužnosti: i župničke i dekanske zbog poodmakle bolesti, ali je i dalje ostao na liječenju u župnoj kući u Bos. Gradiški, okružen nježnom brigom svojih sestara Vianeje i Donate te novoga mladog župnika vlč. Marka Stojčića. Bolesničke dane olakšavali su mu mnoga subraća svećenici pohađajući ga, a najviše njegov vjerni prijatelj fra Dujo Ljevar. A Pero se pokazao uzornim u patnji. Ne samo da se nikada nije tužio, on nije čak dao ni reći da trpi. Sve je s velikom vjerom i vedrinom prihvatio iz Božje ruke, a svjestan je ostao do posljednjeg daha.
S Perom me je vezala ne samo pripadnost istoj biskupiji i istom naraštaju ređenika (u čitavoj dosadašnjoj povijesti Banjolučke biskupije jedino su nas te 1972. godine zaređena četvorica), ali i osobno prijateljstvo. Rado sam mu dolazio i navraćao kadgod mi je bilo moguće, razgovarao s njime, i bilo mu je uvijek drago. Zadnji put bilo je to prije dva tjedna. Vidio sam da kopni i slabi i da se neminovni rastanak približava. Rastanak, ali ne kraj. Pero je patnju i razapinjanje zamijenio Božjim životom, vrijeme vječnošću, suznu dolinu kućom Očevom.
U ime svećenika Banjolučke biskupije opraštam se s Tobom, dragi moj subrate i prijatelju Pero, s nadom i poklikom: Doviđenja u kući Oca nebeskoga. Počivaj u miru na srcu Božjemu!
TROJICA HODOČANIKA -PJEŠ AKA OD OKUČANA DO VUKOVARAŽUPNIK FRA MARIO RADMAN, NAČELNIK OPĆINE OKUČANI ACA VIDAKOVIĆ I PRIJATELJI SU ISPRATILI HODOČASNIKEMILORAD ORŠ ULIĆ – MICAN, MARIJAN PETERNEL, PROF. BRANKO Š IMONJI I MARIJAN JANDRIĆ – JURA
Dana 18. studenog 1991. godine, padom potpuno uništenog Vukovara okončana je tromjesečna opsada, raketiranje i granatiranje grada od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga, tijekom koje je na Vukovar palo više od 6,5 miliona granata. Tijekom ta tri mjeseca poginulo je više od 3.000 civila i branitelja, među kojima i 86 djece. Nakon pada Vukovara stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture tokom zarobljavanja i transporta, u prolaznim logorima te u logorima i zatvorima u Srbiji (Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Aleksincu i Nišu).
Posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. No, nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Š ljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubiliâ€.
Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći.
Unatoč činjenici da su za pojedine zločine u okolici Vukovara provedene istrage, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, mnoga ubojstva hrvatskih i drugih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, i dalje su neistražena i neprocesuira.
Svake godine tog se dana građani Republike Hrvatske, Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, prisjećaju svih strahota i stradalih u Vukovaru i okolinim mjestima.
Tom tužnom događaju, svoj skromni doprinos su dali pješaci hodočasnici iz Okučana, Pakraca, Nove Gradiške i drugih mjesta iz Hrvatske i BiH.
Pod pokroviteljstvom općine Okučani, Župnog ureda sv. Vida i UHDVDR pododbor Okučani, a pod medijskim pokroviteljstvom radio Bljesak Okučani i portala novagra. hr., Milorad Oršulić Micana i prof. Branko Š imonji te Marijan Peternel iz Pakaca, a uz automobilsku pratnji Marijana Jandrića Jure iz Rešetara, u nedjelju, 13. studenog, nakon pučke sv. Mise, ispred okučanske crkve sv. Vida Mučenika, uputili su se na put dug 158 km u grad na Dunavu Vukovar. Prva dionica puta, tog dana, je bila do Nove Gradiške.
Sutradan, u 8,00 sati, ispred spomenika hrvatskim braniteljima u Novoj Gradišci, nakon palenja svijeća i molitve, trojica hodočasnika pridružit će se koloni od devet branitelja i domoljuba UDVDR Nova Gradiška, od kojih je jedan rodom također kao i Mican iz Novog Sela Igor Gogić. Sve ih je pozdravio i ispratio Jozo Bungić – predsjednik UDVDR Brodsko-posavske županije.
Hodočasnici su se na svom putu, nakratko zaustavili ispred kuće, u Godinjaku, gdje je bila rodna kuća bl. sestre Jule Ivanišević Drinske mučenice i zamolili od nje duhovnu i tjelesnu pomoća za predstojeći put.
MICAN I IGOR, DVOJICA NOVOSELACA PRIJE POLASKA IZ NOVE GRADIŠ KE U VUKOVARHODOČASNICI ISPRED KUĆE GDJE JE BILA RODNA KUĆA S. JULE IVANIŠ EVIĆ – DRINSKE MUČENICE U GODINJAKU
Današnja dionica puta bi trebala za nas trojicu pješaka i Juru vozača završiti u Novoj Kapeli odnosno u Batrini, ali kako smo bili čili, put smo produžili do Malina. Kada smo prešli rijeku Orljavu, odvezli smo se preko Bečca i Brodskog Ciglenika u Ratkovicu kod obitelji Oršulić. Tu smo se rastali sa novogradišćanima, koji imaju drugačiji program za naredne dane.
Oršulići su nam pružili sve što je putnicima – hodočasnicima nužno i između ostalog upisati u naš hodočanički dnevnik: Vrata ove kuće su već godinama otvorena za mnoge hodočanike, naročito one koji idu u Pleternicu Gospi od Suza, a s radošu smo primili i ovu četvorku koja se je uputila u Vukovar. Neka ih Bog i njihovi anđeli čuvari prate i čuvaju na njihovom putu, te neka taj hod bude blagoslovljen i plodonosan za cijelu našu Domovinu Hrvatsku, ali i Bosna i Hercegovina, odakle je ova obitelj u tjeku rata došla. Obitelj Ljiljana i Nevenke Oršulić.
S OBITELJI ORŠ ULIĆ LJILJANOM I NEVENKOM
Treći hodočanički dan je planiran do Podvinja iznad Slavonskog Broda. No, kako je vrijeme bilo idealno, a noge nisu malaksale, put je prdužen do Vranovaca.
Vratili smo se autom u Podvinje na konak kod obitelji Darija i Ivane Vonić. Ova mlada obitelj nam je pružila više od očekivnoga, a njihovi dojmovi su sastavni dio ovih putositnica.
U PODVINJU S NAŠ IM DOMAĆINOM DARIOM VONIĆNEKOLIKO REČENICA OBITELJI VONIĆ U HODOČANIČKOM DNEVNIKU
Slijedeći dan će nam ostati u sjećanja naročito po posjetu SPOMEN GALERIJI IVANA MEŠ TROVIĆA u Vrpolju, a u večernjim satima i sv. Misi u crkvi sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je na sv. Roka, dakle 16. kolovoza 1883. godine, samo jedan dan nakon rođenja kršten: On što je kamen oživjeti znao veliki hrvatski kipar, već spomenuti Ivan Meštrović.
Ravnateljicu Spomen galerije Ivan Meštrović gđa. Suzana Bilić-Vardić nas je srdačno dočekala. Sjećamo se je dok je još bila zamjenica župana Brodsko-posavske županije.
Danas i sutra ćemo biti gosti u Vrpolju kod gospođe Ane Š imundić. Naime, sva mjesta za prenoćišta u Vinkovcima i oko njih su već mjesecima rezervirano. Pojedini hodočasnici nose sa sobom vreće za spavanje i spavaju u nedovršenim i napuštenim kućama bez prozora i vrata kako bi bili što bliže ovom Gradu heroju.
U VRPOLJU ISPRED SPOMEN GALERIJE IVANA MEŠ TROVIĆAI U GALERIJI S RAVNATELJICOM SUZANOM BILIĆ – VARDIĆU OBITELJSKOM DOMU GOSPOĐE ANE Š IMUNDIĆ U VRPOLJUGOSPOĐA ANA, UMIROVLJENA UČITELJICA JE SVOJ DOJAM O HODOČANICIMA NAPISALA U HODOČASNIČKI DNEVNIK
Zbog toga ćemo mi i nakon završetka petog hodočasničkog dana u Nuštru, vratiti se na spavanje u Vrpolje kod ljubazne domaćice Ane. Ovu njenu ljubav i gostoprimstvo nikada nećemo zaboraviti, ali ni njoj ne bijaše svjedno, oko srca i u duši što je slovima i zapisano.
Sve je, hvala Bogu, teklo kako je i planirano, bez većih žuljeva i upala nožnih mišića, pa smo u Vukovar, pred bivšu ratnu bolnicu stigli u 9,00 sati.
Uz put smo dobili brojne SMS poruke potpore, susreli drage ljude koji su nam nudili i davali različite oblike pomoći pa i novčanu. Malo je automobila i drugih motornih vozila.
prošlo pored nas a da nas trubljenjem nisu pozdravili. Naročito je dojmljiv prolazak motorista pored nas na ulazu u Vinkovce, njih preko 220, među kojima i Ilija Tolić iz Okučana. Ovih dana su svi putovi vodili u Vukovar.
I nas je doveo, a najbliži put do bolnice će nam pokazati gospođa Anđa Š eremet koja će se nama pridružiti i upoznati nas sa svih strahotama koje je ona osobno i njena obitelj pretrpjela nakon pada Vukovara.
U dvorištu Opće županijske bolnice je počeo u 10 sati prigodan program pod nazivom “VUKOVAR MJESTO POSEBNOG PIJETETA” u kojem su nastupili klapa HRM “Sv. Juraj”, glumac Darko Milas i i branitelj Vukovara Branko Čulić Vukovarac.
Križni put kolona sjećanja, u kojoj je bilo prema procjenama 120.000 osoba, je krenula u 10,30 sati koju su predvodili hrvatski branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja Vukovara. U rukama su bile krunice i barjaci, na usnama molitva, u srcu ponos, a u očima suze. Molilo se za sve poginule branitelje, civile i one nestale, ali i za današnje, teško gospodarsko stanje u Hrvatskoj i za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.
TROJKA MARINKO JURIŠ IĆ – Š PIRO, MARIJAN PETERNEL I MICAN, TROJKA KOJA JE PROŠ LE GODINE HODOČASTILA NA BLEIBURGO RATNIM STRAHOTAMA U VUKOVARA PRIČALA NAM JE GOSPOĐA ANĐA Š EREMET – VUKOVARKAU KOLONI SJEĆANJA JE BIO I MATO KNEŽEVIĆ – MAĆANENADANI SUSRET DVOJICE PRIJATELJA MICAN I BRANKO Š UNJIĆ IZ SPLITA
Oko 12,15 sati kolona je došla na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru gdje su sudionici križnog puta, koji su sa sobom imali ruže, pololažili ih na grobnice poginulih i ubijenih branitelja i civila i tako tim polaganjem odali pojedinačno počast.
Nakon toga je uslijedila molitva za žrtve iz Domovinskog rata Grada Vukovara koju je predvodio uzoriti kardinal mons. Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.
Prije početka misnog slavlja, u 12,40 sati je odana počast Vukovaru polaganjem vijenaca. Prvo je to učinila Predsjednica RH gospođa Kolinda Grabar Kitarović, zatim predsjednik Hrvatskog Sabora, Vlade RH, hrvatski branitelji Vukovara i predstavnici grada Vukovara.
Sv. Misu je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji je bio i apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico, te 23 hrvatska biskupa i nadbiskupa, kao i izaslanik beogradskog nadbiskupa o. Leopold Rochmes, te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, izaslanik provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Dragutin Bedeničić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, vukovarski franjevci predvođeni dekanom Vukovarskoga dekanata fra Ivicom Jagodićem, te drugi brojni svećenici.
Misi je u mnoštvu hodočasnika među kojima su bili članovi obitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske i hrvatski branitelji, nazočio i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković i ostali zastupnici, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, kao i predstavnici gradova i županije iz cijele Hrvatske.
U pozdravnoj riječi đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić rekao je kako na današnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, dok se posebno spominjemo vukovarskih branitelja i svih žrtava ugrađenih u događaje u kojima se rađala sloboda naše domovine Hrvatske, svoje misli, osjećaje i nade sada želimo stopiti u snagu najveće kršćanske molitve: u slavlje euharistije. Svoj pogled pružamo prema Kristu, čija je žrtva potpuno bila ispunjena božanskom ljubavlju.
Kardinal je ukazao i na simboliku Vučedolske, Vukovarske golubice ili kako neku tumače jarebice koja kad osjeti opasnost za svoje mlade počinje privlačiti pozornost na sebe. Kao majka zna da su njena djeca lak plijen grabežljivcima. Zato se počinje pretvarati da šepa, kako bi neprijatelj mislio da je može lako uloviti. Jarebica odvlači neprijatelja od malenih i, kada se čini da je tako blizu da je ugrabi, ona poleti i spasi svoje leglo. Nije li to predivna slika Vukovarske žrtve?” Nezaštićena mlada hrvatska država, nedovoljno jaka za nalet grabežljivaca koji su je htjeli uništiti; udarana po svojim krilima, na istoku, sjeveru, zapadu i jugu, te preslaba za izravno suočenje, imala je svoju majku-zaštitnicu u Vukovaru. Izgledala je kao lak plijen; šepala je, bila na izdisaju, a ipak je dugo privlačila snagu neprijatelja, nadmoćnog agresora, i omogućila mladima da ojačaju. A zatim istinski ranjena, izmučena do iznemoglosti uspjela se vinuti u let. I premda vučena i vrebana po kućama, tražena po blatnim poljima, odvođena do strahotnih jama; premda ubijana na cestama, u vrtovima, u podrumima, u bolnicama, nikada nije uhvaćena. Ostala je živjeti u svojoj domovini: od Dubrovnika, Splita i Š ibenika, od Zadra, Š kabrnje i Knina, do Gospića, Slunja i Karlovca, Petrinje i Voćina, do Vukovarske bolnice, ‘Veleprometa’ i Ovčare. Ovdje na ovom Memorijalnom groblju ostavila je svoje tragove u bjelini križeva. Ranjena se sklonila u raspuknuti križ koji u svome središtu čuva poruku mira i vječnosti, Vukovarske golubice, poručio je kardinal.
Homiliju je zaključio riječima: Na ovim vukovarskim spomen-mjestima vidljivo je koliko nam je potreban Božji blagoslov. I sam, braćo i sestre, ovdje među vama, osjećam potrebu primiti blagoslov istinskih svjedoka snage, koja je Božji dar: blagoslov majki i očeva koji su ovih dvadeset i pet godina živjeli okrutnost rastanka i suočenost s patnjom svoje djece; blagoslov mladića i djevojaka koji su nam darovali svoju mladost i snove. Osjećam potrebu primiti blagoslov zaručnikâ i supružnikâ koji su očitovali ljubav u progonstvu, u razdvojenosti obitelji, u čuvanju ognjišta. Osjećam potrebu primiti blagoslov djece koja su rasla poučavana da se mržnjom ne odgovara na mržnju, ni da se nasiljem suzbija nasilje; niti da se istina smije prešutjeti. Konačno, ovdje smo, jer nam svima treba blagoslov naših pokojnih. Na ovome polju vukovarskih križeva osjećam potrebu zahvaliti za sve nesebične ljude, koji su sačuvali vidljivom sliku Boga u čovjeku i ublažavali rane milosrđem.
Blagoslovite mene i sve nas, svi vi, hrvatske žene i muževi, hrvatski branitelji, koji ste domovini darovali sve, ne tražeći ni zahvalnice ni odličja; štoviše: za uzvrat ste dobili nerijetko tek porugu i prozivanja, bešćutnost i prijezir. Blagoslovite našu domovinu svojom hrabrošću i ustrajnošću, mirom koji provire iz Božjega Duha. On je snaga slabima i okrjepa umornima”.
SLIKA ZA USPOMENU S GENERALOM, VLČ. TOMISLAVOM VUČUROM, Š IROM … DARIOM KORDIĆNAKON PALJENJA SVIJEĆE ISPRED SPOMENIKA NA VUKOVARSKOM GROBLJUNA GROBU BLAGE ZADRE I NJEGOVOG SINA ROBERTAISPRED 928 KRIŽEVA
Upravo, kada smo se spremali za povratak svojim Okučanima, krenula je “Svjetlosna rijeka sjećanja” u kojoj su upaljene svjetiljke puštene Dunavom u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara.
Tih 158 kilomatara hoda, koji smo prošli za 5 dana, je najmanje što su Okučanci i Pakračani, također stradalnici Domovinskog rata mogli dati kao doprinos obilježavanju ove tužne obljetnice.
Dok je kilometar sat automobila odborjavao kilometre, u mislima sam prebirao uspomene koje su se svih ovih dana dogodile, a osim već spomenutih bili su nezaboravni susreti sa hodočanicima II. Marijanskog zavjeta za domovinu Martinom Čelanom iz Splita, Mirkom Balovom iz Š ibenika, Marinkom Jurišićem Š pirom iz Travnika s kojim sam prošle godine hodočastio do Bleiburga, vlč. Tomislavom Vučurom župnikom u Međuriću, generalom Dariom Kordićem … i naročito, prijateljem iz gimnazijalskih sjemeništarskih dana u Splitu Brankom Š unjić.
“Iz krvi i bola niknulo je cvijeće I nakat Hrvatska zaboravit neće V u k o v a r”
Hvala, pokoj vječni i vječna slava svim braniteljima Grada heroja!Priredio: Mican
Kaže jedna stara narodna izreka: “Kada sunce sija i na groblju je veselije”.
Ona se je potvrdila u subotu i nedjelju pred blagdane Svi Sveti i Dušni dan u župi Dolina kod Bosanske Gradiške.
Tih dana u Donjoj Dolini, na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini živjelo se za mrtve.
SV. MISU NA GROBLJU GRADINA JE SLUŽIO VEL. MARKO STOJČIĆ
U subotu je dragovoljačka ekipa sastavljena od Slavka Slave Stipančević i Miše Barišića iz Nove Gradiške, Josipa Barišića iz Trnave, Ilije Jurišića iz Dubovca, Adama Jurišića i Željka Vidić iz Smrtića te Mate Kneževića Maće iz Gorica i Milorada Oršulića Micana iz Okučana kosila travu trimerima i kosama na groblju kao i ispred groblja i na drugi način uređivala groblje, kao što je uklanjanje izgorjelih lampiona, dotrajalih plastičnih i inih cvijetnih aranžmana, skupljanju i palenju suhe trave …
Posebno je uređen prostor oko grobljanske kapelice i sama kapelica u kojoj će se, tradiconalno, zadnje nedjelje u listopadu služiti sv. Misa.
Ova radna akcija će ostati u dragom sjećanju svima koji su u njoj sudjelovali, jer će se “akcijašima” pridružiti i novoimenovani župnik župe sv. Roka u Bos. Gradišci i upravitelj župe Dolina vlč. Marko Stojčić i Vedran Čegrlj iz Bos. Gradiške.
U tijeku dana su na groblje dolazili brojni Dolinci, Novoselci i Mačkovljani koji su stizali, iz različitih krajeva Hrvatske i europskih zemalja, urediti grobove svojih milih i dragih.
Po završetku planiranih poslova na groblju, članovi ekipe su otišli i u Gornju Dolinu gdje su pokosili travu oko župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj se, iako ima samo nekoliko vjernika u toj župi sv. Misa služi svake nedjelje u 9,00 sati.
Sutradan, od ranih prijepodnevnih sati doljansko groblje “Gradina”su preplavili brojni vjernici kako bi prije sv. Mise, koju je služio vlč. Marko Stojčić s početkom u 13,00 sati, položili cvijeće i zapalili svijeće na grobovima onih osoba koje su, u danima prognanstva, ali i sada kada žive daleko od njihovog vječnog počivališta, nose u srcu.
Oko olatara, ispred kapelice okupilo se preko 150 vjernika. Molilo se za one koji su svoj vječni počinak našli na ovom starodrevnom groblji te za sve vjernike ove župe čiji su grobovi diljem Hrvatske i drugih zemalja, a takvih je na žalost preko tri stotine /Podaci iz godišnjaka “Suza dolinska”/.
U župnim obavijestima predvoditelj misnog slavlja vlč. Marko je nazočne upoznao kako će se narodnih dana služiti svete Mise na katoličkim grobljima u Brestovčini/Bos. Gradiška, Čatrnji, a na groblju Bukvik i Batar će se moliti opijela, ako netko od rodbine pokojnika dođe. Naime, ta dva sela, kao i još neka katolička (na području općine Bosanska Gradiška) su sedamdesetih godina zbrisana s “lica zemlje”. O tome se može više saznati u nedavno objavljenoj knjizi “Bukvik i Bater sela kojih više nema” autora Miroslava Sušila.
Župnik se je zahvalio svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da se groblje uredi za ove svete dane i dao k znanju kako će se iduće godine nastaviti poslovi na uređenju župne crkve, ali i adaptaciji kapelice sv. Ane u Novom Selu.
Po završetku sv. Mise, župnik je molio opijela i molitvu odrješenja nad grobovima koja je rodbina za to izrazila želju.
S dolaskom na groblje i sudjelovanje na sv. Misi, nije završio posjet rodnom kraju, nego su mnogi otišli do svojih kuća iz kojih su protjerani, od kojih su mnoge u ruševnom stanju, a u nekima žive neki drugi, nepoznati ljudi
Svakako je važno napomenuti, kako i ovoga puta nije novčana potpora za održavanje groblja u Donjoj Dolini izostala. Svoj dragovoljni prilog su dali: Josip – Joško Terzić, Koper 20 eu, Branko Krpan, Dvor 50 kn, Jozo i Borica Petriković, Nova Gradiška 100 kn, Stipo Matijašević, Kutina 100 kn, Ljubiša Petrović, Njemačka 50 eu, Anto Š Šokić, Rijeka 100 kn,
Fabijan Matijašević, Rijeka 100 kn, Danica Jurišić, Nova Gradiška 100 kn, Matija Barišić, Š umetlica 20 eu, Budimir Dakić, Kovačevac 200 kn, Jasmin Tutić, Izola 50 eu, Ivo Kovačević, Zagreb 200 kn, Josip Ćorković, Bos. Gradiška 50 km, Rudi Dakić, Zagreb 200 eu, Mirko Oršulić, Kovačevac 100 kn, Pavle Ćorković, Okučani 150 kn, Goran Oršulić 20 eu, Adam Ćorković, Ljupina 200 kn, Ferdo (Vinka) Oršulić, Italija 20 eu, Anto Oršulić, Zenica 200 kn, Anđelka Matijašević, Gornji Bogićevci 100 kn, Marina Tomić, Gornji Bogićevci 50 kn, Franjo i Đurđica Jurišić, Borovnica 20 eu. Od srca im svima velika hvala.
VJERNICI ISPRED GROBLJANSKE KAPELICEPOZORNO SE SLUŠ ALA SVAKA RIJEČOKO OLTARA SE OKUPILO PREKO 150 VIJERNIKA KOJI SU SUDJELOVALI U SLAVLJU SV. MISENAKON MISNOG SLAVLJA ŽUPNIK JE MOLIO OPIJELA NAD GROBOVIMADRAGOVOLJAČKA EKIPA SA ŽUPNIKOM VLČ. MARKOM STOJČIĆDOK SU JEDNI KOSILI TRIMERIMA …DRUGI SU KOSOM, KAO Š TO JE TO RADIO ŽUPNIK …A TREĆI SU TU TRAVU SKUPLJALI I STAVLJALI NA VATRU
Pod geslom: Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš… (Ps 18,29) fr. Ivan Marija Tomić OP, iz reda braće propovjednika dominikanaca, je služio MLADU MISU u nedjelju 11. rujna, ispred crkve Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima, gdje je mladomisnik došao u procesiji od kuće, nakon što je od majke primio roditeljski blagoslov (jer mu je otac umro prije nego što je stupio u dominikanski samostan), gdje se je, nakon prognanstva iz rodne župe Dolina (kod Bosanske Gradiške) s roditeljima doselio.
Na blagdan sv. oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika – 8. kolovoza ove godine, u župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu je fr. Ivana Mariju Tomić zaredio za svećenika msgr. Mijo Gorski pomoćni zagrebački biskup.
NAJSVEČANIJI DIO, SVAKE, A NAROČITO MLADE MISE JE PRETVORBA
Na ovu svečanost, nakon 16 godina ponovo se odazvao velik broj vjernika iz župa Gornji bogićevci, Okučani, Nova i Stara Gradiška, braća svećenici i časne sestre, te rodbina i prijatelji fra Ivana. Druga je to mlada misa u Gornjim Bogićevcima nakon Domivnskog rata a zanimljivo kako su oba mladomisnika porijeklom iz bosanske Doline, iz prognanih obitelji koje su novi dom našli u Gornjim Bogićevcima. Pater Damir Šokić OP, koji je na ovoj Mladoj misi propovjedao, je mladu misu služio prije 16 godina 30. srpnja 2000. godine, a trenutno službu obnaša kao starješina samostana dominikanaca i župnika u Bolu na Braču.
Fr. Ivan Marija Tomić OP, rođen je 24. listopada 1984. godine u župi Dolina, općina Bosanskoj Gradiški od oca Luke i majke Marine. Opću gimnaziju je završio u Novoj Gradiški, te diplomirao na Pravnom Fakultetu u Zagrebu. Redu propovjednika pristupio je 2010. godine, a nakon završene godine novicijata u Dubrovniku položio je svoje prve zavjete. Svečane zavjete položio je u Zagrebu 17. kolovoza 2014. godine. Red đakonata je primio 24. siječnja 2016. u crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu po rukama Banjolučkog biskupa msgr. dr. Franje Komarice.
Fr. Ivan se bavi i pjesničkim stvaralaštvom. Početkom ove godine mu je predstavljena prva zbirka pjesama U sjeni križa.
Na kraju MLADE MISE, prije nego što je podjelio nazočnima svoj mladomisnički blagoslov, se je zahvalio svima koji su ga pratili na njegovom putu do svećeništva, posebno obitelji, odgojiteljima i dobročiniteljima te se i dalje preporučio u njihove molitve, a posebno se je zahvalio dragom Bogu na ukazanoj milosti.
Slavlje je nastavljeno ručkom u Hrvatskom seljačkom domu u Gornjim Bogićevcima gdje je župan Brodsko-posavske županije dr. Danijel Marušić čestitao mladomisniku i članovima njegove obitelji te mu u znak zahvalnosti darovao umjetničku sliku na kojoj je prikazana crkvica u Bosanskoj Dolini.
Domaćin, župnik župe Duha Svetoga fra Ivo Brezović je zahvalio mladomisniku i svima koji su doprinjeli da se mladomisničko slavlje obavi na najbolji mogući način, posebice Općinama Gornji Bogićevci, Dragalić i Okučani, komunalnom pogonu Općine Gornji Bogićevci, Komunalnom poduzeću “Sloboština” Okučani i djelatnicima, direktoru radio “Bljesak” koji je izravno prenosio mladomisničko slavlje te Miloradu Oršuliću -Micanu, uredniku i izdavaču publikacije (godišnjaka) Suze dolinske koji je za ovu prigodu dao tiskati izvanredan / prigodni broj “Suze” posvećenu mladomisniku.
MLADOMISNIK PRIMA RODITELJSKI BLAGOSLOVRODITELJSKA KUĆA ODAKLE JE KRENULAS PROCESIJAPROCESIJA JE IŠ LA ULICOM ORAŠ JEPROSTOR ISPRED CRKVE DUHA SVETOGA U GORNJIM BOGIĆEVCIMAMLADOJ MISI SU NAZOČILE I BROJNE ČASNE SESTRE, BOGOSLOVI …OSIM KRIŽA U PROCESIJI SU SE NOSILA DRŽAVNA I VATIKANSKA ZASTAVAVJERNICI NA PLATOU ISPRED CRKVEUZVANICI NA MLADOJ MISIMLADOMISINIK FR. IVAN S ŽUPNIKOM FRA IVOM, PROPOVJEDNIKOM P. DAMIROM, PROVINCIJALOM O. ANTOM, PRIOROM P. SLAVKOM I VLČ. MILIVOJEMMLADU MISU JE PRENOSIO RADIO BLJESAK OkučaniMLADOMISNIK FR. IVAN MARIJA TOMIĆSVE NAZOČNE JE POZDRAVIO DOMAĆI ŽUPNIK FRA IVO BREZOVIĆNA MLADOJ MISI JE PROPOVJEDAO P. DAMIR ŠOKIĆMLADI IZ GORNJIH BOGIĆEVACA SU ČITALI MOLITVU VJERNIKAMLADOMISNIČKI BLAGOSLOVSLIKA ZA USPOMENUŽUPAN DR. DANIJEL JE MLADOMISNIKU DAROVAO SLIKU NA KOJOJ JE PRIKAZANA CRKVA U DOLINI BOSANSKOJPRIJE OKRIJEPE TIJELA MOLITVAPOGLED NA DVORANU I GOSTE U NJOJPRIGODNI IZVANREDNI BROJ SUZE DOLINSKE
Vjernici župe Dolina kod Bos. Gradiške su tradicionalno proslavili blagdan VELIKE GOSPE – patron svoje župe.
Sv. Misu s nekoliko stotina vjenika, koji su došli iz Hrvatske iz različitih krajeva Europe ali i Australije, je slavio vlč. Dražen Mirčić banjolučki svećenik, jer aktualni bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić je još uvijek teško bolestan. Misno slavlje su pjesmom uveličali orguljaš Riki i č. sestra Vijaneja Čolić. Prije sv. Mise nazočnim vjernicima je pružena prilika za ispovijed.
Svoje Dolince i Novoselce župna crkva je dočekala uređenija nego ikada do sada. Nakon što je postavljena hrastova ograda i nove keramičke pločice na koru, sjedeži presvučeni crvenim plišem, ispod kora su poredane slike križnoga puta, kao što su bile prije rata, a u sredini jubilarni amblem “IUBILAEUM A. D. 2000” za što je posebno zaslužan p. Damir Š Šokić OP. Naime, p. Damir je iz hrpe stakla, papira i drveta, nakon rata, izvadio ono na temelju čega se je mogla izvršiti rekonstrukcija slika i okvireva za njih. Zdravko Vidić je iz Italije dovezao dva kamena stalka za cvijeće, a sliku u tehnici ulje na platnu: svoje viđenje Gospe je darovala Blažena Matijašević r. Marković iz Nove Gradiške.
Priprava za proslavu Velike Gospe je počela još u petak u novogradiškoj crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije sv. misom zahvalnicom koju je predvodio vlč. Milivoj Knešević župnik župe sv. Ilije u Orubici u koncelebraciji s vlč. Rokom Ivanovićem vikarom ove novogradiške župe, a potom premijernim predstavljanjem dokumentarnog filma “DVADESET SUZINIH GODINA”autora Milorada Oršulić – Micana u povodu dvadesete obljetnice izlaženja iz tiska publikacije/ godišnjaka “Suza Dolinska”.
Uoči Velike Gospe u svetištu Majke Božje Kloštarske kod Slavonskog Kobaša misno slavlje je predvodio požeški biskup msgr. Antun Š kvorčević, gdje je nazočio lijep broj vjernika porijeklom iz župe Dolina.
Nakon sv. Mise ispred crkve Uznesenja blažene Djevice Marije u Gornjoj Dolini, uz osvježavajuće napitke se je ostalo u razgovoru, a neki vjernici su upisali svoje milodare za uređenje crkve (Ljubica Marković r. Budić 30 eu), održavanje groblja u Donjoj Dolini i za “Suzu dolinsku”.
– o O o –
Mnogi Dolinci i Novoselci su prije sv. Mise i poslije nje, pohodili vječno počivalište svojih najmilijih groblje na “Gradini” u Donjoj Dolini.
Na njemu je dragovoljačka ekipa 2. srpnja ove godine pokosila travu u sastavu: Slavko Slave Stipančević, Mišo Barišić, Pavle Oršulić i Anto Vonić iz Nove Gradiške, Ilija Jurišić iz Dubovca, Adam Jurišić iz Smrtića, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad Oršulić Mican iz Okučana. Potom su neki članovi ekipe otišli u Novo Selo pokositi travu oko kapelice u povodu proslave sv. Ane 17. srpnja ove godine.
Pred Veliku Gospu, točnije 13. kolovoza se je također provela radna akcija na groblju a u njoj su sudjelovali: Slavko Slave Stipančević, Karlo Kalizan, Mišo Barišić, Pavle Oršulić i Anto Vonić iz Nove Gradiške, Marko Vonić iz Š umetlice, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad Oršulić Mican iz Okučana, dok je Pavle Budić iz Š umetlice dao svoj doprinos na drugi način.
Ova ekipa je imala namjeru i urediti prostor oko crkve, ali nije trebala, jer su to prije nekoliko dana uradili drugi dragovoljci. Slavko Slave Vidić iz Gornje Doline je finacirao košenje trave izvan ograde crkve za parkiranje automobila, a Aco Ljuina sin Jadranke r. Vonić iz Bos. Gradiške je pokosio dvorište oko nove i stare crkve te župnog ureda. On je darovao i oveći betonski stalak za cvijeće koji se nalazi ispred dolinske crkve.
Svoje dragovoljne priloge za održavanje groblja su dali: Danica (Stipe) Vidić iz Slatine 200 kn, Ivo (Florijana) Oršulić iz Nove Gorice (Sl) 20 eu, Franjo i Danica Kovačević iz Nove Gradiške 20 eu, Anđelko i Anđelka Budić Austrija 20 eu, Ilija i Manda Vidić iz Bankovaca kod Požege 100 kn, Zdenko Stipančević Braco iz Stare Gradiške 100 kn, Janja (Filipa) Ćorković 200 kn iz Krivaja kod Požege, Ljuban i Kaja Matković iz Kovačevca 100 kn, Thomac (Miroslava) Ćorković iz Vrbja 100 kn, Mirko i Ankica Kalizan iz Novske 200 kn i Ljubica Marković r. Budić 20 eu.
Svima, od srca velika hvala!
– o O o –
BLAGDAN SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠ CI je također svečano proslavljen misnim slavljem koje je predvodio, u prepunoj crkvi, msgr. Drago Balvanović, sin ove župe misonar u Peruu kojom je ujedno obilježio i svoj 80-ti rođendan.
I bosanskogradiška crkva se je na svoj patron, blagdan sv. Roka ponovila. Iz Austrije sa restauracije su dovezeni oltari, glavni s kipom sv. Roka i dva pokrajinska, koji sada svojim sjajem dominiraju u crkvi.
Vjernicima župe Bosanska Gradiška čestitamo Rokovo, a monsinjoru Dragi u ime svih Dolinaca, Novselaca i uredništva “Suze” želimo sretan rođendan sa željom da mu Dobri Bog podari još dosta radosnih rođendana. Milorad Oršulić – Mican
SVEČANOST PROMOCIJE SUZE DOLINSKE JE POČELA SV. MISOM ZAHVALNICOMMILORAD ORŠ ULIĆ MICAN JE GOVORIO O SUZI I O DOKUMENTARNOM FILMUSVI BROJEVI GODIŠ NJAKA SUZE DOLINSKEPOŽEŠ KI BISKUP MSGR. DR. ANTUN Š KVORČEVIĆ JE KOD GOSPE KLOŠ TARSKE PRDVODIO TRADICIONALNO MISNO SLAVLJE UOČI VELIKE GOSPEDOLINSKA CRKVA JE DOČEKALA SVOJE DOLINCE S OGRADOM NA KORU …DOLINCI U SVOJOJ CRKVIMISNO SLAVLJE JE PREDVODIO VLČ. DRAŽEN MIRČIĆ BANJOLUČKI SVEĆENIKMISNA ČITANJA SU ČITALI Č. SESTRA VIJANEJA…MICAN…A PRIPJEVNI PSALAM JE SLAVUJSKIM GLASOM PJEVALA ORGULJAŠ A RIKIJA KĆERKAMNOGI SU SE HTJELI SLIKATI SA SLIKOM I AUTORICOM BLAŽENOM MATIJAŠ EVIĆNAKON SV. MISE IPRED CRKVEDRAGOVOLJAČKA EKIPA KOJA JE POKOSILA TRAVU NA GROBLJU I OKO KAPELICE SV. ANE U NOVOM SELU 2. 7. 2016.U NEŠ TO IZMJENJENOM SASTAVU DRAGOVOLJCI U DONJOJ DOLINI 13. 8. 2016. GOD.NEGDJE JE TRAVA BILA VRLO VISOKA I SUHAVEĆINOM MLADA I ZELENA
