Događanja

MOJA SJEĆANJA NA DOLINU – Sadeta Sokol

Bol i sjeta zavičaja plamte u meni, podsjećaju, na tu zemljicu BiH, malu prelijepu iz divnog vremena: ljubavi, bliskosti, prijateljstva da ne zaboravimo i da očuvamo svoj rod i prijatelje. Tu našu zemlju, koju svi prepoznaju po ljudskosti i dobročinstvima njenih vrijednih i umnih ljudi. Rođena u Bosanskoj Gradišci davne 1932. godine u velikoj bosanskoj kući i u brojnoj porodici na velikom keju. I baš ta Bosanska Gradiška je veliki srez u BiH, a u njemu veliko selo Dolina 17 kilometara udaljeno od grada. Ona je prahistorijiski lokalitet: veliki čamac, sojenice, stari novac, posude od keramike… sve to pronađeno u Donjoj Dolini u velikom udubljenju ispod vrta škole. Kao učenica učiteljske škole, gledala sam eksponate u Muzeju u Sarajevu, na što sam jako ponosna. Tim prahistorijskim lokalitetom u Dolini saznajemo koliko je naša domovina puna tragova o nama, baš kao i bijelo mramorje bosansko-hercegovačkih Stećaka, koji još uvijek hrabro stoje, tužne i sretne godine svoje BiH broje. I baš ja učiteljica, odlazim u Donju Dolinu na pvi posao (dekret Ministarstva za prosvjetu i kultuu od 1. 8. 1951. godine). Ja sretna, a mati tužna, očekivala da ću biti raspoređena u rodni grad. O mila majko, mladi učitelji službuju po selima i po 10 godina. Tek sam navršila 19 godina, volim djecu i puna sam elana i volje, da radim posao koji volim i za koji sam se školovala. To je ono što samo od sebe izbija iz mene, kao vođa, kao lijepa riječ, učim i poručujem, kako se i gorčina pretvara u slast u ime života, vječnosti i neprolaznosti, ime mladosti valja razmrsiti vilinske čvorove, a život se čuva i štiti: bojom, zvukom, pjesmom, čistom dušom i vezom.
Prolazim kroz Kozince, Mačkovac, onda nasipom do moje Doline. Dan kako se samo poželjeti može, blagi povjetarac raznosi prijatne mirise zrelog voća i lijepog cvijeća. Pukla ravnica dokle pogled doseže, a vrijedni seljaci neumorno rade, ali i pjevaju te prelijepe izvorne pjesme, koje je milina slišati, a svi obućeni u bijelo, ukrašeno šlingom i narodnim vezom. Okrećem glavu i posmatram našu dragu Savu, koja se probija prema Dolini. Sava nam je naša draga njome teče naša snaga i sunce iznad nje nas grije i veselo se smije. Stajem pred jednom kućom, pozdravljam ženu i djecu i pitam koliko ima do škole? Gledam grupu razdragane djece, njihove vesele okice i rumena lica, a žena odgovara: Š kola je blizu, ali uđi odmori se malo da ti nisi nova učiteljica? Hvala, jesam, poziv važi za drugi put.
Š kola na blagoj uzvisini, prelijepa, čvrsta gradnja, veliko dvorište, sa voćnjakom i velikim vrtom. Pozdravljam kolegicu Anu javljam se na dužnost. Pokazuje mi učionice, dvorište, vrt. Pričamo o planu i programu. Veliki stan u školi koristi Ana sa svojom obitelji, a ja ću stanovati u susjednoj kući, a to su koristili i učitelji prije mene. Između školskog i susjedne kuće je put, koji vodi na obali Save. Silazimo na obalu, posmatramo udubljenje gdje je iskopan čamac iz jednog stabla dugog 12,5 metara (prahistorijski lokalitet). Ja ponosna pričam kolegici da sam ga vidjela u Muzeju u Sarajevu, a ona je iz Zagreba, ali nažalost nije odlazila u Sarajevo.
Odlazim u susjednu kuću i pozdravljam gazdaricu tetu Uršulu, a ona me grli i želi dobrodošlicu. Oh’ posmatram to lijepo i plemenito lice, saznajem da je i ona moja Gradiščanka i to sa moga velikog Keja , a ja poznajem susjede Emilka i Bracu sinove njenog brata. Njena kuća je velika na Lâ€ ima pet soba, dućan i gostionicu. Moja soba velika svježe okrečena ima šparet, ormar, stalažu, stol, baš lijepo ja ću donijeti od mame ostalo. Radujem se što ću urediti svoj novi dom. Sa teta Uršulom živi njena pokćerka Nada. Nadin muž Stipe radi u dućanu. Kako je svijet mali: Nada je došla u Dolinu, kao izbjeglica II. svjetskog rata (negdje od Sanskog Mosta).
Teta Janja i njena kćerka Anka brinu o školi i dvorištu. Mještani su me prihvatili i pomagali. Zbog ratnih okolnosti imali smo i učenike koji su bili mlađi od mene 5 6 godina.
Već sljedeći vikend sa mamom i suprugom dovezla sam stvari i uredila svoju sobu: krevet, posteljina, sećija s prostirkom, ponjave, suđe, šlingane zavjese izvezene plišanom rukom moje mame (mamino ruho). Ponjave je otkala moja Eba tatina mati, a tkala prekrasna pamučna i svilena platna. Mama je radila i druge radove i plela, šarala, heklala i kerala, kere za marame i šamije, najviše sam voljela plave i roza zumbule. Mojoj Ebi i mami sam zahvalna, što mi utkaše ljubav prema umjetnosti i stvaralaštvu, koju obogati pisanjem poezije i proze koje upražnjavam i u ovim poznim godinama, koje mi život znače i produžuju. Nastava počinje prvog septembra (rujna), ja presretna pripremam se za nastavu temeljito, da uspijem onako kako sam planirala. Vodim I. i III. razred, a kolegica II. i IV. Sa učenicima se družim i za vrijeme odmora da bi ih čim prije upoznala, igramo lopte, školeâ€, kipova i drugo.
Zakazujem roditeljske sastanak, pričam o planu i programu, mojim zapažanjima, izlažem predavanje higijenske i radne obaveze. Vrijeme je prelijepo pa s učenicima odlazim u šetnju, posmatraju prirodu jesen zlatna jesen bogatstvo plodova, voća. Modra i sočna šljiva, od koje treba praviti: pekmez, džem, slatko, a ne samo rakoju što neki domaćini najradije rade, a tikve prekrasne boje, zimi peći za slastice svoje. Dok je lijepo vrijeme odlazim u Bosansku Gradišku mene posjećuje mama, braća, a najviše suprug koji studira u Zagrebu na građevinskom fakultetu. Kada ostane duže uređuje vrt i rado priča sa seljanima. Njega zovu profesore, a mene učiteljice. Ode loviti ribu pa ponekad imamo i dobar riblji ručak. Volim svoje učenike, uviđam da napreduju, usvajaju znanje i ono najljepše ljudski odgoj. Posebno me raduju: Jelena, Slavica, Manda, Veselko, Gojko, Vlado i mnogi drugi. Odem često i na obalu Save i posmatram zelene obale njene, a niz Savu mlinove što melju zlatno žito za mile i drage obitelji svoje. Kolegica Ana, teta Uršula i Nada su ostavile veliki dojam na mene i moju ranu mladost. Š ufnudle tete Uršule su ukusne i uvijek me pozivala da sa njima ručam.
Napominjem da sam zahvalna svim mojim učenicima i njihovim roditeljima koji mi pomogoše da mi bude lijep i prijatan život u lijepoj Donjoj Dolini. Pomogoše mi da svoju kćerku povedem za ruku u Banja Luku. Želim da prahistorijsko naselje u Dolini bude nacionalni spomenik a draga Sava poveža nas vodenim saobraćajem s Beogradom, Europom i cijelim svijetom.
Znam da su moji učenici raseljeni po svijetu, ali stara učiteljica rado ih se sjeća želeći im svako dobro i sreću, dug život i dobro zdravlje

Sretna sam Dragi Micane što sam ostvarila kontakt s Tobom, što se boriš za Dolinu na radost svih nas. Živi i zdravi bili moji Dolinci, Bosanskogradišćanci i Bosanci.
Uz ovo sjećanje na Dolini, čitateljima Suze dolinskeâ€ od srca poklanja svoje dvije svoje pjesme.

Voxjo (Š vedska), 2014. godine
Sadeta Sokol

MOJA ZEMLJA, MOJA BiH

Lijepa li je zemlja moja
Š to po njoj sam hodila,
Draga mi je zemlja moja
Gdje mati me je rodila.
U mojoj zemlji
Sunce najjače grije,
Nebo je tako plavo
I najljepše se smije.
Tu živjeli smo
U slozi i miru,
Al’ dođoše sile što plaše,
Rođene u dubokom viru,
I među narode naše,
Na nekad predivno tlo,
Baciše mržnju i zlo
I zemlju nam rastrgaše,
Narode protjeraše.
Mi koji smo imali sve
Sad nemamo više ni sne.
Ja više ni suza nemam,
Sve sam ih isplakala
A za svoju zemlju
Sve bih, o, sve bih dala.
Svugdje, na svijetu tom,
Čovjek je samo sretan
Kad je u domu svom.
A dom je naš sad svugdje,
Gdje su dobri ljudi,
I gdje nas osmijeh budi.
i gdje je ljubavi sve više,
I gdje nas miluju kiše,
I duga ponajviše,
Jer mi od ovog života
Želimo više, još više.

SUNCE NAD SAVOM

Sava nam je naša draga, njome teče naša snaga.
Sve moje čežnje i nade upućujem tebi voljeni grade.
Moja Bosanska Gradiška leži na obalama rijeke snage,
čuva sve tajne mladosti drage.

Iz srca i duše ti nikad ne možeš otići,
i draga Sava nad tobom bdije,
i zlatno sunce iznad nje te grije,
dragi grade, ja ću ti doći.

Teci, teci velika rijeko,
Nosi pozdrave i najljepše želje svim ljudima dobre volje,
svim onima koji žive za sutra što će biti bolje.

Kad dođeš do Doline moje pozdravi mile učenike moje,
nek se sjete stare učiteljice svoje.
Davno bješe mlada učiteljica vaša, al život prolazi ko dugine boje,
darovala sam vam znanje i najljepše ljudske odgoje.

Kad siđem na obale Save, moje srce jače zatreperi,
Dolina zablista u punom sjaju u punoj važnošću svojoj,
sjećanja naviru iz mladosti bujne i prate me sve
do svanuća
jer srce zna gdje mu je kuća.

Sadeta Sokol

Ča Rudini bećarci IV.

Dok sam sviro i curice diro
Ja ni jednu nikad nisam biro.

Pipao sam i cure i žene,
a i babe koje nisu slabe.

Godine su učinile svoje
Nema više te ljepote moje.

Zec pobjego a ražanj ostao
Oj mladosti, alaj mi te žao.

Kada umrem, ne žalite mene,
Nek vam pjesme budu uspomene.

Zapjevajte onu staru našu,
Zbogom pošo stari tamburašu.

Oj tamburo, žice ti ne sviru,
svirac spava u spokojnom miru.

PJESMA MOJOJ DOLINI

Oj Dolino, moja Dolinice,
Nestadoše tvoje sojenice.

Propadoše livade i njive
Nigdje više nema duše žive.

Mi Dolinci ko pčele u cvijetu
Sad lutamo po tuđeme svijetu.

Kako nam je, to mi sami znamo,
Jer tamo se nikad ne vraćamo.

I Hrvatska je naša domovina,
Pričalo se od davnih davnina.

Tu živimo sa svojom rodbinom
i lijemo suze za Dolinom.

A GRADINA, zna se i od prije
To je mjesto Marje Terezije.
Sad nam tamo spomenik se ruši
pa nedaju pokoj njenoj duši.

Oj Dolino, moje selo milo,
Voljet ću te dok me bude bilo.

Nekad mi je govorila baka,
drž se mali drvenih čardaka.
I kiljera puna suha ruha,
Nikad nećeš poželjeti kruha

STO PUTA DAROVAO KRV

SLAVKO SLAVE STIPANČEVIĆ
Rijetko je za čuti kako je netko sto puta darovao krv. Eto mi smo u mogućnosti da u ovom broju našeg Godišnjaka “Suza dolinska” razgovaramo s jednim od tih rijetkih osoba, naše gore list, a to je Slavko Stipančević poznatiji kao Slave rodom iz Gornje Doline.

U Velikoj vijećnici županijske uprave, prigodom Dana dragovoljnih darivatelja krvi 25. listopada, svečano su uručene Povelje zahvalnosti Brodsko-posavske županije. Nakon pozdravnih riječi pročelnice Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Klare Š ćuka, skupu su se prigodnim riječima obratili rukovoditeljica Službe za transfuziju Opće bolnice Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod Marica Piplović, predsjednik Županijskog društava Crvenog križa i ravnatelj novogradiškog Društva CK Franjo Pavlović, župan Danijel Marušić i predsjednik Županijske skupštine Pero Ćosić.
Stara poslovnica kaže da tko je spasio jedan život spasio je cijeli svijet, a svatko od vas spasio je najmanje jedan ljudski život. Svaka je kap krvi dragocjena!” istaknuo je župan Marušić, uputivši darivateljima najsrdačnije čestitke i zahvalu za njihov plemeniti čin. Predsjednik Županijske skupštine podsjetio je i na posljedice centralizacije u zdravstvu i pripajanja novogradiške bolnice brodskoj, zbog čega se krv više ne može davati u bolnicama, nego se akcije darivanja krvi provode u društvima Crvenog križa.
I Gradsko društvo Crvenog križa Nova Gradiška tradicionalno okupilo dobrovoljne davatelje krvi iz Nove Gradiške i deset općina novogradiškog kraja da bi dokazanim humanitarcima, uz druženje, dodijelilo priznanja. Ukupno 71 višestruki davatelj krvi dobio je priznanja, pohvale i prigodne poklone za iskazanu humanost.
Za 100 puta darovanu krv odličje Crvenog križa dobio je SLAVKO STIPANČEVIĆ iz Nove Gradiške. Medalju, zlatnik i ručni sat poklon Grada Nova Gradiška uručili su mu zamjenica gradonačelnika mr. Ljiljana Lukačević, Franjo Pavlović, ravnatelj Gradskog i Županijskog društva CK i Marija Guberović, predsjednica Gradskog društva CK Nova Gradiška.
Priznanja i poklone za 75 puta darovanu krv dobili su Stjepan Lazić iz Starog Petrovog Sela i Jovan Stojaković iz Nove Gradiške.
Za 50 puta darovanu krv priznanja su dobili Đuro Galović iz Nove Kapele, Alojz Jakirčević iz Davora, MATO KNEŽEVIĆ iz Gorica kod Dragalića, Dominiko Menegoni iz Nove Gradiške i Josip Orlovac iz Okučana.
Za 35 puta darovanu krv , što je u rangu 50 davanja za muškarce, priznanje je dobila Nada Bešlić iz Nove Gradiške.
Izvršavajući svoje plemenito poslanje kao dobrotvori čovječanstva vi ostavljate svoje ime zapisano u povijesti. Hrvatski Crveni križ ponosi se vama. Želimo da se i vi tako osjećate jer svojim uzorom i primjerom štitite plemenite ciljeve i pozivate druge da se pridruže i daju svoj doprinos. Danas je prigoda da vam se zahvalimo i uručimo priznanja Hrvatskog Crvenog križa. U ime Društva Crvenog križa Brodsko-posavske županije, Gradskog društva CK, u svoje osobno ime i ime svih onih kojima ste pomogli vam se zahvaljujem na nesebičnosti i ustrajnosti – kazao je Franjo Pavlović.

TKO JE SLAVKO STIPANČEVIĆ SLAVE?

Slave se je rodio 11. svibnja 1944. god. od oca Ilije (1905.) i majke Janje r. Miklić (1909.)
Roditeljima se prije njega rodila kćerka Milka 1931. koja će se udati za Vinka Vonića, Anto Tunja 1933., Ivo Ifro 1936., Mirko Miro 1938., Mijo Miša 1941. i najmalđi Filip Fićo 1947. godine.
Bosonogo djetinjstvo je proveo u rodnoj Gornjoj Dolini, a Osnovnu školu, koja je trajala 4 godine završio u Donjoj Dolini.
Godine 1962. upošljava se u Zagreb u građevinskom poduzeću “Gradnja” kao radnik s dizalicom.
Nakon 2 godine, dakle 1964. odlazi na odsluženje vojnog roka u Skopje. Slijedeće godine 1965., kao vojnik, prvi put dragovoljno daruje krv. Slijedeći puta je to bilo 1966. god.
Po dolasku iz tzv. JNA 7. svibnja 1966. god. se zapošljava u Općoj bolnici Nova Gradiška kao radnik i pomoćni soboslikar i ličilac.
Te iste godine, uoči sv. Ilije, 19. srpnja 1966. se oženio s Justinom Vonić. Bog ih je obdario sa sinom i kćerkom. Srećkom je rođen 1967. godine, koji će se oženiti sa Spomenkom Jurić kćerkom Ive Ice Jurić i majke Jelene r. Lagundžija. Imaju tri sina: Krunoslava rođenog 1988. god., Darija 1991., i Adreja 1994. god.

Kćerka Suzana je rođena 1970. godine koja se je udala za Darka Krajčik.

Godine 1972. Slave započinje vanredno školovanje za KV soboslikara i ličilca, a nekoliko godina kasnije 1987. za strojara parnih kotlova i centralnog grijanja.
Po dobivanju kvalifikacija nastavlja djelatnost u novogradiškoj općoj bolnici ali ovoga puta kao domar.
Početkom 2004. god. odlazi u mirovinu.

Od svog odlazka iz Gornje Doline 1962. godine u nju se nije vratio da bi tamo živio, ali ju je stalno nosio u srcu. Ni jedan dolinski blagdan kirvaj nije mogao proći bez njegove nazočnosti. Rado je preko vikenda navraćao kod braće koja su ostala živjeti u Gornjoj Dolini: Tunji koji se bavio zidarstvo kao i brat Ifro te Mirko koji je radio kao strojar na Crpnoj stanici (pumpi) u Gornjoj Dolini sve do počeka rata u Bosni i Hercegovini.

I danas, nakon tragedije koju je doživio njegov rodni kraj i uža okolica, odlazi u nju. Ni jedna akcija glede uređenja groblja i grobljanske kapelice u Donjoj Dolini kao i Crkve u Gornjoj Dolini nije moglo proći bez njegovog doprinosa.

Posebno se raduje akciji uređenja unutrašnjosti crkve u Gornjoj Dolini, koja bi, ako financijske mogućnosti dozvole 2015. godine bila sprovedena. Riječ je o gletovanju, šmirglanju a potom bojanju zidnih površina.

Dolince i Novoselce srdačno pozdravlja i želi im puno Božjeg blagoslova u povodu nadolazećih blagdana.

ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI NAKON AKCIJE

SKORO DA NIJE BILO AKCIJE NA GROBLJU U DONJOJ DOLINI A DA SLAVE NIJE SUDJELOVAO U NJOJ

S MOLERSKIM VALJKOM U KAPELICI NA GROBLJU U DONJOJ DOLINI

Čestit Božić i Blagoslovljena Nova 2015g.

DRAGI DOLJANCI, GORANJCI, NOVOSELCI I POŠ TOVANI ČITATELJI NAŠ EG GODIŠ NJAKA SUZA DOLINSKAâ€!
U POVODU BOŽIĆA I BOŽIĆNIH BLAGDANA IZ TISKA JE IZIŠ AO NOVI, 31. BROJ SUZE DOLINSKEâ€.

KAO I UVIJEK, DONOSIMO PREGLED BROJNE INFORMACIJE KAO Š TO SU SLUŽENJE SV. MISA U NAŠ OJ DOLINI I BOSANSKOJ GRADIŠ CI, POPIS ROĐENIH, VJENČANIH I UMRLIH KAO I OSTALE STALNE, ALI I NOVE RUBRIKE.
OVAJ, KAO I OSTALE BROJEVE SUZEâ€ MOŽETE NABAVITI U Š TAMPANOM PAPIRNATOM OBLIKUâ€ KOD NAŠ IH POVJERENIKA U NOVOJ GRADIŠ KI, OKUČANIMA, NOVSKOJ, SLAVONSKOM KOBAŠ U, BOSANSKOJ GRADIŠ CI, AUSTRIJI I DRUGIM MJESTIMA ILI CIJELI TEKST PROČITATI, NA OVOJ INTERNETSKOJ STRANICI, U DIGITALNOJ ARHIVI SUZEâ€.
SRETAN I VESEO BOŽIĆ TE BLAGOSLOVLJENU NOVU 2015.
GODINU ŽELI VAM UREDNIŠ TVO â€ SUZE DOLINSKEâ€

Proslava blagdana SVIH SVETIH u Dolini

SVI SVETI je bladan koji nazivaju Sesvete, Sisveti, (lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkom crkvom kako oni koji su već kanonizirani tako i oni koji još nisu.
Prvi tragovi obilježavanja blagdana Svih svetih su zabilježeni u Antiohiji u 4 stoljeću i to u nedjelju poslije Duhova. Papa Grgur III je (731. -741.) premjestio je ovaj blagda na 1. studenog.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti su označeni kao zapovjedna svetkovina. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređenje grobova, pa tako i spomen na mrtve. U Crkvi se spomen svih vjernih mrtvih spominje 2. studenog na Dušni dan.

Podsjetimo se kako je do rata u Bosni i Hercegovini na Dušni dan služena sv. Misa u Donjoj Dolini, nakon koje su se molila opijel nad grobovima.
Zaslugom župnika msg. Kazimira Višatickog, po završetku rata, taj starodrevni običaj je obnovljen pa su sv. Mise slavljena na Dušni dan ili Mrtvi god. Doduše, tada je u Dolini bilo nešto više katoličkih vjernika, a oni koji su tada u njoj živjeli, bili su znatno mlađi pa su se mogli kretati. Danas je slika Dolinaca koji žive u Dolini izmjenjena.

Vlč. Pero Čolić je uvidio sve poteškoće pa je odlučio da se misna slavlja na groblju Gradina u Donjoj Dolini slavi zadnje nedjelje u listopadu, što obično bude nedjelja prije blagdana Svih sveti i samog Dušnog dana. Na taj način je omogućeno da Dolinci i Novoselci mogu na same blagdana obići groblja diljem Hrvatske gdje su pokopani zadnjih dvdesetdvije godine njihovi mili i dragi, koji su prognani iz rodnog kraja. Neka groblja, poput onoga u Novoj Gradišci je postalo druga Gradina.

Tako je bilo i ove godine. Na groblju se okupilo 50-etak osoba koji su došli iz različitih krajeva Lijepe naše. Uredili su grobove, uresili ga raznobojnim cvijećem, zapalili svijeće i pomolili se.
Jučerašnja kiša onemogućila je košenje trave na groblju, no i ovako je bilo na zadovoljavajućoj razini. Zamjećuju se mnogi novi spomenici, a oni stari obnovljeni, ali na žalost i novih grobova.
Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić nakon koje je molio opijela nad grobovima onih za koje je netko od nazočne rodbine izrazio želju.
Ostavili smo drago i sveto mjesto koje se Gradina zove. Još nekoliko dana i noći će na grobovima gorjeti lampioni. Znak je to da Dolinci misle na svoje koji su ostali tu, do uskrsnuća mrtvih.

Valentina Oršulić

POGLED NA GROBLJANSKU KAPELICU ZA VRIJEME SV. MISE

FR. IVAN MARIJA TOMIĆ POLOŽIO DOŽIVOTNE ZAVJETE

Tijekom euharistijskoga slavlja, u nedjelju 17. kolovoza 2014., u dominikanskoj crkvi Kraljice sv. krunice na zagrebačkoj Koloniji trojica dominikanaca položila su svečane zavjete.

Zavjete su položili fr. Mirko Irenej Vlk, fr. Domagoj Augustin Polanščak i naš Dolinac – fr. Ivan Marija Tomić, u ruke provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Ante Gavrića koji je i predvodio misno slavlje u nazočnosti redovničke braće, među kojima je bio i p. Damir Š Šokić OP, koji svećeničku dužnost obnaša u dominikanskom samostanu u bolu na otoku Braču, rodbine i vjernika.

Polaganje svečanih ili doživotnih zavjeta vrhunac je redovničkog života. Naime, tim činom se redovnik dominikanac zavjetuje Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku te dominikanskom redu da će do smrti živjeti tri evanđeoska savjeta, a to su poslušnost, siromaštvo i čistoća.
Sam obred zavjetovanja sastoji se od prostracije tj. prostiranja u kojem na provincijalovo pitanje zavjetovanicima što traže, oni odgovaraju Milosrđe Božje i Vaše!, te na taj način svjedoče da je sve pa i njihov poziv Božja milost.
Iza toga, zavjetovanici na Provincijalove upite hoće li vjerno služiti Bogu, redu i ljudima te svojim životom svjedočiti Gospodina, oni odgovaraju da hoće s pomoću Božjom i pomoću Reda.
Nakon pjevanja litanija pri kojima nazočni kleče, a zavjetovanici leže u prostraciji, pojedini zavjetovanik pristupa Provincijalu te mu stavljajući svoje ruke u njegove i držeći knjigu Konstitucija tj. Pravila Reda, obećava već spomenuti posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetom Dominiku, te Provincijalu koji je tu u ime Učitelja Reda braće propovjednika.
Sam tekst zavjeta jest sljedeći:
Ja, brat N.N., zavjetujem se i obećavam posluh Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku i tebi, bratu Anti Gavriću, provincijalu Hrvatske dominikanske provincija Navještenja BDM, umjesto bratu Bruni Cadoreu, učitelju Reda propovjednika i njegovih nasljednika prema Pravilu bl. Augustina i ustanovama braće propovjednika da ću biti poslušan tebi i tvojim nasljednicima do smrti.
Tim činom zavjetovanik postaje punopravni član dominikanskog reda. Samim tim i naš fr. Ivan Marija Tomić, postao je punopravni član Hrvatske dominikanske provincije. Budući da fr. Ivan Marija ujedno ide i putem svećeničkog poziva, pred njim, po završetku Katoličkog bogoslovnog fakulteta, na kojem trenutno studira četvrtu godinu studija, predstoji đakonsko, te svećeničko ređenje. Pratima ga i dalje našim molitvama.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U DOLINI 2014

Vjernici župe Dolina kod Bosanske Gradiške su na najbolji mogući način proslavili blagdan svoje nebeske zaštitnice, okupivši se u dolinskoj crkvi. Nekoliko stotina vjernika iz različitih krajeva Hrvatske i brojnih europskih država došli su u svoj rodni kraj.
Prije početka sv. Mise svi su oni obišli grobove svojih najmilijih u Donjoj Dolini, zapalili svijeće, pomolili se i s tugom se prisjetili života u Dolini prije početka minulog rata.
U dolinskoj crkvu misno slavlje je predvodio p. Damir Š Šokić dominikanac sin župe Dolina, koji sada svećeničku službu obnaša u Dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču, u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić, koji je ujedno i upravitelja župe Dolina.
U nadahutoj propovijedi, koja je izmamila i suze u očima mnogih vjernika, naglasio je ljubav prema rodnom kraju sa željom da se on nikada ne zaborav, a u župnim oglasima je nabrojio sve poslove koje bi treblao napraviti do 2020. godine, kada će župa Dolina proslaviti svoj stoti rođendan.
Između o ostalog to su: dovršetak započetih radova glede ograde oko crkve, izrada i postavljanje ograde na crkvenom koru, ličenje crkve, izgradnja nogostupa oko crkve, radovi na župnoj kući koja je u tijeku rata opljačkana i devasirana, obnova kapelicu sv. Ane u Novom Selu, obnjavaljanje ograde oko groblja Gradinaâ€ u Donjoj Dolini, i postavljanje ulaznih vrata na grobljansku kapelicu, adaptacija zvonika i kupovina novoga zvona, jer je ono postojeće u tijeku rata ukradeno
Na kraju sv. Mise p. Damir Š Šokić je blagoslovio spomen ploču koja je ovih dana ugrađena u zid dolinske crkve, a posvećena je dolinskim župnicima mučenicima. Ploča je od bračkog kamena, obrađena u poznatoj klesarskoj školi na kojoj je zlatnim slovima uklesano:

DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE
ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČKOM

Mons. NIKOLA BILOGRIVIĆ (1883. – 1947.), Dolina 1928. -1929.
Fra IGNACIJE IDŽOTIĆ OFM (1903. – 1945.), Dolina 1940. – 1944.
Vlč. MARKO Š ALIĆ (1934. 1993.), Dolina 1963. 1967.
Vlč. RATKO GRGIĆ (1944. 1992.), Dolina 1978. 1986.
Mons. KAZIMIR VIŠ ATICKI (1939. 2004.), Dolina 1986. 1995. i 1999. 2004.

BOGU ZAHVALNI ZA ISTINSKE SVJEDOKE VJERE
VJERNICI ŽUPE DOLINAâ€.

PRIJE POČETKA SV. MISE U CRKVI SE JE MOLILA KRUNICA

MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO P. DAMIR Š OKIĆ - DOMINIKANAC, SIN DOLINSKE ŽUPE — MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO P. DAMIR Š OKIĆ – DOMINIKANAC, SIN DOLINSKE ŽUPE

IZ RAZLIČITIH KRAJEVA HRVATSKE I BROJNIH EUROPSKIH ZEMALJA DOŠ LI SU DOLINCI U SVOJU CRKVU

SPOMEN PLOČA PETORICI DOLINSKIH SVEĆENIKA - MUČENIKA — SPOMEN PLOČA PETORICI DOLINSKIH SVEĆENIKA – MUČENIKA

P. DAMIRŠ OKIĆ JE U NAZOČNOSTI BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA BLAGOSLOVIO SPOMEN PLOČU DOLINSKIM ŽUPNICIMA - MUČENICIMA — P. DAMIRŠ OKIĆ JE U NAZOČNOSTI BOSANSKOGRADIŠ KOG ŽUPNIKA BLAGOSLOVIO SPOMEN PLOČU DOLINSKIM ŽUPNICIMA – MUČENICIMA

P. DAMIRU Š OKIĆU TREBA ZAHVALITI ZA POSTAVLJANJE SPOMEN PLOČE U DOLINSKOJ CRKVI

BILA JE PRIGODA DA SE PRUŽI RUKA I POPRIČA

NAKON SV. MISE BILA JE ZGODA DA SE UPIŠ E DRAGOVOLJNI PRILOG ZA NASTAVAK POSLOVA U CRKVI I OKO CRKVE

ZDENKA BUDIĆ, JEDNA OD DOLINKI KOJA NIJE DOLINU NAPUIŠ TALA NI ZA VRIJEME RATA POZVALA JE MISARE NA KIRVAJSKI RUČAK

PROSLAVA BLAGDANA UZNESENJA BL. DJ. MARIJE NA NEBO VELIKE GOSPE

Vjernici župe Dolina (kod Bosanske Gradiške) koji se više od dvadeset godina nalaze raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, blagdan Gospina uznesenja na nebo Zaštitnicu svoje župe će svečano proslaviti sv. Misom koju će predmoliti p. Damir Š Šokić dominikanac, rodom iz župe Dolina u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić s početkom u 13 sati.

Toga dana će se blagosloviti Spomen ploča koja je ugrađena u zid dolinske crkve:

DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČANSKOM.

PRIPREME ZA PROSLAVU VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

Kako se bliži blagdan Velike Gospe, patron župe Dolina kod Bos. Gradiške, sve su učestaliji poslovi u tom kraju.
Pošto je obavljen prvi dio posla – postavljanja ograde oko crkve u Gornjoj Dolini i nakon što je ugrađena Spomen ploča dolinskim župnicima – mučenicima u crkvi, na Dan domovinske zahvalnosti, grupa od 17 osoba u šest automobila, od kojih je jedan i vukao i auto-prikolicu otišli su u Donju Dolinu kako bi i groblje bilo dostojanstveno uređeno u povodu velikog Blagdana.
Seto misno slavlje, s početkom u 13 sati će predvoditi i propovjedati p. Damir Š Šokić u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić.
Dragovoljačku ekipu su sačinjavali: Pavle Budić, Marko Vonić, Pavle Musić, Anton Budić Ćember, Zoran Petrović, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, Slavko Slave Stipančević, Mišo Barišić, Ilija i Adam Jurišić, Željko Vidić, Anto (Mirka) Vonić te Pavle, Josip, Matej i Milorad Mican Oršulić.
Po prvi puta ovoj akciji su se pridružila i djeca čiji su roditelji iz ove župe, a rođena su nakon minulog rata u Hrvatskoj, kao što su Josip i Matej koji su na ovu akciju došli iz Ratkovice kod Pleternice. Nije li to dobar znak: da se DOLINSKA SVIJEĆA neće tako brzo ugasiti!
Ovoga puta je valjalo donijeti različite alatke: trimere, kose, budakove rovice, kosire, tačke, vile … no, ruke bez ikakvih alatki su najveći dio posla uradile, jer je jedino rješenje, ukloniti visoku travu, bilo čupanje.
Strahovito nevrijeme koje je zahvatilo i to područje omelo je da se do kraja dovrše poslovi kao što su metenje trave sa staza i sa spomenika te izvoženje nekoliko hrpa trave iz groblja.
Svakako da se ova, kao i druge akcije ne mogu organizirati bez dragovoljnih priloga naših župljana. Ovoga puta ćemo donijeti popis onih osoba koje nisu obuhvaćene onim od svibnja ove godine.
To su: Marina Tomić 100 kn, Nada Elsasser r. Vonić 10 eu, Vinko Oršulić 200 kn, Milenko Matijašević 50 eu, Andrija Kovačević 100 eu, Zvonko Jole Knežević 50 eu, Stipo Kovačević 40 eu, Miroslav Matijašević 20 eu, Rade Valentić 50 eu, Rade Ćorković 30 eu, Vlado Matković 30, Goran Vonić 20, Zvone i Anđo Budić 40 eu, Dubravka Jurišić 30, Kata Jurišić 30 eu, Mile Kovačević 25 eu, Mato i Zlata Matković 25 eu, Marina Tutić 30 eu, Franjo Kovačević 20 eu, Miran Knežević 5 eu, Marinko Kalizan 50 eu, Dobrica i Dane Vonić 40 eu, Mirko Kalizan 25 eu, Mile Kalizan 50 eu, Anđelko Matijašević 20 eu, Dane Oršulić 30 eu, Josip Budić 30 eu, Milenko Vonić 250 kn, Andrija Vonić 20 eu, Vinko Vidić 20 eu, Anka Knežević Mićina 20 eu, Mijo Ćorković 100 kn i Miroslav Gogić 200 kn.
Hvala svima koji su sudjelovali u uređenju groblja kao i darovateljima. Dobri Bog neka ih nagradi svakim dobrom, a oni kao i drugi neka se ne umore čineći dobro!

DOK SU JEDNI VILAMA KUPILI POKOŠ ENU I ISČUPANU TRAVU

ONO Š TO NISU MOGLI TRIMERI POKOSITI I RUKE ISČUPATI MOGLA JE ROVICA ISKOPATI.

I TRENUCI ODMORA SU ISKORIŠ TENI ZA RAZGOVOR I PLANIRANJE DRUGIH POSLOVA

radovi oko crkve u Gornjoj Dolini

Hodočasnike Gospi Dolinskoj u povodu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, ugodno će iznenaditi izmjenjeni okoliš oko župne crkve u Gornjoj Dolini.

To je samo jedan dio od planiranih poslova.

Riječ je o uklanjanu postojećih dijelova stare ograde, čišćenju terena od dugogodišnjeg i visokog raslinja te betonskih elemenata koji su zaostali od rušenja stare crkve (naročito betona od stubišta crvenog kora koji su bili deponirani kod župne kuće), a potom kopanju temelja i izlijevanju betona u zemljuâ€, u duljini od oko 100 dužnih metara. Potom se pristupilo šalovanju temelja, koji je na mjestima visok i jedan metar kao i šalovanju stupova na rastojanju od oko 2,5 m.
Posao je povjeren bosanskogradiškoj građevinskoj tvrtki GRADOM d.o.o. vlasništvo Josipa Joze Ćorković koji je bio i izvođač radova na novoj crkvi, oko koje se sada postavlja ograda.
Taj posao košta 4.500 KM ili 18.000 kn. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokić, radovi su isplaćeni po ispostavljenom računu.
Prvi je to građevinski zahvat oko crkve u Gornjoj Dolini nakon 23 godine. Nije na odmet spomenuti kako je preko 4.000 KM (16.000 kn) koštao priključak struje u župnoj crkvi što je plaćeno zahvaljujući angažiranosti p. Damira Š Šokića.
No, tek sada predstoje oni drugi poslovi, a to je postavljanje željezne ograde između stupova: tri klizne kapije, betoniranje nogostupa oko crkve i oblaganje temelja kulirom, a nakon toga ravnanje – niveliranje terena oko crkve i crkvenog dvorišta zemljom.
To bi bila, tek jedna, zaokružena cjelina, a onda nas čekaju poslovi na župnoj kući, saniranju zvonika na staroj crkvi kao i nabavci zvona, radovi na pročelju stare crkve, ograđevanje istočne i južne strane crkvenog dvorišta bar gater živomâ€.
Zgoda je ovo da se kaže, kako će na Veliku Gospu, nakon svečanog misnog slavlja biti upućen javni poziv svim Dolincima i Novoselcima da će moći upisati svoj dragovoljni prilog za gor navedene radove, kako bismo mogli dostojanstveno obilježiti 100 obljetnicu župe Dolina za 6 godina.