Drugi je dan studenog mjeseca. Vrijeme je primjereno godišnjem dobu. Doline naše i Novo Selo se raduju tome danu kao što se raduju i Velikoj Gospi, jer jedino u te dane Dolinci i Novoselci pohrle rodnoj grudi, kao da ih netko zove, kao da ih nešto vuče da bar u te dane dodju i da se očima namiluju rodnog doma ili bar mjesta gdje je bio.
To je ujedno i vrijeme za susret s onim Dolincima i Novoselcima koji su tamo ostali i nekoliko njih koji su se vratili po završetku rata. Posjetimo se, to su : obitelj Kovačević Ivo, Anka i Predrag, Kaja /Marijana/ Š Šokić, Anto /Vinka/ Lagundžija i obitelj Vujić Josip i Dragaica.
Ovoga Dušnog dana groblje Gradina nas je dočekalo pokošeno. Na mnogim grobovima od jučer gore svijeće a po njima svježe cvijeæe. Da na zapadnoj strani od groblja ne zjape ruševine bivše trgovine, otkupnog magazina , Osnovne škole i Društvenog doma, da nije velike hrpe otpada na ulazu u Groblje, nebi nitko rekao da je preko ovih prostora protutnjao†rat.
Zahvaljujući msgr. Kazimiru Višaticki, bosanskogradiškom župniku koji se brine i za ostatak dolinskog stada, postavljena je oko groblja pletena žica koja je odnešena i kapije na ulaz u groblje. Posadjene su tuje – pačempresi na zapadnu stranu od groblja i obnovljena grobljanska kapelica nakon paljevine.
Ovogodišnji Mrtvi god je pao nedjeljom. Zbog redovite Pučke mise u crkvi sv. Roka u Bos. Gradiški koja se svake nedjelje služI u 10,30 sati, nije na Gradini održano misno slavlje u 11 sati kako je zakazano nego u l3 sati. Za pedesetak Dolinaca i Novoselaca koliko se okupilo pred kapelicom sv. Misu za sve pokojne na ovom groblju služio je msgr, Kazimir kojeg od milja skraćeno zovemo u j a k .
U nadahnutoj propovjedi napomenu je da se češće trebamo spominjati duša u čistilištu i moliti se za njih. One osobe koje to redovito čine osjete pomoć koja stiže odozgo.
Zbog kiše koja je s vremena na vrijeme padala, ujak nije blagoslovio grobove onih koji su to željeli nego samo nove grobove i spomenike koji su podignuti od zadnjeg služenja sv. Mise na ovom mjestu.
Bilo je skromno, ali dostojanstveno kako dolikuje Dolincima – katolicima, Spomenuli smo se i molili za one čija tjelesa počivaju na ovom groblju te za mnoge iz ovih krajeva za čije se grobove nikada neće saznati.
Ostavili smo Dolinu i dolinsko groblje uz pozdrav – do slijedećeg susreta.
Marijana Oršulić
KOL
2004