Evo, naša «Suza dolinska» doživjela je svoj osmi rođendan, dvadeseti broj i ove godine drugi puta izlazi kao godišnjak Dolinskog kraja. S obzirom na okolnosti, uvjete i financijsko stanje u kojima nastaje naša «Suza», može se reći da je sve skupa pravi uspjeh – iznad svih očekivanja. To kažemo i mi u Uredničkom vijeću, iako mnogo čime nismo zadovoljni. Stoga bih htio ovdje iznijeti nekoliko činjenica koje pozivaju na ozbiljno promišljanje o budućnosti «Suze dolinske».
– Nezainteresiranost Dolinaca za «Suzu dolinsku». Tijekom cijele godine, u različitim prigodama, susretao sam se s Dolincima i nitko nije ni upitao: Kad je izišao zadnji broj «Suze», priprema li se novi broj našeg glasila, kako stoje stvari s financijama itd.
– Iz te nezainteresiranosti dolazi i nedostatak suradnika koji bi bili voljni napisati jedan članak, osvrt, pjesmu ili bilo što drugo što bi se moglo objaviti u našem glasilu. Sav posao pisanja tekstova, pripreme za tisak i pronalaženja novca za podmirivanje troškova tiska, pao je na par osoba koje jednostavno više nisu u stanju same nositi cijeli projekt «Suze».
– Nezainteresiranost i ne suradnja rađaju tešku krizu, ali ne «krizu riječi» jer uvijek se ima o čemu pisati, nego krizu smisla «Suze» koja prijeti njezinim gašenjem.
Ako tijekom cijele godine, na adresu Uredništva ne dođe ni jedno pismo, onda se čovjek po sto puta pita ima li smisla i dalje žrtvovati vrijeme, novac i sve što s tim ide!? I treba li uopće još nekome «Suza», i ako treba – tko je taj!?
Ovdje bi uistinu bilo suvišno nabrajati sve ono što je «Suza» uradila i koliko je značila kao posrednik u povezivanju nas prognanih Dolinaca, o informiranju «iz prve ruke» o rodnom kraju, vjerskim i političkim zbivanjima, o rođenima, vjenčanima, umrlima itd.
S druge pak strane «Suza» je korištena kao pouzdan izvor pri sagledavanju ratnih stradanja hrvatskog naroda, kao izvor za proučavanje kulturne baštine Dolinskog kraja, kao glasilo koje je dalo svoj dio proglašenju Bl. Ivana Merza blaženim itd. Iz svega toga se može zaključiti da «Suza» puno više znači onima koji nisu nikad bili u Dolini, nego nama samima koji smo tamo nikli i odrasli.
Zbog ovdje spomenutih činjenica, pred velikom smo dilemom hoćemo li i kako dalje nastaviti s radom oko nastavka izlaženja «Suze». Nadamo se da ćete nam i vi svojim mišljenjem u tome pomoći.
No, bez obzira na ishod ove krize mi vam, dragi Dolinci i čitatelji, od srca želimo čestit Božić te sretnu i blagoslovljenu novu 2004. godinu!
Urednik
SIJ
2005