BANJA LUKA GRAD NOVE NADE S ISUSOM KRISTOM

razgovor s msgr. Dr. Franjom Komaricom, banjalučkim biskupom, 18.srpnja 2003.g.

za Hrvatski katolički radio 

Pozivu msgr. Franje Komarice, predsjednika biskupske konferencije BiH i banjalučkog biskupa, Hrvatski katolički radio rado se odazvao i posjetio Banja Luku želeći Vam prenijeti život i rad, sadašnjost i planove za budućnost crkve u Banja Luci i Bosni i Hercegovini koja kreće putovima radosti i nade ohrabrena posjetom Pape Ivana Pavla II  novim blaženikom Ivanom Merzom.

U prostorijama ordinarijata u Banja Luci razgovarali smo s msgr. Komaricom o odjecima Papina boravka u ovoj zemlji, o Srednjoeuropskom katoličkom danu, ali i o kontinuiranom, programiranom i rafiniranom onemogućavanju povratka Hrvata katolika na ove prostore od strane Međunarodne zajednice.

U obrani obespravljenih”

Msgr. F. Komarica–  Iskreno se zahvaljujem za Vaše zanimanje za našu situaciju u Bosni i Hercegovini. Puno nam znači da upravo Vi, naši sunarodnjaci, članovi iste crkve i susjedne nam države Hrvatske, da imate srca i za nas, da pokazujete interes za našu aktualnu problematiku.

Dodatno Vam zahvaljujem za Vaše obraćanje pozornosti na događanja zadnjih mjeseci i dolazak Sv. Oca nama, što je za nas bio više nego dosanjani san dugo sanjani jedno pravo Božje čudo: a i sada što pokazujete interes za naše aktualno stanje, ovdje poslije Papinog dolaska i odlaska i za naše pripreme za aktualni događaj: – Katolički dan Bosne i Hercegovine koje će za nekoliko dana biti na Kupresu.

Hrvatski katolički radio: Banja Luka je u utorak 15. srpnja proslavila svog zaštitnika Sv. Bonaventuru. Time je ujedno proslavljen i Srednjoeuropski katolički dan za za ovu biskupiju. Dodajmo ovome još jednu zanimljivost: 15. srpnja je i godišnjica ređenja biskupa Franje Komarice: 31. godina njegovog svećenstva.

Msgr. Dr. F. Komarica: Pokazivanje interesa s Vaše strane za našu aktualnu situaciju, daje i nama dodatno podstreka da se trajno konfrontiramo sa svim ovim mogućnostima i poteškoćama s kojima se susreću katolici ove zemlje koja još uvijek trpi i sporim koracima izlazi iz mnogostrukih razvalina nedavne velike tragedije koja se dogodila i u ovoj zemlji i u cijeloj ovoj regiji. Ne samo katolici, nego i drugi naši  sugrađani nalaze se u specifičnoj poziciji kada je u pitanju njihova današnja aktualna situacija, duhovna i materijalna, a isto tako kada je u pitanju njihova budućnost. Vi dobro znadete da je ovdje i za nas kao katolike nezaobilazno provođenje u život više dokumenata koji govore o Crkvi u svijetu. S prvim rečenicama se u njima daje do znanja što je to Crkva.

Kao katolici, ovdje smo dužni prezentirati maksimalno jasno i dostojanstveno lice Katoličke crkve.

Nedavni pohod Sv. Oca i proglašenje blaženim jednoga sina našeg grada, ova naše regije, naše zemlje, našeg naroda jasno govori o našoj pripadnosti toj Katoličkoj crkvi.

Papine riječi iz Evanđelja: Vi ste svjetlost svijeta”, nas dodatno potiču da razmišljamo o toj našoj aktualnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i u našim biskupijama.

Hrvatski katolički radio: Osjeća se u Banja Luci da ovaj grad  i ljudi, dakako katolici, a osobito Vi, živite od susreta sa Sv. Ocem na Petričevcu 22. lipnja. Spomenuli ste gosp. Biskupe da je to jedna u nizu tema kojom se bavite na zasjedanju biskupske konferencije u BiH. Možete li nam reči kojim se još aktualnim temama bave biskupi na svom zasjedanju tokom ovog tjedna.

Msgr. dr. F. Komarica: Dakako da je ovaj drugi pastoralni pohod Sv. Oca jedna od opširnih tema koje obrađujemo na ovom zasjedanju, konkretno značenje Papinih poruka za naše vjernike, za naše štićenike za sve nas: onih poruka koje je on izgovorio i ovdje u Banja Luci, ali i onih poruka koje je Sv. Otac dva tjedna prije toga izgovorio na mjestima gdje je bio u Hrvatskoj, jer mi računamo (kao i mnoga braća u biskupstvu) da je ovo peti pastoralni pohod Sv. Oca Hrvatskom narodu.

Snažna je poruka i kada je u pitanju uzdizanje jednog divnog čovjeka na čast oltara u osobi Ivana Merza. Ta poruka je da taj lik, kojeg je Sv. Otac izričito spomenuo treba biti program života i rada današnjim generacijama mladih katolika, odnosno laika. Time se isto bavimo na ovom zasjedanju biskupske konferencije.

Isto tako obrađujemo katoličko viđenje BiH, pogotovo položaja Hrvata katolika i ponovno inzistiranje Sv. Oca kod aktualnih političara, domaćih i međunarodnih, ali isto tako, da se kada su pitanju vjernici, jasno i glasno stavi do znanja da i Hrvat-katolik ima i mora imati stanarsko pravo u ovoj zemlji. Hrvati-katolici nisu tuđinci u ovoj zemlji,nego su najstarija etnička skupina, najstarija vjerska zajednica daleko najstarija. I zato, bi bilo doista protiv svake pravde i svake istine, ali isto tako i protiv svakog morala, dozvoliti da Hrvati katolici, nestanu iz bilo kojega dijela ove zemlje gdje su oni odavno kod kuće, duboko ukorijenjeni.

Pitanje položaja katolika Hrvata nije samo političko pitanje, nego zasigurno itekako – moralno pitanje.

Imat ćemo dragocjeni susret nas članova biskupske konferencije s dvojicom provincijala dvije franjevačke provincije u Bosni i Hercegovini. Zajednički ćemo sagledati problematiku, kako se to kaže ID ADIKSA” ID ADEKSA”, i naših međusobnih odnosa kada su u pitanju svi aktualni problemi vezani uz nazočnost i djelovanje naših redovnika, posebno franjevaca u dvije provincije, kada je u pitanju naš zajednički stav prema nekim aktualnim pitanjima glede budućnosti katolika u Bosni i Hercegovini: sagledati  budućnost kada je u pitanju prosvjeta, socijalni angažman ili neki drugi aktualni problemi s kojima se ova društvena zajednica susreće, da se vidi što se zajednički može učiniti. Bit će dakako drugih aktualnih pitanja kao što je pitanje naših bogoslovija uključivanje naših bogoslovija u sarajevsko sveučilište. Dobili smo službeni dopis od sarajevskog sveučilišta da islamski fakultet svakako želi da postane dio sveučilišta sarajevskog.

I onda je pitanje na nama: što mi kanimo s našim visokim školama. Ja bih želio da se to riješi jednako: kako s islamskim fakultetom tako i s katoličkim i pravoslavnim.

Kanimo Papine poruke uključiti u ovaj naš malo širi pastoralni program.

Prošle godine je zaključeno da započnemo s jednim osvježavanjem poruka (zaključka) II. vatikanskog sabora a povodom uz 40-te obljetnice njegovog održavanja. Tu posebno stavljam naglasak na dublje i temeljnije obnavljanje liturgijskog našeg pastorala, mjesta i uloge svećenstva i redovništva unutar crkvene zajednice i onda posebno mjesto i uloga katoličkog laika te socijalnog angažmana svjetovnih institucija u kontekstu rješavanja aktualnih problema u poraću.

I svakako, Papine poruke koje mi već dulje razglabamo i primjenjujemo  području pastorala,za područje liturgije i duhovnog života, za područje socijalnog angažmana i za područje ekumenizma i dijaloga.

Sigurno će te poruke vrlo dobro ući u ovaj naš već zacrtani pastoralni program do 2005.g.

Hrvatski katolički radio: pred nama je tema prikazivanje Bosne i Hercegovine u Europi i svijetu. U knjižici koja je izdana u prigodi srednjeeuropskog katoličkog dana u kojoj imamo i pismo svih biskupa osam zemalja Srednje Europe. U knjižici u kojoj su nedjelje posvećene; jedna nedjelja jednoj zemlji, između ostaloga predstavlja se i Bosna i Hercegovina. Predstavljanje je predviđeno za nedjelju 27. srpnja, a u podacima koji se tamo ističu naglašeno je da je BiH zemlja iz koje odlazi više od 62% mladih tražeći bolji život negdje drugdje, van ovih granica. Razrušeno je puno crkava, vjernika nema, gotovo pola vjernika koji su bili prije rata otišli su, dok je BiH ostala na od prilike 466.000 vjernika katolika.

– Kao komentirate takvu sliku Bosne i Hercegovine koja se nudi zemljama Srednje Europe u sklopu predstavljanja za Srednjeuropski katolički dan?

Msgr dr. F. Komarica: Mi moramo priznati i biti svjedoci istine takva kakva jest,a istina jest da se kod nas dogodila jedna užasna havarija gdje strašne zablude europskog čovjeka i njegove vrlo pozitivne krize kada je u pitanju njegov epitet kao visokociviliziranog, visokohumaniziranog čovjeka koji ne može zanijekati svoje kršćanske korjene, a na žalost evo, korjeni koji ne dolaze tako očito kroz adekvatne plodove njegovog ponašanja danas, da je Bosna i Hercegovina kao zemlja, na žalost postala nepouzdana i nepodobna (da se tako izrazim) za život dostojan čovjeka  i njezinih samih stanovnika.

Nema tako izrazitog, koliko je meni poznato odljeva radne snage, mladih ljudi, intelektualaca iz nekih drugih siromašnih zemalja istočne Europe u djelove bogatije Zapadne Europe. Ali ovjdje je dodatna (kako se to kaže) desparantna situacija jer problem Bosne i Hercegovine na žalost prelazi njezine granice, sudbinu, nedavnu prošlost a i sadašnjost i budućnost te zemlje, uključeni su na žalost, moram reči previše nedobronamjerni ljudi izvan ove zemlje, koji imaju ovdje svoje prste i koji su imali prste jučer ovdje, koji su dozvolili, planirali rat u ovoj zemlji. Mi smo na žalost postali poligon i bili poligon za iznošenje njihovih međusobnih razlika.

U jednoj takvoj ruševini mi smo više-manje ostavljeni ovdje da životarimo, a ne da sklonimo ruševine i da pravilno dijagnosticiramo što se dogodilo, što je to bilo, što to ne valja, kakvi su to ovdje bili temelji koji nisu bili u stanju nositi zgradu za sve njezine stanovnike i da onda znalački, mi domaći ljudi zidamo tu zgradu u kojoj ćemo se svi ugodno osjećati.

Baš zato očekujem u takvoj jednoj desparatnoj situaciji da dođu još više do izražaja ljudi vizije, ljudi optimizma, ljudi nade, ljudi entuzijazma, ljudi široka srca, ljudi nesebičnosti.

Svim ljudima u BiH, naročito katolicima treba dati doze samopouzdanja i nade, upravo ono što nam je Sv. Otac dao do znanja: Nemojte očekivati samo da Vam međunarodna zajednica ili netko treći uređuje zemlju, latite se i sami odlučnije posla” jer ova zemlja ima pravo očekivati od Vas, koji ste ovdje rođeni i za koju Vas vaše srce veže da i vi stavite na raspolaganje svoje snage uma i srca, da izgradite bolje međuljudske odnose da se međusobno naučite više uvažavati u različitosti Vašoj gdje Vas je Bog postavio i da ne patite od kompleksa manje vrijednosti. Tko pati od kompleksa manje vrijednosti taj sam sebi ne može pomoći, a pogotovo ne može pomoći nekome drugom.

Hrvatski katolički radio: gospodine Biskupe, tijekom ovoga razgovora nekoliko puta upotrijebili ste riječ do koje Vam je silno stalo, riječ kojoj ste u službu stavili svoj život i život svih onih koji su Vaši suradnici. Zapravo, to je jednostavno Vaša odluka da tu riječ pronosite svijetom, a to je ISTINA.

Kada ste bili nedavno u Zagrebu i sudjelovali na press konferenciji u povodu završetka AKCIJE PET – PAPA EKUMENIZAM TOLERANCIJA, na upit jednoga novinara govorili ste o stanju povratnika u Banja Luku, u BiH uopće, o problematici zašto se Hrvati ne vraćaju ovdje, zašto Katolička crkva ovdje ne može živjeti jednim mirnim životom i koji su zapravo uopće problemi povratka. Međutim, čini se da mediji tu Vašu izjavu nisu pratili onako kako biste Vi to htjeli. Dakle, očito istina se nije dovoljno glasno čula ili se nije htjela čuti. Kako Vi to komentirate?

Postoji li nekakva situacija ili možda osjećaj kod Vas da Vas se dovoljno ne želi čuti i da ono što Vi govorite kao istina danas nikome ne treba.

Msgr. dr. F. KOMARICA: Svaki se od nas treba doista po savjesti truditi oko upoznavanja istine, točnije istine o čovjeku: – a onda uvažavanja te istine i oko služenja toj istini. Osobno smatram za svoju životnu zadaću da trebam stajati u službi istine, pravde ali isto tako i ljubavi, praštanja i pomirenja milosrđa Božijeg. To nas uči Crkva.

Ako netko ne poznaje određene stvari, naravski da prema tim stvarima ne može zauzeti određeni stav. Ako ja znam ovdje kakva je situacija katolika u Banja Luci, u ovoj regiji, onda sam ja dužan u zgodno i u nezgodno vrijeme posvjedočiti, i to pogotovo pred onima koji, barem se tako ponašaju, kao da to ne znaju. Zato sam ja nebrojeno puta morao reći svojim sugovornicima koji su me u razgovoru začuđeno gledali i prije nekoliko mjeseci u Bruxellesu sam pitao, kada sam bio u delegaciji s predstavnicima biskupskih konferencija ostalih sedam srednjoeuropskih zemalja što Vi radite s nama? Vi s nama upravljate iz Bruxellesa?

Pitao sam, kada će Bosna i Hercegovinu postati kandidati za priključivanje Europskoj Uniji? Ti ljudi su kazali da je Bosna i Hercegovina totalno zaostala.

Bilo je u jednoj neugodnoj opasci rečeno: hoće li makar doći na red da postane na Sudnji dan poslije podne ako ne more prije podne?

Rekao sam: Ako Vi dobro  znadete da je takva situacija  u Bosni i Hercegovini! Vi odlučujete o tome kakva će biti situacija u BiH. Vaši ljudi o tome odlučuju! Bosna i Hercegovina je međunarodni protektorat!

To Vi dobro znadete, Vaši ljudi tamo odlučuju kakva će biti pravna situacija, politička situacija, kakva će biti ekonomska situacija.

Oni su se tome čudili? Mi to prvi puta čujemo? Mi to ne znamo?

To je za mene bilo zbunjujuće. Morao sam odgovoriti, Vi koji o nama odlučujete a da uopće ne znate o čemu odlučujete i kako odlučujete toliko smo mi za Vas važni.

To je sramota za Vas. To je neprihvatljivo. Zašto Vi nas ne držite za ljude? Ljudska prava vrijede u svim drugim zemljama, samo u Bosni i Hercegovini ne vrijede.

Očito da ljudska prava vrijede za ljude. Ako za nas u Bosni ta ljudska prava koja ste Vi izglasali ne vrijede, znači da mi nismo Vama par. To je sramno! To je neprihvatljivo! Ako Vi do sada niste znali za neke stvari, od danas više nemate pravo ispričavati se. Od danas znadete. Š to ćete poduzeti sada kada je u pitanju Bosna? Kada je u pitanju užasna nepravda koje je učinjena stanovnicima Bosne i Hercegovine.

Da Vam sve ne nabrajam, evo konkretno s Hrvatima u BiH kao s jednim konstitutivnim narodom, odnosno s katolicima koji su uglavnom Hrvati. Zašto Vi iz Bruxellesa njima ne dozvolite da se oni tamo nazad vrate?

Niti politički, niti pravne, niti ekonomske pomoći tim ljudima ne dajete. U ime kojih to principa Vi tako postupate prema nama.

Tada sam im naveo jedan konkretan slučaj. Prošle godine sam dobio službeno dopis: Za povratak bosanskih Srba u Federaciju BiH predviđa se toliko i toliko EUR-a.

Za povratak Bošnjaka u srpski entitet toliko i toliko EUR-a. Izričito, doslovce stoji: povratak bosanskih Hrvata ne postoji.

U ime koje to pravednosti Vi tako odlučujete?

Ponovio sam im: Ako to do sada niste znali, a morali ste znati, jer, inače niste smjeli tako odlučiti. Kako ste odlučili a niste znali? Ja se bojim da ste Vi to itekako znali i to ste namjerno uradili. Ja to ne mogu prešutjeti ni pred Vama ovdje, kao što nisam prešutio ni u Washingtonu, niti u Nev Yorku, niti u Otavi, niti u Parizu, niti u Bonnu niti u Berlinu nit na drugim mjestima. Stao sam u obranu obespravljenih ljudi.

Uvijek sam smatramo svojom zadaćom dići svoj glas. Pogotovo pred ovozemaljskim moćnicima. i to  i danas želim činiti u obrani svakog obespravljenog čovjeka. Ako ja,  vidim da u mnoštvu tih obespravljenih ljudi ima na  žalost, najviše mojih katolika Hrvata, onda: Zašto Vi meni zamjerate ako ja pitam zašto dodatno kažnjavate Hrvate u Bosni i Hercegovini, zašto dodatno kažnjavate katolike?

Koja je to krivica katolika u BiH kolika je ona i koja je to kazna, tko će odmjeriti tu kaznu? Da li smo stvarno krivi?

Mi ćemo se potruditi da kažemo da smo se trudili da ne budemo krivi, i da nismo pred svojim susjedima, konkretno u Banja Luci  ogriješili. Bog zna da smo trebali više učiniti i kada je  u pitanju ljubav prema neprijatelju. Mi smo se trudili i te najveće, najteže Božju zapovjed pridržavati. Nastojali smo činiti dobro onima koji nama nisu činili dobro nego su nam činili zlo. Ako smo zbog toga krivi, onda zahvaljujemo Bogu što nas je nedostojne našao dostojnima da sudjelujemo u jedinstvenoj žrtvi Kristovoj, najvećeg patnika, najvćeg predstavnika ljudskog roda. Zato sam duboko uvjeren da će Bog i dalje voditi korake pripadnika katolika s područja Banjalučke regije i područja Bosne. Da, Bog, moramo ga dodatno moliti i za poniznost i za skromnost ali i za odlučnost u obrani, u prvom redu božjih prava, a onda će se obraniti i zaštititi ljudska prava. Ovdje će se poštivati ljudska prava. Ovdje će se poštivati čovjeka ako se prizna Bog. Službeno se priznaje Boga iz europskog Ustava i to će se onda proslijediti i Ustavima pojedinačnih zemalja.

Ne radi se o tom što će biti s katolicima Bosne i Hercegovine i katolicima banjalučke regije, što će to biti uopće s BiH, kuda to ide Bosna i Hercegovina. Temeljno je pitanje koje se treba postaviti i ovdje u Banja Luci i u Zagrebu, jednako u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj: Kuda ide Europa? Jer mi smo nužno u tom vlaku za Europu i kuda bude išla lokomotiva Europe, morat će poći i Hrvatska i Bosna i Hercegovina.

Zato smatram svojom dužnošću pitati političare i u Sarajevu i u Banja Luci i u Zagrebu. Ali isto tako u Bruxelesu, Bonnu, Berlinu i na drugim mjestima: Jeli Vi računate jednog dana doći pred Boga? Jeli računate jednog dana pred njega položiti račune?

Hrvatski katolički radio: u ovom dijelu razgovora s msgr. Komaricom nekoliko je puta spomenuta rečenica U OBRANI OBESPRAVLJENIH. To je ujedno i naslov knjige msgr Franje Komarice, koja je ovog tjedna objavljena u izdanju nakladnog zavoda Matice hrvatske, a u srijedu je predstavljena u Banja Luci. U njoj su na jednom mjestu sabrana pisma msgr Komarice predstavnicima civilnih i crkvenih vlasti u Bosni i Hercegovini i svijetu, te Međunarodnoj zajednici i svjetskim institucijama koje na različite načine kroje sudbinu banjalučke crkve i Hrvata na području BiH. Knjiga je dokaz da biskup Komarica nikada nije šutio o istini koju je živio i preživio grad Banja Luka i Banjalučka biskupija. Ona je pisani trag obrane obespravljenih s potpisom msgr. Franje Komarice.

Gospodine biskupe, privodeći kraju ovaj naš razgovor s Vama i zahvaljujući Vam što ste bili naš domaćin ovdje u svom domu u Banja Luci, molimo Vas za poruku slušateljima Hrvatskog katoličkog radia. Dakako, onima koji su iz Banja Luke a razasuti su po svijetu, po Hrvatskoj i njegdje drugdje gdje mogu slušati naš radio jer kadgod smo imali prilike prenositi im neku Vašu rečenicu ili neku Vašu izjavu. Reagirali su, rado su Vas volili čuti, nazivaju Vas svojom biskupom gdjegod se nalazili u svijetu. Tim ljudima, banjalučanima koji nisu u svojoj Banja Luci, nisu u Bosni i Hercegovini nego negdje drugdje, ali i našim slušateljima.

Msgr. dr. F. Komarica prvo zahvaljujem Vama za ovu mogućnost da mogu ovim putem, svim dobrim dragim ljudima uputiti duboku zahvalnost što imaju otvoreno srce i za nas i za katolike u ovom gradu.

Ove godine se obilježava 250 godina kontinuiranje nazočnosti župnika ovdje u Banja Luci.

Biti porijeklom banjalučanin, pogotovo sada nakon proglašenja blaženim jednog Banjalučanina, ja vjerujem da je radost, da je dika, da je ponos. Isto tako je i obveza. Neće se očekivati od banjalučana da se vladaju poput Ivana Merza, ali svi mi možemo imati njega za uzor kao što je rekao pokojni kardinal Kuharić: Ivan Merz ime što reći  ne samo sjemeništarcima i bogoslovima, ne samo mladim laicima nego i odraslim laicima ali ima što reći i svećenicima, redovnicima  i biskupima.

Ne samo banjalučanima, nego i svim drugima ima Ivan Merz što reći.

Dragi prijatelj, koji ste s područja Banjalučke biskupije, Vrhbosanske metropolije, a sada ste na nekom drugom mjestu, koliko god Vam je moguće ne zaboravite ono što je Sv. Otac Papa rekao: nemojte pošto po to tražiti sreću na nekim drugim mjestima. Ovdje Vi također možete postat blaženicima, tj. ovdje možete postići  temeljitu i vječnu sreću. Ivan to nije mogao bez vlastite žrtve.

Nemojte patiti od kompleksa manje vrijednosti ako Vas drugi ljudi u novom ambijentu odmah ne prihvate kao Bogom dane”. Vi nastojte svojim plemenitim, ljudskim, kršćanskim, katoličkim življenjem koje ste ponijeli iz svojih korijena, pokazivati da imate što drugima dati. Nemojte samo očekivati da Vam drugi darivaju materijalno i duhovno blago, dajte i Vi što imate od sebe ono što je ponijeli sa svog ognjišta ili iz svog zavičaja.

Svi Vi, koje srce vuče nazad u rodni kraj, banjalučki, znajte da ovdje više nije takva barijera kao što Vam se činila do Papina dolaska. Vjerujem, a to sam čuo i s više strana, da je mnogima od Vas žao što niste bili nazočni ovdje kada je Papa bio. Neki su Vas nevjerne Tome” čini mi se u zadnji čas uplašili.

Ako je Sv. Otac, unatoč svojoj bolesti i svojoj starosti želio i mogao doći ovamo, a njemu je (hajmo reći) prijetila veća opasnost nego Vama, onda ste i vi imali mogućnost i pravo doći.I sada, pogotovo kada je Sv. Otac bio ovdje i kako je Banja Luka postala Papinski grad, Vi s većim pouzdanjem i većom odlučnošću potražiti  pravo na svoj zavičaj, na svoj dom i na ostvarenje svih ljudskih prava i sloboda koje imate po Božjem planu.

Bog Vas blagoslovio po zagovoru Ivana Merza kako biste i Vi bili blagoslov sebi i svojim ukućanima i jedni drugima gdjegod bili.

Pamtite, sigurno nećete istjerati iz svoga srca osjećaj za svoj zavčaj. Sv. Otac upravo je želio proglasiti Ivana Merza blaženim u njegovom rodnom gradu. Mogao ga je proglasiti blaženim i u Osijeku i u Zagrebu i u Rimu, ali želio je na taj način pokazati vrijednost rodnog kraja.

Nemojte Vi svojim držanjem i svojim ponašanjem omalovažiti vrijednost svoga rodnog kraja. 

                        Bog Vas blagoslovio !

Pripremila: Kristina Š tavlić r. Oršulić