Vijesti

 Iste godine, kada je izašla iz tiska knjiga FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE dobio sam je, s posvetom, na poklon od autora fra Jurice Š alića. Bilo je to 4. travnja 2002. godine.

 Ponovljeno i prošireno izdanje iste knjige ali pod naslovom HRVATI KATOLICI I FRANJEVCI SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE je izišlo iz tiska 2007. godine, a ja sam je dobio na poklon 2009. godine, a tada njen autor nije više bio među živima. Naime, fra Jurica Š alić je nakon duge i teške bolesti preminuo 14. prosinca 2008. godine u 61. godini života, 40. redovništva u franjevačkom Redu i 34. godini svećeništva u Bihaću, a sahranjen je na Fratarskom groblju na Petrićevcu.

Osim ove dvije knjige fra Jurica je objavio 1991. godine Hod u vjeri, 1999. god. Sjeverozapadno od Banja Luke i 2000. god. Diljem zavičaja.

Knjiga Hod u vjeri bi trebala biti Dolincima poznata, jer je korištena, kao jedan od izvora, pri pisanju monografije Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti , a čitatelji Suze dolinske su mogli čitati  njegove rukopise, neobjavljene tekstove pod naslovom Bosanska Gradiška i njena okolica u dalekoj prošlosti, od broja 9 do broja 17, koji su tiskani s njegovim dopuštenjem.

Ove knjige predstavljamo našim čitateljima izu razloga što se u njima spominje župa Dolina.

No, prepisat ću prvo sa str. 135,  III. dio teksta pod naslovom: FRANJEVCI OD BOSANSKE GRADIŠ KE jer su u to vrijeme dolinska sela pripadali župi Bosanska Gradiška:

Gradiška župa je u prvih pedeset godina svog postojanja u 19. stoljeću dala nekoliko vrijednih svećenika franjevaca, među kojima je i biskup fra Alojzije Mišić. I prije toga, u 17. i 18. stoljeću spominju se pojedini gradiški svećenici. Međutim, oni su pripadali uglavnom prekosavskoj gradiškoj župi, Uskocima. Među njima možemo spomenuti fra Juru od Gradiške, koji je umro u Beogradu 1718, ili fra Bonaventuru iz Gradiške, čije se preminuće u Osijeku spominje 1733. godine. Mouće, da je netko od njih rodom s ove strane Save.

Na str. 179. iste knjige autor donosi kraći životopis FRA LUKE KOMLJENOVIĆA /1913. 1991./ od Sanskog Mosta. Između ostalog piše:

Ovaj svećenik je rođen u Š ehovcima u župi Sanski Most na Miholj-dan 29. rujna 1913. godine- Kršeten je pod imenom Ivo Za svećenika je zaređen u Strassbourgu u Francuskoj. Slijedeće godine odlazi na daljnje školovanje i usavršavanje u Munster u Njemačkoj. Nakon završetka studija vraća se u domovinu i služi kao kapelan u Jajcu, da bi 1943. godine preuzeo upravu župe u Š imićima. Tu se zadržao do 1946. godine. Nova vlast drugova, koja ne trpi ništa vjersko, zatvara ga bez ikakve dokazane krivnje. Na robiji provodi nekoliko narednih godina. Izašavši iz zatvora, odlazi na župničku službu u Sasini, gdje služi 1953. 1955. godine.

Naredne dvije godine provodi u Dolini kod Bosanske Gradiške, vodeći tamošnju župu. Dana 6. kolovoza 1957. godine napušta Franjevački red i prelazi među svećenike Zagrebačke nadbiskupije. Tamo ga nalazimo pod krsnim, a ne pod redovničkim imenom. Služio je po tamošnjim župama, da bi kao umirovljeni svećenik staračke dane provodio u župi Sela kod Siska. umro je 30. srpnja 1991. godine u Zagrebu.

Pored solidne inteligencije i znanja, kojeg je stekao na školovanju, fra Luka je bio razborit, praktičan čovjek, sa smislom za gospodarske poslove. Kao promućuran čovjek znao je poduzimati poslove poput snalažljivog trgovca. Danas bi rekli, da je to bio okretni menadžer. Nažalost, u zatvoru mu je načeto zdravlje, pogotovo na psihičkoj bazi, što se vidno odražavalo u njegovom kasnijem životu i radu.

U drugoj knjizi HRVATI KATOLICI I FRANJEVCI SJEVEROZAPADNO OD BANJA LUKE na str. 25 pod naslovom Ivaštanka župa u novije doba također se spominje Dolina koja je 1919. godine odvojena od od  (Bos.) Gradiške, iako imamo izvore i dokaze da je to bilo  1920. godine. Autor piše:

Župa Ivanjska bila je veoma prostrana. Godine 1813. pokrivala je veliki prostor od Vrbasa do Kozarca i od Save do Jorgića klupa. S vremenom su se od nje osamostalile nove župne zajednice. Osim matice, na spomenutom prostori nastale su nove župe:

1. (Bosanska) Gradiška, koja se odvojila 1838. godine.

2. Rudolfstal Aleksandrovac se osamostalio 1883. godine.

3. Windhorst Nova Topola osnovana 1879. godine.

4. Š imići, odvojeni 1921. godine.

5. Barlovci, osnovani 1879. godine.

6. Mahovljani, odvojeni od Aleksandrovca 1887. godine.

7. Miljevac, odvojen od Mahovljana 1901. godine.

8. Dolina, odvojena od (Bosanske) Gradiške 1919, godine.

9. Trn, odvojen od Barlovaca 1980. godine.

10. Motike, osnovane 1983. godine. Motike su od stvaranje ivaštanske župe do početka 19. stoljeća bile integralni dio ivaštanske župe. Tada su pribrojene gradskoj, pa rakovačkoj, kasnije preimenovanoj petrićevačkoj župi, da bi se u novije vrijeme osamostalile.

 Uz ovo napominjemo, da su župe Aleksandrovac, Topola, Mahovljani i Miljevac nastale pod specifičnim okolnostima. Svakako, tu s radi o odvajanju od matice. Ali bitni razlog nije toliko stvar prostora, udaljenost i odvajanje, koliko naseljavanje mnoštva kolonista. Tu su naseljavali pripadnici drugih nacionalnosti, s drugim običajima, jezikom i načinom života. Kako ih je bio dovoljan broj, normalno je bilo stvaranje zasebnih župnih zajednica .

Tako smo prelistali ove dvije vrijedne knjige u kojima se, iako vrlo kratko, spominje naša Dolina i zdušno ih preporučujemo čitateljima Suze dolinske.

 Mican