Vijesti

Vjernici župe Dolina su se s bolom rastali s još jednom dragom osobom, Ivom Ćorkovićem. Okrutna smrt ga je otrgla od nas, nakon što je teška bolest izmučila njegovo tijelo.
Društvene, gospodarske i političke prilike nisu dozvolile da život nastavi u rodnom kraju, u Donbjoj Dolini, nego je morao od rane mladosti u bijeli svijet” – trbuhom za kruhom”, ali se je uvijek u rodnu Dolinu vraćao i nakon što je napravio kuću u Rešetarima. Osobito je bio vezan za Gradinu” i ni jedne radne akcije nije bilo a da niji sudjelovao u njoj, kad su to mogućnosti dozvoljavale, kako u košenju trave oko crkve u Gornjoj Dolini tako i u uređenju groblja.
Bolono je doživio Domovinski rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini kada je strijepio za svaki ljudski život u Dolini i na svaki način pomagao da se rodbina, ali i drugi izvuku iz ovozemaljskog pakla.

Kada je trebao uživati plodove svoga dugogodišnjeg rada u Njemačkoj, teška bolest ga je napala. Hrabro se borio s njom, ali na žalost bila je jača.

Gospodin, kome je otišao u očinski zagrljaj darovao mu pokoj vječni.
POČIVAO U MIRU BOŽJEM!

Na groblju u Rešetarima okupio se velik broj rodbine, prijatelja i poznanika.
Govor rastanka /nekrolog/ je pročitala Ivina snaha Nikolina Habjančić Ćorković:

“Dragi naš Ivo!
Rodio si se 6. lipnja 1949. godine u Donjoj Dolini od roditelja Stipe i Ruže. Tamo si proveo djetinjstvo i dio mladosti sa trima sestrama: Katom, Ljubicom i Mandom i bratom Lukom, rodbinom i prijateljima.
Nakon odsluženja vojnog roka otišao si iz svoga rodnoga kraja u Njemačku gdje si zasnovao obitelj s Dragicom, a u ubrzo su došla i djeca Anita i Ilija. Povećanjem obitelji odlučio si da se preseliš u Hrvatsku kako bi tvoja djeca mogla živjeti u domovini kojoj pripadaju i kojoj ti pripadaš. Ta želja i taj put doveo te u Rešetare gdje si proveo posljednjih 40 godina. Tu si se oduvijek osjećao sretno i zadovoljno jer si volio i poštivao ljude oko sebe.
Iako si zbog posla bio vezan za Njemačku, ipak si odlučio u svojim posljednjim danima života da tvoje vječno prebivalište bude ovdje, u Rešetarima, pored tvojih roditelja.
Dragi Ivo, jako ćeš nam nedostajati, ali vjerujemo da ćemo se jednoga dana opet sresti među zvijezdama.
Neka Ti vječno svjetlo svijetli, počivao u miru Božjem!
Posljednji pozdrav od Dragice, Anite, Ilije, Franke, Nikoline, Ivane, Ilijane i ostale rodbine i prijatelja”!