Snježnog i prohladnog, osamnaestog dana u mjesecu studenom, trideset i treće nedjelje u crkvenoj godini, crkva sv. Roka u Bosanskoj Gradiški je ponovno bila dupkom puna.
Toga dana, na Misi u 16:00 sati, iz različitih krajeva Banjolučke biskupije i Hrvatske u crkvi su bili vjernici, prijatelji i rodbina pokojnog bosanskogradiškog župnika msgr. Kazimira Višatickog, kako bi obilježili treću godišnjicu njegove mučeničke smrti. Naime, 17. studenoga 2004. godine, oko 21:00 sati msgr. Kazimir je ubijen u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški. Sutra ujutro, 18. studenoga mrtvoga ga je našla njegova, tada 93-godišnja, majka Barbara ( +2006.).
Na početku misnog slavlja, nazočnom biskupu msgr. dr. Franji Komarici, desetorici svećenika i okupljenim vjernicima, obratio se vlč. Josip Jerković, aktualni bosanskogradiški župnik slijedećim riječima:
«Preuzvišeni oče Biskupe, braćo svećenici, poštovane časne sestre, draga rodbino župnika Kazimira, draga braćo i sestre u vjeri!
Došli smo obilježiti treću godišnjicu nasilne i mučeničke smrti župnika mons.Kazimira. Nije nas okupila ni mržnja, ni osveta (prema ubojici), već ljubav prema životu i liku župnika Kazimira, ljubav prema darovatelju života – i ovozemaljskoga i vječnoga, ljubav prema Životu – Kristu, koji reče i posvjedoči vlastitim životom: “Ja sam put, istina i život”.
U jednom pismu ohrabrenja i poticaja na iznova zauzeti rad u Vinogradu Gospodnjem upućenom svećenicima, župnik Kazimir piše:
‘Svjedoci smo zla oko nas ali mi smo zagledani u Krista Raspetog, a on ne zna za poraze.
“Braćo ne ljubite svijeta ni ono što je u njemu, jer svijet prolazi i požuda njegova, a oni koji ljube Gospodina, ostaju dovijeka”.
Naša je strategija Evanđelje. Zar nismo osjetili: kada god smo postupali po njegovim načelima – da smo uvijek bili heroji, za druge, a u duši je odjekivao onaj Gospodinov: ” “Valjaš slugo dobri i vjerni…”. To je ona plaća za koju živimo. I koju svijet ne može nikada dati.
Paradoks Krista Raspetoga traje sve do svršetka ovoga prolaznog svijeta. Razapinju ga, a gledamo pobjedu njegova Uskrsnuća i proslave. “Znam kome sam povjerovao…” “In Te Domine speravi”- govori i nama danas blaženi mučenik Alojzije Stepinac.
Živimo samo jedan život, a Gospodin nam ga je darovao odživjeti, usuđujemo se reći, na najljepši način: za Boga, Crkvu i bližnjega…’ Neka i ova sveta misna žrtva koju prikazujemo svemogućem Bogu – stvoritelju i Otkupitelju – za dušu župnika Kazimira i duše drugih stradalnika za vjeru, bude čin naše vjere i ljubavi prema Kristu i onima koji su njegovi».
Banjolučki biskup Franjo je također uputio riječi zahvale svima nazočnima koji su došli na ovaj način obilježiti svetački život jednog svećenika:
«Mi ne smijemo i ne možemo zaboraviti one koji su živjeli i radili s nama i prije nas i vjerovali u Krista»! Rekao je biskup i nastavio: «Trajan spomen na pokojnog Kazimira i druge ubijene svećenike bit će naša trajna i ustrajna molitva u našoj biskupiji i u našoj domovini. Žrtve svih naših svećenika neće biti uzalud».
Zbog velikog snijega na cestama koji je napadao u tjeku noći i dana, brat pok. msgr. Kazimira, vlč. Adolf Višaticki nije mogao doći iz Glamoča. No, uz biskupa i ostale svećenike u koncelebraciji je bio vlč. dr. Karlo Višaticki, drugi brat pok. Kazimira.
Na kraju misnog slavlja biskup Franjo se zahvalio župljanima za sve što čine za aktualnog župnika vlč. Josipa Jerkovića, kako u Bosanskoj Gradiški, tako u Novoj Topoli i u Dolini.
«Vaša potpora i molitva dat će mu snagu da nastavi s radom». rekao je biskup.
Po završetku misnog slavlja moljena su opijela za pok. Kazimira i ubijene svećenike u Banjalučkoj biskupiji.
Nakon sv. mise i svećenici i vjernici su proveli dio večeri za stolom, uz zakusku i razgovor, u dvorani Župno-pastoralnog centra.
SIJ
2009