RASTANAK S MIRKOM ĆORKOVIĆ
Hladnoga, 17. prosinca 2009. godine, dok je 26. broj Suze dolinske bio u tisku (štampi) čusmo tužnu vijest: Umro je Mirko Ćorković.
Mirko se rodio, 12. travnja 1935. godine u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške, kao četvrto dijete od Mate
i majke Mande r. Vidić. Prije njega se rodio brat Mijo 1927. godine, zatim brat Ljupko 1929. godine a obojica će umrijeti 1932. Sestra Anka će se roditi 1931. godine i udati se za Radovana Petrovića. Iza Mirka se je rodila Julka 1938. god. a udat će se za Vladimira Ćorkovića, Kata 1941. god. koja će se udati za Kuzmana Valentića i najmlađa Janja rođena je 1945. godine.U desetoj godini života, dakle 1945 ostaje bez oca koji je ubijen u Donjoj Dolini. I tako, kao jedinom muškarcu u kući pao je već u djetinjstvu veliki teret na leđa.
Uza sve te poteškoće, u Donjoj Dolini je završio Osnovnu školu, a potom kurs knjigovođe. Nije na tom ostao nego je u Banja Luci završio trgovačku školu i školu trgovačkih poslovođa.Kao knjigovođa robnog knjigovodstva radio je tri godine, a zatim je prešao za pomoćnog trgovca u trgovinu građevinskog materijala u Bos. Gradiški. Nakon tri godine prelazi u komercijalu gdje radi tri godine, da bi se pod kraj 1969. godine uposlio kao poslovođa trgovine mješovite robe u svojoj rodnoj Donjoj Dolini. Trgovina je u svom sastavu imala otkup mlijeka i otkup poljoprivrednih proizvoda a prodavala se je industrijska roba, repromaterijal i umjetna gnojiva.
Na tom radnom mjestu je ostao dvadesetak godina, dakle do 1989. godine kada kod svoje kuće otvara vlastitu trgovinu.Komunističke ideje nije nikada prihvaćao pa zbog toga nije bio omiljen u njihovom društvu, ali to će osjetiti i u svom radu.Ipak, za njega se može reći da je bio u Donjoj Dolini, ali i šire, pokretač društvenog, kulturnog i športskog života. Uvijek je prednjačio svojim idejama, svojim zalaganjem i radom. Starije generacije ga pamte kao ljubitelja lijepih i jakih motora, a poslije i automobila.Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice u dolinskom kraju, doživio je kao preporod hrvatskog naroda. To će ga koštati, pa će u ožujku 1992. godine morati sa starom i bolesnom majkom napustiti Dolinu i otići u Zagreb, ostavivši kuću i trgovinu. Kuću će poslije dušmani opljačkati, kao i trgovinu, a kuću zapaliti.
U Zagrebu, na Čulincu je kupio kuću, koju će poslije dograditi, a uz nju i izgraditi bravarsku radionicu. Naime, osim trgovačkog zanata Mirko je bio sklon bravarskim poslovima, a njegovi uradci su graničili s umjetnošću.
U Zagrebu je izvjesno vrijeme obnašao dužnost trgovačkog putnika sve dok nije otišao u mirovinu.Ni u mirovini nije mirovao, nego je osim bravarskih uspješno radio i druge poslove. Za Suzu dolinsku je crtao karikature, a njegove gravure osim u Suzi su objavljene i u monografiji Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti. I sve tako, dok se nije razbolio. Kako zlo nikada ne dolazi samo, nakon što se je izliječio od jedne bolesti njegovo veće bolešću načeto tijelo, osvojit će druga bolest
Umro je u sedamdesetčetvrtoj godini života. Puno je uradio, a želio je još i više.Na posljednjem ispraćaju okupila se brojna rodbina i prijatelji iz mladosti tako i oni koje je stekao nakon prognanstva iz rodnog kraja.
Mican
TRA
2011