Author: admin

Dragi Dolinci, poštovani čitatelji! (2024)

U Božićnom smo ozračju pa Vam želim blagoslovljen i čestiti najradosniji kršćanski blagdan – Božić.

Na pragu smo još jedne Nove godine u kojoj Vam želim obilje Božjeg blagoslova i zdravlja. Godina je to u kojoj se spominjemo 30-te obljetnice, kada je župnik Kazimir poveo preko Save „ostatak ostataka“ svog malobrojnog stada koje je ostalo u župi Dolina, a i ono je pod prisilom moralo napustiti svoje domove i krenuti u nepoznato preko Save kod Davora.

No, briga za onim što je ostalo, s onu stranu Save i dan danas je živa.

U prvom redu je briga oko župne crkve u Gornjoj Dolini, kapelice u Novom Selu i svakako groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini.

Trava je na njemu u tijeku 2024. godine šest puta košena i tako je ono cijele godine bilo uredno. Uglavnom su taj posao obavljali Luka Čegrlj iz Bos. Gradiške, Mato Knežević Maća iz Gorica i Milorad Oršulić Mican iz Okučana.

Sve se ovo nebi se moglo realizirati da nije bilo novčane pomoći naših Dolinaca. Njihova imena i novčani iznosi koje su darovali su objavljena na službenoj web stranici „Suza dolinska. com“.

Vlado i Janja Matković, koji žive u Austriji, a obnovili su kuću u Novom Selu, su darovali novi trimer marke „Honda“ koji će dobro doći za košenje trave na groblju.

Koristim priliku da im se svima najiskrenije zahvalim.

Lijepo je čuti kako je u sjednom Mačkovcu 2023. godine obnovljen križ u Grabariku, a još bolje kako se je naredne godine pristupilo obnovi kapele u Mačkovcu. Velik posao je urađen, ali je preostalo još mnogo toga. Zauzimanjem župnika p. Tomislava Topića, u narednim poslovima će sudjelovati i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Želimo im uspješan i blagoslovljen rada.

U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Gornjoj Dolini je svake nedjelje u 9 sati služena sv. Misa, a u povodu sv. Marka, Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (sv. Ivu) i na nedjelju uoči Svih Svetih su sv. Mise slavljene na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini.

U tijeku ove godine odlučili smo da se sv. Mise služe na groblju Gradina i u Novom Selu, najbližoj nedjelji koji se blagdan bude obilježavao, izuzev nedjelje pred Svi Svete.

Objavljen je RASPORED SLUŽENJA SV. MISA U ŽUPAMA DOLINA I BOS. GRADIŠKA.

U župi Dolina svečano je proslavljen blagdan Velike Gospe, te blagdan sv. Ane u Novom Selu.

Obilježena je i tužna 20. obljetnica mučenički smrti dolinskog župnika msgr. Kazimira Višaticki u Bosanskoj Gradišci. Sv. Misu zadušnicu je predslavio novi banjolučki biskup msgr. Željko Majić, a sudjelovao je i biskup u miru msgr. dr. Franjo Komarica.

Tom prilikom je prestavljene knjiga SJEĆANJA NA KAZIMIRA koju je napisao njegov brat msgr. dr. prof. Karlo Višaticki, a svoj nemjerljiv doprinos je dao p. Damir Šokić koji ju je pripremio za tisak, Alojzije Cindrić – Baj Lojzo i Milorad Oršulić Mican. O svemu tome su više pisali portali IKA (Informativno katolička agencija), Banjolučka biskupija, Suza dolinska i drugi.

Osim te hvale vrijedne knjige, svjetlost dana je ugledala, za nas Dolince i Novoselce posebno draga knjiga koju je objavio p. Damir Šokić ŽUPA DOLINA. O njoj će u tijeku godine biti više riječi kada se pripremaju predstavljanja.

Kao što smo objavili na našem portalu, u tijeku je priprema knjige – FOTOMONOGRAFIJE GROBLJE GRADINA U DONJOJ DOLINI. Na žalost, nitko na tu obavijest nije obratio pozornost, stoga ga ponovo donosim:

O B A V I J E S T

s kojom se obavještavaju Dolinci, Novoselci, Mačkovljani, Orubčani, Bosanskogradiščani i svi drugi koji imaju nekoga miloga i dragog sahranjenog na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini da je u pripremi knjiga pod radnim nazivom FOTOMONOGRAGIJA GROBLJA „GRADINA“ U DONJOJ DOLINI.

Na našem groblju je do sada je evidentirano više od 500 spomenika i križeva, ali kako ima dosta neobilježenih grobnih mjesta, zamoljavaju se svi oni koji žele da u knjizi budu ta mjesta evidentirana, za sve informacije se mogu obratiti jednom od autora monografije Miloradu Oršulić Micanu na broj telefona: 00 385 -35/371-332, br. mob. 0038598/982-6737, E-adresu: [email protected] ili na adresu „Suza dolinska“, ulica Bljesak 15, 35430 OKUČANI.

Knjiga će biti opremljena brojnim fotografijama (svaki spomenik i križ), s dosta dokumenata i drugim prilozima vezanih za groblje a iz tiska/štampe bi trebala izići u tijeku 2025. Godine, kada će se obilježiti 210 godina od spomena na prvi pisani upis o sahrani pokojnika na ovom groblju, kada je ovim krajem harala opaka bolest kuga.

Isto tako bi bilo lijepo da svi oni koji imaju stare slike s groblja i kapele na groblju da ih dostave na posudbu na navedenu adresu. Unaprijed se zahvaljujem za svaki vid suradnje.

I ovoga puta pozivamo naše Dolince i Novoselce na sve vrste akcije, kako pružanju novčane pomoći tako i sudjelovanju u izvođenju radova na groblju u Donjoj Dolini i oko župne crkve u Gornjoj Dolini, kapele sv. Ane u Novom Selu …

Mir i svako dobro, sretan i veseo Božić, a Božji blagoslov neka Vas prati tijekom cijele jubilejske 2025. godine.

U r e d n i k: Milorad Oršulić-Mican

RASPORED SV. MISA U ŽUPAMA DOLINA I BOSANSKA GRADIŠKA U TIJEKU 2025. GODINE

*SVAKE NEDJELJE SV. MISE SE SLUŽE U ŽUPNOJ CRKVI DOLINA U 9,00 SATI, IZUZEV ONIH NEDJELJA DANA KADA ĆE SE SLUŽITI NA GROBLJU „GRADINA“ I U NOVOM SELU.

*SVAKE NEDJELJE SV. MISE U ŽUPNOJ CRKVI BOSANSKA GRADIŠKA U 10,30 SATI

*27. travnja /nedjelja/ sv. Misa na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu SV. MARKA i blagoslov polja;

*29. svibnja /četvrtak/ blagdan SPASOVO, sv. Misa u 11,00 sati i blagoslov polja u Čatrnji;

*31. svibnja, (subota) sv. Misa u 11,00 sati na groblju Batar/Bukvik u povodu blagoslova polja;

*08. lipnja, /nedjelja/ blagdan DUHOVA, sv. Misa u povodu Duhova u kapelici u Mačkovcu u 13,00 sati – Patron (zaštitnik mjesta);

*15. lipnja, /nedjelja/ blagdan PRESVETOG TROJSTVA, sv. Misa u 10,30 sati i blagoslov polja u Brestovčini;

*16. srpnja blagdan GOSPE KARMELSKE, sv. u 13,00 sati sv. Misa u Cerovljanima – Patron (zaštitnik mjesta);

*26. srpnja /subota/ blagdan SV. ANE sv. Misa u 10,30 sati na groblju u Brestovčini – Patron (zaštitnik mjesta);

*27. srpnja /nedjelja/ sv. Misa u kapeli u Novom Selu u povodu SV. ANE u 13,00 sati – patron (zaštitnica mjesta);

*15. kolovoza, /petak/ blagdan VELIKE GOSPE, sv. Misa u Dolini u 11,00 – Patron (zaštitnik župe);

*16. kolovoza, /subota/ blagdan SV. ROKA, sv. Misa u Bosanskoj Gradišci u 10,30 sati – Patron (zaštitnik župe);

*31. kolovoza /nedjelja/ sv. Misa na groblju „Gradina u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu spomendana Mučeništva sv. Ive – Patron (zaštitnik mjesta);

*8. rujna, /ponedjeljak/ blagdan MALE GOSPE, sv. Misa u 11,00 sati u Čatrnji – Patron (zaštitnik mjesta):

*27. rujna /subota/ sv. Misa u 11,00 sati na groblju Batar/Bukvik u povodu SV. MALE TEREZIJE OD DJETETA ISUSA – Patron (zaštitnik mjesta);

*26. listopada, /nedjelja/ sv. Misa na groblju „Gradina u Donjoj Dolini u 13,00 sati u povodu SVIH SVETIH I DUŠNOG DANA i blagoslov grobova;

*1. studenog, /subota/ blagdan SVIH SVETIH/ sv. Misa na groblju u Brestovčini u 10,30 sati i blagoslov grobova;

*2. studenog, /nedjelja/ spomendan DUŠNOG DANA sv. Misa u 10,30 sati u Bosanskoj Gradišci, a u 13,00 na groblju u Čatrnji i blagoslov grobova;

*17. studenog, /ponedjeljak/ 21. obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki, sv. Misa u Bosanskoj Gradišci u 17,00 sati;

*25. prosinca, /četvrtak/ BOŽIĆ U DOLINI, sv. Misa u 9,00 sati;

*25. prosinca, /četvrtak/ BOŽIĆ U BOSANSKOJ GRADIŠCI, sv. Misa u 10,30 sati;

*31. prosinca, /srijeda/ u Bos. Gradišci sv. Misa zahvalnica u 17,00 sati.

Sjećanja na mučenika msgr. Kazimira ne blijedi

Kada se je Hrvatski puk pripremao za obilježavanje 33. obljetnice pada Grada heroja – Vukovara kao i Ravno-kotarskog mjesta Škabrnje, u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je obilježena dvadeseta obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki.

Oko oltara, na molitveno sjećanje na pokojnog bosanskogradiškog župnika msgr. Kazimira, se okupilo trinaest svećenika iz Banjolučke, Požeške, Sisačke biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, dva banjolučka biskupa, msgr. Željko Majić i biskup u miru msgr. Franjo Komarica, te brojni vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola i različitih mjesta Hrvatske.

Svi su oni došli kako bi obilježili dvadesetu obljetnicu nasilne smrti, koja je bolno odjeknula, ne samo u Banjolučkoj biskupiji, nego i izvan granica Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Nakon riječi pozdrava, bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić je kazao:

„Okupili smo se u vjeri, nadi i ljubavi da kao vjernici molimo za pokojnika, preporučujući ga dobrom i milosrdnom Bogu. Župnik Kazimir, već dvadeset godina nije među nama, ali je još uvijek s nama u našim molitvama i sjećanjima.

Neka ova sv. Misa, koju prikazujemo za pokojnog Kazimira bude čin naše vjere i ljubavi prema Kristu i mučeniku Kazimiru. Raduje me da je večeras među nama naš otac biskup msgr. Željko Majić, koji je prvi put u ovoj župi nakon svog imenovanja u ožujku. Isto tako me veseli nazočnost msgr. Karla i preč. Adolfa – braću pok. Kazmira i rodbine.

Izražavam dobrodošlicu Zejnilu efendiji Latifoviću – glavnom bosanskogradiškom imamu, dopredsjedniku entiteta RS ispred hrvatskog naroda Davoru Pranjić, generalnom konzulu Republike Hrvatske u Banja Luci Zoranu Piličiću, Slavku Mekiniću ispred gradske uprave Grada Bos. Gradiška, predsjednici Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“ iz Bos. Gradiške Ljiljani Došen i njenoj zamjenici Tatjani Milojević.

Misno slavlje je predslavio msgr. Željko, koji j nakon tumačenja današnjeg Evanđelja po Marku zaključio Isusovim riječima: „ … Nebo će i zemlja uminuti , ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“

Po završetku misnog slavlja, predstavljena je, netom iz tiska izišla, knjiga SJEĆANJA NA KAZIMIRA, autora msgr. dr. Karla Višaticki. Prije samog predstavljanja, p. Tomislav je kazao: „Od 2005. godine, redovno se obilježavaju godišnjice mučeničke smrti pok. Kazimira, najprije misnim slavljima, ali i drugim prigodnim događajoima.

Tako je 2005. god. postavljena Spomen ploča na župnu kuću u kojoj je počinjeno teško ubojstvo. Za 10. obljetnicu smrti 2014. godine je snimljen i prikazan dokumentarni film o mučeniku Kazimiru koji je može pogledati na mrežnoj uslugi You Tube, koji se može pronaći pod naslovom: “Msgr. Kazimir Višaticki (1939. – 2004.) – Dokumentarni film“, blagoslovljena Spomen ploča u dolinskoj crkvi u „Spomen duhovnim pastirima dolinske župe koji svoje poslanje zapečatiše krvlju svjedočkom“, među njima i msgr. Kazimir i tiskana preklopna spomen-sličica s osnovnim podacima mučenika Kazimira.

U povodu 15. obljetnice uređena je i otvorena Spomen soba msgr. Kazimir Višaticki, koju je blagoslovio msgr. Vinko kar. Puljić i replint spomen preklopne sličice, ovoga puta osim na hrvatskom, tiskana je na poljskom i engleskom jeziku.

Za ovu 20. obljetnicu napisana je knjiga o Kazimiru.

O knjizi je prvi govorio p. Damir Šokić OP, dominiaknac iz samostana Kraljice sv. krunice u Zagrebu, rodom iz Doline kojeg je msgr. Kazimir kao tadašnji dolinski župnik ispratio i pratio na putu njegove svećeničke formacije te propovijedao na njegovoj Mladoj misi, jedan od urednika i priređivača za tisak ove knjige. Između ostalog je kazao:

„Činjenica je da već je prošlo dvadeset godina od smrti msgr. Kazimira Višatickog i kako on više nije fizički među nama, ali je i činjenica da je on tijekom svih tih minulih dvadeset godina i te kako bio nazočan među nama o čemu svjedoče brojna događanja organizirana i činjena njemu na spomen, njemu u čast.

Zato, knjiga koju večeras predstavljamo nosi naslov: Sjećanje na Kazimira, čiji je autor msgr. Karlo Višaticki, jedan od Kazimirove braće, također svećenik Banjolučke biskupije.

Autor u knjizi upravo rezimira veliki broj svjedočanstava koji se odnose na pok. Kazimira Višatickog donoseći tekstove koji su objavljivani u raznim crkvenim i civilnim tiskanim medijima, počevši od izvještaja o Kazimirovoj mučeničkoj smrti, 18. studenoga 2004. godine do slavlja mise u ovoj crkvi povodom devetnaeste obljetnice od toga tragičnog događaja, 17. studenoga 2023. godine. Ta medijska izvješća su vrjedna jer su autentična svjedočanstva svoga vremena. Do sada su bila rasuta po brojnim tiskovinama tijekom proteklih godina, sada sabrana na jedno mjesto daju uvid u kontinuitet njegovanja pijeteta prema pok. Kazimiru.

Ipak, svaka objavljena knjiga donosi i nešto novo. Tako se na samom početku knjige predstavlja kratka povijest Kazimirove obitelji Višaticki, koja je poljskog porijekla a čiji su prvi članovi doselili u Bosnu i Hercegovinu krajem 19. stoljeća, za vrijeme Austro-ugarske vladavine. Kazimir je gajio iskrenu i duboku ljubav prema svom zavičaju i rodnom kraju ali je isto tako poštivao svoje poljsko porijeklo na koje je bio silno ponosan. To je i razumljivo, s obzirom da je bosanskogradiški kraj do Drugog svjetskog rata (1941. -1945.) bio izrazito multietnička sredina u kojoj su – uz Srbe i Hrvate – živjele značajne zajednice Nijemaca, Poljaka, Talijana, Ukrajinaca, Čeha itd. koje su s ljubavlju njegovale i čuvale svoj nacionalni identitet.

U drugom dijelu knjige prikazan je Kazimirov kratki životopis, skoncentriran uglavnom na njegovu svećeničku formaciju i svećeničko djelovanje u Banjolučkoj biskupiji, popraćeno brojnim faksimilima autentičnih dokumenata te fotografijama, najvećim dijelom iz albuma obitelji Višaticki.

„A čega se ja sjećam“ naslov je kojim započinje druga cjelina ove knjige. Pod tim naslovom autor opisuje zadnji susret s Kazimirom te njegovu tragičnu smrt, koja je uslijedila samo par sati nakon toga susreta ali i sva događanja koja su uslijedila neposredno nakon tog nemilog događaja. Tekst je nastao na temelju bilješki koje je autor tih dana revno bilježio unatoč vrlo stresnim situacijama koje je proživljavao. Prvi je to tekst koji kronološki točno i s puno detalja opisuje događaje koji su se zbili u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški, 17. i 18. studenoga 2004. godine, a koji su iznjedrili još jednog mučenika vjere: msgr. Kazimira Višatickog. U istom poglavlju svoje uspomene na Kazimira evociraju još i njegov školski kolega msgr. Mato Zovkić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije te Kazimirova sestra Apolonija Strilić-Višaticki.

Cjelina nazvana „Iz staroga kraja“ donosi nekoliko Kazimirovih tekstova objevljenih u dolinskom župnom glasilu: „Suza dolinska“, u kojima se iščitava njegovo dušobrižništvo u teškim vremenima ali i neugasiva nada u bolje sutra. Na samom kraju ove knjige, kakoje već spomenuto, doneseni su izvještaji o obiljažavanju svake pojedine godišnjice Kazimirove smrti u proteklih devetnaest godina pa ova knjiga dolazi kao na kruna obilježavanja dosadašnjih godišnjica Kazimirovog mučeništva ali i kao temelj za buduća obilježavanja istih.

Vrijeme prolazi pa ćemo i mi, prije ili kasnije, biti pozvani izaći iz vremena i preseliti se u vječnost. Zato nam je dužnost svedočanstvo o neprolaznim vrijednostima prenijeti novim generacijama, koje dolaze. Toj dužnosti svakako će doprinijeti i ova knjiga, a kako se u Banjolučkoj biskupiji ozbiljno razmišlja o pokretanju kanonskog postupka za proglašenje msgr. Kazimira Višatickog blaženim, nesumnjivo će i ovo djelo, barem malo, doprinijeti toj svrsi.

I na samom kraju predstavljanja ove knjige, čestitao bi msgr. Karlu Višatickom na uloženom trudu po kojem večeras ovu vrijednu knjigu imamo u svojim rukama i usudio bi se pozvati sve večeras ovdje nazočne u ovoj crkvi ali i sve nenazočne koji su poznavali pok. msgr. Kazimira Višatickog, da se odvaže opisati događaje kojima su svjedočili ili su im se posebno urezali u sjećanje a vezani su za pok. Kazimira. Time bi se stvorio vrijedni materijal za neku buduću Kazimirovu monografiju ili čak za sam postupak njegove beatifikacije“.

Milorad Oršulić Mican je pročitao jedno od brojnih pisama koje mu je msgr. Kazimir, župnik Kazimir uputio, u kojem naglašava kako „ovaj život treba odživjeti dostojno i kršćanski“. Pismo je upućeno ratne 1994. godine prilikom pripremanja za tiskanje knjige „Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“, autora Milorada Oršulića Micana.

U pismu između ostalog piše: „ … Ja moram priznati da se zapravo i najokrutniji zločinci dive pravednosti i poštenju. Ubijaju nas, ali nam moraju priznati da smo zapravo pobjednici (ne uvijek u teritoriju, ali u budućnosti u pravdi.)…“

Msgr. dr. Karlo Višaticki je oslikao mučenikov životopis od rođenja do mučeničke smrti.

Ivan Višaticki i Barbara rođ. Ostrowska smatrali su život Božjim blagoslovom, te su rodili ukupno jedanaestoro djece: devet sinova i dvije kćeri, koje su uspješno odgojeni i osposobili za samostalan i dostojanstven život. Posebnost ove obitelji je i u tome što su od devetorice braće njih čak četvorica zaređeni za svećenike Banjolučke biskupije. Prvi među njima je za svećenika zaređen Kazimir Višaticki, 1963., zatim Adolf Višaticki, 1967., pa Franjo Višaticki, 1968. i konačno Karlo Višaticki, 1976. godine.

Četvrto dijete po starini Ivana i Barbare je bio sin Kazimir koji se rodio u Čatrnji, 4.ožujka 1939. godine i kršten je u župnoj crkvi Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, 9. ožujka 1939. godine. Krstio ga je mons. dr. Nikola Bilogrivić, tadašnji bosanskogradiški župnik kojega su komunisti u namještenom procesu osudili i ubili 1947. godine.

Kazimir je Osnovnu četverogodišnju školu završio je u Cerovljanima (Koloni). Četiri razreda niže gimnazije (sadašnja osmogodišnja škola) završio je u Bosanskoj Gradišci, a nakon toga odlazi u Zagreb na Šalatu te u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu od 1953. – 1955. pohađa prva dva razreda gimnazije a onda je prešao u Strossmayerovo Đakovo gdje je u sjemeništu od 1955. do 1957. završio 7. i 8. razred gimnazije., te je tu i maturirao 1957. Tu je također studirao filozofiju i teologiju na Visokoj teološkoj školi, počevši od 1957.

Zbog odsluženja dvogodišnjeg vojnog roka, prekida studij od 1959. do 1961. godine. Vojni rok je služio u Nišu i to kao „sanitetlija“. Po odsluženju vojnog roka nastavlja studij te ga uspješno i završava u ljetu, 1964. godine. Nakon završenog studija u Đakovu, 1964. godine, vlč. Kazimir je iste godine, točnije 21. listopada 1964. godine imenovan na svoju prvu svećeničku službu. Bila je to služba kapelana u župi Sv. Antuna, opata u Staroj Rijeci. Međutim, nešto više od godinu dana kasnije, 29. prosinca 1965. godine Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci je imenovao vlč. Kazimira župnikom tj. upraviteljem župe u Staroj Rijeci, nakon što je dotadašnji župnik Nikola Matošević otišao na studij u Rim.

Službu župnika u Staroj Rijeci je vršio 15 mjeseci nakon čega je bio premješten na novu službu župnika u župi sv. Antuna Padovanskog u Prnjavoru, 21. ožujka 1967. godine gdje će kao upravitelj župe ostati gotovo dva desetljeća. U Prnjavoru je djelovao veoma revno i plodno, sve do 1986. godine. Za vrijeme svoje svećeničke službe u Prnjavoru, vlč. Kazimir je imao zdravstvenih poteškoća. Naime, tijekom 1982. godine teže je ozlijedio kralježnicu pa ga je u službi župnika u Prnjavoru oko pola godine zamjenjivao dr. Anto Orlovac.

Nakon gotovo dvadeset godina svećeničke službe u Prnjavoru, vlč. Kazimir je razrješen te službe i imenovan župnikom u Dolini na Savi u Bosanskogradiškom dekanatu, 11. srpnja 1986. godine. On će vršiti tu službu idućih devet godina a uz redoviti pastoral vjernika, u Dolini, najprije će dovršiti uređenje nove župne kuće a potom izgraditi i novu župnu crkvu Uznesenja Bl. Djevice Marije, u modernom stilu, asfaltirao staze po groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini …

Vlč. Kazimir je zadnji rat (1991. – 1995.) dočekao i proživio u Dolini. Tijekom tih nemilih događaja dolinska župa je prognana i raseljena tako da je kraj rata dočekao sa nekolicimom vernika i gotovo sam. Nakon vojno-redarstvene akcije «Oluja» u Hrvatskoj, 5. kolovoza 1995. godine te odluke tadašnjih vlasti i međunarodne zajednice, definirane dogovorom o „humanom preseljenju“ od 14. kolovoza 1995. godine, vlč. Kazimir je zajedno sa preostalim vjernicima napustio Dolinu i prešao u Hrvatsku čamcem preko Save kod Davora.

Najprije se zadržao u Zagrebu, kao i svi drugi svećenici Banjolučke biskupije koji su bili prisiljeni napustiti povjerene im župe u Bosni.

Nakon dolaska u Hrvatsku, vlč. Kazimir je kraće vrijeme, pomagao i brinuo za naše prognanike i izbjeglice po različitim mjestima u Hrvatskoj, a onda je 12. listopada 1995. godine imenovan dušobrižnikom, odnosno župnikom obnovljene župe u Bosanskom Petrovcu sa sjedištem u Drvaru.

Kazimir je u veoma teškim okolnostima djelovao u Drvaru sve do 28. veljače 1999. Neko vrijeme tu je živjelo i do 12.000 katolika, prognanih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, osobito iz Srednje Bosne, a on i njegov kapelan vlč. Vladislav Žarko Ošap, morali su raditi u gotovo nemogućim uvjetima, bez crkve i župnog stana, pa su se snalazili kako su znali i umjeli. I tu je od napora doživio teški moždani udar početkom 1997., te je nekoliko mjeseci proveo na liječenju i opet se vratio svojoj dužnosti. Između ostaloga u Drvaru je obavljao službu vjeroučitelja u školama za što je imao kanonsko poslanje.

Nakon zaista iscrpljujuće pastoralne djelatnosti u Drvaru, msgr. Kazimir je zamolio od biskupa laganije mjesto, pa ga je biskup u ožujku, 1999. godine iz Drvara premjestio za župnika u Budžaku. Stigavši u Budžak, stanovao je u samostanu časnih sestara, no tu je ostao samo kraće vrijeme, jer on očito nije navikao odmarati.

Koncem te godine, točnije 12. prosinca 1999. godine, imenovan je na svoju posljednju župničku službu, u svoju rodnu župu Sv. Roka u Bos. Gradiški koju je opsluživao sve do svoje tragične smrti. Preuzimajući župu u Bosanskoj Gradiški istovremeno je bio imenovan i upraveteljem župa u Novoj Topoli i Dolini kako bi skrbio za ostatke ostataka vjernika i u tim župama.U Bosanskoj Gradiški je dovršio novi župno-pastoralni centar, ali zbog toga nije nimalo zapuštao pastoralni rad, dapače trudio se nadoknaditi prijašnje zaostatke spremajući na sakramente one koji to prije zbog komunističkih smetnji i rata nisu bili učinili.

Jedan od radosnih doživljaja, msgr. Kazimir je imao nezaboravnog 22. lipnja 2003. za vrijeme pohoda sv. Ivana Pavla II., Poljaka, našoj Banjoj Luci i proglašenja blaženim Ivana Merza.

Nakon samo 15 mjeseci ga je zatekla mučenička smet u noći sa 17./18. studenog 2004. god.

Po završetku predstavljanja knjige, ispred spomen ploče na župnoj kući, biskup Željko je izmolio opijelo za pokojnika, a zatim su se svi nazočni uputili na zajednički objed u dvorani župne kuće, gdje je bilo prilike da se razgovara s autorom knjige i dobije po primjerak iste.

Proslava svetkovine Svih Svetih na groblju “Gradina”

Zadnje nedjelje u mjesecu listopadu i ove godine je u Donjoj Dolini na groblju „Gradina“ kod Bos. Gradiške proslavljen blagdan Svih Svetih i spomendan Dušnog dana.

Zbog gužvi na graničnim prijelazima, nekoliko dana prije spomenutog blagdana i spomedana, iz Hrvatske su dolazili vjernici kako bi uredili i okitili cvijećem grobove svojih mili i dragi, zapalili lampione i pomolili se, a dans su došli oni, koji su osim polaganja cvijeća i palenja lampiona, željeli moliti pod sv. Misom za svoje mile i drage.

Ispred grobljanske kapele, sv. Misu je služio p. Tomislav Topić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina.

Oko oltara se okupilo se šezdesetak osoba: jedna koja je ostala živjeti u Gornjoj Dolini i jedna koja povremeno dolazi živjeti u nju, iz Bos. Gradiške, a najviše ih je došlo iz Hrvatske, Austrije, Njemačke …

Misnik, p. Tomislav je umjesto današnjih misnih čitanja uzeo ona koja se čitaju na blagdan Svih Svetih.

Tumačeći Evanđelje o Blaženstvima na Gori je kazao kako se nebeska plaća zaslužuje kroz ova blaženstva: Blago siromasima duhom, oni koji su siromašni i potlačeni, blago krotkima i strpljivima, blago ožalošćenima koji oplakuju svoje grijehe, blago milosrdnima jednih prema drugima, blago miroljubivima, blago progonjenima zbog pravednosti …

Na kraju se zahvalio svima nazočnim, koji su svojim dolaskom pokazali da ne zaboravljaju rodnu grudu te istakao zasluge ekipe koja se ove godine brinula o održavanju groblja. Godina je bila takva da se je šest puta morala trava kositi.

Na kraju misnog slavlja je blagoslovio nazočne vjernike, a pokojnima od Svevišnjega zamolio pokoj vječni

Po završetku misnog slavljaje, p. Tomislav je izmolio molitvu odrješenja za sve koji počivaju na ovom groblju, a potom je obišao grobove onih pokojnika za koje je nazočna rodbina izrazila želju da se nad grobovima mole opijela i obavi obred blagoslova grobova.

Sunce je naginjalo k zapadu. Trebalo je poći novim domovima. Neki su prije sv. Mise obišli ruševine rodnih kuća, a neki nakon nje.

Ostaje groblje obasjano svijećama i ukrašeno raznobojnim cvijećem. Već za nekoliko dana će većina današnjih misara obilaziti groblja u Novoj Gradišci, Gornjim Bogićevcima, Novskoj, Okučanima … koja iz dana u dan postaju „nova Gradina“.

– oOo –

Svoj doprinos za održavanje groblja u Donjoj Dolini (košenje trave), od zadnjeg objavljivanja na internetskim stranicama „Suze dolinske“ koje je objavljeno u članku o proslavi spomendana sv. Marka.

Evo popisa darovatelja: Katica /Stipe/ Musić Nova Gradiška 20 €, Matija i Biljana Valentić, Austrija 30 €, Mišo Barišić, Nova Gradiška 20 €, Mijo Knežević – Baćo 10 €, Marina /Luke/ Tomić, Gornji Bogićevci 20 €, Pavle i Greta Oršulić, Nova Gradiška 30 €, Anto Oršulić, Zenica 50 €, Ivo Oršulić, Nova Gorica 50 €, Ilija Dakić, Šumetlica 20 €, Milan – Mića Vidić, Kovačevac 20 €, Kuzman Knežević, Smrtić 20 €, Boris Knežević, Trnava 20 €, Smiljan Kovačević, Italija 50 €, Zvonko Knežević – Jole 50 €, Zdravko Vidić, Kovačevac 20 €, Budimir Dakić, Kovačevac 40 €, Rozina Barišić, Austrija 20 €, Vesna /Slavka/ Vidić 50 € i Marko Matković, Poljska 50 €.

Vlado i Janja Matković, koji žive u Austriji, a obnovili su kuću u Novom Selu, su darovali novi trimer koji će dobro doći za košenje trave na groblju.

Svima od srca hvala! Tekst i slike: Mican

Proslava mučeništva Sv. Ivana Krstitelja na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini

Blagdan Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja ili u starom narodnu poznatiji kao sv. Ivan Glavosjek, zaštitnik i patron sela Donja Dolina, je misnim slavljem proslavljen u kapeli na groblju „Gradina“.

Unatoč gužvi na graničnim prijelazima, okupio se lijep broj, bivših vjernika dolinskih sela Donje Doline, Gornje Doline i Novog Sela, ali i njih nekoliko koji su tu ostali živjeti i iz Bosanske Gradiške, oko petnaest.

Sv. Misu je predslavio p. Tomislav Topić, župnik u župu Bosanska Gradiška i upravitelja župe Dolina, koji je na početku pozdravio sve nazočne i zahvalio se na dolasku.

Lijepo je da se rodni kraj ne zaboravlja, a naročito pokojni koji počivaju snom mira na ovom groblju, rekao je p. Tomislav, i na kraju misnog slavlja izmolio opijela i molitvu odrješenja za sve pokojne na ovom groblju.

Na kraju je kazao kako će slijedeća sv. Misa služiti na ovom groblju u povodu Svih Svetih i Dušnog dana služiti u nedjelju 27. listopada ove godine.

Podsjetimo se: Na dan 9. listopada 1968. godine Župni ured Dolina, šalje izvješće o dovršetku izgradnje kapele Biskupskom ordinarijatu Banja Luka i podnosi zamolbu za njen blagoslov.

Dana 11. listopada 1968. godine pod brojem 1139/98 Biskupski ordinarijat Banja Luka izdaje dozvolu za blagoslov novosagrađene kapele na groblju i odobrava da joj zaštitnik bude sv. Ivan Krstitelj – Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja.

Župni ured Dolina šalje 9. studenog 1998. godine Biskupskopm ordinarijatu Izvješće o blagoslovu kapele.

Tekst i fotografije: Mican

Veliko slavlje u Bosanskoj Gradišci – Sv. Rok

U župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci, osim što je na svečan način proslavljen patron župe i zaštitnik grada Bosanska Gradiška, slavilo se i zahvalno misno slavlje u povodu obilježavanja 65-te obljetnice misništva msgr. Drage Balvanovića, sina ove župe.

Sv. Misu zahvalnicu je predslavio sam svečar msgr. Balvanović u koncelebraciju s još sedam svećenika i banjolučkim biskupom u miru msgr. dr. Franjom Komaricom.

Na početku misnog slavlja, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić je pozdravio biskupa u miru, subraću svećenike, predstavnike gradske vlasti i Srpske pravoslavne crkve kao i predsjenicu HPD-a (Hrvatskog pjevačkog društva) gđu. Ljiljanu Došen, te sve hodočasnike sv. Roku koji su došli iz župa Dolina i Nove Topole, različitih mjesta Hrvatske i europskih zemalja.

Propovjedao je vlč. Marijan Mišo Stojanović, kome je msgr. Drago bio kum na Mladoj misi, koju je slavio u rodnom Prijedoru. U svojoj nadahnutoj propovijedi između ostalog je kazao kako je sv. Rok uzor poniznosti, a jučer smo proslavili blagdan najponiznije – Blažene Djevice Marije. Krepost poniznosti nam pomaže da otkrijemo Boga.

Slavljenika je pozdravio i uputio mu iskrene čestitke umirovljeni biskup Franjo rekavši kako je današnji dan, dan zahvaljivanja, a msgr. Drago je u svojoj poniznosti propovjedao Krista, kako, kao svećenik u Banjolučkoj biskupiji, tako i dugogodišnji misionar u dalekom Peruu.

Na kraju sv. Mise, riječi zahvale je uputio i svečar. Prvo se je zahvalio Bogu na dugogodišnjem svećeničkom služenju, svojim pokojnim roditeljima i rodbini koji su ga pratili u molitvama do oltara i dalje u životu te župnicima u ovoj župi koji su ga hrabrili i poticali na ustrajnost.

Svečanost u crkvi sv. Roka je završilo himnom TE DEUM – Tebe Boga hvalimo, a nastavljeno u dvorani župno-pastoralnog centra gdje je pripremljen ručak za sve nazočne.

Msgr. Drago Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradišci od oca Nike i majke Vjekoslave rođ. Jurišić. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, upisao je Učiteljsku školu u Banjoj Luci. U Đakovo je završio teološke studije i na 29. lipnja 1959. zaređen za svećenika. Obavljao je pastoralne dužnosti župnog administratora i župnika u Osijeku, Novoj Topoli, Mahovljanima, Bosanskom Novom i Prijedoru. Obnašao je dužnost duhovnika u samostanu štovateljica Krvi Kristove.

Radio je i kao crkveni sudac, savjetnik, dekan i presjednik građevinskog odbora za izgradnju nove katedrale sv. Bonaventure u Banjoj Luci.

U misije odlazi 5. rujna 1987. god. u Limu, južnoameričkoj državi Peru. Tamo je obavljao niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe sv. Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. U Limi je sagradio župno-pastoralni centar i veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. Misa.

Republika Hrvatska odlikovala ga je Redom hrvatskog pletera 28. svibnja 1996. god.

Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom njegove svetosti 11. listopada 2000. godine, a papa Benedikt XVI. svojim prelatom 3. rujna 2007. godine.

Hrvatska biskupska konferencija i biskupska konferencija Bosne i Hercegovine proglašava ga 2003. god. svojim službenim delegatom u Južnoj Americi.

Predsjednik Perua mu 11. siječnja 2018. godine daje peruansko državljanstvo.

Na Veliki četvrtak 18. travnja 2019 u katedrali i bazilici Nuestra Señora de Evangelización u Limi primio je čast biti novim članom kanonika Kaptola nadbiskupije Lima.

Uz sav svoj pastoralni rad, puno piše. Objavio je nekoliko knjiga: „Peru – putopisi, običaji, sudbine“ (2002.), zbirku pjesama „Sjećanja i priopćenja“ (2006.), „Svećenici svjedoci svog poziva“, „Uništena baština, sačuvana vjera“, „Jel tako druže Drago“ te u izdanju Glasa koncil knjigu na hrvatsko – španjolskom jeziku 2023. god. „Kronike o ljudima“. Na španjolskom jeziku je objavio „Propovijedi pape Ivana Pavla II u njegovim posjetima Hrvatskoj i BIH“.

Javlja se i u nizu vjerskih listova: Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina iz Zagreba, glasnik Marija iz Splita te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Glavni motiv i pokretač života msgr. Drage Balvanovića je njegova duboka vjera, koja se uvijek nalazi u temeljima svih njegovih napora.

Proslava Velike Gospe u župi Dolina

Vjernici župe Dolina, kod Bosanske Gradiške, u izgnanstvu, proslavili su zaštitnicu i patron svoje župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Veliku Gospu.

Svečano misno slavlje je predslavio vlč. Marijan Mišo Stojanović, župnik banjolučke župe Budžak, i upravitelj župe Šimići te vojni kapelan u Banjoj Luci.

S obzirom na nepodnošljivu vrućinu i kilometarske kolone na graničnim prijelazima, okupio se lijep broj vjernika, njih preko stotinu.

Vlč. Stojanović je nakon što je protumačio današnje Evanđelje, svoju homiliju zaključio riječima: „Blažena Djevica Marija je svima nama uzor poniznosti. Današnji svijet u kojem živimo, itekako treba poniznost po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju“.

Misno slavlje je svojim sviranjem i pjesmom uveličao Rikard Riki Vučaj.

P. Tomislav Topić, župnik župe sv. Rok Bosanska Gradiška i upravitelj župe Dolina, se zahvalio svima nazočnima koji su došli kao Marijini hodočanici u ovu, preko stotinu godina staru župu, iz Bos. Gradiške i različitih krajeva Hrvatske i europskih zemalja, Davorki Uzelac r. Vidić i Zdenki Budić koje su ostale živjeti u župi Dolina te Vesni i Veroniki Vidić koje žive u Sesvetama, na uređenju crkve, za ovu priliku, te sve nazočne pozvao na zakusku i osvježavajuće piće u crkvenom dvorištu.

Kazao je kako župa Sv. Rok u Bosanskoj Gradišci sutra slavi svoj patron pa je pozvao na misno slavlje u 10,30 sati, a u nedjelju, 25. kolovoza na proslavu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Donju Dolinu na sv. Misu u grobljanskoj kapeli u 13 sati.

Bila je to i prilika da nazočni odu na groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini i obiđu počivališta svojih najmilijih da se pomole i upale lampione.

U župi Dolina, koja je prije minulog rata brojila oko 1400 vjernika, sada je ostalo tek desetak katolika. Neki od njih su svojim domovima pozvali misnike na ručak i tako obnovili, stari običaj.

Proslava Sv.Ane Novo Selo 2024

Na šesnaestu nedjelju kroz godinu, u kapeli sv. Ane u Novom Selu – filijala župe Dolina kod Bosanske Gradiške proslavljen je blagdan sv. Ane i Joakima i obilježen četvrti Svjetski dan djedova, baki i starijih osoba.

U obnovljenoj kapeli, koju je banjolučki biskup msgr. dr. Franjo Komarica, prije tri godine posvetio i proglasio zavjetnom kapelom za štovanje sv. Ane u bosanskogradiškom dekanatu, sv. Misu je predslavio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić.

Sv. Misu je predslavio p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina

Na oltaru je bio relikvijar s relikvijama sv. Ane, vlasništvo župe Dolina, koje je prvi puta izloženo u ovoj kapeli zahvaljujući p. Damiru Šokiću

Nakon pročitanog Evanđelja, osvrnu se na rečenicu iz njega, koju je Isus uputio svojim apostolima: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo“.

Vrijeme je godišnjih odmora i potrebito je da se čovjek povuče u osamu i da se odmori, ali ne bez Boga. Trebamo se odmoriti, ali i tada trebamo biti s Isusom.

Potom je govorio o važnosti i ulogi sv. Ane i Joakima u odgoju kćerke Marije koja će roditi Spasitelja Isusa, na temelju Apokrifnih zapisa.

Kazao je, kako je papa Franjo blagdan sv. Ane i Joakima proglasio Svjetskim danom djedova, baki i starijih osoba, koji će nam pomoći spomenuti se i slaviti dan starosti i onih koji čuvaju i prenose ljubav i vjeru.

Misno slavlje je završeno ljubljenjem i blagoslovom relikvija sv. Ane koje su, zahvaljujući p. Damiru Šokiću, vlasništvo župe Dolina, a čuvaju se u crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci.

Nakon sv. Mise, sve nazočne je Dragoljub Kerezović, koji se brine za održavanje okoliša kapele, pozvao u prostorije novoselske škole na ručak a upriličio ga je on i njegova obitelj.

Gosp. Dragoljub Kerezović je u ime svoje obitelji sve nazočne koji su nazočili misnom slavlju, pozvao na zakusku u prostorije Osnovne škole u Novom Selu

na čemu se mu je župnk, u ime svih nazočnih zahvalio

Fotomonografija Groblja GRADINA – dostava podataka

Dragi Dolinci, Novoselci, Mačkovljani, Orubčani, Bosanskogradiščani i svi drugi koji imaju nekoga miloga i dragog sahranjenog na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini da je u pripremi knjiga pod radnim nazivom FOTOMONOGRAGIJA GROBLJA „GRADINA“ U DONJOJ DOLINI.

Knjiga će biti opremljena brojnim fotografijama (svaki spomenik i križ), s dosta dokumentima i drugim prilozima vezanih za groblje a iz tiska/štampe bi trebala izići koncem ove ili početkom iduće 2025. godine kada će se obilježiti 210 godina od spomena na prvi pisani upis o sahrani pokojnika na ovom groblju, kada je ovim krajem harala opaka bolest kuga.

Isto tako bi bilo lijepo da svi oni koji imaju stare slike s groblja i kapele na groblju da ih dostave na posudbu na navedenu adresu. Unaprijed se zahvaljujem za svaki vid suradnje. S poštovanjem!

Proslava Sv. Marka na groblju „Gradina“

Na nedjelju Dobrog pastira tj. na četvrtu Vazmenu nedjelju, na groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške, proslavljen je spomendan sv. Marka i obavljen uobičajen blagoslov polja.

Sv. Misu je služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić. Oko oltara se okupilo pededesetak vjernika koji su došli iz okolice Nove Gradiške, Bosanske Gradiške i samo dvoje vjernika iz Gornje Dolina.

U svojoj propovijedi p. Tomislav je protumačio današnje Evanđelje po Ivanu, koje donosi ulomak o Isusu kao dobrom pastiru. Kazao je kako je Krist jedino dobri pastir koji nas sve može okupiti u jedno i zato nas poziva da budemo bliski i s njim povezani kao što je on povezan s Ocem.

Misno slavlje je predvodio p. Tomislav Topić

Oni vjernici koji nisu mogli stati u kapelu, na misnom slavlju su sudjelovali ispred kapele

Po završetku sv. Mise p Tomislav je obavio čin blagoslova polja, a izmoljena su i opjela za sve koji počivaju na ovom groblju.

Vrijeme je prohladno, ali bez padavina, a na graničnim prijelazima nije bilo dugog čekanja, pa je bilo vremena, do početka sv. Mise urediti grobove, nakon košenja koje je obavljeno tri dana prije.

Po završetku sv. Mise obavljen je blagoslov polja

Svoj doprinos za održavanje groblja (košenje trave), od zadnjeg objavljivanja na internetskim stranicama „Suze dolinske“ svoj dragovoljni prilog su dali: Mišo Barišić 15 €, Karlo Kalizan 20 €, Mirko Kalizan 40 €, Petar – Pero Jurišić 50 €, Slavko Vidić 20 €, Jozo Ćorković 20 KM, Janja Ćorković 30 € i Ljuban Matković 20 €.

Bez takve novčane pomoći nebi bilo moguće organizirati pet ili šest akcija košenja trave tjekom godine. Svima iskrena hvala. Tekst i slike: Milorad Oršulić Mican

U Novoj Topoli proslavljena svetkovina Sv. Josip

U Novoj Topoli, kod Bosanske Gradiške, na sam blagdan, je svečano proslavljena svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM i Dan očeva. Svečano misno slavlje predslavio je banjolučki biskup u miru msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji s domaćim župnikom don Angelom Bartulica i župnikom župe sv. Roka Bos. Gradiška i upravitelja župe Dolina p. Tomislavom Topić

Pred prepunom crkvom božjeg naroda, umirovljeni biskup Franjo je nadahnuto propovjedao, između ostalog rekavši: Sv. Josip je bio velik u tome što je čuo Božji glas i imao srce da ga sluša. Tri puta je, putom anđela čuo taj glas i time se potvrdilo da Bog ne računa s onim na visokom nivou – najvišima, nego s poniznima. Bog je ono najvrijednije, što je imao na zemlji, svoga Sina, povjerio na čuvanje i odgoj sv. Josipu. Preporučimo mu svoje zavjete, molitve i svoju žrtvu i pitajmo se: jesmo li mi na Božjoj strani na kojoj je bio i sv. Josip?

Na kraju sv. Mise i pobožnosti sv. Josipu, koju je predmolio također biskup u miru Franjo, domaći župnik don Agelo Bartulica se je zahvalio svim hodočasnicima, zboru časnih sestara koje su uveličale misno slavlje i časnim sestrama koje s ljubavlju uređuju crkvu tjekom cijele godine i pozvao sve nazočne na druženje.

Na misnom slavlju okupili su se vjernici iz župe Nova Topola, Bosanske Gradiške i Doline, a dominirali su hodočasnici iz župe Dolina (Novog Sela, Gornje i Donje Doline) koji su izbjegli pred strahotama rata i utočište našli oko Nove Gradiške, Okučana i Novske. Tako su nastavili dobri stari običaj, kada su njihovi očevi i majke s radošću hrlili sv. Josipu, kome su iznosili svoje poteškoće i zavjete.

Bila je to prilika da, poprijekim putom, preko Laminaca obiđu svoje napuštene domove i počivalište svojih najmilijih – groblje „Gradina“ u Donjoj Dolini.

Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali ispred crkve u bratskom druženju s umirovljenim biskupom, svećenicima i časnim sestrama različitih redova, uz kolače i osvježavajuće napitke za koje su se pobrinule časne sestre iz samostana Sv. Obitelji u blizini crkve i domaći vjernici.

Današnja župa sv. Josipa Nova Topola dolazi prvo pod imenom Windthorst, kako su doseljeni Nijemci nazvali svoju koloniju. Za vrijeme stare Jugoslavije naselje je bilo preimenovano u Nova Tolola. Ime Windthorst se koristilo i u vrijeme II. svjetskog rata, a od 22. rujna 1944. ponovo Nova Topola.

Pred sam II. svjetski rat, župa je brojila 3497 vjernika, a 1960. godine ostalo je samo 361 vjernika, prije svega Poljaka u Ćelinovcu. Danas se vjernici broje jedva na desetke.

Crkva je izgrađena 1891. godine a temeljito obnovljena 2010. Godine.

Župa Nova Topola je u zadnjem ratu u BiH dala osam žrtava na čelu sa svojim župnikom vlč. Ratkom Grgić koga su pripadnici srpskih snaga 16. lipnja 1992. godine odveli iz župne kuće prema Lamincima i od tad mu se gubi svaki trag. Po svemu sudeći ubijen je na nepoznatom mjestu, pa mu ni danas ne znamo za grob.

Pripremio: Mican