Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Događanja

O Tisini

…. O TIŠ INI….

Ti, koji čitaš ove riječ
pitajući se
– da li ih izgovoriti,
zapitaj se –
nismo li i sam
nešto što ne smije biti
neizgovoreno,
neizrečeno,
nedorečeno?

Pitaš li se
zašto smo tu?

Tko li nas napisa da bismo bili pročitani?
Tko li nas izgovara?

Dok nas nosi vjetar promjena
kroz drvorede aleje prolaznosti
pretvarajući nas u jeku,
zapitaš li se postoje li drugi svjetovi?
Postoje li svjetovi u kojima riječi
žive vječno?

Postoje li svjetovi
gdje je papir neuništiv,
tinta neizbrisiva,
a glas onoga koji čita
tako snažan
da riječi urezuje u tišinu?

Jer,
ako je sve samo ovdje,
i ako je sve samo vibriranje
u trenutnosti
i odlazak u nepostojeće
– čemu uopće biti izgovoren?
Čemu remetiti tišinu
da bi se osvjedočio trenutak?

Ako je sve
samo izgovoreno ništa,
čemu toliko buke i muke
oko izgovora?

Ti, koja ovo čitaš,
zapitaš li se
čemu onda izgovarati ljubav
ako će za samo nekoliko časova
ona umrijeti
u tišini vremena?

Čemu se smijati,
ako je sve
samo predah u ništavosti?

Zbog čega plakati
u ničemu
oko ničega?

Zapitaš li se?

Vrijedi li se onda pretvoriti u glas
ako će nas muk ušutkati?

Zar doista vjeruješ
kako ne postoji mjesto
gdje se ove riječi spajaju
u hvalospjeve
koji nikad ne prestaju?
– Mjesto gdje ćemo mi sami
zauvijek
biti izgovarani?

Zar doista vjeruješ
kako je tišina ta
koja ima posljednju riječ… ?

Ivan (Luke) Tomić
Orašje 47, Gornji Bogićevci

Tebi Dolino

TEBI DOLINO

Moja duša, srce moje
u Dolini ostalo je.

Oj Dolino rodni kraju
u tebi je ko u raju.

U tebi je ko u raju
moj premili zavičaju.

Oj dolino, lijepo selo naše
tu su divne i cure i snaše.

Dar od Boga  tebe krasi
od svih mjesta, najljepša si.

Ilija Gogić Ile

 

(više…)

O Mom Raju

Postoje mjesta koja nas, i kad mi njih napustimo, nikad ne napuštaju. Poput biljaka iščupanih iz zemlje mi nosimo sokove koje smo upili iz njenih dubina i oni nas, othranivši nas, jednom zauvijek oblikuju ta o tlu ovisi što na njemu uspijeva, i kakvo je to, i kakve plodove donosi.
Poput prvih ljudi, svatko od nas kad tad biva istjeran iz raja svoje nedužnosti zbog svoje stvarne ili nametnute krivice pa
bila ta krivica i u tome što je upravo nema. No, kao što prvi ljudi nikad ne zaboraviše onu prvotnu rajsku radost, tako nitko od nas ne može zaboraviti svoj raj jer je njegov, i svoju radost jer ju je imao; poslije svaka druga nosi privid te ishodišne.

O tome se tu i radi. Ja sam imao svoj raj i iz njega sam protjeran, samo što nikad ne ću shvatiti u čemu je bila moja krivnja i što nisam razumio zašto nitko nije tražio opravdanje dok je na ulaz tog istog raja umjesto anđela s plamenim mačem postavljao nekakve čudne spodobe s vatrenim oružjem, a u njega naseljavao još čudnija bića koja se za sebe usuđuju kazati da su ljudi. Čudni su to ljudi bez ljudskosti.
Postoji li istina, onda je u ovoj priči istina to da vrag voli parodiju, a najveća mu je zanimacija izobličavati tuđe rajeve u
nastojanju da ih pretvori u pakao. No, jedini problem mu je taj što nam je Bog bio milostiv pa je, stvarajući nas, dao da dio raja nosimo u sebi i da taj dio jedino mi sami možemo iz sebe istjerati, ali nas iz tog djelića ne može nitko.
Tako sam i ja, protjeran iz raja, zauvijek ostao s komadićem njega u sebi pa kad je najgore i kad me težina progona zaboli
krišom svrnem svoj pogled u dubine poznatog mi predjela, u širine gdje još ljubav, radost i mir vladaju, gdje su ljudi dobri ili se barem trude to biti, gdje se djeca znaju igrati mira, a ne rata, tamo gdje trčim livadama djetinjeg zanosa dok mi baka plete i stavlja na glavu vijenac od nikad više viđenog cvijeća nevinosti, gdje s didom tjeram krave na pašu, gdje se u čamcu vozim prostranom ravnicom Save, gdje trčim šorom i vičem znanim i neznanim, u znak pozdrava, ono do neprepoznatljivosti dovedeno, a opet drago i milo Falj´n Is´s. I doista hvaljen, jer mi je dao takav raj i da se u njemu rodim.
Kad je najteže ponirem u jezgru sebe samog, tamo u ishodište svoga korijenja, u sjemenje koje je, uz sve krasote, sadržavalo i
blaženo neznanje kako se Zlo može i u raj uvući…
Kažu da nas početak života i ono što tad doživimo obilježi za čitav život, a ako vjerujemo da živimo vječno, to znači   za
čitavu vječnost. Meni je drago i zahvalan sam Bogu što mi je dao takav biljeg nositi, jer nije li veličina patnje poslije izgona to veća što je veća ljepota raja iz kojeg smo istjerani? Možda je to cijena doživljene neprocjenjivosti?
Ja sam imao imao svoju Dolinu rajsku dolinu i dolinu suza, objedinjene u jedno; sazdan u njoj dok danas ja nju u sjećanjima
zidam u sebi; i tko je može u meni porušiti, tko može šta u njoj zapaliti? Tko može ubiti ili u smrt otjerati one koji u Nebeskoj Dolini i u mom srcu i sjećanju žive?
Vrag i njegove sluge uvijek čine sve da raj pretvore u pakao, no na kraju oni su ti koji ostanu u toj pakotvorenosti, osuđeni
da trunu u svojoj ispraznosti i guše se u vlastitoj napuštenosti i od Boga i od Ljudi ljudi s velikim slovom.
Imao sam svoju Dolinu i još uvijek je imam, imao sam svoj raj i još ga uvijek nosim u sebi dok postojim, do u vječnost. Sve
što ja jesam poniklo je iz nje, sve što ću biti u njoj ima svoj korijen, u njoj sam prvi put vidio da i kad kiša pada Sunce može sjati, ona je bila moj prvi smijeh i moj prvi plač i ma koliko bio daleko od nje Dolina će uvijek biti najbliža mom srcu. Ta, to je moj raj…

Ivan (Luke) Tomić, Gornji  Bogićevci

(više…)

Svesrdni i zdušni poziv tebi i svima tebima

U nama je vječno traganje za Beskraje,
za nečim  što će nas sasvim ispuniti,
i to zauvijek (Bosmans)

SVESRDNI I ZDUŠ NI POZIV TEBI I SVIMA TEBIMA

Pjevam sebi i o sebi
pjevam tebi i o tebi:
draga sestri i prijateljice,
i dragi brate i prijatelju!

Ne pretvaraj smrt u smrt!
Ne obzivađaj se u sebe unakaženoga i izbezumljenoga
umjetnim zidom zbog toga i od toga!
Na Uskrs je smrt prestala biti Smrt,
jer je pobjeđena posljednjim i najvećim Isusovim čudom uskrsnućem!
Sada je smrt Nesmrt!
“Past će sve daske međ četiri crnolakirane daske” (M. Krleža).
Smrt više nije poništenje života,
već preobražaj smrtnika u besmrtnika!
I postala je ključ u vrata
i otvoren prolaz kroz njezin mračni tunel
u sasvim ispunjeni novi živiživcati nadživot
savršene sreće i svjetlosti
kao potpuno ostvarenje Saveza između Boga i čovjeka.
Postala je tajanstveno samo Bog zna kada, gdje i kako –
susretište i istodobno rastavište
zemlje s nebom
prolaznost s vječnošću
i ovdašnjost s tamošnjošću.
Postala si napokon dugoisčekivani jedva dočekani
moj slavodobitni ulazak, i to zauvijek,
u svijet nesmrtnosti.

Da opet sam samcat, kako si rođen,
kako putuješ, kako i umireš,
i sa svojom, do tad nedokučivom
blaženom vječnošću,
s usklikom:
“Zbogom ti, moja smrtnosti!”
a s božanskom dobrodošlicom (Mt 25,21)
U ime Uskrsloga Krista i vlast6itoga iskustva
s onoga svijeta,
uvjeravam Te sa stopostotnom sigurnošću,
Tebe, stopostotni nespretniče i nesmrtnice,
da si samo to Ti, baš Ti,
i tako još jedan novi Sveti, zasad još tu,
u predživotu, s visokim postotkom svetosti
u zboru SVIH SVETIH!

                                                                          Don Tvrtko Tadić

 

(više…)

Sveti Ante došao za Dolincima

Š tovanje svetoga Ante oduvijek je bilo rašireno u  dolinskom narodu. To ime sv. Ante gotovo  samozatajno se širilo od usta do usta. Katkada mi  se činilo da je on poput nekog doktora, policajca,  poljoprivrednika, jer sjećam se kad god bi se  nešto dogodilo, izgubilo prva dijagnoza i lijek je bio  «moli se sv. Anti». Sv. Ante je tako posto dijelom  svake obitelji, svakoga čovjeka. Š tovao se i u  dolinskoj crkvi.Izložena slika litografija svetoga   Ante s Isusom u rukama. Rat je učinio svoje.  Dolinci su protjerani, otišli, a slika je ostala  zaboravljena i ostavljena. Pravo je čudo što je  uopće ostala u staroj crkvi i to tako da je visila na  zidu..

Župnik iz Bosanske Gradiške i župnik Jozo Jurić prilikom prve svete mise utorkom, u župi Kraljice svete Krunice- Jug, na čast trinaest utoraka sv. Anti uz obnovljenu i izloženu sliku, 2008.g.

2008. godine muž Frenki i ja krenuli smo u posjet našim najmilijima pokojnima u dolinskom groblju. S nama na put pozvali smo našega župnika vlč. Jozu Jurića, koji je isto htio posjetiti mjesta odakle su se doselili i dio njegovih  župljana. Stigavši u jutarnjim satima u Gornju dolinu stali smo pred crkvom. Izašli smo iz auta i pogledali tu ljepoticu i pomislili kolika crkva a naroda više nema. Pomalo s tugom, strahom obišli smo uokolo nove crkve i ušli u staru crkvu. Vrijeme kao da je tu stalo. Miris mišinjaka, izgriženi papiri, smeće, grede, željezo, stari oltar i svetohranište koje se naziralo iza nekih greda poluotvoreno i prazno. Srce se stegne. Š to se to napravilo od kuće Božje?

Župnik je krenuo prema stepeništu koje vodi na tavan i ravno ispred njega pomalo nakošena na lijevo, puna prašine, stopljena u boji zida stajao je sveti Ante. Oštećen na ustima, ušima i rukama kao da su htjeli da ne može ništa reći ni čuti, ali taj kosi položaj i pogled u njegove oči, jednostavno nismo mogli proći kraj njega a da ga nismo pogledali. Župnik je uzeo sliku, puhnio i obrisao prašinu podigao je s obadvije ruke i gledao jedan trenutak u nju. Meni sa strane se učinilo kao da su se dogovorili on novi župnik dijela dolinskog naroda i sveti Ante stari čuvar dolinskog naroda.

Malo smo se našalili i pitali se naglas »Je li to krađa?» Sliku smo uzeli jer namjera je bila plemenita i dobra. Donijet ćemo je na štovanje dolinskom narodu. Stavili smo sliku u prtljažnik i nakon obilaska groblja i bakine kuće krenuli smo kući u Novu Gradišku. Nismo mislili na sliku dok nismo stigli pred granični prijelaz.

Onda nam je prostrujila misao kroz  glavu; »A što sada kad nas budu pregledali? Š to ćemo reći? A Mediji? A Policija? Ipak je to starina.

Naglas sam rekla; «sveti Ante ako želiš svome narodu, učini sam da pređemo preko granice a mi ćemo te odnijeti u župu».  Nitko nije tražio da otvorimo prtljažnik. Čudno.

Župnik Jozo je sliku dao obnoviti ali da zadrži izvorni oblik. Obavijestio je župnika u Bosanskoj Gradiški da je slika kod nas. Slika je dana na štovanje trinaest utoraka sv. Anti od ove godine. Mise su posjećene i skupi se svakoga utorka veliki broj vjernika. A sv. Ante sjaji u novom ruhu. On je došao da bude sa svojim narodom i u dobru i u zlu. Molimo se svetom Anti a ja kao vozač svetoga Ante molim da po njegovom zagovoru naša župa iznjedri još duhovnih zvanja.                                                                            Ksenija Savi (r. Stipančević) vjeroučiteljica

NA GROBLJU “GRADINA” U DONJOJ DOLINI PROSLAVLJEN BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA

 “Obavještavaju se raseljeni vjernici župe Dolina bosanska da će u povodu Svih Svetih i Dušnoga dana vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik služiti sv. Misa na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini u nedjelju 25. listopada 2009. godine s početkom u 13,00 sati.

Nakon sv. Mise obavit će se blagoslov grobova i moliti opijela za sve umrle i poginule vjernike župe Dolina bosanska” – tako su radio “Bljesak” Okučani i radio Nova Gradiška danima emitirali obavijest i pozivali one koji su vezani za taj kraj da dođu i uz sv. Misu proslave blagdane Svi Svete i Dušni dan.

Okupljeni vjernici ispred kapelice za vrijeme sv. Mise

Koliko je ona urodila plodom?, možda ne onolikim kolikim je trebala, jer na doljanskom groblju se tog jesenjeg – oblačnog dana okupilo manje od stotinu vjernika. Vidjele su se pločice različitih registracijskih oznaka: splitskih (iz Supetra na otoku Braču), zagrebačkih, austrijskih, najviše novogradiških, ali nedovoljno da se oda počast svim onima koje u svojim njedrima čuva groblje “Gradina”. Da li smo svoje pokojne počeli zaboravljati, a s njima možda i rodnu grudu?

Bosanskogradiški župnik, koji obnaša dužnost i župnika župe Dolina, zahvalio se svima onima koji su ovaj dan posvetili svojim dragima, a koji počivaju na ovom groblju.Spomenuo je kako je pred Božić priključena struja na crkvu što je koštalo 1800 KM odnosno 700 Eu, napravljeni novi obrlihti na prozorima i postakljeni u crkvi Gornja Dolina za što je plaćeno 614 KM tj. 307 Eu te poklopci za šahte u crkvenom dvorištu što je također koštalo 170 KM ili 85 Eu. Svi su ti računi podmireni iz skromne crkvene kase, ali ima i drugih obveze koje čekaju red, pa bi bilo lijepo da se koliko toliko u tu kasu namiri utrošeni novac. Napravljena su i nova vrata na dolinskoj crkvi ali to je financirano iz drugih izvora što je olakšalo župnom uredu.I održavanje groblja košta, ali su zanemarive uplate kako bi se moglo održavati kao i grobljanska kapelica.Da je i ovoga puta groblje bilo besprijekorno čisto pobrinuli su e Pavle Budić i Pavle Musić koji su četvrtak, 8. listopada organizirali “radnu akciju” – četvrtu ove godine na koju su se je odazvalo dvanaest “dragovoljaca”.Ostavili smo groblje u kojem leže posmrtni ostaci naših najdražih, vjerujući da će ga narednih blagdana posjetiti još oni kojima ono nešto znači.


Osim Pavla Budića i Pavla Musića groblje su za ove blagdane uredili: Milorad Mićo Uzelac (koji živi u G. Dolini), Matan Mato Ćorković, Davor Vidić, Ferdo Tomić, Čedo Dražetić (iz Velike Gorice) Ivo Ćorković, Pavle Oršulić, Mario Oršulić, Stipo Knežević, Slavko – Slave Stipančević, Mato Maća Knežević i Milorad Mican Oršulić.

U Dolini se ipak nešto događa 2009

PROSLAVA VELIKE GOSPE U  GORNJOJ DOLINI, SV. ROKA U BOSANSKOJ GRADIŠ KI

 I MUČENIŠ TVO SV. IVANA KRSTITELJA U DONJOJ DOLINI 

            U Dolini se ipak nešto događa

      Od kako je prošle godine vlč. Pero Čolić preuzeo upravu i župe Dolina, dogodili su se brojni pomaci u pozitivnom smislu. Prije svega, velika je stvar što se u župnoj crkvi Dolina,  svake nedjelje služi sv. misa.

            Isti župnik je na treći dan Uskrsa, dakle na uskrsni utorak /14. travnja/  po prvi puta poslije rata, upriličio SUSRET  EMAUS, dakle susret svećenika banjalučke biskupije s vjernicima u dolinskoj župnoj crkvi na sv. misi. Uz vlč. Peru Čolića  sv. misu su koncelebrirali msgr, dr. Anto Orlovac vikar banjalučke biskupije, vlč. Adolf Višaticki

Poslije sv. mise je druženje nastavljeno  ispred crkve u hladovini dugogodišnjih borova  uz pečeno janje. Tako je  u Dolini  nastavljena tradicija koju je uveo pok. dolinski župnik msgr. Kazimir Višaticki, a zbog nemilih događaja prekinuta je.

Budući da je taj dan  –  radni  dana iz Hrvatske se je malo  vjernika odazvalo, a to je bio povod da se donese ZAKLJUČAK:  idući Susret  Emaus  i svi ostali  u buduće će se  održavati u Dolini na USKRSNI PONEDJELJAK kada je u Hrvatskoj blagdan dakle državni praznik.  

            Slijedeće  veće okupljanje Dolinaca je bilo na  groblju «Gradina» u Donjoj Dolini  prigodom blagoslova polja i sv. mise koja je služena u nedjelju poslije sv. Marka /26. travnja/.

Te nedjelje, u kapelici, za vrijeme sv. mise, pred župnikom vl. Perom,Vinko Budić i Zdenka Budić /Vinko je povratnik u Gornju Dolinu, a Zdenka je ostala u Gornjoj  Dolini/ položili svečanu zakletvu svečano prisegnuli kao novi  vijećnici Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina. Na taj način su se oni obvezali da će više od ostalih vjernika u Dolini pomagati župniku, skrbiti za crkvu i oko crkve.  Podsjetimo se da su članovi Župno pastoralnog vijeća  prije rata prisegnuli pred pok. župnikom msgr. Kazimirom

 

Vlč. Pero Čolić je po starinskom običaju blagoslovio  dolinska polja.

Za vrijeme sv. mise pred župnikom su Vinko Budić i Zdenka Budić prisegnuli i tako postali članovi Župno-pastoralnog vijeća župe Dolina.

            Desetak dana  prije toga je «Ekipa  dragovoljaca za održavanje groblja» kemijskim sredstvima izvršila prskanje trave na groblju  kako bi se uništila i  suzbio njen brz rast. /Poslije će uslijediti  i košenje trave po groblju:  29. lipnja i 5. kolovoza/.

Već u prijepodnevnim satima ispred dolinske crkve su se počeli skupljati Dolinci.

            Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo 

            Na Veliku Gospu, zaštitnicu župe Dolina i Dolinaca u Dolini je doista bilo svečano.

            Već u prijepodnevnim satima po dolinskim selima: Novom Selu, Gornjoj Dolini i Donjoj Dolini mogli  su se vidjeti automobili različitih registarskih pločica kako iz Hrvatske tako i iz Italije, Š vicarske, Austrije, Njemačke

            Obilazila su se rodna ognjišta, a potom groblje. To su svetinje svakoga čovjeka.

Postavlja se pitanje: Da li će mlađe generacije učiniti nešto da se uspomena na te svetinje sačuvaju?

            Sv. misa u župnoj crkvi je počela u 13 sati. Služio ju e bosanskogradiški  župnik , a koji privremeno  obnaša i dužnost župnika u župi Dolina vlč. Pero Ćolić.

            U prepunoj crkvi vjernika,» razlijegale su se  crkvene pjesme  kao u « ona dobra stara vremena, a suze su kvasile lice. Suze radosnice ili neke druge suze kojima je teško odrediti ime?

             Na kraju mise,  župnik je za vrijeme župnih oglasa nije mogao a nije ni htio sakriti zadovoljstvo, prije svega što Dolinci nisu zaboravili svoju rodnu župu te došli proslaviti Blagdan Uznesenja Bl. Dj. Marije na nebo baš tu.          

            Napomenuo je da je struja nakon dugo vremena  konačno priključena u crkvi i napravljena nova ulazna vrata na crkvi, a u tijeku je izrada obrlihta  i pomoćnih vrata.

Obnovljena je kapelica na groblju i trava se na njemu prema mogućnosti kosi.

            Na kraju je pozva nazočne vjernike da i sutra, na blagdan sv. Roka dođu u Bosansku Gradišku «na kirvaj» gdje će sv. misu služiti msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup.

Po izlasku iz crkve vjer5nici su se mogli pridružiti stolu na kojem je župnik s ostatkom Dolinaca u Dolini upriličio  zakusku i piće ohlađeno, po onom starinskom običaju – u vodi.

Da bi se ispred crkve zaigralo kolo i zapjevala pjesma, pobrinuo se dolinski prijatelj Smajo Huskić.

No, za kratko vrije, brojne sijalice će se u crkvi pogasiti a vrata na njoj  zaključati, ali sjećanje na današnji blagdan će se dugo nositi u srcu. E kad bi bilo više «Velikih Gospi» u godini? 

            U Bosanskoj Gradišci proslavljen blagdan sv. Roka 

Na blagdan svetog Roka u Bosanskoj Gradišci također je svečano proslavljen  blagdan nebeskog  zaštitnika.

Središnje misno slavlje u prepunoj župnoj crkvi predvodio je biskup banjolučki mons. dr.  Franjo Komarica, a s njim su koncelebrirali domaći župnik vlč. Pero Čolić i župnik i dekan novogradiški preč. Perica Matanović. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor iz Nove Gradiške. Domaći preostali župljani bili su vidno ganuti dolaskom velikog broja njihovih prognanih i izbjeglih župljana kao i prijatelja iz okolnih župa Doline, Nove Topole te iz Hrvatske Posavine.

Biskup je zahvalio župljanima i župniku kao i redovnicama na otvorenom srcu za duhovne i tjelesne potrebe njihovih bližnjih kako tijekom rata tako i u poraću i potaknuo sve nazočne da se i ubuduće ugledaju u svog nebeskog zaštitnika koji se ugledao u Krista. Spomenuo je divan primjer njihova ubijenog župnika mons. Kazimira Vištatickog, koji se neumorno trudio u pomaganju i katolicima i nekatolicima, nadodavši da je uvjeren da ga vjernici sadašnje i budućih generacija neće zaboraviti. Izrazio je i ovaj put nadu da će nadležne vlasti konačno rasvijetliti slučaj kidnapiranog župnika iz Nove Topole vlč. Ratka Grgića i omogućiti da se njegovi posmrtni ostaci vjernički pokopaju. Misnom slavlju je prisustvovao i glavni imam iz Dubrava nedaleko Bosanske Gradiške

Poslije sv. mise, tradicionalno je upriličen objed za sve nazočne..

Biskup je zajedno sa župnikom vlč. Perom Čolićem,  istog dana pohodio i župu Dolinu te Novu Topolu gdje je ujedno razgledao radove na obnavljanju župne kuće spaljene 1993. godine.

Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

            U Donjoj Dolini se od pamtivjeka slavi sv. Ivo jesenji tj. Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja poznatiji pod  nazivom  Glavosjek sv. Ivana. Do početka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini taj blagdan se svečano slavio sv. misom ispred kapelice na groblju, a onda pučkim veseljem diljem Donje Doline naročito pred Zadrugom na Gradini.

            U tijeku rata se to nije moglo proslavljati na dostojanstven način ne groblju «Gradina» kao i poslije rata. Ovu tradiciju ju je nastavio sadašnji župnik vlč. Pero Čolić tako da umjesto na blagdan sv. Ive misa bude u prvu nedjelju poslije sv. Ive.

      Ove godine je to bilo 30. kolovoza, dakle sutradan. Okupio se manji broj vjernika Dolinaca iz razloga što su godišnji odmori završili.

Sa  župnikom  vlč. Perom  Čolićem sv. misu su služili i drugi svećenici iz Banjalučke biskupije.

Nakon sv. mise župnik je pozvao za stol sve nazočne misare.

Sv. misu je služio vlč. Pero Čolić, bosanskogradiški i dolinski  župnik.

Dolinci u svojoj crkvi

Pogled na oltar s kora

  Prije sv. mise a i poslije nje mnogi su imali mnogima što reći jer je ipak najveći susret Dolinaca o Velikoj Gospi.

ODRŽAN JOŠ  JEDAN SUSRET DOLINACA 2009

Vjernici župe Doline Bosanske koji su prognani i raseljeni diljem Hrvatske i drugih europskih  zemalja i ovoga ljeta, 8. kolovoza 2009. godine su  se susreli u Š umetlici, mjestu  na domak Nove Gradiške, između Cernika i Strmca.Sredinom devedesetih godina u tom selu su živjele 22 obitelji iz župe Dolina, a sada je taj broj smanjen na 15-tak obitelji.

Bio je to razlog,  da se još prošle godine, za vrijeme Susreta Dolinaca u Okučanima prihvati prijedlog Pavla Budića te se ovogodišnji Susret dogodi u Š umetlici.

Susret je počeo sv. misom zahvalnicom u jednoj od  prostorija škole koja je preuređena u kapelicu, a služio ju je vlč. Milivoj Knežević župnik iz Orubice a rodom iz Donje Doline, dok je cernički gvardijan p.Anto Perković za to vrijeme ispovijedao one koji su stajali u pokorničkom redu.

Nakon sv. mise počeo je nogometni turnir u malom nogometu. Prijavilo se  6 nogometnih ekipa koje su podijeljene u  dvije grupe.  Grupu A su sačinjavali NK “Psunj Sokol” Okučani, Novo Selo i “Suza” Novo Selo, a grupu B “Poplava” Donja Dolina, “Jedinstvo” Gornja Dolina i Š umetlica.

Na kraju turnira redoslijed je bio slijedeći:

1.NK “Psunj Sokol” Okučani
2.Š umetlica
3.”Jedinstvo” Gornja Dolina
4.Novo Selo
5.”Suza” Novo Selo
6.”Poplava” Donja Dolina

Druženje je nastavljeno u mjesnom Domu gdje su dodijeljeni pehari za prvo, drugo i treće mjesto, a najboljim vrataromje proglašen Toni Tomič iz NK “Psunj Soklol”  Okučani, dok je najbolji strijelac sa sedam pogodaka proglašen Josip Lovrić iz  Š umetlice.

(više…)

Kosnja trave Groblje Gradina u Donjoj Dolini 2009

Jedna od naših moralnih, ljudskih i kršćanskih obveza je održavanje groblja. U župi Dolina je toliko malo ostalo Dolinaca, a i ono što je ostalo je staro, bolesno i nemoćno, da nisu u mogućnosti tijekom cijele godine niti jednom pokositi travu u groblju “Gradina” u Donjoj Dolini gdje  su sahranjeni  vjernici  iz župe Dolina  (Donje Doline, Gornje Doline, Novoga Sela i Orubice) te vjernici iz Mačkovca  a neki iz Bok Jankovca i Bosanska Gradiške.

Priliv novčanih sredstava u blagajnu Odbora za održavanje groblja je sve manji i manji tako da  dosta puta dogodi da nema novaca kako bi se kupilo gorivo i struna za trimere.

Prije sv. Marka, dakle sredinom travnja s desetak  litara kemijskih  preparata je poprskana trava. (Polovicu tih sredstava je darovao Zvonko Vonić koji je na području Bos. Gradiške vlasnik Poljoprivredne ljekarne). Je  li  prskanje “uspjelo” ili nije teško je reći, ali je ekipa u sastavu Pavle Musić, Ivo Ćorković, Matan Ćorković, Ferdo Tomić te Čedo i Mandica Dražetić  morala otići u Donju Dolinu 19. lipnja 2009. godine i pokositi  travu.

Kako se je bližio blagdan Velike Gospe  trava u groblju je bivala sve veća. Da ne bi one koji o tom velikom blagdana i zaštitniku župe Doline groblje dočekalo nepokošeno devet dragovoljaca se je  5. kolovoza 2009. god. u radnim jutarnjim satima uputilo s trimerima i kosama na “akciju”. Bili su to: Pavle Musić, Pavle Budić, Luka Š Šokić, Ferdo Tomić, Ivo Jurišić Jureša, Davor Vidić, Matan Ćorković, Mato Maća Knežević i Milorad Oršulić –  Mican, uglavnom osobe koje te poslove uvijek ili češće obavljaju.

 Mnoge obitelji i pojedinci koji su tog dana navraćali na groblje ugodno su iznenađeni kada su tu zatekli buku kosilice i trimera i vidjeli uređeno groblje.

Za ovu godinu to nije sve. O blagdanu Svih Svetih i Dušnoga dana valjat će još jednom otići “mrtvima u pohode”.

Na Groblju Gradina u Donjoj Dolini nas je dočekala visoka trava.

(više…)

Nova vrata na dolinskoj crkvi

Stolar, Mirko Petrović je na sebe preuzeo obvezu da će napraviti nova vrata na dolinskoj crkvi.  “Kostur”  prvog krila je gotov.


Privremena, skovana vrata od dasaka, bila su “kakva takva” zapreka petnaestak godina za neželjene  posjetitelje crkve.

(više…)