Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Događanja

PRVO OVOGODIŠ NJE OKUPLJANJE DOLINACA U RODNOM KRAJU

 U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije Dolina u travnju se je održalo dva tradicionalna značajna vjerska susreta.
Prvi je bio 5. travnja, na drugi dan Uskrsa uskrsni ponedjeljak poznat kao EMAUS (dan kada se Isus ukazao dvojici svojih učenika  nakon uskrsnuća u mjestu  Emausu kod Jeruzalema). U dolinskoj crkvi se je okupilo 40 – 50 vjernika. Msgr. dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup je zbog prehlade u zadnjem trenutku otkazao svoj dolazak u Dolinu, a radi uskrsnih obveza izostao je i dolazak  drugih svećenika pa je tako sv. Misu s početkom u 11,00 sati služio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina vlč. Pero Čolić. Misno slavlje su uveličale dvije časne sestre, inače rođene sestre vlč. Pere s. Vianeja i  s. Donata koje su  pjevale,  dok je Rikard Vučaj – Riki svirao orguljice.
Nakon sv. Mise nije izostalo uobičajeno druženje kod crkve. Zbog prohladnog vremena i kišice, pečeno janje, za koje su se pobrinuli Dolinci  koji žive u Dolini  (naročito Zdenka Budić) se je pojelo “stojećki” u garaži, koja je za tu namjenu očistita,  jer na župnoj kući još nema prozora, a  ulazna vrata su, najblaže rečeno –  zakovana.
To je bio razlog da se pokrene inicijativa kako bi se ove godine nešto učinilo glede obnavljanja župne kuće. Za početak bar postaviti prozore  i vrata te opremiti jednu  prostoriju koja bi služila za ovakve i slične potrebe.
Rastali smo se uz pozdrav do idućeg susreta na sv. Marka za dvadesetak dana na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini.
Da bi groblje bilo dolično uređeno  za služenje sv. Mise, valjalo je prije Markova otići u Donju Dolinu i pokositi travu a pored ograde okresati živicu, pokupiti lampione i drugi otpad…
Radna akcija je zakazana u subotu 24. travnja. Njoj su se odazvali uglavnom iste one osobe koje su to činile i prethodnih godina. Za poticaj i  na znanje drugima to su: Pavle Budić i Pavle Musić, Slavko Stipančević Slave, Ferdo Tomić, Matan Ćorković, Ivo Ćorković, Stipo Knežević, Luka Š Šokić, Davorko Vidić, Ilija Konjetić, Milorad Mican Oršulić, Ilija Jurišić, Adam Jurišić i prvi puta Berislav Marjanović iz Ljupine čiji su korijeni od Kneževića iz Doline.
Po završetku planiranih poslova na groblju koji su se sastojali od košenja trave, kresanje pored ograde raslinja, kupljenje po groblju  lampiona i drugog otpada, nasipom će se doći do  naše crkve u Gornjoj Dolini, oko koje će se kao i oko župnog ureda pokositi trava.
Sveti je Marko. U dolinskoj župi je tradicija da se sv. Misa služi na groblju u Donjoj dolini prve nedjelje poslije blagdana sv. Marka, kada se ujedno i obavlja blagoslov polja za to selo. Podsjetimo se da je blagoslov polja za gornju dolinu obavljan ispred  župne crkve, a za Novo Selo taj obred je obavljan na Spasovo, kada je osim sv. Ane služena misa u kapelici.
Dolinska sela su nekako ljepša. Nema toliko onoga sivila u njima. Vjerojatno je to zbog posječenih stabala i uređenijih živica, a zamjećene su i neke obnovljene kuće u prvom redu to je kuća Slavka Vidića u kojoj značajan dio vremena on i njegova supruga Janja provode u Gornjoj Dolini. Ne može se to govoiti o nekom stalnom povratku, ali je lijepo vidijeti i čuti, kao što je lijepo čuti da i Berislav Vonić obnavlja svoju kuću.
Ni lijepog, proljetnog dana, suncem obasjanim, nije se na groblju okupilo više od 50-etak vjernika. Uzalud su  radio Nova Gradiška i radio Okučani pozivali Dolince da dođu. Kada smo nakon petnaest godina počeli zaboravljati rodni kraj i svoje pokojnike, što li će biti za još toliko vremena…?
Vlč. Pero Čolić je prije početka blagoslova polja i misnog slavlja pozdravio nazočne i izrazio zadovoljstvo što su bar neki Dolinci, Novoselci i Mačkovljani došli u svoj rodni kraj.
Organizatori  održavanja groblja su prikupili nekoliko stotina kuna i KM što je dovoljno za jedno košenje, a da bi groblje bilo  “koliko-tolik” uredno potrebito ga je u tijeku ove godine još bar  4 5 puta pokositi!

OVOGA PUTA JE IOZOSTAO VELIKI BROJ SVEĆENIKA IZ BANJALUČKE BISKUPIJE  PA JE  MISU SLUŽIO SAM BOSANSKOGRDIŠ KI ŽUPNIK I UPRAVITELJ ŽUPE DOLINA VLČ. PERO ČOLIĆ

POGLED NA POKO0Š ENO GROBLJE

(više…)

Obavijest Dolina 2010

 Obavještavaju se župljani župe Uznesenja Bl. Djevice Marije iz Doline kod Bosanske Gradiške da će upravitelj župe Dolina i bosanskogradiški župnik vlč. Pero Čolić u nedjelju 25. travnja 2010. god. – na blagdan sv. Marka služiti sv. Misu na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini s početkom u 13,00 sati.. To je tradicionalni proljetno okupljanje na groblju kada će se obaviti i blagoslov polja pa se pozivaju raseljeni Dolinci, Novoselci i Mačkovljani da se okupimo u što većem broju.

 

(više…)

Selo Veselo – Radio Sarajevo 1985 g. mp3 download

Poštovani posjetioci drage nam naše Suze nakon što smo objavili transkript emisije “SELO VESELO”  RADIO SARAJEVA koja je bila snimana u Omladinskom domu “Ivan Goran Kovačić” u Gornjoj Dolini početkom listopada 1985. godine, a emitirana je na Radio Sarajevu početkom studenoga 1985. godine sa ponosom vam prestavljam i audio snimku A i B dijela kojeg možete snimit na vaše računalo.

Dva dijela u mp3 formatu možete skinuti ovdje: Klikni za Prvi Dio , Klikni za Drugi Dio

(više…)

O Tisini

…. O TIŠ INI….

Ti, koji čitaš ove riječ
pitajući se
– da li ih izgovoriti,
zapitaj se –
nismo li i sam
nešto što ne smije biti
neizgovoreno,
neizrečeno,
nedorečeno?

Pitaš li se
zašto smo tu?

Tko li nas napisa da bismo bili pročitani?
Tko li nas izgovara?

Dok nas nosi vjetar promjena
kroz drvorede aleje prolaznosti
pretvarajući nas u jeku,
zapitaš li se postoje li drugi svjetovi?
Postoje li svjetovi u kojima riječi
žive vječno?

Postoje li svjetovi
gdje je papir neuništiv,
tinta neizbrisiva,
a glas onoga koji čita
tako snažan
da riječi urezuje u tišinu?

Jer,
ako je sve samo ovdje,
i ako je sve samo vibriranje
u trenutnosti
i odlazak u nepostojeće
– čemu uopće biti izgovoren?
Čemu remetiti tišinu
da bi se osvjedočio trenutak?

Ako je sve
samo izgovoreno ništa,
čemu toliko buke i muke
oko izgovora?

Ti, koja ovo čitaš,
zapitaš li se
čemu onda izgovarati ljubav
ako će za samo nekoliko časova
ona umrijeti
u tišini vremena?

Čemu se smijati,
ako je sve
samo predah u ništavosti?

Zbog čega plakati
u ničemu
oko ničega?

Zapitaš li se?

Vrijedi li se onda pretvoriti u glas
ako će nas muk ušutkati?

Zar doista vjeruješ
kako ne postoji mjesto
gdje se ove riječi spajaju
u hvalospjeve
koji nikad ne prestaju?
– Mjesto gdje ćemo mi sami
zauvijek
biti izgovarani?

Zar doista vjeruješ
kako je tišina ta
koja ima posljednju riječ… ?

Ivan (Luke) Tomić
Orašje 47, Gornji Bogićevci

Tebi Dolino

TEBI DOLINO

Moja duša, srce moje
u Dolini ostalo je.

Oj Dolino rodni kraju
u tebi je ko u raju.

U tebi je ko u raju
moj premili zavičaju.

Oj dolino, lijepo selo naše
tu su divne i cure i snaše.

Dar od Boga  tebe krasi
od svih mjesta, najljepša si.

Ilija Gogić Ile

 

(više…)

O Mom Raju

Postoje mjesta koja nas, i kad mi njih napustimo, nikad ne napuštaju. Poput biljaka iščupanih iz zemlje mi nosimo sokove koje smo upili iz njenih dubina i oni nas, othranivši nas, jednom zauvijek oblikuju ta o tlu ovisi što na njemu uspijeva, i kakvo je to, i kakve plodove donosi.
Poput prvih ljudi, svatko od nas kad tad biva istjeran iz raja svoje nedužnosti zbog svoje stvarne ili nametnute krivice pa
bila ta krivica i u tome što je upravo nema. No, kao što prvi ljudi nikad ne zaboraviše onu prvotnu rajsku radost, tako nitko od nas ne može zaboraviti svoj raj jer je njegov, i svoju radost jer ju je imao; poslije svaka druga nosi privid te ishodišne.

O tome se tu i radi. Ja sam imao svoj raj i iz njega sam protjeran, samo što nikad ne ću shvatiti u čemu je bila moja krivnja i što nisam razumio zašto nitko nije tražio opravdanje dok je na ulaz tog istog raja umjesto anđela s plamenim mačem postavljao nekakve čudne spodobe s vatrenim oružjem, a u njega naseljavao još čudnija bića koja se za sebe usuđuju kazati da su ljudi. Čudni su to ljudi bez ljudskosti.
Postoji li istina, onda je u ovoj priči istina to da vrag voli parodiju, a najveća mu je zanimacija izobličavati tuđe rajeve u
nastojanju da ih pretvori u pakao. No, jedini problem mu je taj što nam je Bog bio milostiv pa je, stvarajući nas, dao da dio raja nosimo u sebi i da taj dio jedino mi sami možemo iz sebe istjerati, ali nas iz tog djelića ne može nitko.
Tako sam i ja, protjeran iz raja, zauvijek ostao s komadićem njega u sebi pa kad je najgore i kad me težina progona zaboli
krišom svrnem svoj pogled u dubine poznatog mi predjela, u širine gdje još ljubav, radost i mir vladaju, gdje su ljudi dobri ili se barem trude to biti, gdje se djeca znaju igrati mira, a ne rata, tamo gdje trčim livadama djetinjeg zanosa dok mi baka plete i stavlja na glavu vijenac od nikad više viđenog cvijeća nevinosti, gdje s didom tjeram krave na pašu, gdje se u čamcu vozim prostranom ravnicom Save, gdje trčim šorom i vičem znanim i neznanim, u znak pozdrava, ono do neprepoznatljivosti dovedeno, a opet drago i milo Falj´n Is´s. I doista hvaljen, jer mi je dao takav raj i da se u njemu rodim.
Kad je najteže ponirem u jezgru sebe samog, tamo u ishodište svoga korijenja, u sjemenje koje je, uz sve krasote, sadržavalo i
blaženo neznanje kako se Zlo može i u raj uvući…
Kažu da nas početak života i ono što tad doživimo obilježi za čitav život, a ako vjerujemo da živimo vječno, to znači   za
čitavu vječnost. Meni je drago i zahvalan sam Bogu što mi je dao takav biljeg nositi, jer nije li veličina patnje poslije izgona to veća što je veća ljepota raja iz kojeg smo istjerani? Možda je to cijena doživljene neprocjenjivosti?
Ja sam imao imao svoju Dolinu rajsku dolinu i dolinu suza, objedinjene u jedno; sazdan u njoj dok danas ja nju u sjećanjima
zidam u sebi; i tko je može u meni porušiti, tko može šta u njoj zapaliti? Tko može ubiti ili u smrt otjerati one koji u Nebeskoj Dolini i u mom srcu i sjećanju žive?
Vrag i njegove sluge uvijek čine sve da raj pretvore u pakao, no na kraju oni su ti koji ostanu u toj pakotvorenosti, osuđeni
da trunu u svojoj ispraznosti i guše se u vlastitoj napuštenosti i od Boga i od Ljudi ljudi s velikim slovom.
Imao sam svoju Dolinu i još uvijek je imam, imao sam svoj raj i još ga uvijek nosim u sebi dok postojim, do u vječnost. Sve
što ja jesam poniklo je iz nje, sve što ću biti u njoj ima svoj korijen, u njoj sam prvi put vidio da i kad kiša pada Sunce može sjati, ona je bila moj prvi smijeh i moj prvi plač i ma koliko bio daleko od nje Dolina će uvijek biti najbliža mom srcu. Ta, to je moj raj…

Ivan (Luke) Tomić, Gornji  Bogićevci

(više…)

Svesrdni i zdušni poziv tebi i svima tebima

U nama je vječno traganje za Beskraje,
za nečim  što će nas sasvim ispuniti,
i to zauvijek (Bosmans)

SVESRDNI I ZDUŠ NI POZIV TEBI I SVIMA TEBIMA

Pjevam sebi i o sebi
pjevam tebi i o tebi:
draga sestri i prijateljice,
i dragi brate i prijatelju!

Ne pretvaraj smrt u smrt!
Ne obzivađaj se u sebe unakaženoga i izbezumljenoga
umjetnim zidom zbog toga i od toga!
Na Uskrs je smrt prestala biti Smrt,
jer je pobjeđena posljednjim i najvećim Isusovim čudom uskrsnućem!
Sada je smrt Nesmrt!
“Past će sve daske međ četiri crnolakirane daske” (M. Krleža).
Smrt više nije poništenje života,
već preobražaj smrtnika u besmrtnika!
I postala je ključ u vrata
i otvoren prolaz kroz njezin mračni tunel
u sasvim ispunjeni novi živiživcati nadživot
savršene sreće i svjetlosti
kao potpuno ostvarenje Saveza između Boga i čovjeka.
Postala je tajanstveno samo Bog zna kada, gdje i kako –
susretište i istodobno rastavište
zemlje s nebom
prolaznost s vječnošću
i ovdašnjost s tamošnjošću.
Postala si napokon dugoisčekivani jedva dočekani
moj slavodobitni ulazak, i to zauvijek,
u svijet nesmrtnosti.

Da opet sam samcat, kako si rođen,
kako putuješ, kako i umireš,
i sa svojom, do tad nedokučivom
blaženom vječnošću,
s usklikom:
“Zbogom ti, moja smrtnosti!”
a s božanskom dobrodošlicom (Mt 25,21)
U ime Uskrsloga Krista i vlast6itoga iskustva
s onoga svijeta,
uvjeravam Te sa stopostotnom sigurnošću,
Tebe, stopostotni nespretniče i nesmrtnice,
da si samo to Ti, baš Ti,
i tako još jedan novi Sveti, zasad još tu,
u predživotu, s visokim postotkom svetosti
u zboru SVIH SVETIH!

                                                                          Don Tvrtko Tadić

 

(više…)

Sveti Ante došao za Dolincima

Š tovanje svetoga Ante oduvijek je bilo rašireno u  dolinskom narodu. To ime sv. Ante gotovo  samozatajno se širilo od usta do usta. Katkada mi  se činilo da je on poput nekog doktora, policajca,  poljoprivrednika, jer sjećam se kad god bi se  nešto dogodilo, izgubilo prva dijagnoza i lijek je bio  «moli se sv. Anti». Sv. Ante je tako posto dijelom  svake obitelji, svakoga čovjeka. Š tovao se i u  dolinskoj crkvi.Izložena slika litografija svetoga   Ante s Isusom u rukama. Rat je učinio svoje.  Dolinci su protjerani, otišli, a slika je ostala  zaboravljena i ostavljena. Pravo je čudo što je  uopće ostala u staroj crkvi i to tako da je visila na  zidu..

Župnik iz Bosanske Gradiške i župnik Jozo Jurić prilikom prve svete mise utorkom, u župi Kraljice svete Krunice- Jug, na čast trinaest utoraka sv. Anti uz obnovljenu i izloženu sliku, 2008.g.

2008. godine muž Frenki i ja krenuli smo u posjet našim najmilijima pokojnima u dolinskom groblju. S nama na put pozvali smo našega župnika vlč. Jozu Jurića, koji je isto htio posjetiti mjesta odakle su se doselili i dio njegovih  župljana. Stigavši u jutarnjim satima u Gornju dolinu stali smo pred crkvom. Izašli smo iz auta i pogledali tu ljepoticu i pomislili kolika crkva a naroda više nema. Pomalo s tugom, strahom obišli smo uokolo nove crkve i ušli u staru crkvu. Vrijeme kao da je tu stalo. Miris mišinjaka, izgriženi papiri, smeće, grede, željezo, stari oltar i svetohranište koje se naziralo iza nekih greda poluotvoreno i prazno. Srce se stegne. Š to se to napravilo od kuće Božje?

Župnik je krenuo prema stepeništu koje vodi na tavan i ravno ispred njega pomalo nakošena na lijevo, puna prašine, stopljena u boji zida stajao je sveti Ante. Oštećen na ustima, ušima i rukama kao da su htjeli da ne može ništa reći ni čuti, ali taj kosi položaj i pogled u njegove oči, jednostavno nismo mogli proći kraj njega a da ga nismo pogledali. Župnik je uzeo sliku, puhnio i obrisao prašinu podigao je s obadvije ruke i gledao jedan trenutak u nju. Meni sa strane se učinilo kao da su se dogovorili on novi župnik dijela dolinskog naroda i sveti Ante stari čuvar dolinskog naroda.

Malo smo se našalili i pitali se naglas »Je li to krađa?» Sliku smo uzeli jer namjera je bila plemenita i dobra. Donijet ćemo je na štovanje dolinskom narodu. Stavili smo sliku u prtljažnik i nakon obilaska groblja i bakine kuće krenuli smo kući u Novu Gradišku. Nismo mislili na sliku dok nismo stigli pred granični prijelaz.

Onda nam je prostrujila misao kroz  glavu; »A što sada kad nas budu pregledali? Š to ćemo reći? A Mediji? A Policija? Ipak je to starina.

Naglas sam rekla; «sveti Ante ako želiš svome narodu, učini sam da pređemo preko granice a mi ćemo te odnijeti u župu».  Nitko nije tražio da otvorimo prtljažnik. Čudno.

Župnik Jozo je sliku dao obnoviti ali da zadrži izvorni oblik. Obavijestio je župnika u Bosanskoj Gradiški da je slika kod nas. Slika je dana na štovanje trinaest utoraka sv. Anti od ove godine. Mise su posjećene i skupi se svakoga utorka veliki broj vjernika. A sv. Ante sjaji u novom ruhu. On je došao da bude sa svojim narodom i u dobru i u zlu. Molimo se svetom Anti a ja kao vozač svetoga Ante molim da po njegovom zagovoru naša župa iznjedri još duhovnih zvanja.                                                                            Ksenija Savi (r. Stipančević) vjeroučiteljica

NA GROBLJU “GRADINA” U DONJOJ DOLINI PROSLAVLJEN BLAGDAN SVIH SVETIH I DUŠ NOG DANA

 “Obavještavaju se raseljeni vjernici župe Dolina bosanska da će u povodu Svih Svetih i Dušnoga dana vlč. Pero Čolić bosanskogradiški župnik služiti sv. Misa na groblju “Gradina” u Donjoj Dolini u nedjelju 25. listopada 2009. godine s početkom u 13,00 sati.

Nakon sv. Mise obavit će se blagoslov grobova i moliti opijela za sve umrle i poginule vjernike župe Dolina bosanska” – tako su radio “Bljesak” Okučani i radio Nova Gradiška danima emitirali obavijest i pozivali one koji su vezani za taj kraj da dođu i uz sv. Misu proslave blagdane Svi Svete i Dušni dan.

Okupljeni vjernici ispred kapelice za vrijeme sv. Mise

Koliko je ona urodila plodom?, možda ne onolikim kolikim je trebala, jer na doljanskom groblju se tog jesenjeg – oblačnog dana okupilo manje od stotinu vjernika. Vidjele su se pločice različitih registracijskih oznaka: splitskih (iz Supetra na otoku Braču), zagrebačkih, austrijskih, najviše novogradiških, ali nedovoljno da se oda počast svim onima koje u svojim njedrima čuva groblje “Gradina”. Da li smo svoje pokojne počeli zaboravljati, a s njima možda i rodnu grudu?

Bosanskogradiški župnik, koji obnaša dužnost i župnika župe Dolina, zahvalio se svima onima koji su ovaj dan posvetili svojim dragima, a koji počivaju na ovom groblju.Spomenuo je kako je pred Božić priključena struja na crkvu što je koštalo 1800 KM odnosno 700 Eu, napravljeni novi obrlihti na prozorima i postakljeni u crkvi Gornja Dolina za što je plaćeno 614 KM tj. 307 Eu te poklopci za šahte u crkvenom dvorištu što je također koštalo 170 KM ili 85 Eu. Svi su ti računi podmireni iz skromne crkvene kase, ali ima i drugih obveze koje čekaju red, pa bi bilo lijepo da se koliko toliko u tu kasu namiri utrošeni novac. Napravljena su i nova vrata na dolinskoj crkvi ali to je financirano iz drugih izvora što je olakšalo župnom uredu.I održavanje groblja košta, ali su zanemarive uplate kako bi se moglo održavati kao i grobljanska kapelica.Da je i ovoga puta groblje bilo besprijekorno čisto pobrinuli su e Pavle Budić i Pavle Musić koji su četvrtak, 8. listopada organizirali “radnu akciju” – četvrtu ove godine na koju su se je odazvalo dvanaest “dragovoljaca”.Ostavili smo groblje u kojem leže posmrtni ostaci naših najdražih, vjerujući da će ga narednih blagdana posjetiti još oni kojima ono nešto znači.


Osim Pavla Budića i Pavla Musića groblje su za ove blagdane uredili: Milorad Mićo Uzelac (koji živi u G. Dolini), Matan Mato Ćorković, Davor Vidić, Ferdo Tomić, Čedo Dražetić (iz Velike Gorice) Ivo Ćorković, Pavle Oršulić, Mario Oršulić, Stipo Knežević, Slavko – Slave Stipančević, Mato Maća Knežević i Milorad Mican Oršulić.