Skip to content Skip to left sidebar Skip to footer

Vijesti i Obavijesti

PROSLAVA BLAGDANA UZNESENJA BL. DJ. MARIJE NA NEBO VELIKE GOSPE

Vjernici župe Dolina (kod Bosanske Gradiške) koji se više od dvadeset godina nalaze raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, blagdan Gospina uznesenja na nebo Zaštitnicu svoje župe će svečano proslaviti sv. Misom koju će predmoliti p. Damir Š Šokić dominikanac, rodom iz župe Dolina u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić s početkom u 13 sati.

Toga dana će se blagosloviti Spomen ploča koja je ugrađena u zid dolinske crkve:

DUHOVNIM PASTIRIMA DOLINSKE ŽUPE KOJI SVOJE POSLANJE ZAPEČATIŠ E KRVLJU SVJEDOČANSKOM.

PRIPREME ZA PROSLAVU VELIKE GOSPE U ŽUPI DOLINA

Kako se bliži blagdan Velike Gospe, patron župe Dolina kod Bos. Gradiške, sve su učestaliji poslovi u tom kraju.
Pošto je obavljen prvi dio posla – postavljanja ograde oko crkve u Gornjoj Dolini i nakon što je ugrađena Spomen ploča dolinskim župnicima – mučenicima u crkvi, na Dan domovinske zahvalnosti, grupa od 17 osoba u šest automobila, od kojih je jedan i vukao i auto-prikolicu otišli su u Donju Dolinu kako bi i groblje bilo  dostojanstveno uređeno u povodu velikog Blagdana.
Seto misno slavlje, s početkom u 13 sati će predvoditi i propovjedati p. Damir Š Šokić u koncelebraciji s bosanskogradiškim župnikom vlč. Perom Čolić.
Dragovoljačku ekipu su sačinjavali: Pavle Budić, Marko Vonić, Pavle Musić, Anton Budić Ćember, Zoran Petrović, Karlo Kalizan, Ferdo Tomić, Slavko Slave Stipančević, Mišo Barišić, Ilija i Adam Jurišić, Željko Vidić, Anto (Mirka) Vonić te Pavle, Josip, Matej i Milorad Mican Oršulić.
Po prvi puta ovoj akciji su se pridružila i djeca čiji su roditelji iz ove župe, a rođena su nakon minulog rata u Hrvatskoj, kao što su Josip i Matej koji su na ovu akciju došli iz Ratkovice kod Pleternice. Nije li to dobar znak: da se DOLINSKA SVIJEĆA neće tako brzo ugasiti!
Ovoga puta je valjalo donijeti različite alatke: trimere, kose, budakove rovice, kosire, tačke, vile … no, ruke bez ikakvih alatki su najveći dio posla uradile, jer je jedino rješenje, ukloniti visoku travu, bilo čupanje.
Strahovito nevrijeme koje je zahvatilo i to područje omelo je da se do kraja dovrše poslovi kao što su metenje trave sa staza i sa spomenika te izvoženje nekoliko hrpa trave iz groblja.
Svakako da se ova, kao i druge akcije ne mogu organizirati bez dragovoljnih priloga naših župljana. Ovoga puta ćemo donijeti popis onih osoba koje nisu obuhvaćene onim od svibnja ove godine.
To su: Marina Tomić 100 kn, Nada Elsasser r. Vonić 10 eu, Vinko Oršulić 200 kn, Milenko Matijašević 50 eu, Andrija Kovačević 100 eu, Zvonko Jole Knežević 50 eu, Stipo Kovačević 40 eu, Miroslav Matijašević 20 eu, Rade Valentić 50 eu, Rade Ćorković 30 eu, Vlado Matković 30, Goran Vonić 20, Zvone i Anđo Budić 40 eu, Dubravka Jurišić 30, Kata Jurišić 30 eu, Mile Kovačević 25 eu, Mato i Zlata Matković 25 eu, Marina Tutić 30 eu, Franjo Kovačević 20 eu, Miran Knežević 5 eu, Marinko Kalizan 50 eu, Dobrica i Dane Vonić 40 eu, Mirko Kalizan 25 eu, Mile Kalizan 50 eu, Anđelko Matijašević 20 eu, Dane Oršulić 30 eu, Josip Budić 30 eu, Milenko Vonić 250 kn, Andrija Vonić 20 eu, Vinko Vidić 20 eu, Anka Knežević Mićina 20 eu, Mijo Ćorković 100 kn i Miroslav Gogić 200 kn.
Hvala svima koji su sudjelovali u uređenju groblja kao i darovateljima. Dobri Bog neka ih nagradi svakim dobrom, a oni kao i drugi neka se ne umore čineći dobro!

DRAGOVOLJCI U AKCIJI
DRAGOVOLJCI U AKCIJI

pripremevg2 pripremevg3 pripremevg4 pripremevg5

DOK SU JEDNI VILAMA KUPILI POKOŠ ENU I ISČUPANU TRAVU
DOK SU JEDNI VILAMA KUPILI POKOŠ ENU I ISČUPANU TRAVU
DRUGI SU RUKAMA
DRUGI SU RUKAMA
ONO Š TO NISU MOGLI TRIMERI POKOSITI I RUKE ISČUPATI MOGLA JE ROVICA ISKOPATI.
ONO Š TO NISU MOGLI TRIMERI POKOSITI I RUKE ISČUPATI MOGLA JE ROVICA ISKOPATI.
I TRENUCI ODMORA SU ISKORIŠ TENI ZA RAZGOVOR I PLANIRANJE DRUGIH POSLOVA
I TRENUCI ODMORA SU ISKORIŠ TENI ZA RAZGOVOR I PLANIRANJE DRUGIH POSLOVA
POGLED NA GROBLJE NAKON KOŠ ENJA
POGLED NA GROBLJE NAKON KOŠ ENJA
SLIKA ZA USPOMENU
SLIKA ZA USPOMENU

radovi oko crkve u Gornjoj Dolini

Hodočasnike Gospi Dolinskoj u povodu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe, ugodno će iznenaditi izmjenjeni okoliš oko župne crkve u Gornjoj Dolini.

To je samo jedan dio od planiranih poslova.

Riječ je o uklanjanu postojećih dijelova stare ograde, čišćenju terena od dugogodišnjeg i visokog raslinja te betonskih elemenata koji su zaostali od rušenja stare crkve (naročito betona od stubišta crvenog kora koji su bili deponirani kod župne kuće), a potom kopanju temelja i izlijevanju betona u zemlju”, u duljini od oko 100 dužnih metara. Potom se pristupilo šalovanju temelja, koji je na mjestima visok i jedan metar kao i šalovanju stupova na rastojanju od oko 2,5 m.
Posao je povjeren bosanskogradiškoj građevinskoj tvrtki GRADOM d.o.o. vlasništvo Josipa Joze Ćorković koji je bio i izvođač radova na novoj crkvi, oko koje se sada postavlja ograda.
Taj posao košta 4.500 KM ili 18.000 kn. Zahvaljujući p. Damiru Š Šokić, radovi su isplaćeni po ispostavljenom računu.
Prvi je to građevinski zahvat oko crkve u Gornjoj Dolini nakon 23 godine. Nije na odmet spomenuti kako je preko 4.000 KM (16.000 kn) koštao priključak struje u župnoj crkvi što je plaćeno zahvaljujući angažiranosti p. Damira Š Šokića.
No, tek sada predstoje oni drugi poslovi, a to je postavljanje željezne ograde između stupova: tri klizne kapije, betoniranje nogostupa oko crkve i oblaganje temelja kulirom, a nakon toga ravnanje – niveliranje terena oko crkve i crkvenog dvorišta zemljom.
To bi bila, tek jedna, zaokružena cjelina, a onda nas čekaju poslovi na župnoj kući, saniranju zvonika na staroj crkvi kao i nabavci zvona, radovi na pročelju stare crkve, ograđevanje istočne i južne strane crkvenog dvorišta bar gater živom”.
Zgoda je ovo da se kaže, kako će na Veliku Gospu, nakon svečanog misnog slavlja biti upućen javni poziv svim Dolincima i Novoselcima da će moći upisati svoj dragovoljni prilog za gor navedene radove, kako bismo mogli dostojanstveno obilježiti 100 obljetnicu župe Dolina za 6 godina.

IZVOĐAČ RADOVA JOSIP - JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ
IZVOĐAČ RADOVA JOSIP – JOZO ĆORKOVIĆ I P. DAMIR Š OKIĆ
P. DAMIR Š OKIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OBILAZE GRADILIŠ TE ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI
P. DAMIR Š OKIĆ I FR. IVAN MARIJA TOMIĆ OBILAZE GRADILIŠ TE ISPRED CRKVE U GORNJOJ DOLINI
U ZADNJE 23 GODINE OKO CRKVE NISU VEĆI GRAĐEVINSKI RADOVI PODUZETI
U ZADNJE 23 GODINE OKO CRKVE NISU VEĆI GRAĐEVINSKI RADOVI PODUZETI
PRVO JE VALJALO OČISTITI VELIKO RASLINJE, ISKOPATI TEMELJ I U NJEGA IZLITI BETON
PRVO JE VALJALO OČISTITI VELIKO RASLINJE, ISKOPATI TEMELJ I U NJEGA IZLITI BETON
NA MJESTIMA JE TEMELJ VISOK I DO 1 METAR
NA MJESTIMA JE TEMELJ VISOK I DO 1 METAR
Š ALOVANJE TEMELJA DO PUTA
Š ALOVANJE TEMELJA DO PUTA
POGLED NA GRADILIŠ TE DO SJEVERNE STRANE
POGLED NA GRADILIŠ TE DO SJEVERNE STRANE
I ZAPADNE
I ZAPADNE

Msgr. MIJO DUKIĆ (1939. – 2014.)

U ponedjeljak, 14. srpnja 2014. godine oprostili smo se od msgr. Mije Dukića svećenika Požeške biskupije. Zahvaljujući njenu, od druge polovice 2004. godine “SUZU DOLINSKU”  Dolinci i drugi čitatelji  mogu  čitati i na internetskim stranicam. Novčano je  pomagao i njeno tiskanje, a u 18. broju (2001. god.) objavljen je članak msgr. Mije
u rubrici Gospina svetišta. Pisao je o Gospi kloštarskoj Kloštar kod Kobaša.
Msgr. Mijo Dukić je autor monografije  “Glina i okolica”,  “Kloštar u Kobašu” o svetištu Gospe Kloštarske, prikupio je podatke o ubijenim Hrvatima u tjeku II. svjetskog rata  i nakon njega za Novokapelački dekanat i objavio u “Tkalčiću”  te  napisao  sa svojim školskim kolegom svećenikom Antunom Devićem monografiju rodne župe “Župa Bučje”.

Na groblju rodne župe Bučje, kod Pleternice, sahranjeni su posmrtni ostaci msgr. Mije.
Pogrebni obred je predvodio msgr. dr. Antun Š kvorčević, potom je u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Bučju služena sv. Misa zadušnica uz koncelebraciju brojnih župnika požeške biskupije. Sahrani je nazočilo i desetak Novoselaca koji su poznavali pok. Miju.
Msgr. Mijo Dukić  je u rodnom Bučju živio do 15. godine, a potom je pošao na školovanje u Zagreb i Bonn (Njemačka). Kao kapelan službovao je u Darovaru i Kutini, župu u Glini vodio je 15 godina, a potom je 23 godine proveo kao župnik u Slavonskom Kobašu.
Od 2008. godine je umirovljen i živi u Svećeničkom staračkom domu u Požegi, ali neumorno radi na prikupljanju podataka o žrtvama komunističkog režima koji se je provodio nad Hrvatima u ovim krajevima,  u svoje rodno selo Bučje te bivše župe Slav. Kobaš i Glinu je često dolazio, ali i u  naša dolinska sela, naročito na groblje “Gradina” u Donjoj Dolini, sve do 12. srpnja, kada je prestalo kucati plemenito srce  svećenika Mije u 75. godini života i 47-moj godini svećeništva.
Hvala mu u ime svih Diolinaca, a Dobri Bog mu dao odmora i pokoj vječni na svojim  poljanama.

POGREBNI OBRED JE VODIO MSGR. DR. ANTUN Š KVORČEVIĆ, POŽEŠ KI BISKUP
POGREBNI OBRED JE VODIO MSGR. DR. ANTUN Š KVORČEVIĆ, POŽEŠ KI BISKUP
SAHRANI JE NAZOČIILO I DESETAK NOVOSELACA
SAHRANI JE NAZOČIILO I DESETAK NOVOSELACA
POSLJEDNJI OPROŠ TAJ OD MSGR. MIJE
POSLJEDNJI OPROŠ TAJ OD MSGR. MIJE

Rastanak sa Matanom

Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja, obitelj, rodbina i brojni prijatelji su se oprostili od svog dragog MATANA. Bio je to bolan rastanak na Centralnom groblju u Novoj Gradišci, nakon iznenadne smrti.

S Matanom smo razgovarali za naš 10. broj Suze dolinske” rujan/prosinac 1998. godine.
Započeli smo ga  riječima:
Matan je svim Dolincima ostao u sjećanju kao nasmijan i u pravom smislu bećarski  orjentiran. U svako doba godine se  je mogao vidjeti na Savi kako hvata” drva ili lovi ribu. Nije  bilo nastupa KUD-a Ivan Goran Kovačić” iz Doline i Novog Sela da u njegovoj  ruci nije bila  berda ili bugarija, a ponekada i violina. Vodio je dolinske tamburaše početkom devedesetih godina na promociju HDZ-a u  Bosansku Gradišku i Mičije. Neumorno je biciklom odilazio u Novu Gradišku  i druge gradove i sela spreman obavljati baš sve poslove, od zidarije do onih  jednostavnih kao što su kopanje kukuruza.
Mladima je uvijek pružao pomoć i potiocao ih na sve vrste kulturnih i športskih događanja. Obnašao je mnoge dužnosti u forumima MZ Dolina, a na dužnosti predsjednika Mirovnog vijeća  Dolina bio je u nekoliko mandatnih razdoblja. Prvi je došao na zgarište kuće Ilije Marinovića u Donjoj Dolini i krampom zakopao  među  vrele cigle tražeći bar neke tragove o pok. Iliji (kojeg su dušmani u noći s 26. na 27. veljače 1992. godine zaklali, glavu odsjekli a kuću zapalili). Uporno je dematirao glasine kako kuća nije slučajno planula nego da je namjerno zapaljena kako bi se prikrio zločin.
Ovaj rat je kao i na mnoge druge ljude ostavio duboke rane i tragove na duši, a i vrijeme  je učinilo svoje”.
Na početku razgovora reći će nam: Nikada mi nije palo na pamet da ću nekada morati  napustiti svoju rodnu Donju Dolinu, a kada sam morao poći iz nje, plakao sam kao malo dijete.  Volio sam to mjesto, kao što roditelj voli svoje najmilije. Volim ga  i  danas. Rastanak s Dolinom,  29. prosinca 1992. godine, doživio sam kao da  zauvijek sahranjivam nekog najdražeg svog”.
Mi smo danas sahranili Matana.

Mato Ćorković, svima znan kao MATAN rodio se 17. listopada 1942. godine u Donjoj   Dolini od oca Ive i majke Jule r. Marinović. Nastarija je bila sestra Anka  rođena 1932. godine
koja se je udala za Iliju Kneževića (a umrla je  27. prosinca 2013. god. U Okučanima), zatim  Jela rođ. 1935. god. Udana u Slav. Dolinu za Matu Kalizana, Ljupko 1936, Justina rođ. 1941.
udana za Dragana Oršulića, Branko rođ. 1944., Adam (1946.-1961.) i Filip (1948. – 2009.) god.
Oženi se Mandom Š Šokić i vjenčao 18.  listopada 1961. god. U braku im se rodila prva kćerka Ankica 15. srpnja 1962. koja se je udala za Mirka Kalizana. Sin Adam im se rodio 12. listopada  1966. godine koji je oženio Angelinu Vonića, a najmlađa kćerka Slavica se rodila 8. studenog 1967. god i udala se za Budimira Dakić.
Cijela obitelj je bila glazbeno nadarena pa se je znalo događati da Matan i sva djeca nastupaju kao svirači i pjevači u sastavu KUD-a I. G Kovačić”. U razgovoru za Suzu” je kazao: Sin Adam i ja smo koristili svaki slobodan trenutak  i uzimali različite instrumente u ruke. (Adam  dobro svira harmoniku). U našoj kući dvorištu se sviralo i pjevalo na sav glas. Zato nam ni zimske večeri  i noći nisu bile duge”.
Po dolasku u Hrvatsku, išao je od nemila do nedraga” dok nije 1993. godine stupio u kontakst s vlasnikom srušene kuće u Ljupini br. 24. Neke  djelove dvorišne zgrade je osposobio za stanovanje, a nakon izvjesnog vremena je pristupio izgradnji nove kuće. Financijsku potporu je imao u sinu Adamu koji radi u Italiji.
Šžvoju ljubav prema rodnoj Dolini je pokazivao i na taj način, što nije bilo ni jedne  radne akcije na uređenju groblja Gradina u Donjoj Dolini i poslova oko crkve u Gornjoj Dolini a da on nije u tim
dragovoljačkim akcijama sudjelovao. Ob itelj može biti ponosna što su imali Matana.
Hvala mu na svemu.
I tako, otišao je naš Matan polako…!

SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠ ENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI
SA JEDNE AKCIJE ZA VRIJEME KOŠ ENJA GROBLJA U DONJOJ DOLINI
NAKON ZAVRŠ ETKA RADNE AKCIJE
NAKON ZAVRŠ ETKA RADNE AKCIJE
ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM
ZA SVAKI POSAO JE BIO SPREMAN PA I RAD S METLOM
NI KIŠ A DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN
NI KIŠ A DOSTA PUTA NIJE MOGLA RASPERITI RADNU AKCIJU NA KOJOJ JE BIO I MATAN

Velika Gospa u BiH 2013

O B A V I J E S T
PROGNANIM I RASLJENIM DOLINCIMA I NOVOSELCIMA

OBAVJEŠ TAVAJU SE DOLINCI I NOVOSELCI DA CE U POVODU PROSLAVE  BLAGDANA  VELIKE GOSPE UZNESENJA BL. DJEVICE MARIJE NA  NEBO, PATRONA ŽUPE  DOLINA KOD BOSANSKE GRADIŠ KE SVECANO MISNO SLAVLJE  PREDVODITI MSGR. DR. FRANJO KOMARICA BANJALUCKI BISKUP U KONCELEBRACIJI S BOSANSKOGRADIŠ KIM ŽUPNIKOM VLC. PEROM COLIC I PATROM DAMIROM Š OKICEM SINOM ŽUPE DOLINA.
POZIVAJU SE DOLINCI I NOVOSELCI DA  SUDJELU U SV. MISI KOJA  CE SE SLAVITI U ŽUPNOJ CRKVI U GORNJOJ DOLINI S POCETKOM U 13,00 SATI.
NAKON MISNOG SLAVLJA USLIJEDIT CE NARODNO VESELJE.

Š varglijada u Grabarju

NAJBOLJIM Š VARGLIMA PRIZNANJE Š VARGLIJADE U GRABARJU

svarglijada

Josip Oršulić – jedan od dobitnika Zlatne plakete

Donosimo članak koji smo preuzeli iz KRONIKE POŽEŠ KO-SLAVONSEK internetsko izdanje objavljeno 3. veljače 2013. godine. Razlog preuzimanja ovoga članka je dobivanje Zlatne plakete na prvoj švarglijadi u Grabarju kod Požege. Zlatnu Plaketu je dobio Josip Oršulić, sin Ljiljana i Nevenke koji su iz Novog Sela u tijeku rata našli utočište u Ratkovici kod Pleternice (zamjenom imanja) i tu ostali živjeti. Josip je rođen 3. svibnja 1991. godine u Bos. Gradišci.  U Ratkovicu je donesen s godinu i pol dana. Prvih 4 razreda Osnovne škole je završio u Ratkovici, ostala četiri razreda u Pleternici, a Srednju školu u Požegi  gdje je stekao zvanje mehaničara poljoprivrednih mašina. Obitelj se bavi poljodjeltsvom uključujući uzgoj svinja, ovaca i tov junadi. Otuda ljubav prema proizvod slavonski proizvoda od svinjskog mesa u vrijeme svinjokolja. Prva izložba na  švarglijadi i ZLATO! Josipu u ime Uredničkog vijeća Suze dolinske” iskrene čestitke i želje za još mnogim odličjima, na ovim i drugim natjecanjima.

“U odličnoj organizaciji KUD-a Poljadija iz Grabarja i tjednika Kronika požeško-slavonska u Vatrogasnom domu Grabarje održana je 1. Š varglijada na području Požeštine.
Od prispjelih 17 uzoraka s područja Požeško-slavonske i Osječko-baranjske županije peteročlana ocjenjivačka komisija na čelu s višestruko nagrađivanim kulenarom i proizvođačem ostalih mesnih delicija od svinjskog mesa Vjenceslavom Hruškom iz Bjeliševca na čelu, ocjenjivala je izgled,boju, okus, miris i povezanost sastojaka švargla. Š vargl je jedan od zapostavljenih mesnih proizvoda, jer svi samo pričaju o vrhunskim mesnim proizvodima, kulenu, kulenovoj seki, kobasicama, šunki, ali švargl kao jedan od proizvoda slavonske obitelji koji nastaje u domaćem dvorištu je ipak visokokvalitetan mesni proizvod. Kod njega možemo uživati u okusu, mirisima, no nismo imali do sada nikakvih natjecanja, jer se manje količine proizvode u mesnoj industriji, a svako domaćinstvo na selu svega nekoliko komada za svoje potrebe.
Pravi domaći švargl proizvodi se u svinjskom želudcu, pa su količine ograničene, a industrija bježi u neke umjetne ovitke za punjenje istakao je predsjednik komisije Vjenceslav Hruška. Po njemu dobar švargl proizvodi se od obrazina glave, iznutrica, srca, jezika, koje se kuha, a dobro začini sa domaćim začinima, domaća paprika, domaći bijeli luk, papar i sol. On se nakon toga puni u želudac ili crijevo, ponovno obari i u presi se steže dok ne dobije tanji oblik. Kad se prereže švargl bi trebao pokazati svoju strukturu. Dobar švargl bi trebao imati rezano meso, no danas mnogi žure pa to samelju. Na domaćim slavonskim klanjima švargl se počinje raditi od 12 sati pa sve do šest sati navečer. On mora izgledati kao mozaik od sastojaka koji se stavljaju u švargl kaže Hruška.
Nakon ocjenjivanja komisija je dodijelila dvije brončane plakete, šest srebrnih plaketa, sedam zlatnih plaketa i švarglu s najviše osvojenih bodova šampionsku titulu i titulu pobjednika 1. Š varglijade. Zlatnim plaketama okitili su se švargl Darka Lovakovića iz Feričanaca, Zlatnog luga iz Donjih Emovaca, te domaćih majstora Josipa Oršulića, Malčić Josipa, Drage Kalafadžića i Zdenka Bilandžića.
Sve švargle iz konkurencije nakon ocjenjivanja izrezane na ovalima mogli su kušati svi posjetitelji u zaista prepunom Vatrogasnom domu. Svi koji su u kušanju izabrali svoga šampiona na glasačkim listićima su zaokružili kao najbolji švargl koji je došao iz Krčme Zlatni lug, a proizvod je mladog majstora Mirka Lovakovića koji se brine za mesne delicije u ponudi krčme, koji je tako postao šampionom publike.Kako se švargl obično proizvodi na obiteljskoj svinjokolji organizatori su priredili da i svaka obitelj koja je imala natjecateljski švargl prigodno uredi i svoj stol, u domaćem i slavonskom štihu. Najljepšim stolom po ocjeni prosudbene komisije proglašen je onaj koji se uredile mlade članice ženske skupine KUD-a Poljadija.
Priznanja, plakete i šampionsku titulu uručili su Vladimir Protić ispred tjednika Kronika i Ivica Ribičić, predsjednik KUD-a Poljadija, inače vrijedni mladi poljoprivrednik i stočar, koji je usred uručivanja morao otići jer mu se počela teliti krava. Sve je sretno završilo a ubrzo se vratio s vijesti da ima dvoje malih telića.
Na svečano ukrašene stolove domaćice svakog stola su iznijele domaću hranu, pa se osim suhomesnatih delicija tu našlo i sira, vrhnja, jaja, ali i domaće juhe, slavonske sarme i ostalih starih jela naših baka. Odličnu atmosferu, puno plesa i slavonskih kola potakla je dobra glazba Nehajskih bećara. Njihova violina daje posebni štih, a posebnu draž to što sviraju bez razglasa, stvarno u živo i uhu ugodno.
Zadovoljni organizatori polučenim uspjehom najavljuju i 2. Š varglijadu Š varglijadu slijedeće godine”.

svarglijada2

Prosudbena komisija imala je pune ruke posla

svarglijada3S LIJEVE STRANE SLAVLJENIKA JOSIPA ORŠ ULIĆA JE NJEGOVA SESTRA MARTINA UDANA MEZAK A S DESNE STRANE MIRELA STANSY  r. Mezak (prija). PREKO STOLA JE MIRELIN MUŽ IVICA, DO NJEGA MATEJ ORŠ ULIĆ (u narodnoj nošnji), potom JOSIP MEZAK Marinin muž i STANKO BALTIĆ.