DOLINA BLAGDAN VELIKE GOSPE 15.kolovoza 2004.
Vrijeme godišnjih odmora i sredina mjeseca kolovoza idealna su kombinacija, da čovjek u trci svagdanjeg života na trenutak zastane, posveti malo vremena sebi, svojoj obitelji, rodnom kraju, obiđe grobove svojih pokojnih Vrijeme prolazi i promjene koje nosi sa sobom postaju vidljive na svakom koraku, a čini se najviše na licima ljudi. Svi smo toga svjesni, pa nam je tim više potrebna i pomoć Neba kako bismo dosljedno izvršili svoja životna poslanja u ovom svijetu, ovakvom kakav on već jest. Zato je pravo osvježenje navratiti malo u rodni kraj, oživjeti uspomene, zamoliti pomoć naše Nebeske Majke i to na mjestu s kojeg smo svi krenuli u život, u svijet I bez obzira što rodni kraj nije više ono što je bio, bez obzira što se i te kako na njegovu licu vide tragovi vremena i pustoši koje ono za sobom ostavlja, ipak lijepo je znati da je to tvoj kutak pod nebom, koji pripada tebi, bez obzira kako on trenutno izgleda Tako je bilo i ove godine na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini.
Želja da se u Dolini uz ovu svetkovinu organizira pravi kirvaj poslije svečane mise, nikako se ne uspijeva ostvariti iz kojekakvih razloga. No, ohrabrujuće je to što se nitko ne da obeshrabriti. Ovogodišnju svečanu misu predvodio je naš župnik msgr. Kazimir Višaticki, koji istina nije u Dolini, ali iz Bosanske gradiške upravlja i našom župom. U koncelebraciji mu se pridružio i p. Damir Š Šokić, koji je bio na odmoru kod svojih roditelja, a inače živi i radi u samostanu Bl. Augustina Kažotića u Zagrebu.
Opet je naša crkva bila puna vjernika. Prigodno očišćena i ukrašena podsjećala je na neka bolja, prijašnja vremena. I naš župnik je bio tu i čovjek je na trenutak imao osjećaj kako će poslije mise krenuti kući u Novo Selo, Gornju Dolinu, u Donju Dolinu Na misi je propovijedao msgr. Kazimir, a na kraju mise je pozvao vjernike da ne zaborave svojih pokojnih i novčane pripomoći za održavanje našeg groblja. Nakon izlaska iz crkve vratismo se svi u našu stvarnost i krenusmo svi svome novom domu Tek možda jedan krug automobilom po selu, pored svoje negdašnje kuće, obilazak groblja
Mučno je vidjeti kako sela sve više i više tonu u korov i šikaru, ipak ostaje nada ponovnog susreta s onima kojima ovako, već sada, neprivlačan i zapušteni kraj ipak nešto znači. Pri pozdravljanju i rastanku mnogi su, između ostalog govorili: «Ako ništa prije vidimo se onda opet za Veliku Gospu»
I uistinu bez obzira na ambijent u kojem je ostala naša crkva, susret pod plaštem naše Nebeske Majke, na dan15 kolovoza u Gornjoj Dolini, uvijek je nešto posebno i uvijek novo.
Pa, ako ništa prije, onda vidimo se 2005. za Veliku Gospu, na istom mjestu u isto vrijeme, a do tada neka nas sve svojom zaštitom prati majka Marija.
SIJ
2005