Godina: 2011.

Stipo i Nada Vonić

RODNU GRUDU TREBA VOLJETI

Š to znači kad se za nekoga kaže da je istinski domoljub, da voli svoj rodni kraj, svoj uži i širi zavičaj? Da li su za to dovoljne samo riječi?

Ne, nije to dovoljno samo reći. To treba pokazati i dokazati.

Jedan od tih je, imenom i prezimenom: STIPO VONIĆ.

Zatekli smo njega i suprugu Nadu u obiteljskom domu u Bosanskoj Gradišci na obali Save, zvanom Kej, u kojem provode svoje staračke i umirovljeničke dane. Minulog rata koji je protutnjao i ovim djelom Bosne i Hercegovine nije napuštao obiteljsku kuće. Bilo je teško, ali ostao je u njoj za vrijeme rata i poslije njega.

Još nekoliko obitelji rodom iz dolinski sela su ostali u Bos. Gradiški pa zavrjeđuju da ih spomenemo. To su: Zvonko Vonić, brat Stipe Vonića, Luka Čegrlj, Jozo Ćorković, Milivoj, Anto i Mile Kovačević, Nenad Ćorković, Anto /Ive/ Vidić .Slavko Petrović je nekoliko godina proveo u izgnanstvu u Smrtiću, ali se je vratio kako bi ostatak života proveo u Bos. Gradiški, na domaku rodnog kraja.

STIPO I NADA (NEDAVNA SLIKA)

Stipo Vonić je jedan od najstarijih živućih Dolinaca. Rodio se 13. veljače 1927. godine u Gornjoj Dolini, u blizini crkve. Na tom kućištu se sada nalazi kuća pok. Ilije Ice Š Šokića, kao najstarije dijete Pavla i Pave r. Matković. Iduće godine se rodio Mato, koji će oženiti Tereziju Oršulić. Manda se rodila 1930. godine a udati će se za Stipu Božića. Godine 1933. rodit će se Ljuba i udati će se za Stipu Vukovića. Sestra Janja rođena je 1936. god. i udati će se za Nedjeljka Barišića. Zvonko je rođen 1942. godine i oženiti će Zlatu Jurišić dok je najmlađa Borica rođena 1944. godine koja će se udati za Srećka Kanđera. Iako ih je bila puna kuća, različitih uzrasta nije se osjećalo siromaštvo, jer su od davnina imali obiteljski mlin vodenicu na Savi, a imali su i dućan u Novom Selu.

Godine 1932., kada je Stipo imao 5 godina, obitelj se preselila u Novo Selo, u kuću u kojoj je bio već spomenuti dućan a u kojem je radio njegov otac Pavle.

U osmoj godini života, Stipo polazi u školu u Donju Dolinu. U monografiji Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti imamo kratko zapisano o nastanku te škole: Gradnja zgrade Osnovne škole, započela je u jesen 1900. godine, a završena u jesen 1905. godine. Te iste godine s učiteljem Blaževićem, započela je nastava. Počelo je obrazovanje prve generacije dolinske djece.. (Danas, nakon stotinu godina od njene izgradnje nema na tom mjestu ni cigle na cigli. Čak je sve i jedna cigla i iz dubokih temelja izvađena. U vrlo kratkom vremenskom razdoblju dobra stara cigla BG-ejka odvezena je i od nje su izgrađeni tko zna kakvi drugi objekti).

U vremenu od 1934. 1938. godine Stipo završava Osnovnu školu a učitelj mu je bio Savo Milovanović iz Laminaca.

Budući da je otac Pavle 1939. godine, nesretnim slučajem, ostao bez noge, kao najstarije dijete u obitelji morao ga je zamjenjivati u trgovini i tako s jedva dvanaest godina postati trgovac.

Logičino je bilo da ću nakon Osnovne škole nastaviti Trgovačku školu, ali zbog obveza u trgovini, nije je mogao pohađati redovitim putom nego vanredno večernjim putom. Praksu je obavlja kod, tada glasovitog trgovca Luke Bralića, a i u roditeljskoj trgovini. U školu je išao do početka rata, dakle do 1941. godine kada škola zbog ratnih okolnosti prestaje raditi.

STIPO I NADA U MLAĐIM GODINAMA

Po završetku rat, u listopadu 1945. godine osniva se u Donjoj Dolini Poljoprivredna zadruga, a obiteljska trgovina u Novom Selu je zatvorena 1944. godine.

Uz trgovinu, koju su nove vlasti oduzele nacionalizirale od Uršule Džajić, vršio se otkup i poljoprivrednih proizvoda. Poslovođa te Zadruge je bio Miloš Plotan a trgovac i knjigovođa Stipo.

Podsjetimo se: Jozo i Uršula Džajić su iz Glamoča doselili u Bos. Gradišku 1910. godine, a nakon kraćeg zadržavanja u njoj odselili su u Donju Dolinu. U selu su imali trgovinu a u isto vrijeme na Gradini¨ zidali zgradu u kojoj će se otvoriti nova trgovina.

Bilo je to vrijeme kada se je podizao – gradio obrambeni nasip uzduž rijeke Save od Bos. Gradiške prema rijeci Vrbas.

U toj trgovini Stipo je radio dvije godine, dakle do 1947., kada odlazi na odsluženje vojnog roka. Tada se vojska služila dvije godine pa ću iz nje doći pod kraj 1950. godine.

Po dolasku iz vojske, ponuđeno mu je radno mjesto u tadašnjem Povjereništvu unutrašnjih poslova u Bos. Gradiški. Radio je oko šest mjeseci i shvatio da to nije za njega. Vratio se svojoj trgovačkoj struki i nastavio raditi u trgovini na Gradini u Donjoj Dolini i tu ostaje nepunih dvadeset godina, do 1969. godine.

STIPO VONIC I STIPO ORSULIC (UCO STIPA) U DOLJANSKOJ TRGOVINI

Kao trgovac, osjetio je ekonomsku slabost dolinskog puka do početka sedamdesetih godina. Brojne bilježnice tzv. teke, su bile ispisane imenima dužnika kojima je davana roba na veresiju, ali niti u jednom trenutku nije posumnjao da mu dug neće biti vraćen. Dolinski narod je bio siromašan, ali njegova iskrenost i poštenje su mu bili vrlina.

Pred Božić, 22. prosinca 1951. godine se je vjenčao s Nadom r. Tutić rođenom u Sasini kod Sanskog Mosta.

U braku su ime se rodile dvije kćerke: Ljilja (1952.) koja će se udati za Momu Đurića i imaju troje djece: Sinišu (1976.) koji ima dva sina, Ivanu (1978.) koja ima sina i kćeku i Gorana (1982.) te Vesna (1956). Vesna se je udala za Dževada Dedića i imaju kćerku Ninu (1986.) i Damira (1988.).

Ljilja je s obitelji ostala u Bos. Gradiški, a Vesna i njena obitelj su 1992. godine otišli u Zagreb, da bi nakon godinu dana, kada su ishodili putovnice otišli u Njemačku gdje su bili do 2000. godine. Četiri godine će obitelj provesti i u Kanadi, da bi se ponovo vratili u Njemačku.

Poratne godine (iza II. svjetskog rata) za žitelje dolinski sela su bile teške. Njeni brojni stanovnici su bili pod različitim povećalima, a naročito njeni župnici.

Godine 1952. za župnika u župu Dolina dolazi msgr. dr. Božo Laštro, doslovno iz zatvora koji je od suda narodne časti osuđen nedužan na 8 godina teškog prisilnog rada na robiji i 12 godina gubitka časti. On je bio župnik u Dolini do 1955. godine, a poslije njega dolazi za župnika fra Luka Komljenović. Prije dolaska u Dolinu i fra Luka je 9 godina proveo na komunističkoj robiji.

Iza fra Luke za dolinskog župnika je imenovan vlč. Tvrtko Tadić koji ostaje do 1963. godine. I on je okusio komunističkog zatvora.

Sa svima njima je imao dobre odnose i na neki način je bio spona između župnika i općinski vlati u Bos. Gradiški.

Naročito je do izražaja došla suradnja između vlč. Tvrtka i tadašnjeg predsjednika općine gradonačelnika Dušana Dule Vidovića, za čijeg je mandata odobreno proširenje tj. izgradnja nove crkve u Dolini. Bilo je to teško, naprosto nezamislivo, a ipak ostvareno.

Kada su se 1969. godine otvorile granice bivše države pomogao je mještanima Tomislavu Ćorkoviću iz Donje Doline i Željku Voniću iz Gornje Doline kako bi ishodili pasoše putovnice i tako odu na privremeni rad u Njemačku. Zbog toga toga je dva puta morao ići u Banjaluku na davanje izvjesnih garancija i suglasnosti. Poslije je sve išlo lakše, jer su oni počeli donositi garantna pisma za druge naše mještane. Tada se je Dolina počela preporađati.

OBITELJ VONIC 1956 g.STIPO, NADA, LJILJA I VESNA

Drago mu je bilo što je živio u Dolini i još draže što je tom svom narodu mogao pomoći. Preporučivao je njih i njihove probleme kod svojih poznanika u upravi općine, sudu i drugim državnim ustanovama. Ponekad je i sam s njima išao u pojedine urede.

I kada je prešao živjeti u Bos. Gradišku svakodnevno je netko iz dolinskih sela navraćao kod njega u trgovinu gdje je radio ili pak doma. Nastojali su svoju zahvalnost i ljubav iskazati na taj način što su mu se nudili pomagati pri izgradnji kuće i poklonima u vidu živežnih namirnica kojih je poslije u Dolini bilo u izobilju.

Godine 1961. su Stipo i Nada počeli u Bos. Gradišci praviti kuću nakon što su kupili građevinsko zemljište na obali rijeke Save. I na taj način će ih Sava na simbolično način povezivati s Dolinom. Iste godine će je dovršiti i u nju će se useliti baka Uršula s djecom Ljiljom i Vesnom radi njihovog školovanja, a Stipo i Nada će do kraja 1969. godine ostati u Donjoj dolini.

Stipo tada prelazi raditi u Staru Gradišku, a trgovinu u Donjoj Dolini će preuzeti Mirko Ćorković iz Donje Doline.

U Staroj Gradišci je radio do 1975. god. a tada prelazi za poslovođu u samoposlugu na Sjenjaku u Bos. Gradiški u kojoj ostaje sve do 1988. godine, kada sa 62 godine života i punih 40 godina radnog staža odlazi u zasluženu mirovinu.

Dolina je ostala u našim srcima, reći će na kraju Stipo i Nada. Sada zbog starosti u nju rijetko odilazimo, ali su nam njeni krajolici i ljudi neprestano u mislima.

Poslije ovih svih ratnih strahota raspitujemo se gdje su pojedini, kako su se snašli i radosni smo kada čujemo da su se svi snašli u novim sredinama, da nitko nije beskućnik bez obzira što je tek manji broj obiteljskih kuća zamijenjen i tek poneka prodana. Teško je prihvatiti činjenicu da je u sva tri dolinska sela ostalo tek nekoliko staračkih obitelji i to najčešće u kućama po jedna osoba.

Na rastanku su su se prisjetili dana s početka sedamdesetih godina kada su u njihovu kuću, ovdje u Bos. GradišciI, skoro svakodnevno navraćali mještani iz dolinskih sela, a sada, skoro pa nitko, a tako smo ih po stare dane, željni ponovo vidjeti. To im pada teško, naročito kad znaju da mnogu dolaze zbog različitih potreba u ovaj grad..

Svima Dolincima i Novoselcima upućuju srdačne pozdrave i zaželjeli im sretne i vesele predstojeće blagdana.

Richard Gubić

RICHARD GUBIĆ NAJBOLJI INSTALATER GRIJANJA U HRVATSKOJ

Na 13. državnom natjecanju učenika instalatera i grijanja na kojem su sudjelovale sve strukovne škole iz Republike Hrvatske, Richard Gubić sin Ante Gubića iz Donje Doline, učenik 3. razreda Obrtničke škole u Novoj Gradiški, sa svojim kolegom i prijateljem Ilijom Bičanić iz Rešetara je osvojio prvo mjesto i tako su postali najbolji instalateri grijanja u Hrvatskoj. Drugo mjesto je osvojila ekipa iz Siska, a treće iz Zagreba.
Richard Gubić je rođen 12. kolovoza 1993. godine u Novoj Gradiški. Sin je umirovljenog hrvatskog branitelja dragovoljca Domovinskog rata. Osnovnu školu je pohađao u Novoj Gradiški gdje je nastavio i srednju Obrtničku školu smjer instalater grijanja, klimatizacije. Učenik je završne, treče godine školovanja. Bavio se športom trenirajući 2 godine karate, a 3 godine košarku.
Do 2003. godine je živio u Novoj Gradiški s ocem Antom, majkom Sandrom, sestrama Vanesom i Larisom, bratom Edijem te stricem Pavlom i bakom Ružom.
Iz Nove Gradiške prelaze živjeti u Lađevac kod Okučana. Tu su živjeli do 2005. godine, a potom šetoročlana obitelj prelaze živjeti u novonapravljenu obiteljsku kuću u Mašiću. (O poteškoćama ove obitelji glede rješavanja stambenog pitanja smo pisali u jednom broju Suze dolinske).
Pavle i Ruža Gubić su ostali živjeti u Lađevcu.
Richard je s bratom Edijem i stricem Pavlom dugo godina sudjelovao u scenskom prikazu Muka i smrt Isusa Krista.
U vremenu od 31. ožujka do 1. travnja 2011. godine kao izvrstan učenik završene godine, sudjeluje na državnom takmičenju učenika iz obrazovnog sektora strojarstvo, brodogradnja i metalurgija u natjecateljskoj disciplini: instalater grijanja i klimatizacije i osvaja prvo mjesto te je, za nagradu, oslobođen mature. Od svih Dolinaca iskrene čestitke.

(više…)

Mirko Corkovic

RASTANAK S MIRKOM ĆORKOVIĆ

Hladnoga, 17. prosinca 2009. godine, dok je 26. broj Suze dolinske bio u tisku (štampi) čusmo tužnu vijest: Umro je Mirko Ćorković.

Mirko se rodio, 12. travnja 1935. godine u Donjoj Dolini kod Bosanske Gradiške, kao četvrto dijete od Mate

i majke Mande r. Vidić. Prije njega se rodio brat Mijo 1927. godine, zatim brat Ljupko 1929. godine a obojica će umrijeti 1932. Sestra Anka će se roditi 1931. godine i udati se za Radovana Petrovića. Iza Mirka se je rodila Julka 1938. god. a udat će se za Vladimira Ćorkovića, Kata 1941. god. koja će se udati za Kuzmana Valentića i najmlađa Janja rođena je 1945. godine.U desetoj godini života, dakle 1945 ostaje bez oca koji je ubijen u Donjoj Dolini. I tako, kao jedinom muškarcu u kući pao je već u djetinjstvu veliki teret na leđa.

Uza sve te poteškoće, u Donjoj Dolini je završio Osnovnu školu, a potom kurs knjigovođe. Nije na tom ostao nego je u Banja Luci završio trgovačku školu i školu trgovačkih poslovođa.Kao knjigovođa robnog knjigovodstva radio je tri godine, a zatim je prešao za pomoćnog trgovca u trgovinu građevinskog materijala u Bos. Gradiški. Nakon tri godine prelazi u komercijalu gdje radi tri godine, da bi se pod kraj 1969. godine uposlio kao poslovođa trgovine mješovite robe u svojoj rodnoj Donjoj Dolini. Trgovina je u svom sastavu imala otkup mlijeka i otkup poljoprivrednih proizvoda a prodavala se je industrijska roba, repromaterijal i umjetna gnojiva.

Na tom radnom mjestu je ostao dvadesetak godina, dakle do 1989. godine kada kod svoje kuće otvara vlastitu trgovinu.Komunističke ideje nije nikada prihvaćao pa zbog toga nije bio omiljen u njihovom društvu, ali to će osjetiti i u svom radu.Ipak, za njega se može reći da je bio u Donjoj Dolini, ali i šire, pokretač društvenog, kulturnog i športskog života. Uvijek je prednjačio svojim idejama, svojim zalaganjem i radom. Starije generacije ga pamte kao ljubitelja lijepih i jakih motora, a poslije i automobila.Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice u dolinskom kraju, doživio je kao preporod hrvatskog naroda. To će ga koštati, pa će u ožujku 1992. godine morati sa starom i bolesnom majkom napustiti Dolinu i otići u Zagreb, ostavivši kuću i trgovinu. Kuću će poslije dušmani opljačkati, kao i trgovinu, a kuću zapaliti.

U Zagrebu, na Čulincu je kupio kuću, koju će poslije dograditi, a uz nju i izgraditi bravarsku radionicu. Naime, osim trgovačkog zanata Mirko je bio sklon bravarskim poslovima, a njegovi uradci su graničili s umjetnošću.

U Zagrebu je izvjesno vrijeme obnašao dužnost trgovačkog putnika sve dok nije otišao u mirovinu.Ni u mirovini nije mirovao, nego je osim bravarskih uspješno radio i druge poslove. Za Suzu dolinsku je crtao karikature, a njegove gravure osim u Suzi su objavljene i u monografiji Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti. I sve tako, dok se nije razbolio. Kako zlo nikada ne dolazi samo, nakon što se je izliječio od jedne bolesti njegovo veće bolešću načeto tijelo, osvojit će druga bolest

Umro je u sedamdesetčetvrtoj godini života. Puno je uradio, a želio je još i više.Na posljednjem ispraćaju okupila se brojna rodbina i prijatelji iz mladosti tako i oni koje je stekao nakon prognanstva iz rodnog kraja.

Mican

(više…)

Vesna Parun

VESNA PARUN (1922. 2010.)

Vesna Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnike. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Ona stvara dulje od pedeset godina i već pripada književnoj povijesti. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku “Pjesme” (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku “Crna maslina” (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka “Zore i vihori” (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije. Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Š ibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Š ibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Š olte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Š ibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. Godine 1947. je radila je na pruzi Š amac – Sarajevo. Od 1962. do 1967. godine boravi u Bugarskoj, a tada se vraća u Zagreb. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000. godine, iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga. Samoću i “otpadništvo” od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati. Prva je žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini života. Sahranjena je na otoku Š olti. Godine 1988. je, ta velika hrvatska pjesnikinja bila u Donjoj Dolini na književnoj manifestaciji Goranovo proljeće koje je KUD Ivan Goran Kovačić iz Doline i Novog Sela organizirao. Njene melodične stihove koje je recitirala Dolinci su dugo osjećali u srcu. Ovaj skromni članak i nekoliko slika, neka budu draga uspomena na Vesnu Parun, neponovljivu pjesnikinu u hrvatskoj književnosti.

Pjesnikinja Vesna Parun i šansonjerka Lada Kos u Dolini na jednom od književnih manifestacija “Goranovo proljeće”

Sudionici “Goranovog proljeća” oko Vesne Parun u Dolini

(više…)

Digitalna arhiva SD

Dragi posjetitelji trenutno smo u procesu i postavljanju svih starih brojeva Suze Dolinske od prvog broj koji je izašao 1996 godine.

Da biste vidjetli sve stranice određenog broja Glasila kliknite LINK
(više…)

msgr. Drago Balvanovic

UREDNIŠ TVU- SUZE DOLINSKE

Dragi uredniče, obečao sam se javiti do studenoga i evo to činim u posljednji trenutak.

Hvala vam na sudjelovanju u misnom slavlju na Rokovo ove godine kao i prošle godine na slavlju moga jubileja 50 godina svečeništva.

Zahvaljujem i na vjestima koje ste o tim slavljima donijeli kao i vrlo lijepom opisu i fotografijama.

Zahvaljujem vam se od srca na trudu koji obavljate kako bi se rasuti Dolinci opet vratiti na svoja ognjišta.

Pišem vam malo o mojim sječanjima na Dolinu i cijeli vaš i naš kraj.

Moj djed Ivan ( Ivšo )Balvan- Balvanović ( od 1924. godine) došao je u Bosansku Gradišku iz Banja Luke , Petrićevac.Bio je oženjen s mojom bakom ANA ORŠ ULIĆ, kćerka Mihajla i Lucije. Vjenčali su se u Bos. Gradiški 1872. godine. Kako su Oršulići iz Doline možete me s razlogom zvati Dolincem. Djed je bio krojač a baka je imala gradsku kuhinju. Sigurno je mnogim naši ljudima pomogao jer po pričanju, njihova kuća je uvijek bila puna svijeta koji se grijao i dobivao tople obroke .

Moj otac Niko imao je u Dolini trgovinu, prema pričanju oko 1920. godine

Jedno vrijeme nakon II. svjetskog rata otvorio je i kovačnicu u Dolini. Kako je bio nožar sigurno se stariji i sjećaju jer je kovao u to vrijeme srpove i kose a koje su bile tražene. Obolio je i morao se vratiti u Bos. Gradišku.

Brat Ivica radio je također kao elektromonter na održavanju pumpnih stanica u Dollini i Bos. Gradiški.

Možda će mi na pamet doći još koji podatak o mojoj obitelji i povezanosti s Dolinom.

U drugom javljanju opisat ću na kratko susrete i sječanja na dolinske župnike.

Prilažem pjesmu o majci i ocu :

MAJCI

Tko čini radost majci svojoj ,

sluša Gospodina (Sir 3, 6)

Za moju majku

nije bilo dana ni noći.

Njezino srce u ritmu sata

koje ne prestaje kucati

bilo je prijestolje

na velikim vodama ljubavi.

Sječanje na nju

dopustio mi je Bog

i uvijek je vidim bijelu nad Savom,

rijekom svoje mladosti

kako svijetli danju i noću.

MOJ OTAC

Svim srcem poštuj oca svoga (Sir 1, 27).

Moj otac Niko-

-kovač

bio je kovač naše sreće.

Moj otac

-nožar

pretvarao je noževe u srpove.

Moj otac

– iseljenik

pretvarao je topove

u plugove.

Moj otac

-izbrusio je moju vjeru,

prekalio je pouzdanje,

pretopio je mržnju

u ljubav.

Bio je obrtnik

radnik i vjernik

moj otac !

(PJESME: SJEČNJA I PRIOPĆENJA, LIMA , 2006-)

SRDAČNO VAS POZDRAVLJAM I ŽELIM SVAKO DOBRO U RADU. NEKA VAS PRATI BLAGOSLOV BOŽJI ,

ODANI MONS. DRAGO BALVANOVIĆ, HRVATSKI MISIONAR LIMA , PERU

DONJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

Ponovit ću ono što sam u prošlom broju “Suze” napisao: “Kako u osobnoj knjižnici posjedujem popis pučanstva za Novo Selo, Gornju Dolinu i Donju Dolinu i to za 1929. i 1948. godinu, odlučio sam da u narednim brojevima «Suze dolinske» objavljujemo te popise pučanstva, kao vjerodostojne dokumente toga vremenu o broj stanovnika u našim selima.

Od p. Damira Š Šokića sam za ovaj “posao” dobio potporu i zaključili smo da će ovako široko dostupan popis pučanstva omogućiti brojnim Dolincima, a poglavito onima koji su davno odselili iz dolinskih sela da istražuju svoje «korijene» i da ih što bolje načine svoja rodoslovlja”.

U prošlom broju “Suze” je objavljen Popis pučanstva iz 1929. godine za Novo Selo, a u ovom broju objavljujemo za selo

DONJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

1. VINKO BANOVIĆ rođ. 1884, supruga DELFINA 1890., sinovi PETAR

1905. , FERDO 1912. (poginuo u II. sv. ratu kao hrvatski vojnik), IVAN

191 9., MIRKO 1923., MARKO 1926. i kći MANDA 1922. god.

2. ANTO BANOVIĆ rođ. 1895. god., supruga REZA 1891., sinovi ILIJA 1919., ANTO 1924., i IVO 1927., kćeri PAVA 1912. ANA 1914. i JAGA 1920. god.

3. ANTO (Grge) ČEGRLJ rođ.. 1904., majka JANJA 1884., supruga MILKA 1905., sin MIRKO 1929. (?) KAJA 1917. god.

4. LUKA ČEGRLJ rođ. 1907. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga KATICA 1908. i kći MARIJA 1927. god.

5. MARKO ČEGRLJ rođ. 1900., majka JELA 1870., supruga MANDA 1901., kćeri ANKA 1921., MILKA 1924. i sin MIJO 1928. god.

6. MILAN ČEGRLJ rođ. 1886., supruga KAJA 1888., sin VLADO 1919. i pastorak STIPO 1911. GOD.

7. NIKOLA (Ante) ČEGRLJ rođ. 1884. i supruga MANDA 1886. god.

8 STIPAN (Antuna) ČEGRLJ rođ. 1880., supruga JAGA 1892., sinovi ANTO 1920. (strijeljan 1945. god. u Slav. Brodu) i IVO 1922., kćeri: KATA 1923., MANDA 1926. i MARA 1929. god.

9, IVAN (Mije) ĆORKOVIĆ rođ. 1888., supruga JANJA (r. Tomić) 1889., sinovi STIPO 1914., ILIJA 1923. (poginuo u II. sv. ratu), kćeri JELENA 1921, i KATA 1925. god.

10. IVO (Ante) ĆORKOVIĆ rođ. 1883. (ubijen pod kraj II. sv. rata kod rijeke Mature), supruga MARA 1894., sinovi ILIJA 1923., MIRKO 1925. i ALOJZ 1929., kćeri JULA 1908., JELENA 1913., MILKA 1918., JANJA 1920., ANKA 1921. i ANĐA 1927. god.

11. MIRKO (Mate) ĆORKOVIĆ rođ. 1896., supruga MILKA 1897. SINOVI MATO 1924. i ANTO 1928., kćeri: LJUBA 1920., MARA 1922., MANDA 1924. i JELENA 1927. god.

12. MATO (Mije) ĆORKOVIĆ rođ. 1902., majka KATA (r. Vilić) 1871., supruga MANDA (r. Vidić) 1914., sinovi MIJO 1927., LJUPKO 1929. (umrli kao djeca 1932. god.) i MIRKO 1935. (umro 2009.), kćeri: ANKA 1931., JULKA 1938., KATA 1941. i JANJA 1945. god.

13. PAVA DULIĆ rođ. 1878., kćeri ANKA 1911. i ROZIKA 1915., sin FERDO 1912. god.

14. URŠ ULA DŽAIĆ (r. Belina) rođ. 1889. i sin JAKOV 1907. (poginuo u II. sv. Ratu)

15. STANKO GRGIĆ rođ. 1883., supruga MARA 1883., sinovi: MATO 1906., MIRKO 1913., LUKA 1916. i IVAN 1922. (sva četvorica poginula u II. sv. ratu)

16. VINKO GRGIĆ rođ. 1909. (Ubijen 1948. godine u Zenici), majka MARA 1870., sestra MANDA 1907. i brat BRANKO 1912. god.

17. IVO GUBIĆ rođ. 1891., supruga MARA 1902. sinovi LUKA

18. MANDA GUBIĆ rođ. 1875., sin ANTO 1905. (Ubijen1945. god. kod kuće), snaha ANĐA 1909., unuk FILIP 1929. god.

19. PAVLE GUBIĆ rođ. 1987. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga PAVA 1898., kćeri: MARA 1917., JULKA 1920., LJUBA 1921., JELENA 1925. i sin ANTO 1924. god. (Poginuo u ratu).

20. MANDA IVIČIĆ rođ. 1869. god.

21. IVO Š OKIĆ rođ. 1896. god., supruga LUCIJA 1896. sinovi VINKO 1921. i ILIJA 1924., kćeri: MARIJA 1915., LJUBA 1917., JELENA 1927. i ANKA 1929. god.

22. MIJO JAKARIĆ rođ. 1894., supruga JANJA 1893., kći MARA 1920. i sin ILIJA 1923. god. (RUŽA 1912. i IVO 1913.)

23. STIPO JAKARIĆ rođ. 1902. supruga KATA 1902., kći JELENA 1922. i sin IVO 1925. god.

24. IVO JUREŠ IĆ rođ, 1880. brat MARIJAN 1902. (Ubijen 1945. god. kod kuće), snaha MILKA 1893., sestra KAJA 1894, kći JELENA 1914., sin LUKA, sinI VO 1919. (MIJO 1929. i VINKO 1914.)

25. ILIJA JUREŠ IĆ rođ. 1872., supruga JANJA 1872., sinovi: IVO 1904., ILIJA 1906. i STIPO 1912., kćeri MILKA 1910. i NEVENKA 1916. god.

26. LUKA JUREŠ IĆ rođ. 1893., supruga SOFIJA 1895. i sin ANTO 1919. god. (Ubijen u Bos. Mačkovcu 1945. god.)

27. LUKA JUREŠ IĆ rođ. 1886., supruga ANA 1888. sinovi: IVO1906., MILE 1910., MARKO 1916., ANTO 1920., SLAVKO 1923., BLAGOJA 1928., kći MARA 1909.snaha MARICA 1909. god.

28. ILIJA KNEŽEVIĆ rođ. 1887. , supruga RUŽA 1888., sin IVO 1907., kćeri MARA 1911. i JULA 1915.

29. IVO KNEŽEVIĆ rođ. 873., supruga JANJA 1875. sinovi FILIP 1904. I MARIJAN 1908. (Obojica poginuli u II. sv. ratu) snaha MANDA 1908. unuka TEREZIJA 1927. i unuk MATO 1929. god.

30. ILIJA (Filipa) KNEŽEVIĆ rođ. 1835., sin MATO 1871., unuk MIJO 1906., unuke MARA 1906. i JELA 1902 i praunuka JANJA 1902. god.

31. IVAN (Mije) KNEŽEVIĆ rođ. 1891., supruga MANDA 1892. kći ANKA 1923. (PETAR 1902.)

32. FILIP (Mije) FILIP 1888., supruga VERA 1886., sinovi: MIJO 1921., IVO 1922., ILIJA 1927., kćeri KATA. i ANA 1924. god.

33. FILIP (Filipa) KNEŽEVIĆ rođ. 1845. supruga KATA 1845., snaha RUŽA 1888., unuci ADAM 1909., FERDO 1914. i unuka KATA 1912. god.

34. LUKA KNEŽEVIĆ rođ. 1902. , majka RUŽA 1870., braća: FILIP1904., MIJO 1905., JANDRIJA 1906., MARTIN 1909., sestre MARA 1916., i ANKA 1918., supruga JULKA 1904., snaha ANKA 1907. sinovi ANTO 1925., STIPO 1927., IVO 1929., kći JELENA 1923. god.

35. MATO (Ante) KNEŽEVIĆ1885., supruga ANKA 1885., sin VINKO 1905., snaha KATA 1909., unuci VLADIMIR 1927. i ILIJA 1928. god.

36. ANTO KOVAČEVIĆ rođ. 1878. , supruga JULA 1880., kćeri JULA 1915. i NADA 1920. god.

37. ANTO (Mije) KOVAČEVIĆ rođ. 1900. supruga JULKA 1900., baba KATA BARUŠ IĆ 1870., kćeri: JANJA 1920., KATA 1923., MARICA 1924., JELENA 1926. i sin STIPAN 1929. god.

38. FLORIJAN KOVAČEVIĆ rođ. 1896. (Ubijen 1945. god. kod kuće) supruga TERA 1894., kći JELENA 1922., sinovi MILOVAN MILE 1924. i BLAGOJA 1927. god.

39. PAVLE KOVAČEVIĆ rođen 1895., supruga JULA 1897., majka RUŽA 1849., sin FERDO 1919., kćeri FINA 1920., MIRA 1923. i jelena 1926. god.

40. LUKA KOVAČEVIĆ rođen 1880., supruga EVA 1883., kćeri JANJA 1909. i MILKA 1920., sinovi MIRKO 1914. i NIKOLA 1923. god. (Poginuo u ratu).

41. MIJO KOVAČEVIĆ rođ. 1894. (Ubijen kod kuće 1945. god.), majka RUŽA 1840., supruga KATA 1897., sinovi ILIJA 1919. i SLAVKO 1924. (Poginuo u ratu), kćeri LJUBA 1920. (Ubijena kod kuće 1945. god.) i ANKA 1925. god.

42. MATO (Mije) KOVAČEVIĆ rođ. 1895., supruga KATA 1891. sin MIJO 1920 i STIPO 1924 (Poginuo 1943. god.) , kći LJUBA 1929. god.

43. MATO (Ante) KOVAČEVIĆ rođ. 1876., supruga JANJA 1874. sin MATO 1906. (Ubijen u Srbiji 1948. god.) snaha MARA 1906., kći KAJA 1909., sinovi IVICA 1911. i ANTO 1917. god.

44. VINKO KOVAČEVIĆ rođ. 1886. god., majka JULA 1869., supruga Š IMICA 1887., sinovi: IVAN 1904., MARIJAN 1905. (Poginuo u ratu), VINKO 1908., STIPAN 1912., MARKO 1913., FERDO 1915., snaha JANJA 1906., unuci ANTO 1926. i VLADIMIR 1929. god.

45. VINKO LAGUNDŽIJA rođ. 1900., supruga ANKA 1899., kćeri MILKA 1922. i DRAGICA 1926. god.

46. IVAN (Ivana) MARINOVIĆ rođ. 1895., supruga KATA 1893., kćeri LJUBA 1920., ANKA 1923. i MANDA 1926., sinovi LUKA 1924. (Poginuo u ratu) i VLADO 1929. god.

47. IVO (Mate) MARINOVIĆ rođ. 1872., sinovi VINKO 1097. i BRANKO 1912. god. (Ubijen kod kuće 1943. god.)

48. ILIJA MARINOVIĆ rođ. 1876., supruga JULA 1875., din PAVO 1908., snaha JANJA 1909., unuka JULA 1928. i unuk 1929. god.

49. MATO MARINOVIĆ rođ. 1893., supruga ANA 1894., kćeri MILKA 1924., BLAŽENA 1926. i JELENA 1922., sinovi FRANJO 1919. i MARKO 1927. god.

50. MIJO (Mate) MARINOVIĆ rođen 1880., supruga RUŽA 1886., baba MARA 1870., kćeri KATA 1914. , DRAGINA 1925., sinovi MIJO 1918. i JOZO 1922. god. (Ubijen 1945. god. U Vrbju).

51. ANTO ORŠ ULIĆ rođ. 1882. god.

52. GIZELA (Mate) PETROVIĆ rođ. 1886., sinovi MIJO 1919. i LUKA 1914. god.

53. ILIJA (Ante) PETROVIĆ rođ. 1883., supruga KATA 1872. god.

54. MATO (Ilije) PETROVIĆ rođ. 1897. (Ubijen u Vrbju 1948. god. od strane KNOJ-a), supruga LJUBA 1897., sinovi ILIJA 1921. i IVO 1925. god. (Poginuo u ratu).

55. MATO (Ante) PETROVIĆ rođ. 1883., supruga JELICA 1885., sinovi IVO 1906. i KARLO 1914. god.

56. MIJO PETROVIĆ, rođ. 1868., supruga JANJA 1880., sinovi DRAGUTIN 1902. i MIRKO 1905., snaha KATA 1904. god.

57. KATA (Mate) PETROVIĆ rođ. 1870., kći JANJA 1888., ununke MANDA 1912. i KATA 1915. god.

58. STIPAN PETROVIĆ rođ. 1902., majka JELA 1884., supruga KATA 1901., sinovi MIRKO 1921. (Poginuo u ratu), VINKO 1926., JAKOV 1929. i kći JANJA 1922. god.

59. IVO STOJAKOVIĆ rođ. 1860., supruga ANA 1863. god.

60. KARLO STOJAKOVIĆ rođ. 1904., supruga JELICA 1903. i sin MIRKO 1927. god.

61. LJUBA (Dragutina) STOJAKOVIĆ rođ. 1904., LJUBA 1911., djever STIPO 1915. i sin JANDRIJA 1928. god.

62. MIJO (Stipe) STOJAKOVIĆ rođ. 1900., majka KAJA 1865., supruga ANKA 1900., sinovi LUKA 1922. i VLADIMIR 1929., kćeri JULA 1923. i JANJA 1924. god.

63. PAVLE (Nikole) STOJAKOVIĆ rođ. 1886. god., supruga MANDA 1889., sinovi MIJO 1906. i FERDO 1921., kćeri MILKA 1910. i MARA 1925. god.

64. FABIJAN STIPANČEVIĆ rođ. 1888. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga MARA 1887., sinovi IVAN 1909. i VINKO 1911. (Ubijen 1945. god. nedaleko od kuće u Donjem polju), kćeri MANDA 1914. i JAGA 1923. god.

65. LUKA (Pavla) Š OKIĆ rođ. 1863., supruga MANDA 1971., kći MANDA 1895. god.

66. FERDO Š OKIĆ rođ. 1893., supruga EVA 1897., sinovi PAVO 1920., IVO 1925. (Poginuo u ratu), DRAGOMIR 1927., kćeri LJUBA 1922. i ANKA 1924. god.

67. ANTO (Marko) Š OKIĆ rođ, 1892., supruga JANJA 1893., brat MATO 1907., sinovi: ANTO 1919., DRAGOJA 1923., ŽELJKO 1924. (Poginuo u ratu), TOMISLAV 1925,, kćeri LJUBA 1921. i DRAGINJA 1923. god.

68. ĐURO Š OKIĆ rođ. 1884. supruga KATA 1894., sinovi: STIPO 1912., BRANKO 1914., NIKOLA 1919. (Poginuo u ratu), SLAVKO 1924., kćeri TERA 1923. i RUŽA 1929. god.

69. LUKA (Nikole) Š OKIĆ rođ. 1876., supruga MARA 1876., sinovi: IVO 1911., MIJO 1904., PETAR 1906. i VINKO 1913. god.

70. MARA (Nikole) Š OKIĆ rođ. 1885., sin MARKO 1909., kćeri JULKA 1911. i KATA 1919. god.

71. MIJO Š OKIĆ rođ. 1854., sin IVAN 1886. (Ubijen 1943. god. kod kuće), snaha PAVA 1889., unučad: ANKA 1912., BORISLAV 1913., MILKA 1914., DANICA 1919., LEPA 1920. i RUDOLF 1924. god.

72. MATO (Filipa) Š OKIĆ rođ. 1908. i sestra DRAGICA 1913. god.

MIRKO Š OKIĆ, rođ. 1901., supruga PAVKA 1904., sin MIRKO 1925. i kći MARA 1929. god.

73. PAVO Š OKIĆ rođ. 1889. god, supruga JULA 1887., sinovi VINKO 1913. (Ubijen 1943. god. kod kuće), JOZO 1921. (Ubijen 1945. god. kod Našica pri povlačenju) i LUKA 1924., kćeri: MANDA 1912., URŠ ULA 1914. i JELENA 1928. god.

74. ILIJA TERZIĆ rođ. 1897., supruga JULA 1889., sinovi MIRKO 1921. i MATO 1925. i kći MANDA 1923. god.

75. JELA (Ante) TERZIĆ rođ. 1882., sin MARTIN 1909., kćeri DRAGINJA 1911. i PAVA 1914. god.

76. MARKO TERZIĆ 1904. (Ubijen u II sv. ratu), otac MARKO 1864. majka ANĐA 1875., supruga ANKA 1902., kći MARA 1922. i sin MATO 1924. god.

77. MIJO (Ivana) TERZIĆ rođen 1895. god. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga RUŽA 1894, god.

78. FILIP (Ive) TERZIĆ rođ. 1901. (Ubijen 1945. god. kod kuće), majka MANDA 1872., supruga MANDA 1901. i kći KATA 1928. god.

79. ANTO (Stipe) TOMIĆ rođ. 1906., majka MANDA 1885., supruga MANDA 1905., sestre MARA 1912., LJUBA 1914., KAJ 1916. sin STIPO 1924. i kći JELA 1927. god.

80. LUKA TOMIĆrođ. 1904. (Ubijen 1945. god. kod kuće), majka PAVA 1876., baba MARA 1850., supruga MANDA 1902., brat MARKO 1907., snaha MARA 1907., sestra MARA 1910., sinovi VINKO 1922., MIRKO 1926., kći JULKA 1924., TEREZIJA 1929., sinovac STIPO 1929. god.

81. ILIJA TUTIĆ rođ. 1865., supruga RUŽA 1886., sinovi MATO 1904. i FABIJAN 1917. i kći KATA 1907. god.

82. BLAGOJA VUJIĆ rođ. 1902. (Ubijen kod kuće 1945. god.), supruga PAVA 1904., kći MANDA 1925. i sin MATO 1927. god.

83. IVAN VUJIĆ rođ. 1884., sinovi MILE 1911., KARLO 1920. (Poginuo u ratu) i VINKO 1921. i kći JELENA 1919. god.

84. LUKA (Mile) VUJIĆ rođ. 1892., majka MARA 1861. supruga KATA 1901., sinovi STEFAN 1921, VLADO., JOZO 1926., IVAN 1929. i kći MARA 1924. god.

85. FILIP VUJIĆ rođ. 186., supruga MARA 1896., snaha JANJA 1885., unuka PAVA 1924., unuci FILIP 1918. i ILIJA 1922. god. (Oboica poginula u ratu).

86. LUKA VIDIĆ rođ. 1888., supruga BLAZINA 1886.., kćer MARA 1911. i MANDA 1911., sinovi LUKA 1923. (Poginuo u ratu), VINKO 1925. i IVO 1927. god.

( OPASKA: Naseljeno mjesto Donja Dolina je prigodom popisa pučanstva 1929. godine imalo 86 hrvatskih kuća i 28 srpskih, koje nisu o ovom popisu obuhvaćene. Tekst pisan kosim slovima je dopisao priređivač)

GRIJEH U MISLIMA

Slušatelj Rajku Bundalu postavio slijedeće pitanje: “Ja bih te molio da mi nekako pomogneš pojasniti jednu izreku: «Tko sagriješi u mislima, sagriješio je u srcu.» Ja sam, na žalost, u situaciji da u uredu ili negdje vani, kad se gledaju razni neprimjereni časopisi, pa se komentiraju nekakvi erotski filmovi, pa se gleda za kolegicom i tako I to mi je često na pameti. I nekako osjećam da nisam u stanju obrazložiti tu izreku koju sam maloprije spomenuo, a koja je zaista prikladna u tim momentima”.

Rajko odgovara: Nitko bolje ne poznaje istinu od Isusa, jer je On Istina. On je Božji Sin i On je istiniti čovjek. I s Božje i s ljudske strane savršeno poznaje istinu čovječjega srca. On je, zaista, Istina. On kaže svojim učenicima: «Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem da je svaki, koji s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub. Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao.» (Mt 5,27-29)

Preljub je duhovna stvarnost prije svega. Nije on ono što tijela u grijehu čine, nego ono što čini srce koje udovima zapovijeda što da čine. Mnogi brakovi su izgubili Božji blagoslov i trpe razne strahote zato što je jedno ili oboje u svome srcu, misleći da to nitko ne vidi, učinilo preljub. Dajući se drugome, napustili su brak. I brak je osiromašio. A kada se vrate u svoju obitelj, s njima se vraća i njihov zao nadahnitelj kojega su prihvatili i u čije su ropstvo upali, te im ne da mira dok ne uništi sve što im je sveta Ljubav stvorila i dala.

Svaki se preljub vidi na duši. Nije više čista ni vesela, nego je tamna i okružena zlim mislima. Nije više slobodna, nego je stisnuta kao ptica u krletki. Uzalud se poziva na tjelesnu uzdržljivost onaj čije je srce u nevjeri. Jer ne može se srce dvojici (ili dvjema)dati. «Nitko ne može služiti dvojici gospodara.» (Mt 6,24) Upravo ono čime se ljudi tako često i nametljivo hvale da nisu učinili, potajno čine. Opravdavaju se; hvalisanjem žele prikriti svoj grijeh. Zaista, «nema ništa sakriveno što neće trebati da se očituje; ništa tajno što sigurno neće trebati da se sazna i na javu iziđe.» (Lk 8,17)

Čim si se dao u nezakoniti zagrljaj, nema te više u zakonitom. Krv Kristova koja je u zakonitu braku, u sakramentu Svete Ženidbe, ne dopušta ti da se s grijehom vratiš u zagrljaj za koji je On život položio. Tvoja druga bračna osoba, njegovim darom, prepoznaje tamu grijeha u tebi i, dok se ne raskaješ, ne možeš u Kristov zagrljaj jer je sveti bračni zagrljaj Kristov zagrljaj. S. druge strane, ni bludni duh, što ti je u srcu, ne dopušta ti da se približiš Kristu u zakoniti zagrljaj, jer bi te pred Kristom moglo zahvatiti raskajanje, a time bi te izgubio. U Bogu smo sposobni ljubiti i darivati se bez pridržaja. Svako izbjegavanje svjedoči o preljubu. Impotencija i frigidnost otkrivaju preljubnika. Vražjom silom u njemu nastaje ona nemogućnost da više ostane u ikakvoj blizini i zajedništvu te ona tvrdoglava želja za hitnom rastavom braka. U Đavlovoj žurbi da brak razvede, slijepi grešnik ne vidi plač djece niti sluša sveti savjet, jer unutarnjeg glasa savjesti više nema (Bog ne progovara iz nečista srca). A u srcu onoga što je sačuvao bračnu čistoću i vjernosti, očituje se Krist; njegova sveta želja da se brak spasi i grešniku oprosti.

Mnogi brakovi nemaju pojma zašto tako nesretno i bijedno žive, zašto im zlo tamom pritišće svaki dan. Grijehom zloduh stječe vlast nad grešnikom i razornom mu šapom uništava sve najmilije. A najveća dragocjenost koju čovjek ima, jest brak; tajna iz koje je potekao i iz koje mu potječu buduća njegova pokoljenja, tajna u kojoj mu je u ovome životu najbliže prišao Bog Stvoritelj.

Jedno jutro, prije nekoliko godina, probudio sam se prilično rano. Kazalište probe počinju tek u deset sati, pa mi je ostalo puno vremena da blago uđem u dan i iskreni susret s Bogom. Smireno sam čitao Sveto pismo. Razmatrao čitanja i nešto pisao, a onda opet molitvom htio iskazati ljubav Gospodinu. Tako, u Bogu preobražen, ozaren blaženstvom njegove ljubavi, pošao sam na posao. Molitvom mi se duša uzdigla u rajske ljepote i srce lebdjelo visoko iznad moga kraja. Blago sunce naročite ljepote kao da je radi mene stajalo cijelim putom od Velike Gorice prema Zagrebu.

U tako blaženu stanju, ušao sam u autobus. Moj smiješak je prekrio čitavi svijet, svako i najmanje stvorenje što sam ga mogao opaziti. U svim očima, što bi me pogledale, vidio sam odsjaj moje radosti. U autobusu je bilo malo ljudi. Š utjeli su duboko u svojim mislima.

Krajičkom oka, zapeh za ženu na srednjim vratima, malo modernije, privlačnije obučenu. Brzo okrenuh glavu, da me ne zaskoči požuda. Prvi sam nalet znatiželje nekako uspio zatomiti. Međutim, napasni duh ne odustaje. Opet budi pažnju; slično muhi koju otjeraš, kratkim krugom opet natrag slijeće.

Bio je to duh na djelu. No, ponašamo se kao da ga nema. Obuzeše me ovakve misli: «A zašto bih se ja svoje sestre sramio? Zašto bih se ja nje bojao? Nju je stvorio isti Bog, kao i mene! Za mene, vjernika, ona nije nečija tuđa žena, nego moja sestra! Gledat ću je kao sestru, kao djelo iste ruke koja je mene stvarala. Gledajući to djelo svoga Oca, divljenjem ću Njega slaviti.»

Logika se činila prihvatljivom i ja sam joj popustio. A kad sam se nagledao, pomislih: «Vidiš! Kako imam vlast nad sobom i grijeh mi ništa ne može. Od danas, drugim očima gledam ženu!» Još sam zahvalio Bogu na takvoj slobodi i tobože velikoj spoznaji. Podnapuhana srca okružim pogledom po cijelom autobusu. Kad, pažnju mi poče privlačiti jedna po jedna žena. Svaka divna. Svaka djelo moga Stvoritelja. Svaku, «na nov način», s užitkom gledam. Ali, da to ne bi prešlo u grijeh, mislim ja, okrenuh se naprijed i potonuh u vrlo pobožne misli, u neku vrašku teologiju što je odmah budila želju da se svakome priopći. Tako, sve svjesniji sebe, a sve manje svjestan Boga iako to tada nisam opazio, najedanput nestade u meni one radosti. Ne samo da je nestade, nego me iznutra poče zahvaćati ledena tama. Srce mi u nemir pade. Sve dublja i dublja tjeskoba me poče razarati, kao kad bi kap tinte kapnula u čašu bistre vode pa se ledeno plavilo podmuklo rasprostiralo sve šire i dublje. Zahvati me sasvim. Tako velika stiska okova mi grudi, da sam se počeo gušiti od bola. Jedva sam disao. Činilo se, kao da mi je betonska ploča na prsima. A iznenadni vihor zbrkanih misli pretvarao me u čovjeka sužena uma koji je tako brzo zaboravio divnoga Boga da Ga usred zla nije znao ni zazvati.

Zatečen tim unutarnjim uraganom, sasvim zaboravih onu ženu do koje me je Božje blaženstvo pratilo. Zavapih na način čovjeka uvijek Bogu vjerna, ali ne ponizno već kruto: «Dragi Bože, što je ovo sad? Najedanput, iza onakve ljepote, zašto me ispuni ovakav mrak? Iz ‘čista mira’.» Ali Bog se srcu ne oglasi.

Onako prazan, stadoh umovati: «Ma što se to moglo dogoditi?» I, naravno, na pitanja što se ne obraćaju Bogu, Sotona dođe dati odgovor. Sugerira on, a meni se čini kao da su to moje mudre dosjetke. Pratim i nerazborito prihvaćam takve misli, da bih na kraju izmudrovao optužbu drugoga za svoj grijeh. I pojavi se veliki zaključak: «Pa da, to moja žena među svojim kolegicama ogovara muževe, pa sam i ja svoje dobio. Njezina mi riječ legla na dušu.»

Eto, duh tužitelj, Sotona, usred moga srca, a da toga uopće nisam bio svjestan. Nije mu bilo dosta što mi je oči naveo na blud da me ovako upropasti, nego je pošao i sve moje razoriti.

Kao smrtonosni bodež, zario se među nas. I počeh u srcu prebrajati sva naša zla prije obraćenja, prisjećati se ružnih priča iz njezina ureda. Na očaj, što su ga probudila sjećanja, još se i gorčina smjestila u me. Grijeh na grijeh zlo na zlo. Mudrovao sam, ali me ta mudrost nije oslobodila.

Na sve te cigle u želucu, nedostajao je još samo mort oholosti da se zid mojih grijeha trajno stvrdne. Pobrinuo se Nečastivi i za to. Ne samo što sam u misli bludno sagriješio, ne samo što sam optužio ženu, nego se još predajem odvratnoj duhovnoj oholosti. Onako odozgo! pobožno zaključih; «Dobro, ja joj, Bože, opraštam. Oprosti joj i Ti.» Rekoh to, ne bih li sebi olakšao, međutim, moj mrak se širio sad već u beskraj. Do beznađa. Na sve te moje lijepe pobožne misli, ne primih blagoslov. Očajan, pomislih: «Bože, da nisam ja što zgriješio kada mi se to dogodilo?» Tek tada sinu svjetlost u meni i postade mi jasno, da se sve ovo zlo rodilo iz gledanja one žene. U onaj čas raj je napustio moju dušu, a pakao stao graditi svoje temelje. Gorko raskajan, zamolih oproštenje i Bog mi oprosti, te, u čas, opet u me siđe sveta radost. Zar da, radi jednoga takvoga pogleda izgubim nebo u sebi što mi ga Bog daje?! Ne, nikada više! Nek’ sestra bude sestra po čistoći Božjega Duha u nama, a ne po zavodljivosti smrtnoga tijela.

Čim dođoh u kazalište, nazvah svoju ženu i ispričah joj sve, moleći je za oproštenje što sam je pred Bogom onako ružno oklevetao. A ona će mi: «Nismo uopće danas komentirale muževe. Ali je i mene nešto najedanput stalo gušiti; jedva sam disala. Mislila sam da je to od promjene tlaka i oblaka koji se navlače. Kakvo je vrijeme vani?» Njezina se, naime, radna prostorija nalazila u središtu zgrade, bez vanjskih prozora, pa nije ni znala da je sunčan dan. «Kad je to bilo?» – upitah. «Pa prije dvadesetak minuta.» – reče. Upravo u vrijeme kad sam o njoj zlo mislio. Moje zle misli su je satirale i ona se nije požalila Bogu na mene, jer ne bijaše u grijehu. Strpljivo je podnosila muku. Nije bilo kako sam ja, grešnik, mislio. Zaista, «usta govore čega je srce prepuno!» (Mt 12,34)

Koje li se tajne po križu otkrivaju, zato neka je blagoslovljeno svako naše trpljenje što nas k Bogu vraća!

Nakon ove stranice u knjizi, upitah jutros na Svetoj Misi Gospodina jesam li možda u ovome tekstu kakav grijeh učinio? A On mi istog časa reče: «Jesi. Nisi ništa progovorio o mome milosrđu:»

Istina je. Učinio sam grijeh propusta. Dužan sam hvaliti našega Spasitelja pred svim pukom njegovim. Od one nepodnosive tame i stiske srca u koju sam grijehom upao, ničim se ne bih sam izbavio da mi se Gospodin nije opet smilovao i primio moje raskajanje. Da se Gospodin nije smilovao, stanje bi ono potrajalo danima i godinama i ja bih bio jedan od siromaha u psihijatrijskoj kartoteci što uzalud se spasenju nada od ljudskoga boga koji nije Bog. Zato, svim srcem kličem: Bogu hvala! Aleluja! Slavljen i hvaljen budi, moj Isuse!

Rajko Bundalo

NOVO SELO Popis pučanstva 1929. godine

Poodavno sam dobio od uče Stipe, Stipe Oršulića iz Supetra na otoku Braču pismo koje počinje slijedećim riječima:

“Micane, kao i ti, često razmišljam o našim selima pa mi pade na pamet da ne bi bilo pošteno pustiti zaboravu sve one generacije naših starih koji su živjeli u dolinskim selima a o njima ima pisanih tragova ili su nam još u sjećanju. Neki su od njih u svoje vrijeme imali značajnu ulogu za razvoj naših sela..
Na osnovu moje dosežnosti pamćenja, ja ih svrsta u 4 redoslijeda, u četiri vremenska razdoblja življenja i njihovog djelovanja za boljitak njihovog i našeg sela:
-stare, koji su već svi pomrli,
-srednje, od kojih su samo poneki još živi,
-kasnije, skoro su još svi živi(moja generacija) i
– mlađe, koji su svi živi (tvoja generacija), ali zbog rata svi su iseljeni.»Uz pismo je dostavio i popis određenih osoba, međutim ja sam se vratio puno dalje u prošlost. Kako u osobnoj knjižnici posjedujem popis pučanstva za Novo Selo, Gornju Dolinu i Donju Dolinu i to za 1929. i 1948. godinu, odlučio sam da u narednim brojevima «Suze dolinske» objavljujemo te popise pučanstva, kao vjerodostojne dokumente toga vremenu o broj stanovnika u našim selima, a za ono što je učo Stipa pripremio, nikada neće biti kasno.Od p. Damira sam za ovaj posao dobio potporu i zaključili smo da će ovako široko dostupan popis pučanstva omogućiti brojnim Dolincima, a poglavito onima koji su davno odselili iz dolinskih sela da istražuju svoje «korijene» i da ih što bolje sačine svoja rodoslovlja.

U ovom broju Suze” objavljujemo:

NOVO SELO Popis pučanstva 1929. godine

1. ILIJA BUDIĆ, rođ. 1897. god., supruga ANA 1901. , sin BOGDAN 1919., sin PAVLE 1923., sin SLAVKO 1926. i kći LJUBICA 1923. god.

2. STIPAN BUDIĆ, rođ. 1912. god i brat VLAJKO 1913. god.

3. JANJA DAKIĆ supruga pok. ĐURE rođena 1889. god., sin ADAM 1910., sin FRANJO 1914.( nije se vrtio iz rata), kći JAGA 1920., i kći JELA 1824. god.

4. FRANJO DAKIĆ rođ. 1883. god., supruga JULA 1887., sin MIRKO 1909., sin LJUBKO 1920. .( nije se vrtio iz rata), DAMLJAN 1924., kći JELA., kći EVA i kći KAJA 1923. god.

5. STIPO DAKIĆ rođ. 1894. god., supruga MARA 1899. , sin LUKA 1919, sin ANTO 1928., kći KATA 1921., kći MANDA 1923, kći JELA 1926. i majka MARA 1859. god.

6. STIPO JURIĆ rođ. 1902. god., supruga MANDA 1894., kći LJUBA 1921. i sin SLAVKO 1927. god.

7. FILIP JURIĆ rođ. 1898. god., supruga ANA 1892., sin MARKO 1912., kći KAJA 1914., sin VESELJKO 1920. i sin MATO 1926. god.( nije se vrtio iz rata).

8. MIJO JURIĆ rođ. 1894. god., supruga KAJA 1897., kći RUŽA 1920., sin IVO 1922. ( nije se vrtio iz rata), i kći MANDA 1926. god.

9. JANJA JURIŠ IĆ, rođ. 1889. god., sin MATO 1908., sin VINKO 1912., sin FERDO 1920., kći JAGA 1911., MANDA 1915. i kći MARA 1927. god.

10. PAVA KNEŽEVIĆ rođ. 1879. god., sin MARIJAN 1912., kći MANDA 1914. i kći MARA 1917. god.

11. STIPO KNEŽEVIĆ rođ. 1849. god., supruga MARA 1871., sin FLORIJAN 1904., snaha MARA 1901., unuka PAVA 1921., unuka MILKA 1924., i unuka RUŽA. god.

12. JOZO KNEŽEVIĆ rođ. 1887. god., supruga KAJA 1888., kći TERA 1915. i kći ANA 1921. god.

13. JULA KNEŽEVIĆ rođ. 1874. god., sin Ilija 1907., snaha ANA 1905., kći JAGA 1925. i SLAVKO 1927. god.

14. NIKOLA KNEŽEVIĆ rođ. 1873. god., supruga ANA 1873., sin VINKO 1 1903., snaha JANJA 1903., sin LATKO 1907. (Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), kći JAGA 1911. i unuk SLAVKO 1927. god.

15. JANJA KNEŽEVIĆ rođ. 1869. god., sin IVO 1902., snaha KATA 1902., kći JAGA 1911., kći KAJA 1914., unuka DAMJAN 1925., i unuka ANA 1928. god.

16. LUKA KNEŽEVIĆ rođ. 1900. god. Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), supruga LJUBA 1901., sin DAMJAN 1921., sin IVO 1927., kći MILKA 1919. i kći TINA 1927. god.

17. VINKO /Ante/ KNEŽEVI rođ. 1899. god. (Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), supruga MARA 1889. (poginula u Bos. Gradišci od avio-bombe), sina ADAM 1927., kći KATA 1923., kći RUŽA 1928. i JAGA 1913. god.

18. ANTO KNEŽEVIĆ rođ. 1873. god., supruga KATA 1884., sin PAVLE 1908., kći ANA 1911., /te LATKO 1910., JANJA 1913., i EVA 1915. god. /

19. IVO KNEŽEVIĆ rođ. 1903. god., supruga MANDA 1903., kći JANJA 1923. i kći JELA 1925. god. (kći Milka 1930., sin Željko 1936., i sin Marko 1942. god.)

20. MIJO KNEŽEVIĆ rođ. 1869. god., supruga MARA 1869., kći JULA 1907. i sin STIPO 1912. god. (Nije se vratio iz rata).

21. PEJO KNEŽEVIĆ, rođ. 1897. god. (Nije se vratio iz rata)., supruga KATA 1893., sn. JAGA r. Vonić 1911. god.

22. LOVRO KOVAČEVIĆ, rođ. 1887. god. (Ubijen u Donjem Varošu u tijeku II. svjetskog rata), supruga MARA 1988., sin KARLO 1910. (Ubijen u Donjem Varošu u tijeku II. svjetskog rata), sin JOZO 1912., sin ILIJA 1919., sin MARKO 1922. (Nije se vrtio iz rata), sin PETAR 1927. i kći JELKA 1914. godine.

23. ILIJA /Pavla/ KOVAČEVIĆ rođ. 1887. god., supruga KATA 1891. sin STIPAN 1913., sin IVO 1921. i kći MANDA 1918. god.

24. ILIJA /Mate/ ILIJA rođ. 1892. god. (Potkovan otjeran u Kozaru za vrijeme II.svjetskog rata gdje je i ubijen), supruga JANJA 1887., sin ŽELJKO 1923., (ubije u Samoboru 1945. god.), sin VLADO 1926. i kći ANA 198. god.

25. MATO KOVAČEVIĆ pok. Ive rođ. 1864. god., supruga KATA 1894., sin ABIJAN 1910., sin Mirko 1919.(nije se vratio iz rata), kći PAVA 1909., kći TERA 1915., sin Ivo 1903., unuka Ana 1921. i unuka Anđa 1928. god.

26. MIJO KOVAČEVIĆ rođ. 1901. god., supruga ZORKA 1899., sin PAVLE 1927., kći TERA 1918., PAVA 1921., i kći JANJA 1924. god.

27. PEJO KOVAČEVIĆ rođ. 1865. god., supruga JANJA 1864., sin MATO 1902., snaha STANA 1907. i sin MIRKO 1915. god. ( nije se vratio iz rata).

28. MATO KOVAČEVIĆ pok. Ante rođ. 1879. god., supruga JELA 1887., sin STIPO 1907., sin MIJO 1911., MARKO 1915., PEJO 1923., ( nije se vratio iz rata). kći MARA 1912., kći JULA 1916. i kći EVA 1920. god.

29. MIJO LAGUNDŽIJA rođ. 1901. god. (Ubijen u Kozincima 1945. god.) supruga PAVA 1907. , brat LUKA 1905., snaha ANA 1905., brat MATO 1918. (nije se vratio iz rata), kći JULA 1926. i kći JAGA 1918. god.

30. MATO MATKOVIĆ rođ. 1881. god., supruga RUŽA 1887. i kći TERA 1914.god.

31. KUZMAN MATKOVIĆ rođ. 887. god., supruga MANDA 1889., kći JANJA 1912., kći TERA 1914., kći KAJA 1910. i kći ANA 1923. god.

32. ILIJA MATKOVIĆ rođ. 1859. god., supruga KATA 1959., sin FILIP 1900.,snaha KATA 1900-. Unuk FLORIJAN 1926., unuka JAGA 1923. i unuka MILKA 1928. god.

33. IVO MATKOVIĆ rođ. 1889. god., supruga RUŽA 1889., sin LUKA 1912.,(ubijen u Novom Selu 1945. god.) BOGDAN 1923., sin ILIJA 1925.,kći ANA 1914., kći JANJA 1916., kći MARA 1917., kći PAVA 1910. i kći TERA 1918. god.

34. ANĐA MATKOVIĆ rođ. 1889. god., sin VINKO 1909. i kći LJUBICA 1917.god.

35. MATO MATKOVIĆ rođ. 1854. god., supruga MARA 1854., sin ADAM 1889.(Ubijen u Kozincima 1945. god.) snaha MARA 1889., unuk MATO 1913., unuk FERDO 1919., unuk KUZMAN 1922., unuk STIPO 1925. i unuka ANA 1928. god.

36. KATA MATKOVIĆ rođ. 1889. god., sin IVO 1909., sin VINKO 1919., kći ANA 1921. i kći DRAGICA 1924. god.

37. MATO /Ilije/ MATKOVIĆ rođ. 1898. god., supruga JULA 1896., sin LJUBKO 1922.,/nije se vrtio iz rata/ sin VLADO 1923., /Nije se vratio iz rata/, sin SLAVKO 1928., kći DRAGICA 1925., barat ILIJA 1913, brat FILIP 1916., /Ubijen u Kozincima 1945. god./ sestra MARA 1910. god.

38. JAKOV MATKOVIĆ rođ. 1897. god., supruga LJUBA 1896., sin DRAGUTIN 1919. i kći RUŽA 1915. god.

39. STIPO MATKOVIĆ rođ. 1884. god., supruga KATA 1885., sin MARIJAN 1921., sin ANTO 1926 (nije se vratio iz rata), kći MANDA 1911. i kći MILKA 1913.god.

40. MARKO MATIJAŠ EVIĆ rođ. 1902. god., supruga JULA., sin JAKOV 1928.,brat STIPO 1913. i majka KATA 1889. god.

41. RUŽA MUSIĆ supruga pok. Luke rođ. 1864. god., sin LUKA 1894., snaha ANA 1901., unuka BRANKO 1919. (nije se vrtio iz rata), unuka KATA 1923.i unuka DRAGICA 1925. god.

42. JAKOV MUSIĆ rođ. 1887. god., supruga JANJA 1884., sin IVO 1909., sin MARTIN 1913. (nije se vratio iz rata), kći ANA 1908. i kći MARA 1912. god.

43. MARIJAN MUSIĆ rođ. 1890. god., supruga JELA 1889., sin ANTO 1920., (nije se vratio iz rata) , sin VINKO 1915. (strijeljan u Samoboru 1945.), kći JAGA 1912., kći PAVA 1914., Š IMICA 1919. i TERA 1923. god.

44. STIPO ORŠ ULIĆ rođ. 1878. god., supruga KAJA 1882., sin ILIJA 1906., sin FILIP 1913. i STIPO 1916. god.

45. VESELKO ORŠ ULIĆ rođ. 1899. god., supruga ANĐA r Knežević 1903., kći JAGA 1922., sin MATO 1923. god. (poginuo u ratu 1943.), sin IVO 1926., kći JAGA 1928.. god., sin DOBROSLAV- Slavko 1938, sin LJUBOSLAV – Ljupko 1931., sin MIJO 1934., sin ANTO 1941. i kći KAJA 1945

46. VINKO ORŠ ULIĆ, rođ. 1902., supruga ANA 1901., majka KATA 1875., brat PAVLE 1904., snaha KATA (supruga Pavla) 1906., unuk MIJO 1928.,brat LATKO 1907., snaha ANA 1913., kći MILKA 1922., sin ILIJA 1926., kći JANJA 1928. i snaha RUŽA.

47. MIJO ORŠ ULIĆ rođ. 1893. god., supruga JELA 1889., sin IVO 1913. /nije se vratio iz rata/, FERDO 1915. /nije se vratio iz rata/ i kći MARA 1919. GOD.

48. PEJO ORŠ ULIĆ rođ. 1900. god., supruga TERA 1901. i kći LJUBICA 1920. god.

49. STIPO ORŠ ULIĆ rođ. 1896. god. supruga JELA 1892., sin MIRKO 1922. (nije se vratio iz rata) , KĆI MARA 1924. i sinovac ANTO VERIN 1909. god. (poginuo u Novom Selu 1945.).

50. ANA ORŠ ULIĆ udova pok. MATE rođ. 1863. god., sin JOSO 1903., (poginuo u Novom Selu 1945.). sin MARKO 1905., (poginuo u Novom Selu 1945.). sin MATO 1910., snaha MANDA 1901. i unuk LUKA 1928. god.

51. IVO (Mate) ORŠ ULIĆ rođ. 1900. god., supruga JULA 1905., sin DANIJEL 1925. , sin ALOJZIJE 1928., kći TEREZIJA 1930., sin ANTO 1935., kći FINKA 1938. i kći ANĐELKA 1942. god.

52. ILIJA (Mate) ORŠ ULIĆ, rođ. 1896. god. i supruga KATA 1901. god.

53. VINKO ORŠ ULIĆ rođ. 1902. god., supruga RUŽA r. Kovačević 1906., sin DAMJAN 1927. (ubijen u Novom Selu 1945. god.), sin STIPO 1935., kći MANDA 1930., sin MIRKO 1943. i sin ZVONKO 1945. god.

54. DELFA ORŠ ULIĆ rođ. 1876. god., sin MARIJAN 1905. /Nije se vratio iz rata/, sin LJUBOJA 1905., sin PAVLE /M/ 1910 i snaha TERA 1907. god.

55. MARKO STIPANČEVIĆ rođ. 1902. god., supruga KATA 1901. god., sin LJUPKO 1923., sin DAMLJAN 1926., kći MARA 1932. i kći JELA 1936. god.

56. MARKO STIPANČEVIĆ rođ. 1876. god., supruga ANA 1871. god., kći PAVA 1910., kći JAGA 1912., kći ANA. i kći TERA 1920. god.

57. JELA Š OKIĆ rođ. 1869. god., kći DRAGINJA 1900. i kći SOFIJA 1901.god.

58. MANDA Š OKIĆ rođ. 1862. god., sin LUKA rođ. 1897. god., snaha TERA 1891., unuk MILE 1920., unuka MANDA 1922., unuk PAVLE 1924., unuka MILKA 1926. unuka ANTO 1928. i DRAGOJA KNEŽEVIĆ 1912. god.

59. MATO VIDIĆ rođ. 1900. god. /Ubijen u Novom Selu 1945. god./, supruga JANJA 1892. god., sin MIJO 1924. /Nije se vratio iz rata/, sin STIPO 1925. i sin ADAM 1928. god.

60. VINKO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1895. god., supruga 1900., kći ANA 1922., kći MARA 1926., sin PAVLE 1930., kći MANDA 1933. i kći JELENA 1927. god.

61. ANTO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1902. god., supruga KAJA r. Vonić 1906. kći JAGA 1926., sin MARIJAN 1932., sin MILIVOJ 1935. i sin ANĐELKO 1939.god.

62. LUKA VIDIĆ rođ. 1892. godine, supruga PAVA 1892., kći KAJA 1913.,kći PAVKA 1923., sin JANKO 1924., sin LAJKO 1926. i kći LJUBA 1928.god.

63. MARA VIDIĆ rođ. 1889. god., kći JAGA 1911., PEJO 1913. i kći MILKA 1919. god.

64. MATO VIDIĆ rođ. 1889. god., supruga FRANJKA 1892., sin MARIJAN. /Nije se vratio iz rata/, sin IVO 1919. i sin MARTIN 1924. god. /Strijeljan 1945. godine u Samoboru /.

65. IVO VIDIĆ rođ. 1899. god, supruga MARA 1900., kći ANA 1919., kći JULA 1923., kći JELA 1926. i sin MATO 1928. god.

66. ILIJA VONIĆ rođ. 1864. god., sin MIJO 1899., sin IVO 1905., snaha JELA (supruga Mije) 1899., snaha ANA (supruga Ive), unuk STIPO 1922., unuk ANTO 1926., unuka ANA 1927. i unuk VINKO 1928.

67. MATO VONIĆ rođ. 1904. god. i supruga LJUBA 1907. god.

68. ANTO VONIĆ rođ. 1889. god. i supruga KATA 1889. god.

69. VINKO VONIĆ rođ. 1897. god.

70. MATO VONIĆ rođ. 1872. god., supruga MANDA rođ. 1872. i sin ANTO 1908. god.

71. LUKA VONIĆ rođ. 1879. god. i supruga PAVA 1889. god.

72. ANTO VONIĆ rođ. 1893. god., supruga VERKA r Oršulić 1893., kći MARA 1919., kći ANA 1923. i JULA 1927. god.

73. MARA VONIĆ rođ. 1889. god., sin MARKO 1918., kći KAJA 1913., kći JULA 1915. i kći TERA 1916. god.

74. LJUBOJA VONIĆ rođ. 1900. god., majka JELA 1863., supruga ANA 1899.,kći JANJA 1919., kći MARA 1923., kći LJUBA 1927. i sestra PAVA 1916.god.

75. ZORKA VONIĆ rođ. 1885. god., sin MARIJAN 1909. god. /Nije se vratio iz rata/ i kći LJUBA 1921. god.

76. ANTO VONIĆ rođ. 1896. god. supruga KATA 1897., sin NIKOLA 1919., sin ILIJA 1921., sin MIRKO 1922. i sin IVO 1926. god.

77. ĐURO VONIĆ rođ. 1901. god. supruga JELA 1905., sin DANE 1926., kći MILKA 1927. i DRAGOJA JAKARIĆ 1914. god.

78. FILIP VONIĆ, rođ. 1904. god. i supruga ANĐA rođ. 1909. god.

79. VINKO VONIĆ rođ. 1897. god., supruga MANDA r. Vujić 1899., sin PETAR – Pejo 1919., sin MATO 1924., sin MIJO Mićo 1923., sin IVO – Ivka 1926., kći JELA 1927., kći MARA 1928., sin RAJKO 1928. i snaha RUŽA 1906. god.

80. IVO VONIĆ rođ. 1891. god., supruga JANJA 1899., kći MARA 1917., kći MANDA 1919., kći TERA 1922. i sin DAMJAN 1927. god.

81. ILIJA VONIĆ rođ. 1906. god. /Nije se vratio iz rata/, supruga MARA 1909. i ILIJA 1912. god.

(više…)

1957 godina

Godina Gospodnja 1957.

Siječanj
Snijeg studen velika. Nestašica isto tako velika, jer malo koji u Dolini da ne kupuje žito. Voda i suša ove godine su stanovnike stavili u težak položaj, jer nema vode ni rada ni zarade, nego eto žene nešto odnesu u Zagreb i Ljubljanu preprodaju. Tako koji dinar stigne i ljudi su uglavnom ove zime kod kuće. Nisu kao nekad rasuti po šumskim sezonskim radilištima.

Veljača
Nije bilo ništa osobito, cijena kukuruza 30 kg 40 dinara.

Ožujak
3. 4. i 5. su bile poklade. Raspoložen je ovdje svijet, voli promjene i mačkare. Curu vodi momak kući. I gotovo je. Selo tom zgodom pravi veselje kao da su neki legalni svatovi. Jedna je samostalno živjela s momkom duže vremena. Mještani ih vjenčali na pokladni ponedjeljak. Na pokladni ponedjeljak kako su se ljudi začudili – djevojka tj. žena otišla je kući stavila šlajer i svatovi kraj crkve su propjevali veselje. Sutradan ista mlada preobukla se u muškarca i otišla po selu zabavljati svijet. Nije luda, ali to ilustrira veselje. Veselja je dosta u mladeži.
Svađe po kućama opet. Čemu vodi vidjeti će se. (…)

Travanj
Početak travnja fino rano proljeće koje je oživjelo puno nada u dobru godinu u ovom kraju namučenom posljedicama poplava, narednih godina.
Međutim, ostatak travanj kišovit. Narod gotovo sav kupuje žito, ali ipak se ne podaje žalosti, opet igra kao da se sve zaboravlja.

Svibanj:
7. svibnja pao je s kišom kod nas snijeg, a po krajiskim planinama po 20 – 40 cm, negdje preko 120 cm. Mraz koji je zatim nastupio, razumljivo, uništio je rane zasade i voće. I ovdje su mnogi već posijali kukuruz radi lijepog proljeća, iako oni ne žure redovito sa sjetvom radi strahovanja od proljetnih poplava. Djecu kojih se našlo oko 100 blizu, sad već uslijed posla slabo dolaze na nauk, zašto je ovaj i stariji svijet nemaran. 18. i 19. svibnja po Slavoniji led pada i ovdje je malo bilo 18 stupnjeva C. Kiše česte su i oblačno je pa nije kao se očekivalo od ovogodišnjeg ranog proljeća.
Konac svibnja. Kukuruz već 50 dinara po kilogramu. Kiše neprestano. U svibnju u Sarajevu samo tri dana bila bez kiše. Problemi, ponegdje je i led pao! Ogromne površine i neka naselja našla su se u dubokoj vodi koncem ovog mjeseca. Padaline su kako vele metereolozi nezapamćene. Ovdje u Dolini bilo je štete ali ne kao prve godine. Propalo je usjeva pogotovo do Save, ali nešto je bilo osigurano kod D.O.Z. a nešto su ljudi presijali pa tako se snalazi.

Lipanj
Mjesec lipanj sušan je gotovo čitav i štetno je to bilo po usjeve osobito kukuruz. Leda je bilo okolo, ali ovdje nije. Kukuruz 45 dinara.

Srpanj
Tjekom mjeseca opravljena je crkva i ožbukana iz vana u cjelini i okrečena koja nikad nije ožbukana kroz 40 godina. Opravljeni i ofarbani su prozori i vrata i na crkvi i na kući. Župni stan je isto ožbukan i okrečen iz vana i iznutra. Moralo se je jer je sve bilo u zabrinjavajućem derutnom stanju.
20. srpnja, na sv. Iliju krizmu je obavio preuzvišeni gospodin Dragutin Čelik, biskup banjalučki. Kako izgleda zadovoljan je bio. Odala se zaslužena počast našem biskupu koji je to i zaslužio radi revnosti i skromnosti. Ostao je u Dolini gospodin biskup dva dana sa svojim tajnikom Severinom Pernekom.
Krizmalo se je 161 dijete. Bilo bi i znatno više, ali radi siromaštine, jer su dvije posljednje godine bile plavne pa gotovo svi kupuju žito i nisu se kako su htjeli spremiti za ovo veliko slavlje, pa se nisu mnogi ni krizmali. Omelo je i to što je ovdje došlo u modu da se kumčetu osim običnih darovi još nešto kupi npr. haljine, a potom učini veće gostenje i kod kuće. Dakako mnogi ne mogoše to stići pa se i ne krizmaše. Religiozne čini i siromaštvo!

/Župni ured ne raspolaže s više zapisa iz 1957. godine/.

Pregledao prilikom svoje prve kanonske vizitacije

Biskup
Dolina, 29.8.1963.g.

(više…)