Sačuvajmo od zaborava

Spomen ploča Dolinskih Mučenika

NA ZIDU SJEĆANJA UZ CRKVU HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI

Postavljanjem SPOMEN PLOČE DOLINSKIM MUČENICIMA na Zid sjećanja pored Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, vjernici župe Dolina su podigli zajednički spomenik svim onima koji su svoje živote zapečatili krvlju mučeničkom.

Crkva hrvatskih mučenika je hrvatsko nacionalno svetište koje se nalazi na Udbini i jedna je od simbola stradanja hrvatskog naroda.

Ona je zamišljena kao mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Idejni začetnik projekta bio je biskup mons. dr. Mile Bogović (1939. – 2020.). Njena gradnja je započela 2005. godine, a dovršena je 2010. godine.

Kamen temeljac buduće crkve izvađen je iz temelja krbavske katedrale, a 8. lipnja 2003. godine ga je blagoslovio Sveti Otac Ivan Pavao II. na Trsatu, da bi u temelje crkve Hrvatskih mučenika na Udbini svečano položen 9. rujna 2005. godine.

ILIJA TOLIĆ – TOLE I ANA SU NAPRAVILI DOLINCIMA i DAROVALI SPOMEN PLOČU

SPOMEN PLOČA ISPRED OLTARA U OKUČANSKOJ CRKVI NA KOJEM JE SV. IVAN PAVAO II. PRVI SLUŽIO SV. MISU U BANJA LUCI 2003. GODINE

HODOČASNICI MARIJANSKOG ZAVJETA I VJERNICI SA SPOMEN PLOČOM.

Ideju o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini zamislio je i prvi iznio u javnost gospićkosenjski biskup dr. Mile Bogović 2002. godine. Na sastancima s raznim državnim dužnosnicima često je govorio o potrebi da se na Krbavi obilježi naše veliko stradanje koje se dogodilo 9. rujna 1493., što su prethodni naraštaji propustili zbog raznih povijesnih okolnosti, a što je naša velika narodna obveza.

Crkva je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine u nazočnosti oko 15 tisuća hodočasnika, a misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Toga dana sam je bio nazočan blagoslovu Crkve hrvatskih mučenika, a iz Okučana do Udbine sam došao pješice nakon, osam dana pješačenja kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

O tom pokorničkom hodočašću je opširno pisano u 27. broju Godišnjaka Suza dolinska koji je iz tiska izišao 2010. godine.

Pored crkve hrvatskih mučenika nalazi se Zida sjećanja, a nalazi se u Spomen parku gdje je do sad prikupljeno preko dvije stotine i pedeset spomen ploča – kamenja. U mjestima masovnih i individualnih hrvatskih grobišta izrađuje se spomen kamenje koje će, kao dio Spomen zida, vječno svjedočiti o svim stratištima hrvatskog naroda.

Već tada, dakle 2010. godine, prilikom blagoslova Crkve, sam razmišljao i poželio da Spomen ploča moje župe Dolina bude ugrađena u taj Zid sjećanja. U početku se je mislilo kako će te spomen ploče biti samo znak sjećanja na masovne grobnice u Hrvatskoj, BiH i drugim zemljama gdje su razbacane (nedostojno pokopane) kosti hrvatskih mučenika. Kao znak da to nije tako, tamo se već dulje vrijeme nalazi spomen ploča na kojoj piše: MUČENIČKA SMRT MSGR. KAZIMIR VIŠ ATICKI 1939. 2004.

I o tome je pisano u 36. broju Suze dolinske koji je izišao iz tiska pod kraj prošle 2020. godine.

Svake druge subote u rujnu, odnosno od 2012. godine, svake zadnje subote u kolovozu, ovo mjesto posjeti mnoštvo vjernika, a uz središnje misno slavlje održava se i niz drugih vjerskih i kulturnih programa.

Uz Spomen ploču, koja se nalazi u Zidu sjećanja, nužno je priložiti potrebitu dokumentaciju iz koje su vidljiva imena i prezimena stradalnika. Zbog toga sam pripremio našu publikaciju Suze dolinske i knjigu Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti u posebne pakete.

Evo dopisa, koji je uz dva paketa Suza i knjige, upućen nadležnom Župnom uredu:

Na mramornu ploču veličine 30 Ã— 20 Ã— 15 cm, okučanski klesar Ilija Tolić Tole i njegova supruga Ana su uklesali tekst i to darovali Dolincima, bez ikakve novčane ili druge naknade. Koristim zgodu da im se u ime svih Dolinaca, a nema kuće iz koje netko nije stradao, reknem veliko HVALA!

Ova godina je odabrana za postavljanje Spomen ploče, jer je, priključna ruta hodočašća Marijanskog zavjeta za domovinu, po prvi puta krenula iz marijanskog svetišta Gospe Kloštarske kod Slavonskog Kobaša, preko Okučana i Pakraca i došla do Udbine, gdje se je sastati s glavnom rutom, nakon šesnaest dana pješačenja.

Spomen ploča je hodočasnike čekala u okučanskoj crkvi sv. Vida Mučenika, koju je za vrijeme jutarnje sv. Mise u petak , 9 srpnja (2021. godine) blagosloviti okučanski župnik fra Mario Radman. O ovome događaju je upoznat u bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina p. Tomislav Topić, ali, na žalost, nije mogao doći.

Po završetku sv. Mise hodočasnici Marijanskog zavjeta su nastavili svoj put prema Pakracu, a narednih dana prema svom rasporedu do odredišta. Spomen ploča i prateća dokumentacija je vožena u autu, a hodočasnici su je pješice pratili do Udbine, na putu dugom 347 km, gdje je položena na Zid sjećanja, i tu će ostati na vječni spomen potomcima

MILORAD ORŠ ULIĆ MICAN JE SPOMEN PLOČU DONI DO ZIDA SJEĆANJA

SLIKA ZA USPOMENU SA SPOMEN PLOČOM DOLINSKIH MUČENIKA

Hodočasnike je dočeka pop/vlč. Ante Luketić, župni vikar i u njegovoj pratnji je Spomen ploča ugrađena u Zid sjećanja. Za sve one čija su imena u vidu brojki upisana na ovoj Spomen ploči i na svima koje se nalaze na ovom zidu pop Ante je molio molitvu odrješenja.

Velik je to dan za Župu Dolina. Bio je to dana kada su obnovljena sjećanja na sve dolinske žrtve u Drugom svjetskom ratu i u nedavnom ratu u BiH.

Tako je još jedna Ploča boli dodana onima na kojima je ispisana povijest hrvatskog naroda.

S tužnim pogledom i suzama u očima, a bolom u srcu ostavljam ovo svetište, sa željom da svaki Dolinac jednom dođe u njega i da se na ovom ZIDU PLAČA pomoli za svoje potomke.

Na vijest o postavljanju Spomen ploče p. Damir Šokić mi šalje kratku SMS poruku: Čestitam ti na tom podvigu! Svima nam je to na čast, a pokojnima na spomen. Blagoslovljeno bilo.

Tekst i slike: Milorad Oršulić Mican

UZ STOTI ROĐENDAN ŽUPE DOLINA

Uvod – Anto Orlovac

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dolini napunja u svibnju 2020 godine stotu obljetnicu svoga postojanja. Svega je ona proživjela u stotinu godina svoga postojanja: i radosti i napredovanja, rasta i gradnji, ali i teških stradanja zbog ratova, poplava, bolesti i drugih životnih nedaća, no najteži je udarac doživjela prije četvrt stoljeća, kada je, u velikosrpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku uslijedio velik izgon vjernika te je ona posve opustjela, tako da danas faktički više i ne postoji. No, vjera koju su Dolinci upijali s majčinim mlijekom u svojim obiteljima i u poukama svojih vrijednih 14 župnika, koji se u tih stotinu godina izredaše kao njihovi duhovni vođe, nije uništena; i danas je ona dio njihova identiteta u susjednoj Slavoniji, diljem Hrvatske i svijeta kamo ih je nemila sudbina raspršila. Kamo god pošli, u srcu im je njihova Dolina i njezina zaštitnica Gospa na nebo uznesena.

Osnovana je župa Dolina 3. svibnja 1920. odlukom biskupa banjolučkog fra Joze Garića diobom od župe Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, a prvim je župnikom imenovan vlč. Ivan Martinović. Zanimljivo je da biskup nije uopće izdao dekreta o osnutku župe, nego je dopisom br. 558/20 od 3. svibnja 1920. imenovao prvog dolinskog župnika, ali ni toga dekreta (duplikata) nema u arhivu, nego je u protokolu samo zapisano: V./elečasni/ g. Ivan Martinović premješten iz Grahova na novu župu Dolinu i poslano imenovanom u Bos. Grahovo. Istoga dana biskup je u vrlo kratkom dopisu javio župniku u Bosanskoj Gradiški da je osnovana nova župa u Dolini. Evo toga kratkog dopisa: Biskupski je Ordinarijat odvojio Dolinu i naimenovao već župnika za nju, koji će uskoro stići tamo. Stoga se vlč. naslov poziva, da odmah sazove viđenije ljude iz Doline i da im naredi, neka odmah iznajme jednu kuću za stan novom župniku i neka ju urede, da može župnik čim dodje unići. U biskupijskom protokolu ubilježeno je da je toga dana pod br. 559/1920 Ž. uredu javljeno, da je Dolina odijeljena i proglašena župom. Župnik neka se pobrine za stan novom župniku.[1] Neobično je što tu nema ni spomena crkve niti njezina naslovnika, niti popisa sela koja sačinjavaju novu župu odnosno župnih granica, niti gdje će joj točno biti sjedište, niti kada nova župa počinje djelovati, što bi sve u takvoj jednoj odluci (dekretu) trebalo stajati. No, kasniji slijed događaja to će pokazati. Sjedište nove župe uspostavljeno je u Gornjoj Dolini. Isprva je bila pod zaštitom Sv. Ilije proroka, zaštitnika Bosne. Novoj su župi pripala sela: Gornja Dolina, Donja Dolina, Novo Selo, Proševica, Orubica i Bardača. Župa ima svoje vlastite župne matice od svibnja 1920. godine. Dotadašnja župa Bosanska Gradiška bila je vrlo prostrana: od Vrbasa na istoku do Orahove na zapadu, te od rijeke Save na sjeveru do Laminaca na jugu. Godine 1910. imala je ona 2 009 katolika u 14 naselja. Od toga je u naseljima koja su desetljeće kasnije pripala novoj župi Dolina živjelo ukupno 895 katolika: u Donjoj Dolini 365, u Gornjoj 466, u Lamincima Donjim 25 i u Orubici 39. Još 67 katolika živjelo je preko Vrbasa u Bosanskom Svinjaru (danas Srbac), ali se za njih od 1887. godine skrbio župnik iz Svinjara (danas Davor) u Slavoniji

[1] Duplikat dopisa Biskupskog ordinarijata Banja Luka župnom uredu u Bos. Gradiški, u Biskupijskom arhivu (u daljnjem tekstu: BABL).

Dolina u starini

U starini nalazila se na području današnje župe Dolina župa Orubica. Dolina se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1675. godine. Dolinu spominje i apostolski vikar, biskup fra Mato Delivić 1737. godine.

Prve pisane tragove o stanovnicima Doline nalazimo u crkvenim župnim maticama. Područje današnje župe Dolina pripadalo je do osnutka župe u (Bosanskoj) Gradiški ili Berbiru 1838. vrlo prostranoj župi Ivanjska. Najstarije sačuvane matice krštenih i umrlih te župe u kojima nalazimo prezimena dolinskih stanovnika potječu iz 1762. godine. Od te do 1768. godine, kada je nastalo izvješće biskupa fra Marijana Bogdanovića, u tim maticama susrećemo u Dolini ova prezimena (abecednim, a ne kronološkim redom; imena ovdje ne ispisujemo):

1762. godine: Blažinović, Bošnjak, Ćukić, Klarić, Lukinić, Mandić, Š tivičević, Š vaić, Terzić, a te godine susrećemo i nekog Š tivčevića iz Orubice, sada u Livču;

1763.: Marčinković, Marić-Svitlanović, Musić, Svitlanović, Zečević;

1764.: Botovanja, Klarić, Koić, Mandić, Š tivičić (iz Dugoga Polja), Š vaić, Vonjić;

1765.: Blažinović, Klarić, Knežević, Sabolović, Svitlanović, Š vaić, Zub;

1766.: Klarić (iz Doline, umro u Dubočcu), Š Šokić;

1767.: Blažević, Klarić, Knežević, Lukić, Mandić, Marčinković, SkŠokić (vjerojatno treba: Š Šokić), Svitlanović, Š tivčević, Š vaić, Vonić.[1]

Prvi biskup koji je osobno pohodio Dolinu (i tom prilikom odsjeo u siromašnoj kući Marka Sabulovića) bio je bosanski apostolski vikar fra Marijan Bogdanović 1768. godine. On je sastavio pisano izvješće o tamošnjim vjernicima te napravio popis kućedomaćina odnosno obitelji i dostavio ih u Rim. U selu Doline, kako on piše ime toga sela, navodi poimenično 25 kućedomaćina, odnosno obitelji, u kojima žive 133 odrasla vjernika i 44 djece ispod sedam godina, dakle 177 vjernika na području današnje župe Dolina. Prezimena koja on navodi su ova (slažem ih abecednim redom):

Barišić, Budić, Guić, Klarić, Ključanin, Kverević, Mačković, Mandeković, Mandić (3 obitelji), Marčinković, Menšić, Musić, Sabolović, Sevaić (vjerojatno: Š vaić, 3 obitelji), SkŠokić, Svitlanović, Š Šokić, Š tivičić, Š utalović , Vonić, Zrakić. Popis je objavio još 1962. naš renomirani povjesničar fra Dominik Mandić.[2]

Dolina je 1813. godine, u vrijeme biskupa fra Augustina Miletića, imala 21 katoličku kuću s ukupno 145 duša, od toga 86 odraslih i 59 djece.[3] Prema franjevačkim shematizmima imala je današnja župa Dolina 1856. godine ukupno 32 obitelji s 310 katolika, od toga u Donjoj Dolini 7 obitelji sa 60 katolika, a u Gornjoj Dolini 25 obitelji s 250 katolika. Broj je brzo rastao, pa je za dvadesetak godina, točnije 1877., bila ukupno 61 obitelj s 456 katolika, od toga u Donjoj Dolini 26 obitelji sa 181 katolikom, a u Gornjoj Dolini 35 obitelji s 275 katolika.[4] Nakon što je 1881. osnovana Banjolučka biskupija, imala je Dolina, prema biskupijskim shematizmima, 1892. godine ukupno 774 katolika, od toga 338 u Donjoj i 436 u Gornjoj Dolini. Godine 1900. broj vjernika već je bio 856, od toga 365 u Donjoj i 466 u Gornjoj Dolini, te još 25 katolika u Lamincima Donjim.

[1] Anto IVIĆ (prir.), Matične knjige župe Ivanjska 1729.-1779., Banja Luka-Sarajevo, 2017., na odgovarajućim mjestima.[2] Dominik MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962., str. 178-179.[3] Milorad ORŠ ULIĆ-Mican, Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti, Nova Gradiška 2000., str. 38.[4] Mican, nav. dj., str. 39.

Osnutak župe

Kada je, na molbu dolinskih vjernika, biskup Garić 1920. osnovao župu u Dolini, nije ona imala ni crkve ni župne kuće. Prvi župnik vlč. Ivan Martinović stanovao je u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca Josipa Džajića od lipnja do 12. listopada te godine. Misu je slavio u kapelici na groblju Gradina. Župnik i crkveni odbornici kupili su kuću, bivšu gostionicu, u Gornjoj Dolini od trgovca Dragutina Brkovića, te se je župnik 12. listopada preselio u Gornju Dolinu. Otada je misu služio u jednoj većoj prostoriji u kući. Zanimljivo je da župnik Martinović u župnoj kronici piše kako je župa pod patronatom sv. Antuna Padovanskoga.[1] Tako je to ostalo oko 20 godina, kada je župa odlučila praviti crkvu u Donjoj Dolini i u tu svrhu čak nabavila nešto građevinskog materijala, ali je rat spriječio gradnju, a nakon rata materijal je otuđen i upotrijebljen za gradnju škole i društvenog doma u Gredi. Nakon što je osnovana župa u Dolini, porastao je i broj vjernika, ali i broj naselja u kojima žive katolici. Prema shematizmu iz 1935. godine u Gornjoj Dolini bilo je 503, u Donjoj 678, u Novom Selu 470 (tu je uračunata i Proševica), u Orubici 32 i u Bardači 29 katolika, ukupno njih 1 712. Na području župe tada je bilo i 299 pravoslavnih.[2] Broj je i nadalje brzo rastao, te je 1943. župa imala čak 2 415 vjernika. Rat je župi nanio ogromna stradanja i gubitke, pa je 1960., 15 godina nakon završetka rata, župa imala gotovo tisuću duša manje, samo 1 481 vjernika, od toga: Gornja Dolina 504, Novo Selo 530, Donja Dolina 377, Proševica 56 i Orubica 14. Broj se dalje kretao ovako: 1974. god. 1 540 vjernika, 1991. 1 300, a nakon najnovijeg rata i izgona: 1999. samo 20 vjernika, dok ih na kraju 2018. tamo stalno živi samo 16! To znači da je župa praktično posve uništena.

Župna crkva

Prva župna crkva bila je nekadašnja gostionica koja je u godini utemeljenja župe preuređena za okupljanje vjernika i za župni stan. Uz crkvu je 1924. podignut zvonik na četiri hrastove grede i postavljeno zvono koje je služilo sve do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je izgrađen novi zidani zvonik u okviru tadašnje crkve i župne kuće. Ta privremena crkva dvaput je preuređivana i nadograđivana: prvi put 1926. za prvoga župnika Ivana Martinovića, a drugi za župnika Tvrtka Tadića (1958.-1963.) Nova je crkva građena od 1987. do 1991. godine na mjestu stare župne kuće koja je srušena. Gradnju je predvodio župnik vlč. Kazimir Višaticki. Kamen temeljac blagoslovio je pomoćni banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 5. travnja 1988. Zvonik uz novu crkvu građen je 1990. godine, no rat koji je 1991. počeo u susjednoj Hrvatskoj, a 1992. i u Bosni i Hercegovini prekinuo je tu gradnju. Crkva je već krajem 1991. teško devastirana uslijed ratnih djelovanja u susjednoj Slavoniji, jer su upravo od te crkve djelovale srpske snage koje su se tu smjestile.

Župna kuća

Već je rečeno da je prvih nekoliko mjeseci župnik je stanovao u Donjoj Dolini kod mjesnog trgovca. Nakon što je kupljena kuća u Gornjoj Dolini, župnik je od 12. listopada 1920. stanovao u istoj kući u kojoj je bila i prva provizorna crkva. Zatim je 1926. tu napravljena skromna župna kuća uz bivšu gostionicu koja je služila kao crkva. Novu župnu kuću sagradio je sa župljanima župnik vlč. Ratko Grgić 1984.-1985. godine, dok je stara srušena, a na tome mjestu 1991. godine sagrađena današnja župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije.

Groblja i kapelice

Župa ima i vrlo staro groblje Gradina, koje je puno starije nego sadašnja župa. Taj je lokalitet na blagoj uzvisini, koju rijeka Sava ne plavi, i naširoko je poznato arheološko nalazište. Tu je od starine bila drvena kapelica u kojoj se misa slavila na dan Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, koji je zaštitnik sela. Na tom je groblju pokopan i jedan dolinski župnik, vlč. Eugen Tvrtković, koji je umro 1937. godine. Kasnije je tamo podignuta kapelica od čvrstog materijala. U Novom je Selu 1971., u vrijeme župnika vlč. Stjepana Guberca, izgrađena kapelica posvećena sv. Ani. Tu se nekoć slavilo Spasovo (Uzašašće Gospodinovo).

Promjena naslovnika župe

U ljeto 1961. župnik Tvrtko Tadić zamolio je Svetu Stolicu za promjenu naslovnika župe (patrona). Dopisom od 20. kolovoza 1961. Kongregaciji za širenje vjere (skraćeno: Propaganda) zatražio je odobrenje da župa promijeni naslovnika. Kao razlog naveo je da u okolici ima više župa u kojima se od starine slavi Sveti Ilija, kamo su vjernici rado hodočastili, pa nije prikladno istoga sveca slaviti i u Dolini. Osim toga, naveo je i potrebu da župa obnovi svoju crkvu, pa bi novi naslovnik donio i veće okupljanje župljana kao žive Crkve. Molbu je uputio preko Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, gdje je ona registrirana u protokolu riječima: Dolina moli promjenu patrona. [1] Biskup je molbu proslijedio u Rim, pa je mjerodavna Kongregacija 10. listopada 1962. odobrila promjenu. U biskupiji je taj dokument zaprimljen tek 8. ožujka 1962. kao Dekret o promjeni patrona župe Dolina.[2] Na rješenju (formularu) potpisan je tajnik navedene Kongregacije Petrus Sigismondi. Otada je naslovnik župe Uznesenje Blažene Djevice Marije.

Duhovni život u župi

Trebalo bi napraviti opsežna istraživanja da bi se prikazao duhovni život u jednoj župi. Ovdje je moguće navesti tek nekoliko natuknica. Kako su katolici tu puno stariji nego njihova župa, oni su svoj duhovni život njegovali onako kako su to naučili od svojih starih, a to se nije puno razlikovalo od okolnih mjesta, s jedne ili druge strane Save. Ono što je svakako obilježilo i taj duhovni život jest činjenica da je Bosna bila pod turskom vlašću sve do 1878. godine, da nije imala svećenika u svojoj sredini, jer je Dolina pripadala župi Ivanjska sve do osnutka župe u Bos. Gradiški 1838. Svećenika su rijetko viđali, vjerska pouka primala se najviše u vlastitoj obitelji, molitve i običaji obdržavali su se kako je to uvijek bilo. Biskupima je rijetko bilo moguće posjećivati Dolinu, pa bi, kad bi ipak uspjeli doći, krizmu primali svi oni koji nisu krizmani, što je značilo i djeca i odrasli. Stanje se nešto popravilo osnutkom župe u Bos. Gradiški. Ako ništa drugo, svećenik je otada bio mnogo dostupniji i bliži. No, i ta je župa bila velika i prostrana, a pristup svećeniku često su otežavale ili onemogućavale poplave rijeke Save. Obavljale su se tradicionalne pobožnosti, naslijeđene od davnine.Tek osnutkom župe u Dolini 1920. može se govoriti o pravom pastoralnom radu u toj župi. No, najprije je trebalo puno toga nadoknaditi. Župnici su se trudili kako su najbolje znali i mogli. Međutim, za dublji vjerski život bilo je potrebno produbljenje vjerskoga znanja. U tu svrhu priređivale su se pučke misije. Novi impuls tome pastoralnom radu dala je biskupijska sinoda, održana 1924. godine u Banjoj Luci, za vrijeme biskupa fra Joze Garića. Ne znamo nažalost jesu li te godine održane prave pučke misije u Dolini, ali vjerojatno jesu, jer zabilježeno je da su misionari prvi put posjetili župu Dolina upravo te, 1924. godine.[3]

[1] Molba je u biskupijskom protokolu registrirana tek 26. 10. 1961., pod br. 1205/61, vidjeti u BABL-u.[2] Dekret Sv. Kongregacije za širenje vjere od nav. dat., br. prot. 4567/61. U BABL-u je evidentiran nav. datuma, pod br. 432/62.[3] Mican, nav. dj., 202.

Dolinski župnici

Župa Dolina je u svome jednostoljetnom postojanju imala 14 župnika ili upravitelja župe. Od toga su desetorica bila biskupijski svećenici, trojica franjevci i jedan trapist. Evo njihova redoslijeda i godina kada su tu službovali.

Vlč. Ivan Martinović 1920.-1928. (zatim je dvije godine bez župnika)
Vlč. Eugen Tvrtković 1930.-1937.
Fra Anto Perković 1937.-1939.
Fra Ognjen Idžotić 1940.-1944.
Vlč. Nikola Tojčić 1944.-1945. (zatim opet godinu dana bez župnika)
O. Salez Gajšek, trapist 1946.-1952. (s prekidima)
Vlč. dr. Božo Laštro 1952.-1954. (zatim opet godinu i pol bez župnika)
Fra Luka Komljenović 1955.-1957.
Vlč. Tvrtko Tadić 1957.-1963.
Vlč. Marko Š alić 1963.-1967.
Vlč. Stjepan Guberac 1967.-1975.
Vlč. Ilija Matanović 1975.-1978.
Vlč. Ratko Grgić 1978.-1986.
Vlč. Kazimir Višaticki 1986.-1995.

Otada župa već četvrt stoljeća nema vlastitog župnika nego njome upravlja župnik iz Bosanske Gradiške. Gradiški župnik je i u prošlosti bio prva zamjena u vremenima kada Dolina nije imala vlastitoga župnika.Osim navedenih župnika i upravitelja župe, tu su kraće vrijeme djelovali još neki svećenici. Spomenimo i njih: vlč. Petar Pajić u studenom i prosincu 1929., vlč. Ljubomir Nikolić, privremeni upravitelj župe, 1945. i vlč. Ferdinand Pohrašky, župnik iz Slavonskog Mačkovca, ispomaže 1949.-1950.

Časne sestre u župi Dolina

Iako u župi Dolina nije bilo samostana, ipak su neko vrijeme u toj župi djelovale dvije časne sestre. Prva je bila s. Matilda Žitnjak iz družbe Klanjateljica krvi Kristove, Slovakinja, koja je u Bosnu došla na Božji zov u redovničko zvanje. Ona je u župu došla iz Bosanske Gradiške s posebnim dopuštenjem svojih poglavarica u vrijeme župnikovanja vlč. Tvrtka Tadića. U župi je djelovala šest godina, do 1957. do 1963. Puno je pomagala u uređivanju crkve, bila je i zvonarica, vodila župno kućanstvo, posebno u vrijeme kad se tu gradila crkva i tako je puno zadužila dolinsku župu. Odlaskom vlč. Tadića i ona je otišla iz župe. Umrla je u Novoj Topoli.[1] Druga je redovnica koja je tu djelovala s. Terezija Prakatur iz družbe sestara Bezgrješnog Začeća Bl. Dj. Marije. Rođena u Duboševici u Baranji 1925. godine, postala je redovnicom dosta kasno, u 34. godini života. U Dolini je djelovala dvije godine, 1970. i 1971. u vrijeme upravitelja župe vlč. Stjepana Guberca. Posebno se posvetila vjerskoj pouci djece i mladeži. Išla je biciklom u Donju Dolinu i Novo Selo, a kad bi Sava poplavila, koristila je i čamac, ali odustajala nije. Vedra i pristupačna, bila je veoma omiljena među župljanima, a posebno među djecom i mladima. Iz Doline se vratila u Osijek.[2]

Duhovna zvanja iz župe

Međutim, nije župa Dolina samo primala duhovna zvanja; ona je i davala drugima. Iz nje je poniklo nekoliko duhovnih zvanja. Koliko je poznato, trojica su svećenika rodom iz dolinske župe. Jedan je već pokojni, a dvojica su živa i aktivna u svojoj svećeničkoj službi. Zanimljivo je da su sva trojica najprije bila započela, neki i završili, druge škole i studije, da bi se konačno odazvali Božjemu zovu u svećeničko zvanje. Iz dolinske je župe i jedan časni brat redovnik, također već pokojni. Iz župe Dolina su i dvije časne sestre, od kojih je jedna već pokojna.

Prvi je od svećenika iz te župe bio vlč. Milivoj Knežević (1944.-2017.), rođen 1. ožujka 1944. u Donjoj Dolini, koji se je kao desetogodišnjak preselio s obitelji u Vrbje u Slavoniji. Roditelji su mu Vinko i Kata r. Kovačević. Krstio ga je župnik fra Ognjen Idžotić 4. ožujka, a u Maticama krštenih, br. 15, 1944. ima dva imena: Milivoj i Vjekoslav. Bio je najprije kandidat Banjolučke biskupije, ali je postao svećenikom Zagrebačke nadbiskupije, a od 1997. godine novoosnovane Požeške biskupije. Započeo je željezničarsku školu u Zagrebu, ali je osjetio svećenički poziv, pa je otišao u sjemenište i to kao kandidat Banjolučke biskupije. Tako se uključio u generaciju banjolučkih sjemeništaraca koju su činili današnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, biskup banjolučki Franjo Komarica, hrvatski jezikoslovac i teolog dr. Marko Lukenda i autor ovoga priloga. Tako smo četiri godine gimnazije proveli zajedno. Sjemenišnu formaciju prošao je u Zagrebu i u Đakovu, gdje je započeo i teološki studij, a nastavio ga u Innsbrucku (Austrija), pa u EichstÃ¤ttu (Njemačka), a posljednju godinu dovršio u Zagrebu. Svećenički red podijelio mu je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 30. srpnja 1972. Tjedan dana kasnije proslavio je svoju mladu misu u Vrbju, no nije zaboravio ni rodne župe, pa je u Dolini slavio zavičajnu mladu misu, tzv. sekundicije. Svećeničku službu obavljao je u Varaždinu, Staroj Gradiški, Starom Petrovom Selu, Vrbovi, Buku i u Orubici. Umro je 2. travnja 2017. u Kliničkom bolničkom centru na Rebru u Zagrebu, a pokopan je tri dana poslije na groblju Krista Kralja u Požegi.

Župa Dolina dala je i dva dominikanca (Ordo predicatorum). Prvi je od njih o. Damir-Mato Š Šokić, iz Donje Doline, rođen 16. listopada 1969. u Bos. Gradiški. Roditelji su mu Mato i Janja rođ. Petrović. Kršten je 27. listopada, a krstitelj je bio župnik vlč. Stjepan Guberac.[1] Nakon osnovne škole završio je školu učenika u privredi u Bos. Gradiški 1987. i osposobljen za zvanje bravara. No, osjetio je da ga Bog zove, i htio je postati svećenikom Banjolučke biskupije. U đakovačku bogosloviju otišao je početkom rujna 1991., ali već je u Hrvatskoj bjesnio rat, pa je bilo ugroženo i samo Đakovo. Nakon samo mjesec dana odlazi u Zagreb, pa u Sarajevo. Međutim, i tamo je buknuo rat, pa je za Uskrs 1992. Vrhbosanska bogoslovija prestala s radom u Sarajevu, a ujesen je izmještena u dominikanski samostan u Bol na otoku Braču. To je bilo presudno za to da Damir stupi u dominikanski red. To je i učinio tri godine kasnije, pa je u rujnu 1995. započeo novicijat kod dominikanaca. Prve redovničke zavjete položio je 18. rujna 1996., i nastavio studij u Zagrebu, gdje je diplomirao u ljeto 1999., a 18. rujna te godine položio je doživotne zavjete. Za svećenika zaredio ga je biskup Želimir Puljić u Dubrovniku, 16. srpnja 2000. Mladu je misu slavio u župi Gornji Bogićevci dva tjedna kasnije, jer mu je obitelj 1995. prognana iz zavičaja i nastanila se u selu te župe Kosovac kod Okučana. Kao svećenik djelovao je najprije od 2000. do 2002. godine u samostanu sv. Katarine u Splitu kao samostanski lektor i župni vikar, zatim od 2003. do 2008. u samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu kao samostanski prior, ekonom i župni vikar, a od 2008. u samostanu Gospe od Milosti u Bolu na otoku Braču, kao samostanski prior, ekonom i župnik.

[1] U Maticama krštenih (MK) upisan je pod br. 31, 1969. godine. Arhiv župe Dolina.

Iz Donje Doline još je jedan dominikanac, o. Ivan Marija Tomić, sin Luke i Marine rođ. Kičić, rođen 24. listopada 1984. u Bos. Gradiški. Krstio ga je 11. studenoga 1984. župnik vlč. Ratko Grgić na ime Ivan.[1] Zanimljiv je njegov put do svećeništva. Nakon što je završio opću gimnaziju u Novoj Gradiški i apsolvirao studij prava u Zagrebu, stupio je u dominikance 28. kolovoza 2010. u Dubrovniku. Doživotne zavjete položio je 17. kolovoza 2014. u Zagrebu, gdje je studirao teologiju. Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 2016., na blagdan sv. Dominika, u crkvi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, po rukama pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Mije Gorskoga. Mladu je misu proslavio 11. rujna 2016. Otac mu je preminuo, a majka mu od 1993. živi u Gornjim Bogićevcima. Kao svećenik obnaša dužnost župnog vikara u župi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu, voditelj je dominikanske naklade Istina, promotor za pravdu i mir i promotor dominikanskih blaženika i svetaca. [1] MK, br. 15, 1984., na nav. mj.

Iz Orubice je i jedan redovnik, franjevački časni brat. To je Stjepan Krpan, redovničkim imenom fra Ljubomir (Amandus), rođen 21. prosinca 1919. u (Bosanskoj) Orubici, koja je u to vrijeme pripadala župi Bos. Gradiška, ali je već 1920. pripala novoosnovanoj župi Dolina. Roditelji su mu Marko i Milka rođ. Jurekić. Kršten je u Slavonskoj Orubici 24. prosinca, a krstio ga je tamošnji župnik Dragutin Jerković.[1] Redovničko odijelo obukao je 20. rujna 1945., kada je dobio redovničko ime brat Ljubomir. Svečane je zavjete položio 30. kolovoza 1951. Kao časni brat svoj je život uložio za druge kao bolničar i kuhar i to u samostanima u Zagrebu, Jastrebarskom, Cerniku, Čakovcu i konačno u Varaždinu. Preminuo je 25. kolovoza 1975. u Varaždinu i pokopan na tamošnjem groblju. [1] Upisan je u MK župe Bos. Gradiška, ali tek u 1920. godini, pod br. 6.

Starija od dviju časnih sestara iz dolinske župe je Jelena Jurišić, s. Marijana iz Gornje Doline. Roditelji su joj Marijan i Reza rođ. Matković. Rođena je 7. lipnja 1965. u Bos. Gradiški. Na ime Jelena krstio ju je 25. lipnja u Dolini župnik vlč. Marko Š alić.[1] Stupila je u družbu Marijinih sestara u Osijeku 20. lipnja 1980. Redovničko odijelo obukla je i položila prve zavjete u Osijeku 21. lipnja 1984. i uzela redovničko ime Marijana. No, teško je oboljela, te je samo mjesec dana poslije morala na tešku operaciju. Nažalost, bolest se nije dala izliječiti, nego samo privremeno usporiti. Nije dočekala svojih doživotnih zavjeta; preminula je 6. veljače 1986. u 21. godini života. [1] U MK, br. 34, 1965. upisano joj je prezime Jurešić.

Druga je redovnica iz dolinske župe bila Dubravka Lagundžija, s. Ana-Marija. Kći je Janje Lagundžija. Rođena je 20. veljače 1961. u Dolini (Novom Selu). Krsno joj je ime dvostruko: Dubravka Terezija, a krstio ju je župnik vlč. Tvrtko Tadić.[1] Kao mala djevojčica s majkom se preselila u Novu Gradišku i tamo završila osnovnu osmogodišnju školu. Zatim 1976. odlazi u samostan sestara Služavki Maloga Isusa u Novoj Vesi u Zagrebu. Tu je završila medicinsku školu, a nakon mature započinje dvogodišnji novicijat, 1980.-1982. Prve redovničke zavjete položila je na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1982., a istoga dana 1988. doživotne. Djelovala je u Vinkovcima, na Kraljevcu u Zagrebu i u Samoboru. Kasnije je napustila družbu i istupila. [1] U MK, br. 7, 1961. upisana je na majčinu prezimenu.

Stradanje župe i župnika u ratovima prošloga stoljeća

Drugi svjetski rat teško je pogodio i župu Dolina, koja je u ratu i poraću izgubila ukupno 279 svojih vjernika. Imamo srećom sačuvane podatke o broju vjernika u župi 1943. godine. U jednom izvješću župnika fra Ognjena Idžotića Biskupskom ordinarijatu u Banju Luku od 18. svibnja 1943. precizno je naveden broj katoličkih kuća i duša, pa to ovdje prenosimo:

selo kuća duša

Gornja Dolina 108 674

Donja Dolina 135 835

Novo Selo 110 737

Proševica 19 116

Orubica 5 23

Bardača 5 30

ukupno 382 2.415.

Župnik svoje izvješće zaključuje napomenom: Od ovih su mnogi poginuli ili izgubljeni, ali nema ovaj ured još sigurnih podataka od vojničkih vlasti (oko 50).[1] Navodeći pripadnike drugih vjera, župnik piše da u Donjoj Dolini ima 150 pravoslavnih, dok za Orubicu i Bardaču piše cijelo selo, što znači da je ono malo katolika tamo živjelo među velikom pravoslavnom većinom. Spominje i muslimanske izbjeglice iz Višegrada i Rogatice koji su smješteni u mjesnoj školi.

[1] Izvješće župnika Idžotića, br. 48/43, od 18. 5. 1943., u BABL-u, protokol. pod br. 960/43.

Tijekom rata i u poraću bila su četiri velika napada na župu s velikim brojem stradalih župljana civila. Prvi se dogodio noću uoči Svih svetih, 31. listopada/1. studenoga 1943. u Donjoj Dolini, kada je u četničkom napadu na selo ubijeno pet vjernika dolinske župe. Drugi noćni napad, s puno većim brojem stradalih vjernika, dogodio se noću s 25. na 26. siječnja 1945. u Donjoj Dolini. U posve opkoljenom selu ubijeno je te noći 29 muškaraca, a stradale su i tri žene na bijegu pred napadačima, sveukupno čak 32 civilne žrtve. Treći napad i pokolj uslijedio je desetak dana kasnije, 7. veljače 1945., u Novom Selu i Gornjoj Dolini, kada je ubijeno 17 žrtava. Još jedan pokolj nedužnih civila dolinske župe dogodio se neposredno po završetku rata, kada je ubijeno deset muškaraca iz župe Dolina od tzv. Golića kopača. To su ukupno 64 civilne žrtve u samo četiri napada u župi.

Međutim, broj stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću mnogo je veći. Dosadašnjim istraživanjima došli smo do ukupno 279 poimeničnih žrtava s njihovim podatcima i načinu stradanja. Po selima ih je bilo: Bardača 2, Donja Dolina 112, Gornja Dolina 84, Novo Selo 70, Proševica 11. Njima treba pridodati i 7 izbjeglica iz župe Sasina kod Sanskoga Mosta koje su umrle na području župe zbog bolesti i hladnoće u ratnim uvjetima, dakle sveukupno do sada poznatih 286 katoličkih žrtava. Ali, to svakako nije konačan broj, jer ih je mnogo nestalih na koncu rata.

U najnovijem, Domovinskom, ratu župa Dolina imala je ukupno devet žrtava, od toga osam civila. No u velikim izgonima vjernika 1992.-1995. župa je posve opustjela, i od 1995. više tamo praktično nema ni župnika ni župljana. Posljednji su pod prisilom napustili svoj zavičaj 7. rujna 1995. skupa sa svojim župnikom vlč. Kazimirom Višatickim. On će ostati zabilježen u povijesti kao posljednji dolinski župnik, budući da otada ta župa više nema vlastitoga župnika. Tek nakon dvije i pol godine služena je opet u toj župi sveta misa. Učinio je to 14. travnja 1998. biskup mons. Franjo Komarica.[1] Za ono nekoliko preostalih vjernika danas se brine župnik iz Bosanske Gradiške. Prognani vjernici, koji danas žive širom Hrvatske i svijeta, posebno na području Nove Gradiške, ipak se okupe u župi na Veliku Gospu, uz blagdan naslovnika župne crkve, te uz Svisvete, a nešto vjernika dođe i na bogoslužje i susret i na Uskrsni ponedjeljak. [1] Mican, nav. dj., str. 205.

Kako bi sačuvali spomen na svoju župu, u koju su se nadali vratiti, Župno pastoralno vijeće župe Dolina u izgnanstvu pokrenulo je, na čelu s Miloradom Oršulićem Micanom, 1996. župno glasilo Suza Dolinska koje je do sada izišlo u 34 broja, ispočetka češće, a onda kao godišnjak. Isti je autor objavio i vrijednu monografiju župe Dolina Bosanska u prošlosti i sadašnjosti 2000. godine u Novoj Gradiški. Jedno i drugo djelo zaslužuju pohvale, jer i danas pisanom riječju povezuju raseljene Dolince širom svijeta.

Znamo danas i za šest poimeničnih žrtava Prvoga svjetskog rata iz dolinske župe. Stradanja svojih župljana pratili su i njihovi župnici. Od 14 dolinskih župnika u stotinu godina, čak su četvorica ubijena, doduše nijedan u samoj Dolini. Fra Ognjena Idžotića (1903.-1945.) ubili su partizani u šumi Macelj kod Krapine noću 4./5. lipnja 1945. Vlč. Ratko Grgić (1944.-1992.) je 16. lipnja 1992. u pol bijela dana odveden od uniformiranih velikosrpskih snaga i ubijen na nepoznatom mjestu i do danas mu se za grob ne zna. Vlč. Marko Š alić (1934.-1993.) je kao župnik u Dragalovcima teško zlostavljan u logoru u Doboju 1992. od velikosrba, te je preminuo od posljedica 12. siječnja 1993. Četvrti u tom mučeničkom nizu je mons. Kazimir Višaticki (1939.-2004.), ubijen 18. studenoga 2004. godine u župnoj kući u Bos. Gradiški.

Osim toga, još dvojica župnika osuđena su, posve nedužna, od komunističkih vlasti na teške zatvorske kazne: dr. Božo Laštro (1907.-1975.) na osam godina i vlč. Tvrtko Tadić (1929.-2015.), kao mlad svećenik dok je služio vojni rok, na četiri godine. A još jedan, vlč. Nikola Tojčić (1892.-1984.), morao je izbjeći iz župe pred partizansko-četničkim zvjerstvima, i cijeli svoj preostali vijek proživio je kao prognanik izvan domovine, te je i preminuo u Argentini.

Tako župa Dolina proslavlja svoj stogodišnji jubilej u sumornom ozračju, ali kršćani se ne prepuštaju pesimizmu, nego žele živjeti i nositi Radosnu vijest u sebi i donositi je drugima. Neka dobri Bog upravlja putove jednih i drugih!

Dokumentarni film – Dvadeset Suzinih Godina

Povodom dvadesete obljetnice izlaženja iz tiska publikacije-godišnjaka “Suza Dolinska”

NOVO SELO Popis pučanstva 1948./1949. godine

1.BOGDAN /Ilije/ BUDIĆ, rođ. 11920. god., supruga Milka r. Vidić 1921.,
majka ANA r. Š Šokić 1900. sin ZLATKO 1947., sin JOSIP 1949., brat
PAVLE 1921. i brat STANISLAV 1927. godine.

2.STIPAN /Stipe/ BUDIĆ, rođ. 1913., supruga RUŽA r. Stipančević 1918., sin
MILE 1941., sin ANTON 1945., sin LJUBOMIR 1947., kći JULKA 1949. god.

3.MARIJAN /Stipe/ BUDIĆ, rođen 1906. god., supruga MANDA 1904., sin
RADE 1934., kći FINKA 1939. i kći NADA 1941. god.

4.IVO /Stipe/ BUDIĆ, rođen 1893. god., kći JELENA 1925. i kći MARA 1928.
i unuk BUDIMIR 1948. god.

5.MANDA pok. Lajka BUDIĆ r. Kovačević, rođen 1917. god., sin PAVLE
1944., DRAGAN KOVAČEVIĆ 1947. god.

6.ADAM /Đure/ DAKIĆ rođ. 1911. god., supruga JELKA r. Kovačević 1914.,
sin PAVLE 1936., sin KARLO 1940., sin SLAVKO 1947., sin RUDOLF 1949.
kći ANKA 1938. i kći DANICA 1942. god.

7.FRANJO (Stipe) DAKIĆ rođ. 1882. god., supruga JULA 1886. , sin MIRKO
1909., snaha JAGA r. Oršulić 1913. kći KAJA 1923., sin DAMJAN 1926., kći
JELIKA 1931., kći LJUBICA 1938., sin MILE 1941. i sin ZVONKO 1944.god.

8.DAKIĆ /Đure/ JANJA kći Ive Vidić), rođ. 1890. god., snaha DRAGICA
DRAGINJA (supruga pok. Franje) rođ. 1919. unuk ILIJA (sin Franje) rođ.
1941., unuk KREŠ IMIR (sin Franje) rođ. 1944. god.

9.MARA (Stipe ) DAKIĆ (kći Ilije Matković) rođ. 1900. god., kći JELA rođ.
1927., sin ANTO rođ. 1929. snaha ZORKA supruga od Ante) rođ. 1929. i
unuk LUKA rođ. 1949. (sin Ante i Zorke), kći ANA rođ.1932., kći MILKA rođ. 1935.

10.TERA /Mirka/ GRGIĆ kći Mate Stipančević rođ. 1921. god., kći LJUBA rođ.
1942 i sin ZVONKO rođ. 1944. god.

11.MATO /Filipa/ JURIŠ IĆ rođ. 1908., supruga ANA r. Matković r. 1914., svaja
TERA 1929. god.

12.JANJA /Filipa/ JURŠ IĆ kći Stipe Kneževića rođ. 1881. god.

13.MANDA /Stipe/ JURIĆ kći Peje Vonić rođ. 1895., sin SLAVKO ro. 1928., sin
IVO rođ. 1929., kći ANA 1931. kći TERA 1933. i sin RADE 1935. god.

14.KAJA /Mije/ JURIĆ kći Ive Čegrlj rođ. 1897., kći MANDA 1926. i sin JOZO 1935. god.

15.ILIJA /Pavla/ KOVAČEVIĆ rođ. 1888. i supruga KATA r. Brkić 1890.god.

16.PETAR /Lovre/ KOVAČEVIĆ rođ. 1924., supruga DELFA r. Tutić 1924.god.

17.ADAM /Ante/ KOVAČEVIĆ rođ. 1920., supruga DRAGICA r. Budić rođ.
1927. god-

18.FABIJAN /Mate/ KOVAČEVIĆ rođ. 1910., supruga MILKA r. Lagundžija
1923., kći JULA 1938., sin IVO 1939., sin MATO 1941., kći TONKA 1943. i
kći Š TEFICA rođ. 1947. god.

19.MIJO (Peje) KOVAČEVIĆ rođ. 1901., supruga ZORKA (kći Ive Vonić)
1898., kći PAVA 1922., kći JANJA 1924. i sin PAVLE 1928. god.

20.KAJA (Mate ) KOVAČEVIĆ kći Nikole Kneževića rođ. 1890. i kći ANĐA
ud. Jejinić, rođ. 1929. god.

21.KAJA (Karla) KOVAČEVIĆ kći Marka Terzića r. 1912., sin LOVRO 1935.,
sin JOZO 1937., kći JELA 1940. i kći ZLATA 1944. god.

22.KAJA (Mirka) KOVAČEVIĆ kći Ilije Tutić r. 1910., sin LUKA 19334. i kći
AGA 1936. god.

23. KAJA /Mate/ KOVAČEVIĆ r. Bujdo rođ. 1900. god., kći MILKA 1926., kći
MARA 1921., sin FILIP 1935., kći RUŽA 1937., kći BLAŠ KA 1940. god.

24. JANJA (Ilije) KOVAČEVIĆ kći Ive Vonić rođ. 1887., sin VLADO 1927. i kći
JAGA 1931. god.

25. JOZO (Stipe) KNEŽEVIĆ rođ. 1885., unuk ROKO (Fabijana) VONIĆ 1938.
i unuka DANICA VONIĆ r. 1941. god.

26. ADAM (Vinka) KNEŽEVIĆ rođ. 1928., supruga ANA kći Vinka Vidić r.
1921., brat MIRKO 1932., setra PAVKA 1936., brat PAVLE 1942. i kći
MILKA MICA 1947. god.

27. FLORIJAN (Stipe) KNEŽEVIĆ rođ. 1905., supruga MARA kći Ilije Vonić
1902., majka MARA 1872., kći RUŽA 1928., sin MIRKO 1931., sin SLAVKO
1933., sin STIPO 1935., kći FINKA 1941., sin KARLO 1944. i JULA kći
Stipe i Ruže Knežević.

28.VINKO (Nikole) KNEŽEVIĆ rođ. 1903., supruga JANJA kći Filipa
Matkovića 1902., sin SLAVKO 1928., kći MILKA 1936., sin ANTO 1929., sin
BOJO 1937. i sin ROKO 1942. god.

29.LJUBA (Luke) KNEŽEVIĆ kći Ive Matijašević rođ. 1901., sin DAMJAN
1923., sin IVO 1925., kći TINA 1928., sin LJUBOSLAV 1932., kći MARIJA
1935., kći TEREZIJA 1939., sin RATOMIR 1942. god.

30. KAJA (Stipe) KNEŽEVIĆ r. Matijašević rođ. 1912., kći SOFIJA 1935., sin
ŽIVKO 1938., kći MARA 1941. i sin MATO 1945. god.

31. KAJA (Peje) KNEŽEVIĆ kći Nikole Vonić rođ. 1904. god.

32. BARA kći Dragoje KNEŽEVIĆ rođ. 1939. god.

33. ANA (NIkole) KNEŽEVIĆ kći Luke Lagundžija rođ. 1870., snaha ANA rođ.
1914., unuk VLADO 1938., kći LJUBICA 1942., i JAGA 1944. god.

34. JANJA (Ilije) KNEŽEVIĆ kći Ive Gogić rođ. 1884., snaha KAJA 1904., unuk
DAMJAN 1926., unuka ANKA 1927. i kći JANJA 1932. god.

35. MANDA (Ive) KNEŽEVIĆ kći Mate Kneževića rođ. 1904., kći MILKA
1930., sin ŽELJKO 1936. i MARKO 1942. god.

36. KATA (Vinka) KALIZAN kći Zlatka Jurića rođ. 1913., sin MATO 1935. i
ILIJA 1937. god.

37. LUKA (Mate) LAGUNDŽIJA rođ. 1904., supruga ANA 1908., kći MANDA
1931., JELENA 1934., sin SLAVKO 1935., sin MIRKO 1939., kći JANJA
1941., kći TERA 1943., kći ANĐELKA 1945. i sin IVO 1948. god.

38. PAVLE (Mije) LAGUNDŽIJA rođ. 1907., supruga JULKA 1923., kći
JAGA 1929., JELENA 1934., kći ANKA 1931., kći MARA 1936. i kći
MILKA 1947. god.

39. FERDO /Adama/ MATKOVIĆ rođ. 1920. , supruga Pava kći Florijana
Knežević 1921., kći SLAVICA 1941., kći Š TEFICA 1946. i kći DRAGICA
1948. god.

40. MATO (Adama) MATKOVIĆ rođ. 1914., supruga PAVA kći Latka Tutić
1912., kći EVA 1933., kći MANDA 1935., kći JANJA 1938., sin ZVONIMIR
1942. i kći MIRA 1944. god.

41. MATO (Filipa) MATKOVIĆ rođ. 1889., supruga JULA kći Ante Kneževića
1897., sin SLAVKO 1929. i sin MIRKO 1932. god.

42. MIJO (Filipa) MATKOVIĆ rođ. 1913., supruga JAGA kći Filipa Jurišića
1912., sin FILIP 1935., kći ANA 1938., kći EVA 1947. sin LJUPKO 1949. god.

43.VINKO (Ive) MATKOVIĆ rođ. 1910., supruga JAGA kći Nikole Vonić 1911.,
kći MANDA 1932., sin RADOVAN., kći ANKA 1938., kći ZDRAVKA 1942.,
kći KAJA 1944. i sin IVO 1948. god.

44. MATO (Ilije) MATKOVIĆ rođ. 1888., kći RUŽA 1934., kći JANJA 1936. i
kći MARA 1938. god.

45. KAJA (Stipe) MATKOVIĆ rođ. 1888. god. i sin MARIJAN 1921. god.

46. MARA (Adama) MATKOVIĆ kći Mate Kovačević rođ. 1889., sin KUZMAN
1924., supruga TERA kći Marijana Musić 1924., kći RUŽA 1943., sin
VINKO 1946. i sin ADAM 1948. god.

47. JAGA (Ive) MATKOVIĆ kći Mate Stipančević 1912. i sin MILE 1937. god.

48. KATA (Filipa) MATKOVIĆ kći Mate Kovačević rođ. 1900., kći JAGA 1924.,
sin MILE 1932., kći MILKA 1938., sin JAKOV 1940. i kći REZA 1949. god.

49. RUŽA (Ive) MATKOVIĆ rođ. 1882., sin BOGDAN 1924., supruga MARA
1928., sin ILIJA 1926. i sin IVO 1947. god.

50. JAGA (Luke ) MATKOVIĆ kći Tadije Kovačević rođ. 1912., kći MANDA
1939., sin MATO 1942. i sin LUKA 1945. god.

51.ANA (Kuzmana) MATKOVIĆ rođ. 1923., sin SLAVKO 1943., kći MANDA
1946. i sin IVO 1949. god.

52.DRAGAN (sin Jakova i Ljube Knežević) MATKOVIĆ rođ. 1920., supruga
MANDA kći Filipa Jurišića 1915., brat PAVLE 1930., sestra RUŽA 1926.,
brat DAMJAN 1934., kći LJUBICA 1942., sin FERDO 1944., kći JANJA
1947. kći TERA 1950. i kći MARA 1950. god.

53. ELA /Marijana/MUSIĆ kći Ilije Valentića rođ. 1888., sin MATO 1930.,
snaha MARA 1932 kći Vinka Oršulić i Ane Matković, unuka ZLATKA 1
1949. god.

54.MILKA /Martina/ MUSIĆ rođ. 1919. god., sin MILE 1943. i sin PAVLE
1949.god.

55. KATA /Luke/ MUSIĆ rođ. 1924., sin BRANKO 1946., sestra DRAGICA
1927., sestra JAGA 1930., brat JANKO 1934., sestra MANDA 1939. god.

56. IVO /Mate/ ORŠ ULIĆ rođ. 1900., supruga JULA r. Knežević 1906., sin
ALOJZ 1928., kći TEREZIJA – TERA 1930., sina ANTO 1934., kći FINKA
1938. i kći ANĐELKA 1942. god.

57. VESELKO /Mate/ ORŠ ULIĆ rođ. 1899., supruga ANĐA kći Mate
Kneževića 1903. sin IVO 1927., sin LJUPKO 1931., sin MIJO 1934., sin
SLAVKO 1938., sin ANTO 1941., kći KAJA 1945., snaha TINA (Ivina
supruga) kći Luke Kneževića 1928. god.

58.PAVLE /Stipe / ORŠ ULIĆ rođ. 1910., majka DELFA kći Marka Kneževića
1879., supruga PAVA kći Ante Banović 1912., kći JANJA 1936., sin
BRANKO 1940. i kći LJUBICA 1945. god.

59. MIJO /Ive/ ORŠ ULIĆ rođ. 1894., supruga JELA kći Stipe Knežević 1893.
kći MARA 1919. god.

60.STIPO /Ive/ ORŠ ULIĆ rođ. 1897., supruga JANJA kći Stipe Terzić 1911.,
kći MARA 1925., GINA kći Pere Banović 1937. god.

61. VINKO /Stipe/ ORŠ ULIĆ rođ. 1903., supruga Ruža kći Ante Kovačevića,
kći MANDA 1930, sin STIPO 1935., sin MIRKO 1941 i sin ZVONKO 1945. god.

62. FLORIJAN /Marka/ ORŠ ULIĆ rođ. 1932. i supruga RUŽA kći Ante Stojić r.
1929. i sin MILORAD 1952. god.

63. LAJKO /Mije/ ORŠ ULIĆ rođ. 1908., supruga PAVA kći Ante Jurišića rođ.
1910., kći MANDA 1934., kći ANA 1938., kći NADA 1940., kći FINA 1942.,
kći ZLATA 1944. i sin IVO 1947. god.

64. ANA /Vinka/ ORŠ ULIĆ kći Mate Matkovića rođ. 1900., sin ILIJA 1927.,
snaha JAGA 1927. kći Ante Vidića, kći JANJA 1929., kći MARA 1932., kći
SLAVICA 1937., sin VINKO 1943., unuk DAMJAN 1947., unuka
DRAGICA 1948. i unuka ZLATKA 1949. god.

65. KAJA /Pavla/ ORŠ ULIĆ kći Luke Jurišića rođ. 1907., sin MIJO 1929., kći
JANJA 1933., kći RUŽA (LJUBICA) 1936., kći JELENA 1939., kći DANICA
1941., sin SRETKO 1943. i sin PAVLE 1945. god.

66.TERA /Ive/ ORŠ ULIĆ kći Kuzmana Matković rođ. 1913., sin JANKO 1935.,
sin KUZMAN 1939., kći DRAGICA 1942. i kći BARICA 1943. god.

67.ANA /Ferde/ ORŠ ULIĆ kći Stipe Brkić rođ. 1912. i sin JAKOV. 1938. god.

68 MARA /Mirka/ ORŠ ULIĆ kći Mije Jakarića rođ. 1921., kći JELA
JELENA 1942. i sin PEJO 1946. god.

69. MANDA /Jose/ ORŠ ULIĆ kći Mate Konjetić rođ. 1902., sin LUKA 1928.
i sin MATO 1936. god.

70. KAJA /Ilije/ ORŠ ULIĆ kći Josipa Tomića rođ. 1897. god.

71.JELA /Ljuboje/ ORŠ ULIĆ kći Franje Dakića rođ. 1913., sin ADAM 1935., sin DRAGAN 1938. i kći DRAGICA 1942. god.

72. STEVO PETRIKOVIĆ sin Joze i Ane r. Klojn iz Sente kod Zrenjanina rođ.
1923., supruga ANA kći Joze Kneževića i Ruže Vonić, kći SLAVICA 1949. i
sin SLAVKO 1951. god.

73. VINKO /Antuna/ STIPANČEVIĆ rođ. 1907., supruga KAJA kći Mate
Oršulić 1907., kći ANKA 1930., kći JELKA 1932., sin STIPO 1934., kći
MARA 1938., kći JAGA 1941. i sin MATO 1943. god.

74.STIPANČEVIĆ /Marka/ LJUPKO rođ. 1923., supruga ANKA kći Marka
Kneževića 1927., sin MARKO 1947., sin IVO 1948. i kći MANDA 1949. god.

75. KAJA /Marka/ STIPANČEVIĆ kći Mate Dakić rođ. 1901., sin DAMJAN
1927., kći MARA 1932., kći JELA 1936. i snaha RUŽA 1926. god.

76.LUKA /Nikole/ Š OKIĆ rođ. 1898., supruga ANA kći Tome Jelanić 1901.,
sin PAVLE 1928., kći MILKA 1926. i sin ANTO 1929. god.

77.JOSIP /Latka/ TUTIĆ rođ. 1913., supruga LJUBA kći Peje Oršulić 1921.,
punica TERA kći Mate Kneževića 1899., kći KAJA 1941., sin SLAVKO
1944. i sin Š TEFAN 1949. god.

78. ANTO /Mije/ VONIĆ rođ. 1890., supruga KAJA kći Ive Terzić 1897.,
posinak IVO Jurišić 1920., snaha MILKA kći Florijana Knežević 1924.,
unuk MARKO 1948. i unuka MANDA 1950. god.

79.ANTO /Mate/ VONIĆ rođ. 1908., supruga MARA kći Ante Kneževića.,
kći JANJA 1936., kći MANDA 1938., sin MATO 1940., kći LJUBA 1942. i
sin ILIJA 1947. god.

80. STIPO /Lajka/ VONIĆ rođ. 1930., supruga JAGA kći Ante Vonić 1924.,
sin LAJKO 1949., sin ANTO 1951., brat DAMJAN 1933., brat PAVLE
1935., brat ŽIVKO 1937., brat NENAD 1938. i brat ANTO 1940. god.

81. MARKO /Augustina/ VONIĆ rođ. 1919., supruga KAJA kći Stipe Dakića
1922., sin ILIJA 1948., kći JELA 1950. i majka MARA kći Andrije
Kalizan 1883. god.

82. MIJO /Vinka/ VONIĆ rođ. 1921., supruga SOFIJA kći Latka Tutić 1925.,
brat IVO 1927., kći MANDA 1949. i sin ANTO 1952. god.

83.PEJO /Vinka/ VONIĆ rođ. 1920., supruga BLAŠ KA kći Ive Tutić 1922.,
kći ZDRAVKA 1943., sin MATO 1941., sin VINKO 1947. i kći MARA 1949.god.

84.PAVA /Pavla/ VONIĆ kći Kuzmana Matković rođ. 1909., sin STIPO 1927.,
sin MATO 1929., kći LJUBA 1933., kći JANJA 1936., sin ZVONKO 1942. i
kći BORISLAVA – BORICA 1944. god.

85.MARA /Ante/ VONIĆ kći Mate Kneževića rođ. 1900., pastorak MIRKO
1922., pastorak MARKO 1927., sin MATO 1932. i kći NADA 1936. god.

86. LJUBA /Mate/ VONIĆ kći Peje Jakelić rođ. 1909., kći TERA 1937., kći
ANTONIJA TUNJIKA 1938., sin FERDO 1942. i sin SLAVKO 1943. god.

87. JELA /Mije/ VONIĆ kći Ante Brkić rođ. 1899., sin ANTO 1926., kći ANA
1928., sin VINKO 1930., sin IVO 1932., kći MANDA 1935., kći MARA 1938.,
sin DRAGAN 1942., snaha JAGA 1924 (supruga Antina), unuk ANTO
1950. god.

88. ANA /Ive/ VONIĆ kći Ive Lagundžija i majke Sofije Valentić rođ. 1908.
kći JAGA 1932., sin ILIJA 1934., kći MILKA 1935., kći PAVA 1937. i kći
DRAGICA 1939. god.

89.ANA /Franje/ VONIĆ rođ. 1926. i sestra LJUBA 1929. god.

90.ANA /Ljuboje/ VONIĆ rođ. 1908., kći LJUBICA 1928., sin VINKO 1931.,
sin ROKO 1934. i sin LUKA 1937. god.

91. JANJA /Marijana/ VONIĆ rođ. 1913., kći NADA 1931., kći KATA 1942.god.

92. MARA /Ilije/ VONIĆ rođ. 1906., kći MILKA 1930., kći ANKA 1935., sin
VLADO 1939., kći FINKA 1941. i sin MIRKO 1944. god.

93. VERKA /Ante/ VONIĆ rođ. 1893. kći ANA 1924. i kći JELA 1927., MARA
1920. god.

94. PAVA /Luke/ VONIĆ kći Ante Gogić rođ. 1882. god.

95. ILIJA /Ive/ VIDIĆ rođ. 1877., sin FERDO 1913. snaha MILKA kći Stipe
Brkić 1917., sin STIPO 1946., sin ILIJA 1947. i kći NADA 1948. god.

96.IVO VIDIĆ rođ. 1899., supruga MARA kći Mate Knežević 1900., sin MATO
1929., snaha MARA kći Vinka Vonić 1929., kći KATA 1933. i sin VINKO
1948. god.

97.ANTO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1903., supruga KATA kći Stipe Vonić 1903., kći
MARA 1930., sin MARIJAN 1932., sin MILIVOJ MILE 1935. i sin
ANĐELKO 1939. god.

98. VINKO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1887., supruga ANA kći Ante Knežević 1910., sin
PAVLE 1930., kći MANDA NADA 1933., kći JELENA 1935. i kći MARA
1927. god.

99.PEJO /Stipe/ VIDIĆ rođ. 1914., supruga KAJA kći Augustina Vonić 1914.,
kći ANA 1944. i kći SLAVICA 1948. god.

100.PAVA /Marijana/ VIDIĆ kći Nikole Vonić rođ. 1915., kći MARA 1938. i
sin IVO 1942. god.

101.MARA /Stipe/ VIDIĆ rođ. 1889., kći JAGA 1913. i unuk FILIP 1943. god.

102.JULA /Mate/ VIDIĆ kći Mate Kovačević rođ. 1917., pastorak STIPO
1926., pastorak ADAM 1929. i pastorak BRANKO 1934. god.

Iz ovoga popisa se može vidjeti koliko je udovica u Novom Selu bilo nakon II. svj. rata, a samim time i djece siročadi.

GORNJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

Ponovit ću ono što sam u prošlim brojevima “Suze” napisao: “Kako u osobnoj knjižnici posjedujem popis pučanstva za Novo Selo, Gornju Dolinu i Donju Dolinu i to za 1929. i 1948. godinu, odlučio sam da u narednim brojevima «Suze dolinske» objavljujemo te popise pučanstva, kao vjerodostojne dokumente toga vremenu o broj stanovnika u našim selima.

Od p. Damira Š Šokića sam za ovaj “posao” dobio potporu i zaključili smo da će ovako široko dostupan popis pučanstva omogućiti brojnim Dolincima, a poglavito onima koji su davno odselili iz dolinskih sela da istražuju svoje «korijene» i da ih što bolje načine svoja rodoslovlja”.
U prošlom broju “Suze” je objavljen Popis pučanstva iz 1929. godine za Donju Dolinu, a u ovom broju objavljujemo za selo

GORNJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

1. ANTO BUDIĆ rođ. 1872, supruga RUŽA 1890., sinovi MATO 1902. , VINKO 1905. , IVO 1925., STIPAN 1928., MARKO 1926. i kćeri RUŽA 1917. i ANA 1914. god.

2 MIJO BUDIĆ rođ. 1874. god., supruga TERA 1890., sinovi FILIP 1902., ILIJA 1905., i ADAM 1929., kćeri JELA 1906. JAGA 1908. i JANJA 1928. god.

3 ALOJZIJA BUDIĆ rođ. 1893., supruga JANJA 1894., sinovi PAVLE 1922. i ANTE 1927. god.

4. ILIJA BUJDO rođ. 1860. supruga MANDA 1870. sin ILIJA 1911., kćeri KAJA 1905. i MILKA 1925. god.

5. MATO DAKIĆ rođ. 1877., supruga MARA 1880., sinovi IVO 1906., VINKO 1912., MATO 1915 i BOJAN 1928 kći JANJA 1910. god.

6. ANTO GODIĆ rođ. 1893., supruga JELA 1885., sin VINKO 1906. i ILIJA 1913. /Ubijen u Lamincima kod Markova mlina/ i kćeri JANJA 1907., JAGA 1921 i MARA 1924. god.

7. IVO GOGIĆ rođ. 1904., supruga JANJA 1900., kćeri LJUBA 1922. i MANDA 1926. god.

8 . ANTO JURIŠ IĆ rođ. 1900., ANA 1894., ILIJA 1906. i FILIP 1920. (Nisu se vratili iz rata.) kćeri: KAJA 1907., PAVA 1912. i MANDA 1923. god.

9, IVO (Ilije) JURIŠ IĆ rođ. 1895., supruga JAGA 1899., sin MIRKO 1920., ( poginuo u II. sv. ratu) , kćeri PAVA 1923, i MARA 1928. god.

10. ILIJA JURIŠ IĆ rođ. 1903. , supruga JANJA 1890., sinovi LJUBOJA 1907., STIPO 1909. i ALOJZ 1929., i kći RUŽA 1908. god. /Odveden s mlina na Savi i ubijen/.

11. IVO JURIŠ IĆ rođ. 1890., supruga MARA 1892., kćeri: JANJA 1913., MANDA 1917. i sin IVO 1927. god.

12. MATO JURIŠ IĆ rođ. 1860., supruga MARA 1890., , kćeri: JELA 1909., i TERA 1920. god.

13. MARKO JURIŠ IĆ rođ. 1896., supruga MILKA 1899., majka EVA 1870. i kćeri ANKA 1926. i JELENA 1929. god.

14. ILIJA JURIŠ IĆ rođ. 1894. supruga KATA 1890. god.

15. STIPO JURIŠ IĆ rođ. 1889., supruga JELA 1894., sinovi: VINKO 1919., (Poginula u II. sv.ratu) PAVO 1924., MARIJAN 1928. i kći ANA 1922. god.

16. STIPO /Ilije/ JURIŠ IĆ rođ. 1895. supruga FRANJKA 1899 kći EVA 1919., MILKA 1921., ANA 1923. i sinovi MARKO 1925 i LUKA 1927. god.

17. VINKO JURIĆ rođ. 1906., MARA 1890. MARICA 1900. i IVO 1909. god.

18. IVO KALIZAN rođ. 1890., supruga SOFIJA 1904., sin ANTO 1926. god.

19 . MARKO KALIZAN rođ. 1896. , otac JANDRIJA 1860. , supruga JELA 1895., kćeri: JANJA 1919., MARA 1921., KAJA 1927., i sin MIRKO 1925. god. ( Poginuo u ratu) .

20. MATO KALIZAN rođ. 1883., supruga ANA 189., kćeri: MILKA 1923., JELA 1926., i sinovi: VINKO 1925. god. (Ubijen u Podgradcima) . ILIJA 1914. i IVO 1919. god.

21. STIPO KALIZAN rođ. 1895. god., supruga ZLATIJA 1898. sinovi FILIP 1920., i JOCO 1923., kćeri: LJUBA 1924., REZA 1926., MARA 1929. god.

22. ANA KNEŽEVIĆ rođ. 1890., sinovi MARIJAN 1909. i ILIJA 1922. god. i kći MARA 1929. god.

23. ANTO /Marka/ KNEŽEVIĆ rođ. 1877. majka MANDA 1845., kćeri JAGA 1922. i JAGA 1912., sinovi: MATO 1914., BRANKO 1923., BOJAN 1924. /Poginuli u ratu/ MIJO 1909. god.

24. ANTO /Stipe/ KNEŽEVIĆ rođ, 1889. supruga JELA 1890. , sinovi MILE 1909., JANKO 1911., PEJO 1914. kćeri MARA 1914., RUŽA 1915. i JANJA 1913. god.

25. FILIP KNEŽEVIĆ supruga TERA kćeri MILKA JULA i JAGA, sinovi: FILIP 1916., i PAVLE 1924., god. /Nisu se vratili iz rata/ .

26. ILIJA KNEŽEVIĆrođ. 1890., supruga KATA 1891. i sinovi IVO 191. i MATO 1920. god. (Nisu se v ratili iz rata.)

27. MARA KNEŽEVIĆ Antina rođ. 1867. god.

28. MARKO KNEŽEVIĆ rođ. 1902. , supruga MARA 1903., sin ILIJA 1924., kćeri LJUBAA 1920., ANA 1926. i MANDA 1928. god

29. MATO KNEŽEVIĆ rođ. 875., supruga JAGA 1890., kćeri JAGA 1909. i SOFIJA 1912., sin ADAM 1920. god. (Poginuo u II. sv. ratu kod Požege)

30. PAVLE KNEŽEVIĆ rođ. 1894., supruga ANA 1894. sinovi FERDO 1921., (Poginuo u II. svjetskom ratu) IVAN 1923., SLAVKO 1930. kćeri DRAGINA 1919. i REZA 1925. god.

31. PEJO KNEŽEVIĆ rođ. 1895., supruga PAVA 1895. kćeri MANDA 1927. i REZA, i sin ILIJA 1924. god. (Poginuo u II. svjetskom ratu)

32. RUŽA KNEŽEVIĆ 1890., sinovi: MARIJAN 1911., LAJKO 1913. i MILE 1918. god.

33. ANTO KOVAČEVIĆ rođ. 1882. supruga PAVA 1890., sin ILIJA1909., kćeriJANJA 1917, SOFIJA 1918., MILKA 1921., MANDA 1924. i JULA 1929. god.

34. IVO KOVAČEVIĆ rođ. 1885. , supruga MANDA 1890., kči JUSTA 1913 sin VINKO 1917. god . (Poginuo u II. svjetskom ratu)

35. JANJA KOVAČEVIĆ supruga TADIJE 1897., sinovi MATO 1922., FRANJO 1924. (Poginli u II. svjetskom ratu) i VLADO 1926., kćeri JAGA 1912., MILKA 1916. i RUŽA 1923. god.

36. MIJO KOVAČEVIĆ rođ. 1895. , supruga MARA 1900., kćeri MILKA1921. i ANA 1924. i MATO 1880. god.

37. BOGDAN KOČIĆ rođ. 1880. supruga SOFIJA 1890., sinovi MARKO 1913. (Poginuo u II. svjetskom ratu) i STIPO 1923. , kćeri: JULA 1919., KATA 1921¸. ANA 1923. i MILKA 1926. god.

38. MARIJAN KOČIĆ rođ. 1899. supruga JAGA 1900, SOFIJA 1907. i JULA 1870. god.

39. MATO KONJETIČ rođen 1873., supruga JANJA 1874., sinovi STIPO 1904., VINKO 1910. i PEJO 1906. (Poginuo u II. svjetskom ratu) kćeri MARA 1905., ANA 1912. i ANKA 1920. god.

40. IVO (Marka) LAGUNDŽIJA rođen 1870., supruga KATA 1880., kći JULA 1909. god.

41. IVO (Luke) LAGUNDŽIJA rođ. 1876., supruga SOFIJA 1876., sinovi MARIJAN 1912. i MATO 1920.. kćeri JAGA 1909. MILKA 1913., JANA 1918. i MANDA 1924. god.

42. ILIJA LAGUNDŽIJA rođ. 1905., supruga MARA 1903, kćeri LJUBA 1927., ANA 1929. i KATA 1929. god.

43. KATA LAGUNDŽIJA rođ. 1860., kći JANJA 1897. god.

44. VINKO MARKOVIĆ rođ. 1887. god., supruga MARA 1892., kćeri: KAJA 1913., ANA 1916., JANJA 1920. i REZA 1924. god.

45. STIPO MATIJAŠ EVIĆ rođ. 1892., supruga SOFIJA 1890., kćeri KAJA 1912. i JANJA 1929., sinovi MATO 1912. i ILIJA 1924. god. (Poginuo u II. svjetskom ratu)

46. ANTO MATKOVIĆ rođ. 1875., supruga JELENA 1892., kći EVA 1924., i sin MARTIN 1917. god. (Poginuo u ratu) .

47. ILIJA MATKOVIĆ rođ. 1877., supruga JULA 1860. sin PAVLE 1929. (Poginuo u II. svjetskom ratu) i kćeri: ANA 1884., KAJA 1911. i JULA 1921. god.

48. KARLO (Stipe) MATKOVIĆ rođ. 1908., (Poginuo u II. svjetskom ratu) supruga JANJA 1910. god.

49. STEVO MATKOVIĆ rođ. 1893., supruga ANA 1899., kćeri MARA 1919., JANJA 1927. i REZA 1929., sin MIRKO 1923. god. (Poginuo u II. svjetskom ratu)

50. ILIJA MIKLIĆ rođen 1892., supruga SOFIJA 1892., kćeri KATA 1912., i LJUBA 1928., sinovi STIPO 1920. i ANTO 1922. god. (Poginuo u II. svjetskom ratu)

51 LUKA MIKLIĆ rođ. 1877. god. JULA 1890., TERA 1895, kćeri: JANJA 1908.MANDA 1912., PAVA 1919., MILKA 1924., ANA 1913. i JELA 1917., sinovi JANKO 1911. i MIRKO 1914. god.

52. MIJO MIKLIĆ rođ. 1895., supruga MARIJA 1900. i kći JAGA 1928. god.

53. MIJO (Mije) MUSIĆ rođ. 1884., supruga DRAGINJA 1889., sinovi MIJO 1917., (Poginuo u II. svjetskom ratu) i STIPO 1923., kćeri: MARA 1912., SOFIJA 1914. i KATA 1917. god.

54. MIJO (Luke) MUSIĆ rođ. 1895. sinovi ILIJA 1905. i IVO 1925., kćeri: MANDA 1921., ANA 1927. i JAGA 1928. god.

55. JULA (Mate) ORŠ ULIĆ rođ. 1886., , sinovi ANTO 1906. i MIRKO 1917., kćeri: JANJA 1907., MARA 1912. i JAGA 1916. god.

56. MILIVOJ (Jose) ORŠ ULIĆ, rođ. 1889., supruga MANDA 1893., VINKO 1919. god.

57. ANTO STIPANČEVIĆ rođ. 1880., kći MANDA 1878., sinovi. MATO 1919., FILIP 1921. (Poginuli u II. svjetskom ratu) ILIJA 1905., VINKO 1907., MARIJAN 1912. i LAJKO 1914., kćeri: JELA 1910., KATA 1907 i JANJA 1924. god.

58. IVO STIPANČEVIĆ rođ. 1898., supruga JANJA 1895., sinovi MARKO 1919. i ADAM 1923. god.

59. MIJO STIPANČEVIĆ rođ. 1880., sin ILIJA 1913., kćeri. RUŽA 1909., PAVA 1910. i RUŽA 1915. god.

60. ILIJA Š OKIĆ rođ. 1897., majka BELTA 1856. supruga JOZEFINA 1895. kći ANA 1926. i sinovi KARLO 1921. i JOZO 1924. god. (Poginuli u II. svjetskom ratu)

61. MANDA Š OKIĆ rođ. 1880.i sin VINKO 1909. god.

62. MATO (Jose) Š OKIĆ rođ. 1894., (Poginuo u II. svjetskom ratu) MARA 1880., supruga ANA 1895., sin ANTO 1926. (Poginuo u II. svjetskom ratu) i , kći TERA 1907. god.

63. LATKO TUTIĆ rođ. 1887. god., supruga SOFIJA 1887., majka MARA 1870., sinovi MIJO 1910., JOSO 1913., ANTO 1918. (Poginuo u II. svjetskom ratu) FRANJO 1922. i FERDO 1923., kćeri PAVKA 1912., DELFA 1924. i SOFIJAA 1925. god.

64. IVO TUTIĆ rođ. 1885. , supruga MARA 1883., sinovi ILIJA 1913. (Poginuo u II. svjetskom ratu) LAJKO 1916 . i IVO 1925. , kćeri GINA 1919. i BLAŽINJA 1920. god.

65. PETAR STOJAKOVIĆ sin Mije i Mande rođ. 1891., supruga JULKA 1895., kći TEREZIJA 1917. i sin PETAR 1923. god.

66. VINKO VIDIĆ rođ. 1901., (Poginuo u II. svjetskom ratu) supruga KATA 1899., sinovi FILIP 1921., (Poginuo u II. svjetskom ratu) IVO 1928., VESELKO 1925., kći JANJA 1929. god.

67. ILIJA VIDIĆ rođ, 1878., supruga JANJA 1880., sinovi: ANTO 1903., (Poginuo u II. svjetskom ratu) i FERDO 1919., kćeri CVIJETA 1909., ANA 1907., MARA 1913. i JELENA 1929. god.

68. MIRKO VIDIĆ rođ. 1900. supruga JELA 1905., kći LJUBICA 1928. god.

69. PAVLE VIDIĆ rođ. 1898., supruga KATA 1904., sinovi ILIJA 1907., MARKO 1923., TERA Terzić 1919. god.

70. ALOJZ VONIĆ rođ. 1885., supruga KATA 1884., sin ILIJA 1914.kćeri MARA 1911. i JULA 1917. god.

71. ANTO (Ilije) VONIĆ rođ. 1887., supruga ANA 1902. sinovi MARKO 1926. i MIRKO 1928., kćer JAGA 1923. god.

72. ANTO (Ive) VONIĆ rođ. 1900. (Nije se vratio iz rata) , supruga ANA 1898. sin IVO 1923. (Ubijen u tjeku rata) , kćeri LJUBA 1925. i JELENA 1927. god.

73. IVO VONIĆ rođ. 1878., supruga NA 1878., sinovi VINKO 1901., ANTO 1904., (Nisu se vratili iz rata) i DRAGOJA 1907., kćeri ANA 1919. i DRAGICA 1918. god.

74. IVŠ A VONIĆ rođ. 1844., FRANJO 1882., MARIJAN 1888., BOŽO 1897., JAGA 1897., JELENA 1896., JELENA 1895., LJUBICA 1896., ILIJA 1913., ANA 1918., JAGICA 1920., MARKAN 1922., MILKA 1928., LATKO 1928. (Nije se vratio iz rata) i ANTO 1924. god.

75. ILIJA VONIĆ rođ. 1897., supruga RUŽA 1892 sinovi MATO 1920. i BOGDAN, 1924. god. (Ubijeni u tjeku rata)

76. JANKO (Pavla) VONIĆ 1895. mjaka BETA 1865., supruga MILKA 1899., kći MILKA 1906. i sinovi PAVLE 1924. i MIRKO 1929. god.

77. JELA (Ive) VONIĆ rođen 1885. god. sinovi VINKO 1904., MIJO 1906., (Ubijen u tjeku rata) i MIRKO 1912., kćeri JANJA 1909., JULA 1909., ANA 1909. i PAVA 1913. god.

78. JOZO VONIĆ rođ. 1902. i supruga JULA 1904. god.

79. LAJKO VONIĆ rođ. 1905., majka RUŽA 1865., supruga PAVA 1909., ANA 1911. i FABIJAN 1911. god.

80. LUKA VONIĆ rođ. 1887., supruga JELA 1893., , sinovi ADAM 1921., (Ubijen u tjeku rata) i MARIJAN 1926., kćier ANA 1919., RUŽA 1924., i MANDA 1929. god.

81. MATO VONIĆ rođ. 1860., supruga KATA 1865., sin MIJO 1903. god.

82. RUŽA VONIĆ rođ. 1880., kći MARA 1905. i sinovi MATO 1912., ANTO 1907. i VINKO 1916. god.

83. STIPO (Ivše) VONIĆ rođ. 1878., supruga ANA 1884. i kći MARA 1903. god.

84. STIPO (Pav la) VONIĆ rođ. 1880., supruga PAVLIJA 1880., sinovi PAVLE 1907., JANKO 1909., (Odveden iz m,lina u Bos. Gradišci i ubijen) IVO 1911., ILIJA 1912., STIPAN 1927. i MATO 1929. kćeri PAVA 1908. i JAGA 1909. god.

85. STIPO VONIĆ rođ. 1890. (Ubijen u tjeku rata) , supruga MARA 1899., sin BRANKO 1923. (Ubijen u tjeku rata) i MIRKO 1925. god.

DONJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

Ponovit ću ono što sam u prošlom broju “Suze” napisao: “Kako u osobnoj knjižnici posjedujem popis pučanstva za Novo Selo, Gornju Dolinu i Donju Dolinu i to za 1929. i 1948. godinu, odlučio sam da u narednim brojevima «Suze dolinske» objavljujemo te popise pučanstva, kao vjerodostojne dokumente toga vremenu o broj stanovnika u našim selima.

U prošlom broju “Suze” je objavljen Popis pučanstva iz 1929. godine za Novo Selo, a u ovom broju objavljujemo za selo

DONJA DOLINA (Popis pučanstva 1929. godine)

1. VINKO BANOVIĆ rođ. 1884, supruga DELFINA 1890., sinovi PETAR

1905. , FERDO 1912. (poginuo u II. sv. ratu kao hrvatski vojnik), IVAN

191 9., MIRKO 1923., MARKO 1926. i kći MANDA 1922. god.

2. ANTO BANOVIĆ rođ. 1895. god., supruga REZA 1891., sinovi ILIJA 1919., ANTO 1924., i IVO 1927., kćeri PAVA 1912. ANA 1914. i JAGA 1920. god.

3. ANTO (Grge) ČEGRLJ rođ.. 1904., majka JANJA 1884., supruga MILKA 1905., sin MIRKO 1929. (?) KAJA 1917. god.

4. LUKA ČEGRLJ rođ. 1907. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga KATICA 1908. i kći MARIJA 1927. god.

5. MARKO ČEGRLJ rođ. 1900., majka JELA 1870., supruga MANDA 1901., kćeri ANKA 1921., MILKA 1924. i sin MIJO 1928. god.

6. MILAN ČEGRLJ rođ. 1886., supruga KAJA 1888., sin VLADO 1919. i pastorak STIPO 1911. GOD.

7. NIKOLA (Ante) ČEGRLJ rođ. 1884. i supruga MANDA 1886. god.

8 STIPAN (Antuna) ČEGRLJ rođ. 1880., supruga JAGA 1892., sinovi ANTO 1920. (strijeljan 1945. god. u Slav. Brodu) i IVO 1922., kćeri: KATA 1923., MANDA 1926. i MARA 1929. god.

9, IVAN (Mije) ĆORKOVIĆ rođ. 1888., supruga JANJA (r. Tomić) 1889., sinovi STIPO 1914., ILIJA 1923. (poginuo u II. sv. ratu), kćeri JELENA 1921, i KATA 1925. god.

10. IVO (Ante) ĆORKOVIĆ rođ. 1883. (ubijen pod kraj II. sv. rata kod rijeke Mature), supruga MARA 1894., sinovi ILIJA 1923., MIRKO 1925. i ALOJZ 1929., kćeri JULA 1908., JELENA 1913., MILKA 1918., JANJA 1920., ANKA 1921. i ANĐA 1927. god.

11. MIRKO (Mate) ĆORKOVIĆ rođ. 1896., supruga MILKA 1897. SINOVI MATO 1924. i ANTO 1928., kćeri: LJUBA 1920., MARA 1922., MANDA 1924. i JELENA 1927. god.

12. MATO (Mije) ĆORKOVIĆ rođ. 1902., majka KATA (r. Vilić) 1871., supruga MANDA (r. Vidić) 1914., sinovi MIJO 1927., LJUPKO 1929. (umrli kao djeca 1932. god.) i MIRKO 1935. (umro 2009.), kćeri: ANKA 1931., JULKA 1938., KATA 1941. i JANJA 1945. god.

13. PAVA DULIĆ rođ. 1878., kćeri ANKA 1911. i ROZIKA 1915., sin FERDO 1912. god.

14. URŠ ULA DŽAIĆ (r. Belina) rođ. 1889. i sin JAKOV 1907. (poginuo u II. sv. Ratu)

15. STANKO GRGIĆ rođ. 1883., supruga MARA 1883., sinovi: MATO 1906., MIRKO 1913., LUKA 1916. i IVAN 1922. (sva četvorica poginula u II. sv. ratu)

16. VINKO GRGIĆ rođ. 1909. (Ubijen 1948. godine u Zenici), majka MARA 1870., sestra MANDA 1907. i brat BRANKO 1912. god.

17. IVO GUBIĆ rođ. 1891., supruga MARA 1902. sinovi LUKA

18. MANDA GUBIĆ rođ. 1875., sin ANTO 1905. (Ubijen1945. god. kod kuće), snaha ANĐA 1909., unuk FILIP 1929. god.

19. PAVLE GUBIĆ rođ. 1987. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga PAVA 1898., kćeri: MARA 1917., JULKA 1920., LJUBA 1921., JELENA 1925. i sin ANTO 1924. god. (Poginuo u ratu).

20. MANDA IVIČIĆ rođ. 1869. god.

21. IVO Š OKIĆ rođ. 1896. god., supruga LUCIJA 1896. sinovi VINKO 1921. i ILIJA 1924., kćeri: MARIJA 1915., LJUBA 1917., JELENA 1927. i ANKA 1929. god.

22. MIJO JAKARIĆ rođ. 1894., supruga JANJA 1893., kći MARA 1920. i sin ILIJA 1923. god. (RUŽA 1912. i IVO 1913.)

23. STIPO JAKARIĆ rođ. 1902. supruga KATA 1902., kći JELENA 1922. i sin IVO 1925. god.

24. IVO JUREŠ IĆ rođ, 1880. brat MARIJAN 1902. (Ubijen 1945. god. kod kuće), snaha MILKA 1893., sestra KAJA 1894, kći JELENA 1914., sin LUKA, sinI VO 1919. (MIJO 1929. i VINKO 1914.)

25. ILIJA JUREŠ IĆ rođ. 1872., supruga JANJA 1872., sinovi: IVO 1904., ILIJA 1906. i STIPO 1912., kćeri MILKA 1910. i NEVENKA 1916. god.

26. LUKA JUREŠ IĆ rođ. 1893., supruga SOFIJA 1895. i sin ANTO 1919. god. (Ubijen u Bos. Mačkovcu 1945. god.)

27. LUKA JUREŠ IĆ rođ. 1886., supruga ANA 1888. sinovi: IVO1906., MILE 1910., MARKO 1916., ANTO 1920., SLAVKO 1923., BLAGOJA 1928., kći MARA 1909.snaha MARICA 1909. god.

28. ILIJA KNEŽEVIĆ rođ. 1887. , supruga RUŽA 1888., sin IVO 1907., kćeri MARA 1911. i JULA 1915.

29. IVO KNEŽEVIĆ rođ. 873., supruga JANJA 1875. sinovi FILIP 1904. I MARIJAN 1908. (Obojica poginuli u II. sv. ratu) snaha MANDA 1908. unuka TEREZIJA 1927. i unuk MATO 1929. god.

30. ILIJA (Filipa) KNEŽEVIĆ rođ. 1835., sin MATO 1871., unuk MIJO 1906., unuke MARA 1906. i JELA 1902 i praunuka JANJA 1902. god.

31. IVAN (Mije) KNEŽEVIĆ rođ. 1891., supruga MANDA 1892. kći ANKA 1923. (PETAR 1902.)

32. FILIP (Mije) FILIP 1888., supruga VERA 1886., sinovi: MIJO 1921., IVO 1922., ILIJA 1927., kćeri KATA. i ANA 1924. god.

33. FILIP (Filipa) KNEŽEVIĆ rođ. 1845. supruga KATA 1845., snaha RUŽA 1888., unuci ADAM 1909., FERDO 1914. i unuka KATA 1912. god.

34. LUKA KNEŽEVIĆ rođ. 1902. , majka RUŽA 1870., braća: FILIP1904., MIJO 1905., JANDRIJA 1906., MARTIN 1909., sestre MARA 1916., i ANKA 1918., supruga JULKA 1904., snaha ANKA 1907. sinovi ANTO 1925., STIPO 1927., IVO 1929., kći JELENA 1923. god.

35. MATO (Ante) KNEŽEVIĆ1885., supruga ANKA 1885., sin VINKO 1905., snaha KATA 1909., unuci VLADIMIR 1927. i ILIJA 1928. god.

36. ANTO KOVAČEVIĆ rođ. 1878. , supruga JULA 1880., kćeri JULA 1915. i NADA 1920. god.

37. ANTO (Mije) KOVAČEVIĆ rođ. 1900. supruga JULKA 1900., baba KATA BARUŠ IĆ 1870., kćeri: JANJA 1920., KATA 1923., MARICA 1924., JELENA 1926. i sin STIPAN 1929. god.

38. FLORIJAN KOVAČEVIĆ rođ. 1896. (Ubijen 1945. god. kod kuće) supruga TERA 1894., kći JELENA 1922., sinovi MILOVAN MILE 1924. i BLAGOJA 1927. god.

39. PAVLE KOVAČEVIĆ rođen 1895., supruga JULA 1897., majka RUŽA 1849., sin FERDO 1919., kćeri FINA 1920., MIRA 1923. i jelena 1926. god.

40. LUKA KOVAČEVIĆ rođen 1880., supruga EVA 1883., kćeri JANJA 1909. i MILKA 1920., sinovi MIRKO 1914. i NIKOLA 1923. god. (Poginuo u ratu).

41. MIJO KOVAČEVIĆ rođ. 1894. (Ubijen kod kuće 1945. god.), majka RUŽA 1840., supruga KATA 1897., sinovi ILIJA 1919. i SLAVKO 1924. (Poginuo u ratu), kćeri LJUBA 1920. (Ubijena kod kuće 1945. god.) i ANKA 1925. god.

42. MATO (Mije) KOVAČEVIĆ rođ. 1895., supruga KATA 1891. sin MIJO 1920 i STIPO 1924 (Poginuo 1943. god.) , kći LJUBA 1929. god.

43. MATO (Ante) KOVAČEVIĆ rođ. 1876., supruga JANJA 1874. sin MATO 1906. (Ubijen u Srbiji 1948. god.) snaha MARA 1906., kći KAJA 1909., sinovi IVICA 1911. i ANTO 1917. god.

44. VINKO KOVAČEVIĆ rođ. 1886. god., majka JULA 1869., supruga Š IMICA 1887., sinovi: IVAN 1904., MARIJAN 1905. (Poginuo u ratu), VINKO 1908., STIPAN 1912., MARKO 1913., FERDO 1915., snaha JANJA 1906., unuci ANTO 1926. i VLADIMIR 1929. god.

45. VINKO LAGUNDŽIJA rođ. 1900., supruga ANKA 1899., kćeri MILKA 1922. i DRAGICA 1926. god.

46. IVAN (Ivana) MARINOVIĆ rođ. 1895., supruga KATA 1893., kćeri LJUBA 1920., ANKA 1923. i MANDA 1926., sinovi LUKA 1924. (Poginuo u ratu) i VLADO 1929. god.

47. IVO (Mate) MARINOVIĆ rođ. 1872., sinovi VINKO 1097. i BRANKO 1912. god. (Ubijen kod kuće 1943. god.)

48. ILIJA MARINOVIĆ rođ. 1876., supruga JULA 1875., din PAVO 1908., snaha JANJA 1909., unuka JULA 1928. i unuk 1929. god.

49. MATO MARINOVIĆ rođ. 1893., supruga ANA 1894., kćeri MILKA 1924., BLAŽENA 1926. i JELENA 1922., sinovi FRANJO 1919. i MARKO 1927. god.

50. MIJO (Mate) MARINOVIĆ rođen 1880., supruga RUŽA 1886., baba MARA 1870., kćeri KATA 1914. , DRAGINA 1925., sinovi MIJO 1918. i JOZO 1922. god. (Ubijen 1945. god. U Vrbju).

51. ANTO ORŠ ULIĆ rođ. 1882. god.

52. GIZELA (Mate) PETROVIĆ rođ. 1886., sinovi MIJO 1919. i LUKA 1914. god.

53. ILIJA (Ante) PETROVIĆ rođ. 1883., supruga KATA 1872. god.

54. MATO (Ilije) PETROVIĆ rođ. 1897. (Ubijen u Vrbju 1948. god. od strane KNOJ-a), supruga LJUBA 1897., sinovi ILIJA 1921. i IVO 1925. god. (Poginuo u ratu).

55. MATO (Ante) PETROVIĆ rođ. 1883., supruga JELICA 1885., sinovi IVO 1906. i KARLO 1914. god.

56. MIJO PETROVIĆ, rođ. 1868., supruga JANJA 1880., sinovi DRAGUTIN 1902. i MIRKO 1905., snaha KATA 1904. god.

57. KATA (Mate) PETROVIĆ rođ. 1870., kći JANJA 1888., ununke MANDA 1912. i KATA 1915. god.

58. STIPAN PETROVIĆ rođ. 1902., majka JELA 1884., supruga KATA 1901., sinovi MIRKO 1921. (Poginuo u ratu), VINKO 1926., JAKOV 1929. i kći JANJA 1922. god.

59. IVO STOJAKOVIĆ rođ. 1860., supruga ANA 1863. god.

60. KARLO STOJAKOVIĆ rođ. 1904., supruga JELICA 1903. i sin MIRKO 1927. god.

61. LJUBA (Dragutina) STOJAKOVIĆ rođ. 1904., LJUBA 1911., djever STIPO 1915. i sin JANDRIJA 1928. god.

62. MIJO (Stipe) STOJAKOVIĆ rođ. 1900., majka KAJA 1865., supruga ANKA 1900., sinovi LUKA 1922. i VLADIMIR 1929., kćeri JULA 1923. i JANJA 1924. god.

63. PAVLE (Nikole) STOJAKOVIĆ rođ. 1886. god., supruga MANDA 1889., sinovi MIJO 1906. i FERDO 1921., kćeri MILKA 1910. i MARA 1925. god.

64. FABIJAN STIPANČEVIĆ rođ. 1888. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga MARA 1887., sinovi IVAN 1909. i VINKO 1911. (Ubijen 1945. god. nedaleko od kuće u Donjem polju), kćeri MANDA 1914. i JAGA 1923. god.

65. LUKA (Pavla) Š OKIĆ rođ. 1863., supruga MANDA 1971., kći MANDA 1895. god.

66. FERDO Š OKIĆ rođ. 1893., supruga EVA 1897., sinovi PAVO 1920., IVO 1925. (Poginuo u ratu), DRAGOMIR 1927., kćeri LJUBA 1922. i ANKA 1924. god.

67. ANTO (Marko) Š OKIĆ rođ, 1892., supruga JANJA 1893., brat MATO 1907., sinovi: ANTO 1919., DRAGOJA 1923., ŽELJKO 1924. (Poginuo u ratu), TOMISLAV 1925,, kćeri LJUBA 1921. i DRAGINJA 1923. god.

68. ĐURO Š OKIĆ rođ. 1884. supruga KATA 1894., sinovi: STIPO 1912., BRANKO 1914., NIKOLA 1919. (Poginuo u ratu), SLAVKO 1924., kćeri TERA 1923. i RUŽA 1929. god.

69. LUKA (Nikole) Š OKIĆ rođ. 1876., supruga MARA 1876., sinovi: IVO 1911., MIJO 1904., PETAR 1906. i VINKO 1913. god.

70. MARA (Nikole) Š OKIĆ rođ. 1885., sin MARKO 1909., kćeri JULKA 1911. i KATA 1919. god.

71. MIJO Š OKIĆ rođ. 1854., sin IVAN 1886. (Ubijen 1943. god. kod kuće), snaha PAVA 1889., unučad: ANKA 1912., BORISLAV 1913., MILKA 1914., DANICA 1919., LEPA 1920. i RUDOLF 1924. god.

72. MATO (Filipa) Š OKIĆ rođ. 1908. i sestra DRAGICA 1913. god.

MIRKO Š OKIĆ, rođ. 1901., supruga PAVKA 1904., sin MIRKO 1925. i kći MARA 1929. god.

73. PAVO Š OKIĆ rođ. 1889. god, supruga JULA 1887., sinovi VINKO 1913. (Ubijen 1943. god. kod kuće), JOZO 1921. (Ubijen 1945. god. kod Našica pri povlačenju) i LUKA 1924., kćeri: MANDA 1912., URŠ ULA 1914. i JELENA 1928. god.

74. ILIJA TERZIĆ rođ. 1897., supruga JULA 1889., sinovi MIRKO 1921. i MATO 1925. i kći MANDA 1923. god.

75. JELA (Ante) TERZIĆ rođ. 1882., sin MARTIN 1909., kćeri DRAGINJA 1911. i PAVA 1914. god.

76. MARKO TERZIĆ 1904. (Ubijen u II sv. ratu), otac MARKO 1864. majka ANĐA 1875., supruga ANKA 1902., kći MARA 1922. i sin MATO 1924. god.

77. MIJO (Ivana) TERZIĆ rođen 1895. god. (Ubijen 1945. god. kod kuće), supruga RUŽA 1894, god.

78. FILIP (Ive) TERZIĆ rođ. 1901. (Ubijen 1945. god. kod kuće), majka MANDA 1872., supruga MANDA 1901. i kći KATA 1928. god.

79. ANTO (Stipe) TOMIĆ rođ. 1906., majka MANDA 1885., supruga MANDA 1905., sestre MARA 1912., LJUBA 1914., KAJ 1916. sin STIPO 1924. i kći JELA 1927. god.

80. LUKA TOMIĆrođ. 1904. (Ubijen 1945. god. kod kuće), majka PAVA 1876., baba MARA 1850., supruga MANDA 1902., brat MARKO 1907., snaha MARA 1907., sestra MARA 1910., sinovi VINKO 1922., MIRKO 1926., kći JULKA 1924., TEREZIJA 1929., sinovac STIPO 1929. god.

81. ILIJA TUTIĆ rođ. 1865., supruga RUŽA 1886., sinovi MATO 1904. i FABIJAN 1917. i kći KATA 1907. god.

82. BLAGOJA VUJIĆ rođ. 1902. (Ubijen kod kuće 1945. god.), supruga PAVA 1904., kći MANDA 1925. i sin MATO 1927. god.

83. IVAN VUJIĆ rođ. 1884., sinovi MILE 1911., KARLO 1920. (Poginuo u ratu) i VINKO 1921. i kći JELENA 1919. god.

84. LUKA (Mile) VUJIĆ rođ. 1892., majka MARA 1861. supruga KATA 1901., sinovi STEFAN 1921, VLADO., JOZO 1926., IVAN 1929. i kći MARA 1924. god.

85. FILIP VUJIĆ rođ. 186., supruga MARA 1896., snaha JANJA 1885., unuka PAVA 1924., unuci FILIP 1918. i ILIJA 1922. god. (Oboica poginula u ratu).

86. LUKA VIDIĆ rođ. 1888., supruga BLAZINA 1886.., kćer MARA 1911. i MANDA 1911., sinovi LUKA 1923. (Poginuo u ratu), VINKO 1925. i IVO 1927. god.

( OPASKA: Naseljeno mjesto Donja Dolina je prigodom popisa pučanstva 1929. godine imalo 86 hrvatskih kuća i 28 srpskih, koje nisu o ovom popisu obuhvaćene. Tekst pisan kosim slovima je dopisao priređivač)

NOVO SELO Popis pučanstva 1929. godine

Poodavno sam dobio od uče Stipe, Stipe Oršulića iz Supetra na otoku Braču pismo koje počinje slijedećim riječima:

“Micane, kao i ti, često razmišljam o našim selima pa mi pade na pamet da ne bi bilo pošteno pustiti zaboravu sve one generacije naših starih koji su živjeli u dolinskim selima a o njima ima pisanih tragova ili su nam još u sjećanju. Neki su od njih u svoje vrijeme imali značajnu ulogu za razvoj naših sela..
Na osnovu moje dosežnosti pamćenja, ja ih svrsta u 4 redoslijeda, u četiri vremenska razdoblja življenja i njihovog djelovanja za boljitak njihovog i našeg sela:
-stare, koji su već svi pomrli,
-srednje, od kojih su samo poneki još živi,
-kasnije, skoro su još svi živi(moja generacija) i
– mlađe, koji su svi živi (tvoja generacija), ali zbog rata svi su iseljeni.»Uz pismo je dostavio i popis određenih osoba, međutim ja sam se vratio puno dalje u prošlost. Kako u osobnoj knjižnici posjedujem popis pučanstva za Novo Selo, Gornju Dolinu i Donju Dolinu i to za 1929. i 1948. godinu, odlučio sam da u narednim brojevima «Suze dolinske» objavljujemo te popise pučanstva, kao vjerodostojne dokumente toga vremenu o broj stanovnika u našim selima, a za ono što je učo Stipa pripremio, nikada neće biti kasno.Od p. Damira sam za ovaj posao dobio potporu i zaključili smo da će ovako široko dostupan popis pučanstva omogućiti brojnim Dolincima, a poglavito onima koji su davno odselili iz dolinskih sela da istražuju svoje «korijene» i da ih što bolje sačine svoja rodoslovlja.

U ovom broju Suze” objavljujemo:

NOVO SELO Popis pučanstva 1929. godine

1. ILIJA BUDIĆ, rođ. 1897. god., supruga ANA 1901. , sin BOGDAN 1919., sin PAVLE 1923., sin SLAVKO 1926. i kći LJUBICA 1923. god.

2. STIPAN BUDIĆ, rođ. 1912. god i brat VLAJKO 1913. god.

3. JANJA DAKIĆ supruga pok. ĐURE rođena 1889. god., sin ADAM 1910., sin FRANJO 1914.( nije se vrtio iz rata), kći JAGA 1920., i kći JELA 1824. god.

4. FRANJO DAKIĆ rođ. 1883. god., supruga JULA 1887., sin MIRKO 1909., sin LJUBKO 1920. .( nije se vrtio iz rata), DAMLJAN 1924., kći JELA., kći EVA i kći KAJA 1923. god.

5. STIPO DAKIĆ rođ. 1894. god., supruga MARA 1899. , sin LUKA 1919, sin ANTO 1928., kći KATA 1921., kći MANDA 1923, kći JELA 1926. i majka MARA 1859. god.

6. STIPO JURIĆ rođ. 1902. god., supruga MANDA 1894., kći LJUBA 1921. i sin SLAVKO 1927. god.

7. FILIP JURIĆ rođ. 1898. god., supruga ANA 1892., sin MARKO 1912., kći KAJA 1914., sin VESELJKO 1920. i sin MATO 1926. god.( nije se vrtio iz rata).

8. MIJO JURIĆ rođ. 1894. god., supruga KAJA 1897., kći RUŽA 1920., sin IVO 1922. ( nije se vrtio iz rata), i kći MANDA 1926. god.

9. JANJA JURIŠ IĆ, rođ. 1889. god., sin MATO 1908., sin VINKO 1912., sin FERDO 1920., kći JAGA 1911., MANDA 1915. i kći MARA 1927. god.

10. PAVA KNEŽEVIĆ rođ. 1879. god., sin MARIJAN 1912., kći MANDA 1914. i kći MARA 1917. god.

11. STIPO KNEŽEVIĆ rođ. 1849. god., supruga MARA 1871., sin FLORIJAN 1904., snaha MARA 1901., unuka PAVA 1921., unuka MILKA 1924., i unuka RUŽA. god.

12. JOZO KNEŽEVIĆ rođ. 1887. god., supruga KAJA 1888., kći TERA 1915. i kći ANA 1921. god.

13. JULA KNEŽEVIĆ rođ. 1874. god., sin Ilija 1907., snaha ANA 1905., kći JAGA 1925. i SLAVKO 1927. god.

14. NIKOLA KNEŽEVIĆ rođ. 1873. god., supruga ANA 1873., sin VINKO 1 1903., snaha JANJA 1903., sin LATKO 1907. (Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), kći JAGA 1911. i unuk SLAVKO 1927. god.

15. JANJA KNEŽEVIĆ rođ. 1869. god., sin IVO 1902., snaha KATA 1902., kći JAGA 1911., kći KAJA 1914., unuka DAMJAN 1925., i unuka ANA 1928. god.

16. LUKA KNEŽEVIĆ rođ. 1900. god. Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), supruga LJUBA 1901., sin DAMJAN 1921., sin IVO 1927., kći MILKA 1919. i kći TINA 1927. god.

17. VINKO /Ante/ KNEŽEVI rođ. 1899. god. (Ubijen u Novom Selu tijekom II. svjetskog rata), supruga MARA 1889. (poginula u Bos. Gradišci od avio-bombe), sina ADAM 1927., kći KATA 1923., kći RUŽA 1928. i JAGA 1913. god.

18. ANTO KNEŽEVIĆ rođ. 1873. god., supruga KATA 1884., sin PAVLE 1908., kći ANA 1911., /te LATKO 1910., JANJA 1913., i EVA 1915. god. /

19. IVO KNEŽEVIĆ rođ. 1903. god., supruga MANDA 1903., kći JANJA 1923. i kći JELA 1925. god. (kći Milka 1930., sin Željko 1936., i sin Marko 1942. god.)

20. MIJO KNEŽEVIĆ rođ. 1869. god., supruga MARA 1869., kći JULA 1907. i sin STIPO 1912. god. (Nije se vratio iz rata).

21. PEJO KNEŽEVIĆ, rođ. 1897. god. (Nije se vratio iz rata)., supruga KATA 1893., sn. JAGA r. Vonić 1911. god.

22. LOVRO KOVAČEVIĆ, rođ. 1887. god. (Ubijen u Donjem Varošu u tijeku II. svjetskog rata), supruga MARA 1988., sin KARLO 1910. (Ubijen u Donjem Varošu u tijeku II. svjetskog rata), sin JOZO 1912., sin ILIJA 1919., sin MARKO 1922. (Nije se vrtio iz rata), sin PETAR 1927. i kći JELKA 1914. godine.

23. ILIJA /Pavla/ KOVAČEVIĆ rođ. 1887. god., supruga KATA 1891. sin STIPAN 1913., sin IVO 1921. i kći MANDA 1918. god.

24. ILIJA /Mate/ ILIJA rođ. 1892. god. (Potkovan otjeran u Kozaru za vrijeme II.svjetskog rata gdje je i ubijen), supruga JANJA 1887., sin ŽELJKO 1923., (ubije u Samoboru 1945. god.), sin VLADO 1926. i kći ANA 198. god.

25. MATO KOVAČEVIĆ pok. Ive rođ. 1864. god., supruga KATA 1894., sin ABIJAN 1910., sin Mirko 1919.(nije se vratio iz rata), kći PAVA 1909., kći TERA 1915., sin Ivo 1903., unuka Ana 1921. i unuka Anđa 1928. god.

26. MIJO KOVAČEVIĆ rođ. 1901. god., supruga ZORKA 1899., sin PAVLE 1927., kći TERA 1918., PAVA 1921., i kći JANJA 1924. god.

27. PEJO KOVAČEVIĆ rođ. 1865. god., supruga JANJA 1864., sin MATO 1902., snaha STANA 1907. i sin MIRKO 1915. god. ( nije se vratio iz rata).

28. MATO KOVAČEVIĆ pok. Ante rođ. 1879. god., supruga JELA 1887., sin STIPO 1907., sin MIJO 1911., MARKO 1915., PEJO 1923., ( nije se vratio iz rata). kći MARA 1912., kći JULA 1916. i kći EVA 1920. god.

29. MIJO LAGUNDŽIJA rođ. 1901. god. (Ubijen u Kozincima 1945. god.) supruga PAVA 1907. , brat LUKA 1905., snaha ANA 1905., brat MATO 1918. (nije se vratio iz rata), kći JULA 1926. i kći JAGA 1918. god.

30. MATO MATKOVIĆ rođ. 1881. god., supruga RUŽA 1887. i kći TERA 1914.god.

31. KUZMAN MATKOVIĆ rođ. 887. god., supruga MANDA 1889., kći JANJA 1912., kći TERA 1914., kći KAJA 1910. i kći ANA 1923. god.

32. ILIJA MATKOVIĆ rođ. 1859. god., supruga KATA 1959., sin FILIP 1900.,snaha KATA 1900-. Unuk FLORIJAN 1926., unuka JAGA 1923. i unuka MILKA 1928. god.

33. IVO MATKOVIĆ rođ. 1889. god., supruga RUŽA 1889., sin LUKA 1912.,(ubijen u Novom Selu 1945. god.) BOGDAN 1923., sin ILIJA 1925.,kći ANA 1914., kći JANJA 1916., kći MARA 1917., kći PAVA 1910. i kći TERA 1918. god.

34. ANĐA MATKOVIĆ rođ. 1889. god., sin VINKO 1909. i kći LJUBICA 1917.god.

35. MATO MATKOVIĆ rođ. 1854. god., supruga MARA 1854., sin ADAM 1889.(Ubijen u Kozincima 1945. god.) snaha MARA 1889., unuk MATO 1913., unuk FERDO 1919., unuk KUZMAN 1922., unuk STIPO 1925. i unuka ANA 1928. god.

36. KATA MATKOVIĆ rođ. 1889. god., sin IVO 1909., sin VINKO 1919., kći ANA 1921. i kći DRAGICA 1924. god.

37. MATO /Ilije/ MATKOVIĆ rođ. 1898. god., supruga JULA 1896., sin LJUBKO 1922.,/nije se vrtio iz rata/ sin VLADO 1923., /Nije se vratio iz rata/, sin SLAVKO 1928., kći DRAGICA 1925., barat ILIJA 1913, brat FILIP 1916., /Ubijen u Kozincima 1945. god./ sestra MARA 1910. god.

38. JAKOV MATKOVIĆ rođ. 1897. god., supruga LJUBA 1896., sin DRAGUTIN 1919. i kći RUŽA 1915. god.

39. STIPO MATKOVIĆ rođ. 1884. god., supruga KATA 1885., sin MARIJAN 1921., sin ANTO 1926 (nije se vratio iz rata), kći MANDA 1911. i kći MILKA 1913.god.

40. MARKO MATIJAŠ EVIĆ rođ. 1902. god., supruga JULA., sin JAKOV 1928.,brat STIPO 1913. i majka KATA 1889. god.

41. RUŽA MUSIĆ supruga pok. Luke rođ. 1864. god., sin LUKA 1894., snaha ANA 1901., unuka BRANKO 1919. (nije se vrtio iz rata), unuka KATA 1923.i unuka DRAGICA 1925. god.

42. JAKOV MUSIĆ rođ. 1887. god., supruga JANJA 1884., sin IVO 1909., sin MARTIN 1913. (nije se vratio iz rata), kći ANA 1908. i kći MARA 1912. god.

43. MARIJAN MUSIĆ rođ. 1890. god., supruga JELA 1889., sin ANTO 1920., (nije se vratio iz rata) , sin VINKO 1915. (strijeljan u Samoboru 1945.), kći JAGA 1912., kći PAVA 1914., Š IMICA 1919. i TERA 1923. god.

44. STIPO ORŠ ULIĆ rođ. 1878. god., supruga KAJA 1882., sin ILIJA 1906., sin FILIP 1913. i STIPO 1916. god.

45. VESELKO ORŠ ULIĆ rođ. 1899. god., supruga ANĐA r Knežević 1903., kći JAGA 1922., sin MATO 1923. god. (poginuo u ratu 1943.), sin IVO 1926., kći JAGA 1928.. god., sin DOBROSLAV- Slavko 1938, sin LJUBOSLAV – Ljupko 1931., sin MIJO 1934., sin ANTO 1941. i kći KAJA 1945

46. VINKO ORŠ ULIĆ, rođ. 1902., supruga ANA 1901., majka KATA 1875., brat PAVLE 1904., snaha KATA (supruga Pavla) 1906., unuk MIJO 1928.,brat LATKO 1907., snaha ANA 1913., kći MILKA 1922., sin ILIJA 1926., kći JANJA 1928. i snaha RUŽA.

47. MIJO ORŠ ULIĆ rođ. 1893. god., supruga JELA 1889., sin IVO 1913. /nije se vratio iz rata/, FERDO 1915. /nije se vratio iz rata/ i kći MARA 1919. GOD.

48. PEJO ORŠ ULIĆ rođ. 1900. god., supruga TERA 1901. i kći LJUBICA 1920. god.

49. STIPO ORŠ ULIĆ rođ. 1896. god. supruga JELA 1892., sin MIRKO 1922. (nije se vratio iz rata) , KĆI MARA 1924. i sinovac ANTO VERIN 1909. god. (poginuo u Novom Selu 1945.).

50. ANA ORŠ ULIĆ udova pok. MATE rođ. 1863. god., sin JOSO 1903., (poginuo u Novom Selu 1945.). sin MARKO 1905., (poginuo u Novom Selu 1945.). sin MATO 1910., snaha MANDA 1901. i unuk LUKA 1928. god.

51. IVO (Mate) ORŠ ULIĆ rođ. 1900. god., supruga JULA 1905., sin DANIJEL 1925. , sin ALOJZIJE 1928., kći TEREZIJA 1930., sin ANTO 1935., kći FINKA 1938. i kći ANĐELKA 1942. god.

52. ILIJA (Mate) ORŠ ULIĆ, rođ. 1896. god. i supruga KATA 1901. god.

53. VINKO ORŠ ULIĆ rođ. 1902. god., supruga RUŽA r. Kovačević 1906., sin DAMJAN 1927. (ubijen u Novom Selu 1945. god.), sin STIPO 1935., kći MANDA 1930., sin MIRKO 1943. i sin ZVONKO 1945. god.

54. DELFA ORŠ ULIĆ rođ. 1876. god., sin MARIJAN 1905. /Nije se vratio iz rata/, sin LJUBOJA 1905., sin PAVLE /M/ 1910 i snaha TERA 1907. god.

55. MARKO STIPANČEVIĆ rođ. 1902. god., supruga KATA 1901. god., sin LJUPKO 1923., sin DAMLJAN 1926., kći MARA 1932. i kći JELA 1936. god.

56. MARKO STIPANČEVIĆ rođ. 1876. god., supruga ANA 1871. god., kći PAVA 1910., kći JAGA 1912., kći ANA. i kći TERA 1920. god.

57. JELA Š OKIĆ rođ. 1869. god., kći DRAGINJA 1900. i kći SOFIJA 1901.god.

58. MANDA Š OKIĆ rođ. 1862. god., sin LUKA rođ. 1897. god., snaha TERA 1891., unuk MILE 1920., unuka MANDA 1922., unuk PAVLE 1924., unuka MILKA 1926. unuka ANTO 1928. i DRAGOJA KNEŽEVIĆ 1912. god.

59. MATO VIDIĆ rođ. 1900. god. /Ubijen u Novom Selu 1945. god./, supruga JANJA 1892. god., sin MIJO 1924. /Nije se vratio iz rata/, sin STIPO 1925. i sin ADAM 1928. god.

60. VINKO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1895. god., supruga 1900., kći ANA 1922., kći MARA 1926., sin PAVLE 1930., kći MANDA 1933. i kći JELENA 1927. god.

61. ANTO /Mije/ VIDIĆ rođ. 1902. god., supruga KAJA r. Vonić 1906. kći JAGA 1926., sin MARIJAN 1932., sin MILIVOJ 1935. i sin ANĐELKO 1939.god.

62. LUKA VIDIĆ rođ. 1892. godine, supruga PAVA 1892., kći KAJA 1913.,kći PAVKA 1923., sin JANKO 1924., sin LAJKO 1926. i kći LJUBA 1928.god.

63. MARA VIDIĆ rođ. 1889. god., kći JAGA 1911., PEJO 1913. i kći MILKA 1919. god.

64. MATO VIDIĆ rođ. 1889. god., supruga FRANJKA 1892., sin MARIJAN. /Nije se vratio iz rata/, sin IVO 1919. i sin MARTIN 1924. god. /Strijeljan 1945. godine u Samoboru /.

65. IVO VIDIĆ rođ. 1899. god, supruga MARA 1900., kći ANA 1919., kći JULA 1923., kći JELA 1926. i sin MATO 1928. god.

66. ILIJA VONIĆ rođ. 1864. god., sin MIJO 1899., sin IVO 1905., snaha JELA (supruga Mije) 1899., snaha ANA (supruga Ive), unuk STIPO 1922., unuk ANTO 1926., unuka ANA 1927. i unuk VINKO 1928.

67. MATO VONIĆ rođ. 1904. god. i supruga LJUBA 1907. god.

68. ANTO VONIĆ rođ. 1889. god. i supruga KATA 1889. god.

69. VINKO VONIĆ rođ. 1897. god.

70. MATO VONIĆ rođ. 1872. god., supruga MANDA rođ. 1872. i sin ANTO 1908. god.

71. LUKA VONIĆ rođ. 1879. god. i supruga PAVA 1889. god.

72. ANTO VONIĆ rođ. 1893. god., supruga VERKA r Oršulić 1893., kći MARA 1919., kći ANA 1923. i JULA 1927. god.

73. MARA VONIĆ rođ. 1889. god., sin MARKO 1918., kći KAJA 1913., kći JULA 1915. i kći TERA 1916. god.

74. LJUBOJA VONIĆ rođ. 1900. god., majka JELA 1863., supruga ANA 1899.,kći JANJA 1919., kći MARA 1923., kći LJUBA 1927. i sestra PAVA 1916.god.

75. ZORKA VONIĆ rođ. 1885. god., sin MARIJAN 1909. god. /Nije se vratio iz rata/ i kći LJUBA 1921. god.

76. ANTO VONIĆ rođ. 1896. god. supruga KATA 1897., sin NIKOLA 1919., sin ILIJA 1921., sin MIRKO 1922. i sin IVO 1926. god.

77. ĐURO VONIĆ rođ. 1901. god. supruga JELA 1905., sin DANE 1926., kći MILKA 1927. i DRAGOJA JAKARIĆ 1914. god.

78. FILIP VONIĆ, rođ. 1904. god. i supruga ANĐA rođ. 1909. god.

79. VINKO VONIĆ rođ. 1897. god., supruga MANDA r. Vujić 1899., sin PETAR – Pejo 1919., sin MATO 1924., sin MIJO Mićo 1923., sin IVO – Ivka 1926., kći JELA 1927., kći MARA 1928., sin RAJKO 1928. i snaha RUŽA 1906. god.

80. IVO VONIĆ rođ. 1891. god., supruga JANJA 1899., kći MARA 1917., kći MANDA 1919., kći TERA 1922. i sin DAMJAN 1927. god.

81. ILIJA VONIĆ rođ. 1906. god. /Nije se vratio iz rata/, supruga MARA 1909. i ILIJA 1912. god.

(više…)

USKRSNI OBIČAJI

(Od Poklada do Mladog Uskrsa)

Nakon Pokladnog veselja i opuštenosti dolazi Pepelnica (Čista srida) dan posta i nemrsa s kojim, kao i u svemu Katoličkom svijetu, započinje vrijeme priprave za Uskrs Korizma.

Obred pepeljanja u crkvi nije se propuštao bez velikog i važnog razloga. Kako u Došašću (Adventu), tako i u Korizmi, nisu se pravila nikakva veselja a sav je ženski svijet u crkvu s rupcem (maramom) na glavi.

Vrijeme korizmenog odricanja u Dolinskom kraju se prakticiralo na različite načine: netko kroz Korizmu nije pušio, netko nije pio alkoholna pića, netko nije pio kavu, a ne mali broj je bio onih koji su Korizmu prepostili od početka do kraja.

U rane nedjeljne večeri dok je trajala Korizma mladići, djevojke i svi oni koji vole pjesmu, znali bi se okupiti kod seoskih križeva, česmi, na križanjima seoskih ulica (šorova) i zapjevati. No, tom zgodom se nije pjevalo ništa drugo osim pjesama pobožne tematike (svetih pjesama).

Tradicija i običaji Adventskog i Korizmenog odricanja od veselja i zabava održali su se u dolinskim selima sve do naših dana. Stari Dom mladeži u D. Dolini dok je bio u funkciji, kao i onaj novi u G. Dolini, u vrijeme Adventa i Korizme su bili zatvoreni. U njima u to vrijeme nisu priređivane nikakve zabave, priredbe, igranke, kino predstave i sl. U Korizmene petke, nakon pobožnosti križnog puta i večernje Mise organizirao se vjeronauk za mladež, dok su se u nedjeljne večeri mladi okupljali na tradicionalnu igru (kaišanje) kod seoskog bunara (česme) ili Pod klenom u D. Dolini.

Cvjetnica

Na zadnju korizmenu nedjelju Cvjetnicu, osim sudjelovanja na misi, važno je bilo, u crkvu na blagoslov, ponijeti jelove i zimzelenove grančice, a ako se Uskrs kalendarski slavio nešto kasnije, nosilo se i drugog cvijeća koje do toga vremena procvjeta. Tako blagoslovljeno cvijeće i grančice bi se nosile kući i kod kuće čuvale.

Vjerovalo se da te blagoslovljene grančice kuću štite od svakog zla, a posebno od udara groma, tuče (leda) i drugih posljedica ljetnog nevremena (salauke, ciklone).

Ako se pravovremeno opazi sa se u ljetnim mjesecima sprema veliko nevrijeme (salauka), sveti cvit bi se uz molitvu spaljivao na dvorištu ili u kući na ognjištu ili u peći (šporetu). Ako bi nevrijeme stiglo odveć brzo i iznenada, malo bi se svetog cvita protrljalo između dlanova te bacilo u kišu ili tuču i vjetar.

Veliki četvrtak

Sveto trodnevlje započinje na Veliki četvrtak. U dolinskim selima toga dana se u podne prestajalo sa svim poslovima i do Velike subote (Crvene subote), niti se što čistilo, melo, pralo niti pospremalo. Od podneva Velikog četvrtka pa do iza Uskrsa oko zemlje se ništa nije radilo. Na Veliki četvrtak se išlo na večernju misu, nakon koje je izvođena i slušana pučka pobožnost «Gospin plač». Po završetku ove pobožnosti nije se išlo kući, nego se do ponoći ostajalo u crkvi, u tihoj molitvi. Poslije ponoći svi su u tišini razilazili svojim kućama.

Veliki petak

Jedna stara pobožnost u Dolinskom kraju je vezana za Veliki petak. Ta pobožnost se događala u rano jutro Velikog petka. Naime vrlo rano, prije izlaska sunca, molilo se sto puta Oče naš, sto puta Zdravo Marijo i sto puta Slava Ocu i to mora biti sve dovršeno prije izlaska (rađanja) sunca. Ova pobožnost vezana je uz jednu pobožnu priču koja kaže kako je Isus obećao đavlu da će ga pustiti na zemlju, ako uspije za godinu dana pregristi jedan poveći željezni stup. No, ako netko na zemlji, na Veliki petak izmoli sto puta Oče naš, sto puta Zdravo Marijo i sto puta Slava Ocu, isti stup će se popuniti i postati još deblji. Ako je netko ovu pobožnost prakticirao dvije godine za redom morao je i treću, jer nije dobro da se ova pobožnost prekine sa parnim, nego neparnim godina uzastopnog moljenja.

Na Veliki petak pri ustajanju nitko se nije umivao, češljao, niti se kuća toga dana mela. Išlo se na prijepodnevne obrede Velikog petka (Slušanje Muke, ljubljenje križa i Pričest). Toga dana sav ženski svijet bio je u zamotane glave crnim rupcima (maramama). Cijeli dan se ništa nije radilo, nego se u molitvi promišljala muka i smrt Gospodinova.

Velika subota (Crvena subota)

Zadnji dan Sv. trodnevlja Velika subota (Crvena subota), obilježena je užurbanim pripremama za sam Uskrs. Na taj dan se ustajalo rano u jutro i započinjalo se s pripremama hrane za blagoslov u crkvi (Posvećenje), budući da se taj obred događao isti dan u prijepodnevnim satima. Na posvećenje se nosilo svega po malo: bojena jaja, kruh, meso, sol itd. Pošto je posvećenje bilo prijepodne, često puta uskrsna jela nisu bila dogotovljena. U tom slučaju na posvećenje se nosilo ono najnužnije: Kruh, sol i šibica. Kruh kao osnovna živežna namjernica; sol, kojom će se, za Uskrs pripravljena hrana, posoliti pri blagovanju i na taj način biti blagoslovljena, a šibica se nosila na posvećenje jer su se u kući, za razne prigode, palile blagoslovljene svijeće (svete sviće) na Svijećnicu i to blagoslovljenom šibicom (svetom šibicom). Za ovu prigodu u crkvi nije bilo sv. mise, nego samo obred blagoslova jela.

Jedan od važnijih poslova u kući na Veliku subotu je i bojanje (farbanje) jaja. Prije nego su se pojavile tvorničke boje, žene su uskrsna jaja bojile na slijedeći način. Sirovo jaje se, topljenim voskom, uz pomoć većeg pera (iz guskinog krila), najprije iscrta (ušara) na grančice, točkice, cvjetiće, razne geometrijske motive i sl, kako je tko već znao crtati. Tako ušarana jaja se stavljaju se u ledenu vodu, u kojoj su namočene ljuske od crvenog luka. Jaja se dobro pokriju (omotaju) s tim ljuskama i stavljaju se kuhati. Tijekom kuhanja jaja će poprimiti boju ljuske crvenog luka a mjesta iscrtana voskom, pošto vosak tijekom kuhanja otpadne s jaja, ostat će bijela.

Kuhanje šunke za Uskrs, dobro je znan običaj u našem narodu, posebno u panonskom dijelu Hrvatske. Š unka se kuhala i u Dolinskom kraju. No, čini se da je na silu hranjena (šopana) guska) u dolinskim selima ipak bila nešto specifičniji specijalitet. Naime, na Poklade bi se jedna guska iz jata odabrala, od jata odvojila i zatvorila te redovito obilno hranila i pojila cijelo vrijeme Korizme. Ipak, nije to bio uobičajeni tov, nego se guski svaki puta rukom u kljun stavljalo zrnje kukuruza i po malo zalijevalo vodom.

Uskrsno bdijenje u Dolinskom kraju započinjalo je oko 20:00 sati, kada bi se pred crkvom naložila vatra, potrebna za obrede Uskrsnog bdijenja. Vatru pred crkvom su ložili i čuvali mladići. Osim što se ista vatra, sa svom svojom simbolikom, blagoslivljala i koristila u obredu svijetla i paljenju velike uskrsne svijeće tek u 23:00 sata iste večeri, ona je već od 20:00 sati znak Uskrslog Krista, znak života i nade u vječni život. Zbog toga je brižno ložena, održavana i dostojanstveno čuvana. U 23:00 sata bi počeli obredi svijetla i sv. misa tako da bi oko ponoći moglo zazvoniti zvono i navijestiti veliku svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjega.

Uskrs

Uskrsni doručak (fruštuk) je u Dolinskom kraju bilo najvažnije i najsvečanije blagovanje toga dana. Za doručak se jela blagoslovljena hrana, a tom prigodom je na stolu gorjela na Svijećnicu u crkvi blagoslovljena svijeća, koja se palila samo blagoslovljenom šibicom. Nakon doručka slijedile su pripreme za odlazak u crkvu na Uskrsnu misu, nakon koje se obavezno ostajalo u kolu pred crkvom.