Dok se Republika Hrvatska pripremala za obilježavanje, tužne tridesetčetvrte obljetnice pada Grada Heroja Vukovara i pokolja civila u selu Škabrnja, biskupi, svećenici i preostali vjernici župa Bos. Gradiška, Dolina i vjernici koji su pristigli iz drugih krajeva BiH i Hrvatske, su u privremenom bogoslužnom prostoru sv. Roka (u dvorani župne kuće u Bosanskoj Gradišci) obilježili tužna, dvadesetprva obljetnicu mučeničke smrti bosanskogradiškog župnika i upravitelja župa Dolina i Nova Topola, župnika mons. Kazimira Višatickog.
Kada se je Hrvatski puk pripremao za obilježavanje 33. obljetnice pada Grada heroja – Vukovara kao i Ravno-kotarskog mjesta Škabrnje, u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je obilježena dvadeseta obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki.
Oko oltara, na molitveno sjećanje na pokojnog bosanskogradiškog župnika msgr. Kazimira, se okupilo trinaest svećenika iz Banjolučke, Požeške, Sisačke biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, dva banjolučka biskupa, msgr. Željko Majić i biskup u miru msgr. Franjo Komarica, te brojni vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola i različitih mjesta Hrvatske.
Svi su oni došli kako bi obilježili dvadesetu obljetnicu nasilne smrti, koja je bolno odjeknula, ne samo u Banjolučkoj biskupiji, nego i izvan granica Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Nakon riječi pozdrava, bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić je kazao:
„Okupili smo se u vjeri, nadi i ljubavi da kao vjernici molimo za pokojnika, preporučujući ga dobrom i milosrdnom Bogu. Župnik Kazimir, već dvadeset godina nije među nama, ali je još uvijek s nama u našim molitvama i sjećanjima.
Neka ova sv. Misa, koju prikazujemo za pokojnog Kazimira bude čin naše vjere i ljubavi prema Kristu i mučeniku Kazimiru. Raduje me da je večeras među nama naš otac biskup msgr. Željko Majić, koji je prvi put u ovoj župi nakon svog imenovanja u ožujku. Isto tako me veseli nazočnost msgr. Karla i preč. Adolfa – braću pok. Kazmira i rodbine.
Izražavam dobrodošlicu Zejnilu efendiji Latifoviću – glavnom bosanskogradiškom imamu, dopredsjedniku entiteta RS ispred hrvatskog naroda Davoru Pranjić, generalnom konzulu Republike Hrvatske u Banja Luci Zoranu Piličiću, Slavku Mekiniću ispred gradske uprave Grada Bos. Gradiška, predsjednici Hrvatskog pjevačkog društva „Posavac“ iz Bos. Gradiške Ljiljani Došen i njenoj zamjenici Tatjani Milojević.
Misno slavlje je predslavio msgr. Željko, koji j nakon tumačenja današnjeg Evanđelja po Marku zaključio Isusovim riječima: „ … Nebo će i zemlja uminuti , ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“
Po završetku misnog slavlja, predstavljena je, netom iz tiska izišla, knjiga SJEĆANJA NA KAZIMIRA, autora msgr. dr. Karla Višaticki. Prije samog predstavljanja, p. Tomislav je kazao: „Od 2005. godine, redovno se obilježavaju godišnjice mučeničke smrti pok. Kazimira, najprije misnim slavljima, ali i drugim prigodnim događajoima.
Tako je 2005. god. postavljena Spomen ploča na župnu kuću u kojoj je počinjeno teško ubojstvo. Za 10. obljetnicu smrti 2014. godine je snimljen i prikazan dokumentarni film o mučeniku Kazimiru koji je može pogledati na mrežnoj uslugi You Tube, koji se može pronaći pod naslovom: “Msgr. Kazimir Višaticki (1939. – 2004.) – Dokumentarni film“, blagoslovljena Spomen ploča u dolinskoj crkvi u „Spomen duhovnim pastirima dolinske župe koji svoje poslanje zapečatiše krvlju svjedočkom“, među njima i msgr. Kazimir i tiskana preklopna spomen-sličica s osnovnim podacima mučenika Kazimira.
U povodu 15. obljetnice uređena je i otvorena Spomen soba msgr. Kazimir Višaticki, koju je blagoslovio msgr. Vinko kar. Puljić i replint spomen preklopne sličice, ovoga puta osim na hrvatskom, tiskana je na poljskom i engleskom jeziku.
Za ovu 20. obljetnicu napisana je knjiga o Kazimiru.
O knjizi je prvi govorio p. Damir Šokić OP, dominiaknac iz samostana Kraljice sv. krunice u Zagrebu, rodom iz Doline kojeg je msgr. Kazimir kao tadašnji dolinski župnik ispratio i pratio na putu njegove svećeničke formacije te propovijedao na njegovoj Mladoj misi, jedan od urednika i priređivača za tisak ove knjige. Između ostalog je kazao:
„Činjenica je da već je prošlo dvadeset godina od smrti msgr. Kazimira Višatickog i kako on više nije fizički među nama, ali je i činjenica da je on tijekom svih tih minulih dvadeset godina i te kako bio nazočan među nama o čemu svjedoče brojna događanja organizirana i činjena njemu na spomen, njemu u čast.
Zato, knjiga koju večeras predstavljamo nosi naslov: Sjećanje na Kazimira, čiji je autor msgr. Karlo Višaticki, jedan od Kazimirove braće, također svećenik Banjolučke biskupije.
Autor u knjizi upravo rezimira veliki broj svjedočanstava koji se odnose na pok. Kazimira Višatickog donoseći tekstove koji su objavljivani u raznim crkvenim i civilnim tiskanim medijima, počevši od izvještaja o Kazimirovoj mučeničkoj smrti, 18. studenoga 2004. godine do slavlja mise u ovoj crkvi povodom devetnaeste obljetnice od toga tragičnog događaja, 17. studenoga 2023. godine. Ta medijska izvješća su vrjedna jer su autentična svjedočanstva svoga vremena. Do sada su bila rasuta po brojnim tiskovinama tijekom proteklih godina, sada sabrana na jedno mjesto daju uvid u kontinuitet njegovanja pijeteta prema pok. Kazimiru.
Ipak, svaka objavljena knjiga donosi i nešto novo. Tako se na samom početku knjige predstavlja kratka povijest Kazimirove obitelji Višaticki, koja je poljskog porijekla a čiji su prvi članovi doselili u Bosnu i Hercegovinu krajem 19. stoljeća, za vrijeme Austro-ugarske vladavine. Kazimir je gajio iskrenu i duboku ljubav prema svom zavičaju i rodnom kraju ali je isto tako poštivao svoje poljsko porijeklo na koje je bio silno ponosan. To je i razumljivo, s obzirom da je bosanskogradiški kraj do Drugog svjetskog rata (1941. -1945.) bio izrazito multietnička sredina u kojoj su – uz Srbe i Hrvate – živjele značajne zajednice Nijemaca, Poljaka, Talijana, Ukrajinaca, Čeha itd. koje su s ljubavlju njegovale i čuvale svoj nacionalni identitet.
U drugom dijelu knjige prikazan je Kazimirov kratki životopis, skoncentriran uglavnom na njegovu svećeničku formaciju i svećeničko djelovanje u Banjolučkoj biskupiji, popraćeno brojnim faksimilima autentičnih dokumenata te fotografijama, najvećim dijelom iz albuma obitelji Višaticki.
„A čega se ja sjećam“ naslov je kojim započinje druga cjelina ove knjige. Pod tim naslovom autor opisuje zadnji susret s Kazimirom te njegovu tragičnu smrt, koja je uslijedila samo par sati nakon toga susreta ali i sva događanja koja su uslijedila neposredno nakon tog nemilog događaja. Tekst je nastao na temelju bilješki koje je autor tih dana revno bilježio unatoč vrlo stresnim situacijama koje je proživljavao. Prvi je to tekst koji kronološki točno i s puno detalja opisuje događaje koji su se zbili u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški, 17. i 18. studenoga 2004. godine, a koji su iznjedrili još jednog mučenika vjere: msgr. Kazimira Višatickog. U istom poglavlju svoje uspomene na Kazimira evociraju još i njegov školski kolega msgr. Mato Zovkić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije te Kazimirova sestra Apolonija Strilić-Višaticki.
Cjelina nazvana „Iz staroga kraja“ donosi nekoliko Kazimirovih tekstova objevljenih u dolinskom župnom glasilu: „Suza dolinska“, u kojima se iščitava njegovo dušobrižništvo u teškim vremenima ali i neugasiva nada u bolje sutra. Na samom kraju ove knjige, kakoje već spomenuto, doneseni su izvještaji o obiljažavanju svake pojedine godišnjice Kazimirove smrti u proteklih devetnaest godina pa ova knjiga dolazi kao na kruna obilježavanja dosadašnjih godišnjica Kazimirovog mučeništva ali i kao temelj za buduća obilježavanja istih.
Vrijeme prolazi pa ćemo i mi, prije ili kasnije, biti pozvani izaći iz vremena i preseliti se u vječnost. Zato nam je dužnost svedočanstvo o neprolaznim vrijednostima prenijeti novim generacijama, koje dolaze. Toj dužnosti svakako će doprinijeti i ova knjiga, a kako se u Banjolučkoj biskupiji ozbiljno razmišlja o pokretanju kanonskog postupka za proglašenje msgr. Kazimira Višatickog blaženim, nesumnjivo će i ovo djelo, barem malo, doprinijeti toj svrsi.
I na samom kraju predstavljanja ove knjige, čestitao bi msgr. Karlu Višatickom na uloženom trudu po kojem večeras ovu vrijednu knjigu imamo u svojim rukama i usudio bi se pozvati sve večeras ovdje nazočne u ovoj crkvi ali i sve nenazočne koji su poznavali pok. msgr. Kazimira Višatickog, da se odvaže opisati događaje kojima su svjedočili ili su im se posebno urezali u sjećanje a vezani su za pok. Kazimira. Time bi se stvorio vrijedni materijal za neku buduću Kazimirovu monografiju ili čak za sam postupak njegove beatifikacije“.
Milorad Oršulić Mican je pročitao jedno od brojnih pisama koje mu je msgr. Kazimir, župnik Kazimir uputio, u kojem naglašava kako „ovaj život treba odživjeti dostojno i kršćanski“. Pismo je upućeno ratne 1994. godine prilikom pripremanja za tiskanje knjige „Dolina bosanska u prošlosti i sadašnjosti“, autora Milorada Oršulića Micana.
U pismu između ostalog piše: „ … Ja moram priznati da se zapravo i najokrutniji zločinci dive pravednosti i poštenju. Ubijaju nas, ali nam moraju priznati da smo zapravo pobjednici (ne uvijek u teritoriju, ali u budućnosti u pravdi.)…“
Msgr. dr. Karlo Višaticki je oslikao mučenikov životopis od rođenja do mučeničke smrti.
Ivan Višaticki i Barbara rođ. Ostrowska smatrali su život Božjim blagoslovom, te su rodili ukupno jedanaestoro djece: devet sinova i dvije kćeri, koje su uspješno odgojeni i osposobili za samostalan i dostojanstven život. Posebnost ove obitelji je i u tome što su od devetorice braće njih čak četvorica zaređeni za svećenike Banjolučke biskupije. Prvi među njima je za svećenika zaređen Kazimir Višaticki, 1963., zatim Adolf Višaticki, 1967., pa Franjo Višaticki, 1968. i konačno Karlo Višaticki, 1976. godine.
Četvrto dijete po starini Ivana i Barbare je bio sin Kazimir koji se rodio u Čatrnji, 4.ožujka 1939. godine i kršten je u župnoj crkvi Sv. Roka u Bosanskoj Gradiški, 9. ožujka 1939. godine. Krstio ga je mons. dr. Nikola Bilogrivić, tadašnji bosanskogradiški župnik kojega su komunisti u namještenom procesu osudili i ubili 1947. godine.
Kazimir je Osnovnu četverogodišnju školu završio je u Cerovljanima (Koloni). Četiri razreda niže gimnazije (sadašnja osmogodišnja škola) završio je u Bosanskoj Gradišci, a nakon toga odlazi u Zagreb na Šalatu te u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu od 1953. – 1955. pohađa prva dva razreda gimnazije a onda je prešao u Strossmayerovo Đakovo gdje je u sjemeništu od 1955. do 1957. završio 7. i 8. razred gimnazije., te je tu i maturirao 1957. Tu je također studirao filozofiju i teologiju na Visokoj teološkoj školi, počevši od 1957.
Zbog odsluženja dvogodišnjeg vojnog roka, prekida studij od 1959. do 1961. godine. Vojni rok je služio u Nišu i to kao „sanitetlija“. Po odsluženju vojnog roka nastavlja studij te ga uspješno i završava u ljetu, 1964. godine. Nakon završenog studija u Đakovu, 1964. godine, vlč. Kazimir je iste godine, točnije 21. listopada 1964. godine imenovan na svoju prvu svećeničku službu. Bila je to služba kapelana u župi Sv. Antuna, opata u Staroj Rijeci. Međutim, nešto više od godinu dana kasnije, 29. prosinca 1965. godine Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci je imenovao vlč. Kazimira župnikom tj. upraviteljem župe u Staroj Rijeci, nakon što je dotadašnji župnik Nikola Matošević otišao na studij u Rim.
Službu župnika u Staroj Rijeci je vršio 15 mjeseci nakon čega je bio premješten na novu službu župnika u župi sv. Antuna Padovanskog u Prnjavoru, 21. ožujka 1967. godine gdje će kao upravitelj župe ostati gotovo dva desetljeća. U Prnjavoru je djelovao veoma revno i plodno, sve do 1986. godine. Za vrijeme svoje svećeničke službe u Prnjavoru, vlč. Kazimir je imao zdravstvenih poteškoća. Naime, tijekom 1982. godine teže je ozlijedio kralježnicu pa ga je u službi župnika u Prnjavoru oko pola godine zamjenjivao dr. Anto Orlovac.
Nakon gotovo dvadeset godina svećeničke službe u Prnjavoru, vlč. Kazimir je razrješen te službe i imenovan župnikom u Dolini na Savi u Bosanskogradiškom dekanatu, 11. srpnja 1986. godine. On će vršiti tu službu idućih devet godina a uz redoviti pastoral vjernika, u Dolini, najprije će dovršiti uređenje nove župne kuće a potom izgraditi i novu župnu crkvu Uznesenja Bl. Djevice Marije, u modernom stilu, asfaltirao staze po groblju „Gradina“ u Donjoj Dolini …
Vlč. Kazimir je zadnji rat (1991. – 1995.) dočekao i proživio u Dolini. Tijekom tih nemilih događaja dolinska župa je prognana i raseljena tako da je kraj rata dočekao sa nekolicimom vernika i gotovo sam. Nakon vojno-redarstvene akcije «Oluja» u Hrvatskoj, 5. kolovoza 1995. godine te odluke tadašnjih vlasti i međunarodne zajednice, definirane dogovorom o „humanom preseljenju“ od 14. kolovoza 1995. godine, vlč. Kazimir je zajedno sa preostalim vjernicima napustio Dolinu i prešao u Hrvatsku čamcem preko Save kod Davora.
Najprije se zadržao u Zagrebu, kao i svi drugi svećenici Banjolučke biskupije koji su bili prisiljeni napustiti povjerene im župe u Bosni.
Nakon dolaska u Hrvatsku, vlč. Kazimir je kraće vrijeme, pomagao i brinuo za naše prognanike i izbjeglice po različitim mjestima u Hrvatskoj, a onda je 12. listopada 1995. godine imenovan dušobrižnikom, odnosno župnikom obnovljene župe u Bosanskom Petrovcu sa sjedištem u Drvaru.
Kazimir je u veoma teškim okolnostima djelovao u Drvaru sve do 28. veljače 1999. Neko vrijeme tu je živjelo i do 12.000 katolika, prognanih iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, osobito iz Srednje Bosne, a on i njegov kapelan vlč. Vladislav Žarko Ošap, morali su raditi u gotovo nemogućim uvjetima, bez crkve i župnog stana, pa su se snalazili kako su znali i umjeli. I tu je od napora doživio teški moždani udar početkom 1997., te je nekoliko mjeseci proveo na liječenju i opet se vratio svojoj dužnosti. Između ostaloga u Drvaru je obavljao službu vjeroučitelja u školama za što je imao kanonsko poslanje.
Nakon zaista iscrpljujuće pastoralne djelatnosti u Drvaru, msgr. Kazimir je zamolio od biskupa laganije mjesto, pa ga je biskup u ožujku, 1999. godine iz Drvara premjestio za župnika u Budžaku. Stigavši u Budžak, stanovao je u samostanu časnih sestara, no tu je ostao samo kraće vrijeme, jer on očito nije navikao odmarati.
Koncem te godine, točnije 12. prosinca 1999. godine, imenovan je na svoju posljednju župničku službu, u svoju rodnu župu Sv. Roka u Bos. Gradiški koju je opsluživao sve do svoje tragične smrti. Preuzimajući župu u Bosanskoj Gradiški istovremeno je bio imenovan i upraveteljem župa u Novoj Topoli i Dolini kako bi skrbio za ostatke ostataka vjernika i u tim župama.U Bosanskoj Gradiški je dovršio novi župno-pastoralni centar, ali zbog toga nije nimalo zapuštao pastoralni rad, dapače trudio se nadoknaditi prijašnje zaostatke spremajući na sakramente one koji to prije zbog komunističkih smetnji i rata nisu bili učinili.
Jedan od radosnih doživljaja, msgr. Kazimir je imao nezaboravnog 22. lipnja 2003. za vrijeme pohoda sv. Ivana Pavla II., Poljaka, našoj Banjoj Luci i proglašenja blaženim Ivana Merza.
Nakon samo 15 mjeseci ga je zatekla mučenička smet u noći sa 17./18. studenog 2004. god.
Po završetku predstavljanja knjige, ispred spomen ploče na župnoj kući, biskup Željko je izmolio opijelo za pokojnika, a zatim su se svi nazočni uputili na zajednički objed u dvorani župne kuće, gdje je bilo prilike da se razgovara s autorom knjige i dobije po primjerak iste.
U večernjim satima 17. studenog, u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci sv. Misom obilježena je 19. tužna obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki.
U pozdravnoj riječi, bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić je pozdravio banjolučkog biskupa msgr. dr. Franju Komaricu, koji je predslavio misno slavlje, subraću svećenike, njih dvanaest, a posebno msgr. dr. prof. Karla i preč. Adolfa Kazimirovu braću, časne sestre iz Nove Topole i Banja Luke, pravoslavne svećenike o. Mirka i o. Srđana, predstavnike političkog života grada Bos. Gradiške, vjernike koji su došli iz banjolučkih župa i iz susjedne Hrvatske, a potom kazao: „I ove godine smo se okupili kako bismo molitvom obilježili tužnu obljetnicu smrti msgr. Kazimira Višatickog, prelata Njegove svetosti i našeg omiljenog župnika, koji je vodio bosanskogradišku župu od 1999. do smrti 2004. godine. Njegovo djelovanje, prije devetnaest godina je prekinula zločinačka ruka koja ga je mučki, okrutno, usmrtila.
Svake godine za nas je ovaj dan tužan, ali je i dan koji nas ispunja zahvalnošću Bogu za sve ono što je ostalo iza pokojnog svećenika Kazimira. Ponosni smo na njegovu vjernost do kraja, vjernost koju je zapečatio svojom mučeničkom krvlju. Trudimo se sačuvati spomen na njega i i za generacije koje dolaze iza nas. To nam je sveta dužnost od koje nikada nećemo odustati, bez obzira koliko nas bilo u ovoj župi i u ovom kraju. Njegovu smrt , ma kako nepravedna i okrutna bila, gledamo u svjetlu vjere. Gledamo je u perspektivi vječnosti, gledamo je u svjetlu Isusovih riječi: „Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje!“ To nas ispunja zahvalnošću i ponosom na pastira Kazimira koji je ostao vjeran do kraja.
P. Damir Šokić, dominikanac je nadahnuto propovijedao
Večeras je među nama trebao biti o. Ivan Marija Tomić, dominikanac, naš Dolinac, kojeg je pokojni Kazimir, kao tadašnji dolinski župnik uvodio u tajne vjere kao njegov vjeroučitelj. On je trebao propovjedati u osvoj sv. Misi, ali je umro subrat u njegovom samostanu, pa je morao ostati, kao starješinan samostana i pripremati ukop. Ispričao se i sve nas pozdravlja. Umjesto njega propovjedat će p. Damir Šokić, dominikanac i naš Dolinac“.
U svojoj homiliji p. Damir Šokić, dominikanac koji je između ostalog kazao: „Danas molimo za jednog čovjeka koji je sveto živio u svojoj službi. Njegov život nije bio bez poteškoća i patnji, ali se oslanjao na Boga, držeći se svog svećeničkog i životnog gesl: „Znam kome sam povjerovao“! Ostao je doslijedan do kraja ostvarivši svoj život s Bogom. Ostao je svećenik dovijeka i dovršio ovozemaljsko putovanje. Zato ga promatramo kao svetca. On neka nam bude inspiracija i uzor.
Preč. Adolf Višaticki je govorio o nastanku gravure koja ći biti u Spomen sobi
Misnom slavlju je nazocila rodbina pok. Kazimira, pravoslavni svecenici, vjernici i casne sestre.
Biskup Franjo se zahvalio svim nazočnim koji su poticajno došli kako bi sudjelovali u obilježavanju obljetnice svećenika koji je tjekom svoga života, kako prije rata u BiH, tako i po povratku iz prognanstva, činio dobra djela. Mi imamo zagovornike na nebu. Jedan od njih je i Kazimir.
Razmišlja se o pokretanju procesa beatifikacije. Prvi korak je, da se pokaže želja za proglašenjem blaženim mučenika Kazimira i o tome obavijestiti mjesni biskup, koji će taj postupak nastaviti.
Blagoslov gravure s likom …
… mučenika Kazimira
Biskup Franjo moli ispred Kazimirovog lika
Po završetku misnog slavlja, biskup je blagoslovio nedavno ugravin lik, mučenika Kazimira na crnom talijanskom kamenu „Nero assoluto“ uokviren u bijeli brački kamen „Veselje“ koji se nalazio ispred oltara. Sliku je ugravirao umjetnik iz Omiša Ivan Pavešković.
Iz crkve su se s biskupom i misnicima uputili vjernici do župnog dvora na kojem se nalazi Spomen ploča, postavljena kao podsjetnik da se je tu dogodio zločin.
Molitva prije Gozbe ljubavi
Obilježavanje tužnog događaja je završilo u dvorani Župno-pastoralnog vijeća Gozbom ljubavi – Agape, na koju su pozvali sve nazočne vjernike župnik i braća msgr. Kazimira.
U BOSANSKOJ GRADIŠ CI OBILJEŽENATUŽNA, 18. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTIMSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKI
Tužna obljetnica mučeničke smrti msgr. Kazimira Višaticki je obilježena 17. Studenog, u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci sv. Misom koju je predslavio msgr. dr. Franjo Komarica u koncelebraciji brojnih svećenika Banjolučke i drugih biskupija i Kazimirove braće msgr. dr. prof. Karla Višaticki i preč. Adolfa Višaticki, brojnih časnnih sestara različitih redova iz Banja Luke i Nove Topole.
U toj crkvi je 1939. godine kršten Kazimir koji je (rođen u Čatrnji, prigradskom naselju Bos. Gradiške), a iz nje je 2004. ispraćen na vječni počinak na groblje sv. Marka u Banja Luci.
ŽUPNIK P. TOMISLAV TOPIĆ JE POZDRAVIO NAZOČNE
MISNO SLAVLJE JE PREDVODIO MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP
Sv. Misi su nazočili predstavnici SPC o. Mirko Milisavić s pratnjom, te predstavnici državne vlasti, lokalne uprave i društvenih djelatnosti: dr. Davor Pranjić dopredsjednik RS iz redova hrvatskog naroda, Davor Zujić pomoćni konzul RH, Slavko Mekinjić ispred Gradske uprave grada Bos. Gradiška te Ljiljana Došen predsjednica HPD Posavac Bos. Gradiška s dopredsjednicom Tatjanom Milojević .
NADAHNUTO JE PROPOVJEDAO P. DAMIR ŠOKIĆ, DUHOVNO ČEDO MSGR. KAZIMIRA
RODBINA MSGR KAZIMIRA
U tijeku misnog slavlja nadahnuto je propovjedao p. Damir Šokić, dominikanac rodom iz župe Dolina, koji je u pravom smislu duhovno čedo msgr. Kazimira. Kazimir ga je ratne 1991. godine otpratio u Đakovačko sjemenište, a jubilarne 2000. godine je propovjedao na njegovoj Mladoj misi u Gornjim Bogićevcima.
SV. MISI SU NAZOČILE BROJNE Č. SESTRE IZ BANJA LUKE I NOVE TOPOLE
PREDSTAVNICI SPC
Naš život je obilježen nadnevcima, našim osobnim, ali i zajedničkim. Neki su trajno utisnuti u život naše župe, naše biskupije, ali i cijele katoličke crkve, kao i ovaj koji nas je večeras okupio. Prije 18 godina je umoren rukom zločinačke mržnje naš župnik msgr. Kazimir. Uspomenu na njega želimo trajno sačuvati, ali i prenijeti na generacije koje dolaze ili koje će doći nakon nas. Naša je to sveta obveza koju moramo ispuniti i ne smijemo dozvoliti protoku vremena da sve prekrije prašinom zaborava. Na to nemamo pravo! Stoga večeras želimo ponovno zahvaliti Bogu koji nam ga je darovao na našem putu preme vječnosti, kazao je p. Tomislav Topić, bosanskogradiški župnik, pozdravljajući sve nazočne koji su večeras došli obnoviti blagu uspomenu na mučenika naših dana, naročito braću i rodbinu pok. Kazimira i vjernike iz župa Bosanska Gradiška, Dolina i Nova Topola, koji su došli u ovo maglovito veče, kada se spominjemo i drugih žrtava.
Osvrćući se na naviještenu Rijeć Božju, p. Damir je istaknuo kako je tužna činjenica da je msgr. Kazimir Višaticki, prije 18 godina završio svoj ovozemaljski život na tako nasilan način, ali je i činjenica kako je kao čovjek, a posebno kao svećnik ostavio svijetli trag svoga življenja u ovom vremenu i na ovim prostorima. Živeći i djelujući u teškim vremenima untoč svim ljudskim ograničenjima, živio je autentičan i ustrajan svećenički život. Na taj način, opleminio je i učinio boljim vrijeme, prostor i ljude kojima je bio poslan, ali i ljude koje je susretao na svom životnom putu. Zato ova sv. Misa nije samo tužno sjećanje na pok. dragog župnika. Kazimira, već zahvalnost i slavlje što ga je Bog darovao našem vremenu i našem kraju.
POLITIČKOG I KULTURNOG ŽIVOTA
I VJERNI PUK
Bio je čovjek koji je svijetlio Kristovom svjetlošću obasjavajući turobna vremena, koji je ljudima donosio nadu i mnoge poteškoće učinio podnošljivijima. To je odlika istinskog kršćanina pozvana na svetost, koji svoju životnu snagu i ustrajnost za činiti dobro trpi iz Božje blizine, koja se ostvaruje molitvom i svjedočanskim djelima ljubavi. A sve to skupa je i nama, koji još hodimo ovom zemljom, poticaj da i sami budemo autentični kršćani, koje će Gospodin na kraju našeg zemaljskog puta prepoznati kao svoje i pozvati nas da uđemo u radost vječnoga života sa svojim Bogom.
MISNICI OKO OLTARA. S LIJEVE I DESNE BISKUPOVE STRANE KAZIMIROVA BRAĆA KARLO I ADOLF
I biskup Franjo se u svom kraćem nagovoru osvrnio na plodonosni život mučenika Kazimira, ali i drugih svećenika iz njegove biskupije, koji su mučeničku smrt podnijeli u minulom ratu, žrtvujući svoje živote kako bi tešku, ratnu sudbinu dijelili sa svojim vjerničkim pukom.
MOLITVA ISPRED OLTARA
Po završetku sv. Mise, ispred oltara, gdje je bila slika, mučenika msgr. Kazimira je izmoljeno opijelo, a potom su se vjernici s biskupom i misnicima uputili do župnog dvora na kojem se nalazi Spomen ploča, postavljena kao spomen da se je tu dogodio teški zločin, nad čovjekom kojem je svećeničko i životno geslo bilo: Znam kome sam povjerovao, gdje su se molilile Litanije Krvi Kristove i molitva odrješenja.
Vjernici su mogli obići Spomen sobu msgr. Kazimira koja se nalazi u sastavu bosanskogradiške crkve.
I SPOMEN PLOČE
BISKUP FRANJO ISPRED SPOMEN PLOČE
Obilježavanje tužnog događaja je završilo u dvorani Župno-pastoralnog vijeća Gozbom ljubavi Agape, na koju su pozvali sve nazočne vjernike župnik i braća msgr. Kazimira.
OBILJEŽENA 17. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG U BOSANSKOJ GRADIŠ CI
U povodu sedamnaeste tužne obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog – župnika i dekana bosanskogradiškog i prelata Njegove svetosti u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci je 17. studenog, u večernjim satima služena sv. Misa zadušnica.
Misno slavlje je predslavio fra Domagoj Š imić gvardijan Frnjevačkog samostana na Petrićevcu u Banja Luci u suslavlju s devetoricom svećenika od kojih su dvojica rođena braća mučenika Kazimira i to msgr. dr. Karlo i prečasni Adolf, pred velikim brojem vjernika iz različitih krajeva BiH i Hrvatske, te časnih sestara koje su došle iz Banja Luke, Nove Topole i Nove Gradiške.
SLIKA MUČENIKA MSGR. KAZIMIRA ISPRED OLTARA
VLČ. PREDRAG – BOSANSKOGRADIŠ KI ŽUPNIK JE NA POČETKU MISNOG SLAVLJA POZDRAVIO NAZOČNE
Na početku misnog slavlja vlč. Predrag Ivandić bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina je pozdravio nazočne i između ostalog kazao: Sabrali smo se i večeras o 17. obljetnici mučeničke smrti msgr. Kazimira Višatickog, župnika ove župe. Činimo to redovito svake godine na ovaj dan. Prošlo je sedamnaest godina od njegove nasilne smrti, koja je tako bolno odjeknula u svima nama, a pogotovo u njegovoj rodbini. No, uspomena na njega na blijedi. Naprotiv! Zahvalni smo Bogu koji nam ga je darovao, ali isto tako zahvalni smo i njemu koji je ustrajao do kraja pokazavši nam kako se za vijernost Kristu, Crkvi i povjerenom puku prolijeva i vlastita krv.
Stoga je svako naše okupljanje na ovaj nadnevak ispunjeno osijećajima zahvalnosti, ljubavi i nade u ponovni susret s njime u vječnosti. I naše večerašnje liturgijsko zborovanje je izraz naše ljuzbavi prema žrtvi života mons. Kazimira.
Pozdravljam predmolitelja misnog slavlja, subraću svećenika, obitelj Višaticki, predstavnika Islamske zajednice kao i predstavnike (državne) etintetske i gradske vlasti.
Pozdravljam drage župljane ove župe kao i župljane iz Doline u kojoj j pok. Kazimir dugo godina bio župnik, kao i sve vjernike pristigle iz okolinih župa, bližnih i daljnjih i iz Hrvatske. Neka se sada iz srca svih nas k Nebu vine molitva za dragog nam pokojnika Kazimira.
SV. MISU ZADUŠ NICU JE PREDSLAVIO FRA DOMAGOJ Š IMIĆ – GVARDIJAN SAMOSTANA PETRIĆEVAC
U CRKVI SV. ROKA OKUPIO SE LIJEP BROJ VJERNIKA, ČASNIH SESTARA
PREDSTAVNIKA DRUGIH VJERSKIH ZAJEDNICA, DRŽAVNE, ENTITETSKE VLASTI I RODBINA
Potom je pozvao fra Domagoja da započne misno slavlje.
Fra Domagoj je u svojoj homiliji istaknuo kako je mučenik Kazimir počeo pisati svoju Knjigu života 1939. godine u Čatrnji, župa Bosanska Gradiška i dovršio je u istoj župi u svojoj 66. godini života i 42. godini svećenstva. Zapečatio je vlastitom, mučeničkom krvlju.
Potom je upitao sebe i nazočne: dokle smo mi došli s pisanjem vlastite knjige života i kako je do sada napisana?
FRA DOMAGOJ JE U SVOJOJ HOMILIJI ZORNO OSLIKAO SVEĆENIČKI ŽIVOT MUČENIKA KAZIMIRA
UZ PREDMOLITELJA MISNOG SLAVLJA SU DVOJICA SVEĆENIKA – KAZIMIROVA BRAĆA MSGR. KARLO I PREČASNI ALFRED
Po završetku sv. Mise nazočni su se uputili prema župnoj kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir, na kojoj se nalazi Spomen ploče ispred koje je fra Domagoj izmolio molitvu odrješenja za mučenika, a nazočnima udijelio završni misni blagoslov.
ISPED SPOMEN PLOČE IZMOLJENA JE MOLITVA ODRJEŠ ENJA
Spomen ploča je postavljena iduće godine, nakon ubojstva, 2005. a otkrio ju je tadašnji bosanskogradiški župnik vlč. Josip Jerković u nazočnosti msgr. dr. Franje Komarice, banjolučkog biskupa i tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Ive Mire Jovića.
I PRIMLJEN ZAVRŠ NI, MISNI BLAGOSLOV.
U povodu desete obljetnice mučeničke smrti msgr. Kazimira, snimljen je dokumentarni film pod nazivom: Znam kome sam povjerovao što je i bilo njegovo mladomisničko geslo. Film je premijerno prikazan nakon sv. Mise zadušnice u nazočnost msgr. dr. fra Marka Semrena, pomoćnog banjolučkog biskupa. Film se može pogledati na YouTube kanalu, a do sada ima preko tisuću i dvjesto pregleda.
Prije dvije godine, u povodu petnaeste obljetice Kazimirove smrti u pomoćno sakristiji crkve sv. Roka u Bos. Gradišci je otvorena Spomen soba posvećena Kazimiru mučeniku. Nju je otvorio i blagoslovio msgr Vinko kardinal Puljić, također negdašnji bosanskogradiški župnik.
Ljubav i uspomena na blagopokojni lik, dobrog ujaka, župnika Kazimira ne blijedi.
U BOSANSKOJ GRADIŠ CIOBILJEŽENA 16. OBLJETNICA MUČENIČKE SMRTI MSGR. KAZIMIRA VIŠ ATICKOG Svetom Misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Roka u Bos. Gradišci je, 17. studenog 2020. godine je obilježena 16. obljetnica mučeničke smrti župnika i dekana mons. Kazimira Višatickog.
NA POČETKU MISNOG SLAVLJA ŽUPNIK P. TOMISLAV JE POZDRAVIO NAZOČNE, A MISNO SLAVLJE JE PREDMOLIO MSGR. DR. FRANJO KOMARICA, BANJOLUČKI BISKUP
Koncelebrirano misno slavlje je predvodio banjolučki biskup msgr, dr. Franjo Komarica. Osim domaćeg župnika Tomislava Topića, s biskupom su koncelebrirala i rođena braća ubijenog župnika Kazimira: preč. Adolf Višaticki, upravitelj župe Sasina i prof. dr. Kralo Višaticki, duhovnik u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, zatim župnik susjedne župe Nova Topola Anđelo Bartulica, preč. Žarko Vladislav Ošap, župnik i dekan banjolučki, vlč. Mato Rukavina župe Stara Gradiška, p. Zvonko Topić, fra Dujo Ljevar, fra Domagoj Š imić, gvardijan samostana na Petrićevcu i biskupov tajnik vlč. Predrag Ivandić.
Na misi je, uz poštivanje svih pandemijskih propisa, sudjelovalo pedesetak vjernika iz te i susjednih župa Nova Topola i Dolina, gdje je pokojni svećenik Kazimir također župnikovao, vjernici iz Hrvatske te redovnice iz samostanÄ Nova Topola, Novi Nazaret i Sasina. Nazočan je bio i generalni konzul RH u Banjoj Luci, Zoran Piličić te predsjednica obnovljenog HPD Posavac iz Bos. Gradiške Ljiljana Došen.
BISKUP FRANJO JE PROPOVJEDAO, A ZA VRIJEME PRETVORBE UZ BISKUPA I KAZIMIROVU BRAĆU, OKO OLTARA, OKUPILI SU SE I OSTALI SVEĆENICI
Na početku mise je sve nazočne pozdravio upravitelj župe o.Topić i zahvalio svima na dolasku i pijetetu, koji iz godine u godinu iskazuju nezaboravnom svećeničkom liku ubijenog župnika Kazimira.
ZBOG EPIDEMILOŠ KIH MJERA SV. MISI JE NAZOČIO ZNATNO MANJI BROJ VJERNIKA
Uvodeći u misno slavlje biskup Franjo je podsjetio nazočne na moralnu obvezu biskupijske i župnih zajednica sjećati se u molitvama svojih ubijenih župnika i drugih nevino stradalih župljana. U bosansko-gradiškom dekanatu su ubijena dvojica župnika: vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli tijekom rata u lipnju 1992. godine kao prvi u nizu od osmorice ubijenih, čiji posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni i vjernički sahranjeni, a mons. Kazimir Višaticki, kao posljednji u poraću, u studenom 2004.godine, vjerojatno kao prvi u ubijeni svećenik u Europi u ovom stoljeću i tisućljeću.
Pozvao je sve okupljene da se osim za župnika Kazimira pomole i za sve druge ubijene i nestale iz tri njihove župe.
U svojoj homiliji je biskup, najprije podsjetio na drevnu praksu Crkve s obzirom na duhovnu korist vjernika, u štovanju svih svetaca Crkve i u molitvi za duše pokojnika, odn. duše u čistilištu, što se čini, osobito tijekom mjeseca studenog, tj. pri kraju crkvene godine.
MOLITVA KOD SPOMEN PLOČE POSTAVLJENE U ZNAK POŠ TOVANJA MUČENIKU KAZIMIRU NA ŽUPNOJ KUĆI U KOJOJ JE MUČKI UBIJEN
Podsjetio je nazočne također i na svoje riječi iz pogrebne propovijedi koje je tada uputio pokojnom župniku, te svim svećenicima, redovnicama i župljanima: Dragi brate Kazimire, hvala ti za tvoj divni svećenički lik, za divni uzor apostolskog djelovanja i za tvoju spremnost da ostaneš u službi Božje istine, pravde, milosrđa, opraštanja i ljubavi i po cijenu prolijevanja vlastite krvi. Vjerujemo da tvoja krvava žrtva neće biti uzaludna, kao što neće biti uzaludne ni mučeničke smrti druge naše vjerne braće svećenika i naše sestre redovnice koji su dali svoje živote proteklih godina nesretnog rata.
GENERALNI KONZUL RH U BANJOJ LUCI ZORAN PILIČIĆ, BISKUP FRANJO KOMARICA, MSGR. KARLO I PREČ. ADOLF VIŠ ATICKI, ZA VRIJEME MOLITVE PRIJE OKRIJEPE
Po svršetku misnog slavlja biskup je, zajedno sa svećenicima i svim vjernicima došao do spomen ploče na ulazu u župnu kuću, u kojoj je msgr. Kazimir mučki ubijen, izmolio opijelo za pokojnog župnika i molitve za sve pokojne župnike i župljane.
Nakon molitvenog slavlja, župnik je u ime Kazimirove braće sve nazočne pozvao u dvoranu župno-pastoralnog vijeća na okrjepu.
U nedjelju je u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci obilježena tužna, petnaesta obljetnica mučeničke msgr. Kazimira Višatickog župnika i dekana bosanskogradiškog i prelata Njegove svetosti. Svetu Misu je služio Vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, u koncelebraciji s pomoćnim banjalučkim biskupom msgr. dr. Markom Sermenom i brojnim svećenicima Banjalučke i Požeške biskupije od kojih su dvojica pok. Kazimira braća preč. Adolf i msgr. dr. Karlo, nakon koje je kardinal blagoslovio Spomen sobu posvećenu mučeniku Kazimiru.
Misnom slavlju je nazočio velik broj časnih sestara iz Nove Topole, Banja Luke i Okučana, vjernika iz samog grada, okolnih župa, Republike Hrvatske, a iz Banja Luke, župe Budžak, vjernike je dovezao jedan autobus.
Riječi dobrodošlice je uputio bosanskogradiški župnik p. Tomislav Topić:Draga braćo i sestre! Sve vas srdačno pozdravljam!
Poseban pozdrav i zahvalnost upućujem našem metropolitu uzoritom Vinku kardinalu Puljiću, nekadašnjem župniku ove župe od 1987. do 1990.godine, koji će predslaviti ovu sv. Misu.
Gospodine kardinale, hvala Vam na dolasku i spremnosti da večeras predvodite ovu svetu misu! Vaš dolazak je velika radost i ohrabrenje za sve nas. Raduje me nazočnost mons. Marka Sermena, pomoćnog biskupa banjolučkog, kao i vas, moje subraće svećenika, te časnih sestara.
Među nama su večeras preč. Adolf i mons. dr. Karlo, braća pokojnog Kazimira i njegova rodbina. Posebno me raduje da su s nama otac Mirko Milisavić, pravoslavni svećenik. Njegova nazočnost je dragocjena za našu malu zajednicu u ovom gradu.
Zahvalan sam na dolasku predstavnicima državnih, entitetskih i gradskih vlasti. U ime gradonačelnika ovoga grada s nama je gospodin Slavko Mekinjić, referent za vjerska pitanja pri gradskoj upravi.
Tu je također i generalni konzul RH u Banja Luci gospodin Zoran Piličić s pratnjom, predstavnici DGS, oružanih snaga i policije.
Ovoj tužnoj obljetnici nazoči i predsjednica Hrvatskog pjevačkog društva Posavac , Ljiljana Došen, čije je djelovanje, nakon dugog zatišja, nedavno obnovljeno u ovom gradu.Tu su župljani Bosanske Gradiške i župljani Doline, u kojoj je pok. Kazimir godinama bio župnik, kao i vjernici iz okolnih župa.
Sve pozdravljam i zahvaljujem za nazočnost!
Okupili smo se večeras na molitveno sjećanje povodom petnaeste obljetnice mučeničke smrti mons. Kazimira. Činili smo tako i do sada svake godine na nadnevak njegove smrti. Pokojni Kazimir volio je svoje svećeništvo, volio je povjereni mu Božji narod i sve ljude, volio je Crkvu. Svojim svećeničkim idealima ostao je vjeran do smrti.
Nije nas večeras dovela mržnja prema nekomu već ljubav prema nevinoj žrtvi. Okupili smo se s osjećajima zahvalnosti za vjeru i mučeničku smrt, te žrtvu koju je podnio mons. Kazimir. Ovdje je završio svoj plodni svećenički život kao mučenik. Zato pozivam sve na molitvu za pokojnika.
Uzoriti započnite ovo misno slavlje!
Kardinal je u, drugom dijelu, svoje homiliji oslikao lik svećenika i mučenika Kazimira. Prisjetio se je 14. srpnja 1963. godine, kada je kao polaznik II. razreda gimnazije s još četvoricom kolega nazočio Kazimirovoj Mladoj misi u ovoj bosanskogradiškoj crkvi. Od tada je Kazimir za njega bio uzor reda i rada, njegova je riječ bila mjerodavna, a govorio je iz svog vjerničkog srca.
Istakao je kako je imao vrlog suradnika dok je bio župnik u Bosanskoj Gradišci, a Kazimir u župi Dolina. U svim župama u kojima je djelovao kao župnik, ostavio je svijetli trag,
Dužnost nam je Bogu zahvaliti što smo imali tako uzornog svećenika, ali boli činjenica što još nije otkriven, onaj koji je naručio njegovo mučko ubojstvo.
U PROCESIJI SE UŠ LO U CRKVU SV. ROKASVE NAZOČNE JE POZDRAVIO DOMAĆI ŽUPNIK P. TOMISLAV TOPIĆ
VINKO KARDINAL PULJIĆ JE NADAHNUTO PROPOVJEDAO
KARDINAL VINKO I BISKUP MARKO OKO OLTARA S BRAĆOM POK. KAZIMIRA I SUBRAĆOM SVEĆENICIMAVJERNI PUK
Na kraju misnog slavlja, msgr. Ivica Božinović je ukratko predstavio Spomen sobu msgr. Kazimira Višatickog.
Između ostalog, kazao je: Netko reče da svi umiru jednom, a veliki ljudi dva puta. Jednom kad odu s ovog svijeta, a drugi puta kada ih zaboravimo, odnosno kada se prestanemo spominjati njihova imena i djela.Zaborav je svojstven čovjeku. Prašina vremena sve debljim naslagama jednostavno prekrije puno toga u našem sjećanju i pretvori ga u zaborav.Istina, lakše je živjeti kad čovjek zaboravi neke ružne stvari koje su se dogodile njemu ili nekome od njemu dragih. No postoji i ono što ne smijemo zaboraviti.
Potom je citirao riječi pape Franje izrečene u sarajevskoj katedrali nakon što je saslušao potresna svjedočenja dvojice svećenika i jedne časne sestre.Upravo u nakani da život i djelo pokojnog mons. Kazimira otrgnemo zaboravu i u vremenu kada nas, ovdje nazočnih, više neće biti na ovoj zemlji, ovih dana je uređena Spomen soba , koju će za koji trenutak blagosloviti kardinal Vinko.
Riječ je o pomoćnoj sakristiji ove crkve u kojoj su postavljene fotografije koje govore o životu pok. mons. Kazimira. Tu je također njegov svećenički talar (monsinjorskas reverenda) i misna odjeća. Prostor nije velik i u njemu nije bilo moguće puno toga postaviti. Ipak, iz onoga što ćete vidjeti, moći ćete pratiti njegov životni put od rođenja u Čatrnji, krštenja u ovoj crkvi, mjesto gdje je kao svećenik djelovao. (Tu je kršten, imao svoju prvu, Mladu misu, a na žalost i služio svoju posljednju misu).
Veliki trud oko uređenja spomenute sobe, uložio je župnik p. Tomislav Topić, Braća preč. Adolf i msgr. dr. Karlo, pronašli su fotografije iz života njihove velike obitelji Višaticki iz koje su ponikla čak četvorice svećenika.Samu postavu osmislila je gospođa Ljiljana Perduv Misirlić iz Banja Luke uz svesrdnu pomoć gospodina Milorada Oršulić Micana, a ja sam svojim skromnim savjetima, kao voditelj Spomen sobe Presnačkih mučenika, pomagao.Neka nas i sve buduće posjetitelje ove Spomen sobe, žrtva mons. Kazimira učini malenim svjedocima križa Kristova kakav je i on bio!
Slijedio je blagoslov Spomen sobe, koju je obavi kardinal Vinko, a nakon toga molitva odrješenje ispred Spomen ploče koja se nalazi na zidu kuće gdje je mučki, prije petnaest godina ubijen svećenik, koji bi sada, da se to nije dogodilo, imao osamdeset godina života i završni blagoslov svih nazočnih, koji su došli odati dužno poštovanje, skromnom ali velikom svećeniku.
SPOMEN SOBA
BLAGOSLOV SPOMEN SOBE JE OBAVIO KARDINAL VINKO ..
U NAZOČNOSTI BISKUPA MARKA
MOLITVA ODRJEŠ ENJE ISPRED SPOMEN PLOČE
BISKUP FRANJO KOMARICA JE MOLIO U SPOMEN SOBI
ZBOG RANIJE PREUZETIH DUŽNOSTI BANJALUČKI BISKUP FRANJO NIJE MOGAO NAZOČITI SV. MISI, ALI JE DOŠ AO OBIĆI SPOMEN SOBU
VJERNICI SU SE U TIJEKU VEČERI IZMJENJIVALI U SPOMEN SOBI KOJA ĆE BITI OTVORENA U BUDUĆE ZA SVE KOJI SE ŽELE UPOZNATI S BOGATIM ŽIVOTOM I R
Kada se je Vukovar pripremao za obilježavanje tužne 27. obljetnice pada i okupacije i dok su se u gradovima i drugim mjestima diljem Hrvatske palile svijeće i lampioni na prozorima obiteljskih kuća i duž ulica koje nose ime grada heroja Vukovarska, u Bosanskoj Gradišci obilježavala se također tužna, 14. obljetnica mučeničke smrti svećenika Banjolučke biskupije msgr. Kazimira Višaticki bosanskogradiškog župnika i upravitelj župe Dolina.
Svetu Misu zadušnicu je predmolio pomoćni Banjolučki biskup msgr. dr. fra Marko Semren u koncelebraciji s deset svećenika napaćene Banjolučke biskupije, od kojih su dvojica braća mučenika Kazimira msgr. dr. Karlo i preč. Adolf.
Na samom početku misnog slavlja, biskupa, nazočne svećenike, časne sestre i nazočne vjernike je iskreno pozdravio bosanskogradiški župnik i upravitelj župe Dolina pater Tomislav Topić.
U crkvi sv. Roka okupili su se vjernici iz župa Bosanska Gradiška, Dolina, Nova Topola, Banja Luke, koji su ostali živjeti u tim mjestima ali i oni koji žive u drugim mjestima Hrvatske među njima rodbina pok. Kazimira, te predstavnici hrvatskog naroda u političkom životu u Banja Luci.
Po završetku misnoga slavlja, ispred spomen ploče na župnoj kući u kojoj je ubijen msgr. Kazimir, gdje su gorjeli brojni lampioni, biskup je molio opijelo i molitvu odrješenja za mučenika, a obilježavanje tužne obljetnice je završilo uobičajenom zakuskom i druženjem u kripti vjeronaučne dvorane župno-pastoralnog centra.
Msgr. Kazimir Višaticki je rođen 4. ožujka 1939. godine u Čatrnji, u župi Bosanska Gradiška.nRoditelji Ivan i Barbara r. Ostrowska Crkvi su podarili brojno potomstvo, među njima četiri svećenika: Kazimira, Adolfa, Franju i Karla. Š kolovao se u Bos. Gradišci, Zagrebu i Đakovu. Za svećenika Banjolučke biskupije zaredio ga je biskup Stjepan Bauerlein 29. lipnja 1963. god. u Đakovu. Mladu Misu slavio je 14. srpnja 1963. god. u Bos. Gradiški. Svećeničko geslo mu je Znam kome sam povjerovao (2Tim 1,12).
Njegovo svećeničko djelovanje je bogato: U Staroj Rijeci je od 1964. do 1965. god. bio kapelan, a od 1965. do 1967. god. upravitelj iste župe. Od 1967. do 1986. god. bio je upravitelj župe Prnjavor, a od 1986. do 1995. god. župnik u Dolini.
U poslijeratnom razdoblju od 1995. do 1999. god. obnašao je dužnost župnika u Drvaru a 1999. god. imenovan je za župnika župe Budžak. Na toj dužnosti se je kratko zadržao, jer ga je iste godine biskup imenovao za župnika Bosanske Gradiške i upravitelja župe Dolina.
Bio je dekan prnjavorskog i bosanskogradiškog dekanata. Niz godina vodio je brigu za mjesečne duhovne obnove. U više navrta mandata bio je član Zbora biskupovih savjetnika (konzultora) te različitih biskupijskih vijeća.
Za uzoran svećenički život sveti papa Ivan Pavao II. ubrojio ga je među svoje prelate s naslovom monsinjora 1997. godine.
U Dolini je sagradio novu župnu crkvu. Bio je revan, smiren i otvoren svećenik. Volio je svoje svećenstvo, volio je subraću svećenike, volio je povjereni mu Božji narod, volio je Crkvu.
Ubijen je u svojoj župnoj kući u Bos. Gradiški noću 17./18. studeni 2004. god. Pokopan je u svećeničkoj grobnici na banjolučkom katoličkom groblju Sveti Marko.
Svake godine sjećamo ga se svečanom Misom zadušnicom na obljetnicu njegove smrti u župnoj crkvi u Bos. Gradiški.
U povodu desete obljetnice mučeničke smrti snimljen je dokumentarni film o pokojnom Kazimiru autora i redatelja Milorada Oršulić Micana koji na YouTube ima blizu tisuću pregleda. Klik na VIDEO (Tekst i fotografije: Mican)
U petak 17. studenoga 2017. godine u župnoj crkvi sv. Roka u Bosanskoj Gradišci, obilježena je trinaesta godišnjica ubojstva mons. Kazimira Višatickog, župnika i dekana. Misno slavlje je predslavio mons. dr. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, u koncelebraciji s dvojicom braće pokojnog mons. Kazimira, mons. dr. Karlom Višatickim i preč. Adolfom Višatickim te još 12 svećenika kako iz Banjolučke biskupije tako i iz susjedne Požeške biskupije. Bilo je prisutno 15-ak časnih sestara i oko 100 vjernika.
Na početku misnog slavlja sve je pozdravio domaći župnik i dekan vlč. Marko Stojčić.
U prigodnoj propovijedi biskup Semren je ukazujući na važnost obljetnice smrti pok. Kazimira istaknuo: Sjećajući se o 13. obljetnici mučeničke smrti vlč. Kazimira, župnika ove župe, zahvalni smo mu za svjedočanstvo vjere. Vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru. Njegov život i nasilna smrt svjedoče nam kako se živi vjera, kako se ide stopama Isusa Krista i stopama evanđelja. Ono što čini autentičnog kršćanina je življenje svagdanjeg života s istim osjećajima kao i Krist”.
BISKUP MARKO S DVOJICOM BRAĆE POK. KAZIMIRA KARLOM I ADOLFOM
ISPRED SPOMEN PLOČE NA KUĆI U KOJOJ JE UBIJEN MSGR. KAZIMIR DANONOĆNO GORE SVIJEĆE
RODBINA POKOJNOG ŽUPANIKA KAZIMIRA
ŠžV. MISU JE PREDVODIO MSGR. MARKO SERMEN
Tumačeći prigodna svetopisamska čitanja koja govore o zadnjim stvarnostima života, te potiču na vječno spasenje” biskup Semren je naglasio: Zadnji dani čovjekova života preozbiljni su da bi u njima gubio vrijeme na nevažne stvari. Ni jedna se minuta ne smije izgubiti. Vrijeme je ozbiljno. Treba se spasiti. U tim trenucima važno je misliti na sudbonosni susret s Kristom. U tom pravcu” trebamo gledati. Ne smi¬jemo se okretati unatrag, jer dogodit će nam se kao i Lotovoj ženi. Ona se u bijegu iz Sodome okrenula i pretvo¬rila u stup soli. Budemo li htjeli sačuvati svoj život i budemo li na to usmjerili svoje snage i energije, onda smo propali. Trebamo se predati i prepustiti Božjem promislu. Izručiti se Kristovim rukama. Svoj život možemo sačuvati samo ako ga izručimo Bogu. Trebamo biti stalno spremni. Trebamo biti spremni duhovno i moralno i živjeti kao da će se to danas dogoditi. Biti mudar znači da ne smijemo čekati zadnji trenutak u našem životu da bismo surađivali s milošću Božjom, nego to trebamo činiti već sada” upozorio je biskup.
Poslije mise upriličena je gozba ljubavi”, koju je župnik i dekan vlč. Stojčić, zajedno sa svojim župljanima, organizirao za sve prisutne.
Mons. Kazimir Višaticki rodio se je 4. ožujka 1939. u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je bio zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine. U večernjim satima 18. studenog 2004., u župnoj kući u Bosanskoj Gradišci je ubijen.
